Uhi\u0107en sam u Lyonu u ljeto 1944. godine, kada su se Amerikanci ve\u0107 bili iskrcali. Francuski sam Jevrejin prve generacije, roditelji su mi bili Holan\u0111ani. Uhi\u0107en sam na cesti jednostavno po izgledu.<\/p>\n
Pi\u0161e: Georges Snyders<\/strong><\/em><\/p>\n Preba\u010den sam u zatvor Montluc u Lyonu, tranzitni logor u kojem su se skupljali budu\u0107i deportirci. Bilo je to u vrijeme kada su Nijemci pomalo po\u010deli biti svjesni da ih \u010deka poraz: re\u017eim u Drancyju bio je zato znatno ubla\u017een. Hodaju\u0107i tom ogromnom zgradurinom naišao sam na neki klavir i po\u010deo svirati Tre\u0107i Beethovenov koncert. Ušao je jedan od \u010duvara i rekao mi: ”Ne biste smjeli da svirate s obzirom da se sutra sprema konvoj za logor”. Odgovorio sam mu: ”Znam, i ja sam u tom konvoju”. Povukao se okamenjen, a ja sam nastavio svirati. Krenuli smo sutradan u sto\u010dnim vagonima. Nacisti\u010dki oficir zatvorio je grubim pokretom vrata vagona; tupi udarac vrata sli\u010dio mi je zvuku giljotine, \u017eivot je u tom \u010dasu bio prekinut.<\/p>\n U vagonu beskrajne evokacije onoga što nas \u010deka. Neki su mislili – ili su se silili da misle – da odlazimo samo u neki strogi logor; drugi, kojima sam i ja pripadao, bili su uvjereni da idu u smrt. Ništa tako ne pogoduje pesimizmu kao pasivnost u kojoj smo se nalazili. Kad se suo\u010dimo s našim neprijateljima, sakupit \u0107emo svu preostalu energiju: to je jedini na\u010din na koji mo\u017eemo pokazati da ne zaslu\u017eujemo postupak kojem smo izlo\u017eeni.<\/p>\n U Drancyju su nam dali hljeb, koji nismo pojeli. Taj miris bu\u0111avog hljeba nesvjesno je bio povezan s našom bu\u0111avoš\u0107u, prisje\u0107am ga se i danas. Stigli smo. Svaki od nas nastojao je ponijeti nekoliko stvari, materijalna i simboli\u010dka zaštita. Najhrabriji su \u010dak ušili pokoji zlatnik u odje\u0107u. No izdana je zapovijed da sve stvari ostaju u vagonu. Osjetili smo potpuno i krajnje siromaštvo.<\/p>\n Prolazimo ispred njema\u010dkog oficira koji pokretom glave pokazuje jednima da krenu lijevo, put koji ovdje vodi u smrt, a drugima desno, u radni logor. Ipak nisam siguran jesam li tu scenu zaista do\u017eivio ili sam je vidio u nekom ameri\u010dkom filmu o deportaciji – mo\u017eda je bio i dokumentarac. Bilo kako bilo, pješice smo krenuli iz Auschwitza prema jednom od njegovih sporednih logora – Monowitzu. Upitnik, izme\u0111u ostalog, i pitanje zanimanja: u\u010dinio sam veliku glupost rekavši istinu: student. U koncentracionom logoru to zna\u010di ”nije ni od kakve koristi”. Odre\u0111en sam kao radnik uz betonsku miješalicu. Posao se obavlja na otvorenom i naporan je. Brzo se umaram. Podijeljeni smo na male skupine od dvanaest do petnaest ljudi, a nadzire nas kapo: moj je bio Ciganin. Mnogo je Cigana ubijeno! Nacisti ih koriste kao \u010duvare Jevreja.<\/p>\n Razgovori me\u0111u zatvorenicima imaju \u010desto metafizi\u010dko obilje\u017eje: malo je mjesta tako pogodno za metafiziku kao koncentracioni logor, patimo i blizu smo smrti. Pitamo zašto nacisti \u017eele da istrijebe Jevreje? Opozicioneri i pobunjenici znaju zašto su u logorima koji su, uostalom, bili u po\u010detku njima i namijenjeni: oni su izabrali pobunu i borbu…Jevreji, po\u010devši od malene jevrejske djece koju su odmah slali u krematorij, nisu izabrali ništa od toga: naša je smrt rezultat strašnog nesporazuma, lišen svakog smisla? Mi smo \u017ertveni jarci – ali mogli su to biti i neki drugi.<\/p>\n Onda sam odjednom shvatio zašto Hitler svakog Jevrejina smatra svojim neprijateljem: zbog na\u010dina njihovog \u017eivota i oblika njihove emancipacije. Jevreji priznaju iskonsku jednakost me\u0111u narodima, me\u0111u nacijama. Za nacizam samo je jedna viša rasa, ostale su ni\u017ee rase; Jevreji rat smatraju najgorom krajnoš\u0107u, dok je on za naciste \u010das iznimnog zanosa; Jevreji vjeruju u \u010dovjekovu slobodu, dok Hitler tra\u017ei pokorne mase kako bi ih na\u010dinio ”ja\u010dima”. Tri su dakle jevrejska nedostatka koji su apsolutno nespojivi s fundamentalnim nacisti\u010dkim vrijednostima.<\/p>\n U d\u017einovskoj borbi u kojoj je svijet stavio na kocku svoju sudbinu te\u017ee\u0107i na jednoj strani demokraciji i pravdi, a na drugoj razdra\u017eenosti ja\u010dih koji mogu po volji uništiti one koji im smetaju, Jevreji su nesumnjivo pretrpjeli više od drugih; ali na kraju, što se ti\u010de mrtvih Auschwitza, bili oni pobunjenici, opozicionari…borba je bila ista!<\/p>\n Pitam se sada i za mene je to vitalno pitanje: Da li je Auschwitz iznimka u historiji svijeta? Cilj mu je bio uništiti cijeli jedan narod, od odoj\u010dadi do staraca. Da li je to krajnja ta\u010dka dugog slijeda pokolja, ratova, trgovine crncima, ropstva, kolonijalizma, eksploatacije \u010dovjeka po \u010dovjeku? Auschwitzi su posvuda oko mene, pa iako \u017eivim u gra\u0111anskoj udobnosti, ipak sam bli\u017ei izop\u0107enima, nego oni koji nisu osjetili nesnošljivost.<\/p>\n No vratimo se logorskoj svakidašnjici. U vrijeme objeda, ako nisi sasma ”otupio”, prisje\u0107amo se prošlog \u017eivota, naravno uljepšanog. Svi se bojimo postati ”musliman”, što u logorskom \u017eargonu zna\u010di ublijediti – vidljiv znak da nemaš više snage za rad i da si zreo za krematorij. ”Ako budeš tako radio”, istim tempom kao kad te gleda kapo, ”za tri dana si musliman”.<\/p>\n Usudio bih se re\u0107i da u Auschwitzu nisu postojale ”lake bolesti” (nazeb, gripa): umireš ili \u017eiviš. Glad je bila istovremeno i bol i opsesija. Za malo repe (onako slabi kakvi smo bili) pristajali smo satima raditi prekovremeno. Na dan Kipura (praznik na koji Jevreji poste kako bi iskupili svoje grijehe) mad\u017earski Jevreji (masovno deportirani u ljeto 1944. godine) odbijaju podnevnu supu: teško je to danas razumjeti, ali onda je to bila ne\u010duvena pojava: \u010dak su i kapoi i esesovci bili njome zadivljeni: ti ”podljudi” sposobni su odre\u0107i se hrane kako bi sa\u010duvali dostojanstvo! Sve do nedavno, premda nisam vjernik, postio sam toga dana u spomen, makar i ”lai\u010dki”, tog svjedo\u010danstva.<\/p>\n Drugi put u smrt vodio je kroz bolnicu. Jer, premda paradoksalno, u logoru je postojala bolnica. Slu\u017eila je da se izbjegnu epidemije, kojima su bili izlo\u017eeni i esesovski \u010duvari. Drugovi su me odgovarali da odem tamo jer, govorili su, odatle je najlakše završiti u krematoriju. Pa ipak, jedne ve\u010deri vra\u0107aju\u0107i se s posla pao sam u blatnu kalju\u017eu; ako se pojavim u baraci u takvom stanju, neizbje\u017eno \u0107e me izbatinati. I tada sam stavio sve na kocku. S više o\u010dajanja nego nade našao sam se u bolnici. Zahvaljuju\u0107i prijateljstvu koje sam sklopio s jednim starijim logorašem (koji nije oklijevao da radi mene rizikuje ionako malu zaštitu koju je imao u bolnici), a i gr\u010dkom \u017didovu ljekaru koji je saznavši da sam student, projicirao u mene dvostruku sliku Bergson-Jaures, proveo sam tamo nekoliko popodneva, izbjegao prisilni rad i sa\u010duvao malo preostale snage. Moja sudbina ne mo\u017ee se usporediti sa svakodnevnim mu\u010denjem mojih prethodnika: Nijemci su sada ve\u0107 znali da su izgubili rat i postali su oprezni. Osim toga esesovci su bili u škripcu izme\u0111u dviju logika: istrebljenje ili predaja. Zato je ipak poneki logoraš i pre\u017eivio…<\/p>\n Patnje su nam bile dvostruke: prvo je bilo poni\u017eenje; sve je bilo usmjereno da nas uvjeri da nismo ljudi ve\u0107 ni\u017ea bi\u0107a nedostojna da \u017eive, loš postupak u rije\u010dima i na\u010dinu, ”organizacija” rada usmjerena na iscrpljivanje i poni\u017eenje, a ne na davanje rezultata (govorim o nekvalificiranim radnicima poput mene), beskrajne prozivke, primoravanje da se prisustvuje vješanju. Ali u tome su se, da tako ka\u017eem, krile i radosti Auschwitza: svaki \u010das, svaki \u010din kojim se negirala oznaka ni\u017eeg bi\u0107a. Sjetimo se ma\u0111arskog Kipura.<\/p>\n Drugo je bila glad: razdiru\u0107a, opsesivna. Daju nam supu i par\u010de hljeba u podne i uve\u010der. Uve\u010der je mogu\u0107e zamijeniti hljeb za još jednu supu: razum ka\u017ee da je bolje to ne \u010diniti jer je hljeb hranljiviji. Ali bih s vremena na vrijeme popustio iskušenju, jer druga supa, naravno hladna, izazvala bi upravo ono što je trebalo, bol u \u017eelucu da ne osjetiš glad u \u010dasu kad toneš u san. Glad malo-pomalo slabi moje snage, uništava tijelo: ako situacija potraje, umrijet \u0107u ako i izostane nasilna smrt. Sahnem iz dana u dan – mjerim rukom gornji dio noge: palac i mali prst uspijevaju se dodirnuti; izdr\u017eat \u0107u još koji mjesec. Tjelesna i moralna degradacija, mislim samo na to. Gdje je briga o dostojanstvu? Radim na otvorenom, ne treba ni isticati da sam loše odjeven na poljskoj zimi. Mo\u017eda mi je zato i sada tako \u010desto, \u010desto hladno.<\/p>\n Crvena armija napreduje. Otkako sam došao u logor, \u010duje se tutnjava topova u daljini – ali su stalno daleko usprkos našim zvu\u010dnim fatamorganama. Ipak, jednoga dana oko 20. januara 1945, najavljuju evakuaciju logora. Ovog puta Rusi su blizu i nacisti \u017eele odvesti pre\u017eivjele deportirce i logor dignuti u vazduh. U interesu im je da izbrišu sve tragove. Ljekar koji me štiti mjeri me – 35 kilograma – i ka\u017ee mi: ”Jadni\u010de jadni, nisi u stanju hodati: ostani ovdje. Imaš velike šanse poginuti u eksploziji, ali s obzirom da ionako ne bi izdr\u017eao put…”.<\/p>\n Nijemci su doista izbezumljeni, pa se uspijevam sakriti. A onda je nastupila velika tišina, logor je pust. Januar je, snijeg, hladno\u0107a, usamljenost. Bio sam tup od svega, a tome su se pridru\u017eili nagla promjena re\u017eima i atmosfere. Kao i u sto\u010dnim vagonima, o\u010dekivao sam smrt, ali sam se istovremeno, na neodre\u0111en na\u010din, nadao spasu. Na ivici smrti spas nije nemogu\u0107. \u017dedan sam, i na svoje veliko razo\u010daranje, shvatio samo koliko snijega moram otopiti da dobijem malo vode. \u010cekam. Nikoga ne vidim, ni s kim ne razgovaram. Logor nisu digli u vazduh. Pronalazim nekoliko krumpira, \u010dekam, \u010dekam, \u010detiri ili pet dana, i kroz glavu mi prolaze slike smrzavanja, mumificiranja u ledu i usprkos svemu, misao o spasenju.<\/p>\n I tada jedne ve\u010deri (ni grandiozno ni dramati\u010dno) – negdje oko pet sati popodne, koliko se sje\u0107am – jedan ruski vojnik, samo jedan, \u010dinilo se da se tuda slu\u010dajno še\u0107e, gurnuo je vrata. Tek tako, jer je vidio vrata pred sobom. Mislim da je on mene prvi opazio i tada je shvatio da se nalazi u logoru deportiraca. Otišao je po drugove. U Monowitzu je ostalo nekih pedeset do šezdeset osoba; Rusi su nas smjestili zajedno u jednu baraku, imamo svaki svoju postelju; njeguju nas, donose dugo \u017eu\u0111enu hranu; \u010dine sve da nam pomognu na na\u010din koji je mješavina samilosti, dobrote i grubosti svojstven borcima koji su i sami prošli naju\u017easnija iskušenja. Nisu nas uzeli u naru\u010daj, nisu nam pjevali uspavanke, nije to njihov stil, ali su nas nau\u010dili da do\u0111emo sebi. Jer mi smo morali ponovno nau\u010diti \u017eivjeti. Kad sam ugledao prvog ruskog vojnika, u navali osje\u0107aja koji su me gušili, glavna misao mi je bila – \u017eivjet \u0107u, dakle; radost, dakako, ali i perspektiva mnogih fizi\u010dkih i duhovnih teško\u0107a. Rus koji se brinuo za mene nije nikako mogao shvatiti zašto sam svake no\u0107i \u017eelio imati na dohvat ruke tanjir s rezancima (naravno hladnih). ”Donijet \u0107u ti bolje”, govorio je. Ali sigurnost mi je bila va\u017enija, biti siguran da je hrana tu. Iskusio sam krajnost bijede i poni\u017eenja. Zajedno s prijateljem studentom medicine (sigurno je umro tokom evakuacije; njegov utetoviran broj slijedio je iza mojeg, što je u\u010dvrstilo našu bliskost u svakodnevnom \u017eivotu) odlu\u010dili smo ”ako iza\u0111emo” (re\u010denica koju smo ponavljali deset puna na dan) da ne\u0107emo \u017eivjeti udobnim gra\u0111anskim \u017eivotom: htjeli smo da budemo klošari kako bismo shvatili i podijelili \u017eivot izop\u0107enih i kad logora više ne bude. Kakvog bi smisla imala deportacija ako bih nastavio s prijašnjim \u017eivotom? A onda sam se ohladio, nastavio studij i diplomirao filozofiju.<\/p>\n Na Ecole normale supérieure, gdje sam radio s Louisom Althusserom, koji se vratio iz zatvoreni\u010dkog logora, bio sam \u010dudno bi\u0107e, istovremeno star, ostario i drug onima koji su se upravo vratili s robije. Ni njima ni svojim bli\u017enjim nisam govorio o nacizmu, o deportaciji. Ne znam da li sam imao pravo. Bojao sam se da svojoj djeci ne uka\u017eem odviše zastrašuju\u0107u sliku svijeta. Ipak, sje\u0107am se da sam gledao neki film o Auschwitzu: iznenada sam shvatio da se izme\u0111u svakog snimanja ”nacisti” i ”deportirci” na\u0111u u garderobi ili baru: nisam mogao to dalje gledati.<\/p>\n Vidite, moja pri\u010da nema ni\u010dega spektakularnog; svjedo\u010di samo da je nekad ipak mogu\u0107e oduprijeti se onima koji vas \u017eele ugušiti prezirom do uništenja; svjedo\u010danstvo koje ne dopušta da \u017eivimo mirno u društvu u kojem su, avaj, mnogi prezreni, pa i sami to radimo. Bilo kako bilo, nikako da otklonimo Auschwitz.<\/p>\n S francuskog preveo Mario Kopi\u0107<\/p>\n