{"id":47240,"date":"2010-01-26T12:02:41","date_gmt":"2010-01-26T12:02:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47240"},"modified":"2010-01-26T12:02:41","modified_gmt":"2010-01-26T12:02:41","slug":"bilaterala-ovnova-na-brvnu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/01\/26\/bilaterala-ovnova-na-brvnu\/","title":{"rendered":"Bilaterala ovnova na brvnu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marinko \u010culi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Nedolazak Tadi\u0107a na Josipovi\u0107evu inauguraciju krajnji je finale odnosa nekadašnjih politi\u010dkih prijatelja Mesi\u0107a i Tadi\u0107a, koji su se svojedobno nadopunjavali u dobrim inicijativama, a sada slu\u017ee jedan drugome kao štaka nakon što su, svaki na svoj na\u010din, pali na kosovskom pitanju.<\/p>\n

Kako sada stvari stoje, Boris Tadi\u0107 sigurno ne\u0107e do\u0107i na inauguraciju novog hrvatskog predsjednika Ive Josipovi\u0107a 18. februara, a to zna\u010di da odnosi Hrvatske i Srbije više ne stoje ni na staklenim nogama. Sada skaku\u0107u u mjestu na batrljcima, a za to invalidno stanje svaka je strana našla objašnjenje koje je mesarskom satarom odredilo da je sva pravica na njenoj, a sva krivica na drugoj strani. <\/p>\n

Tadi\u0107 poru\u010duje da se ne\u0107e pojaviti u Zagrebu ako tamo do\u0111e i provokativno pozvani kosovski predsjednik Fatmir Sejdiu, a Josipovi\u0107 odgovara da razumije osjetljivost Beograda u vezi neovisnosti Kosova, ali da su pozivi poslani svim zemljama s kojima Hrvatska odr\u017eava diplomatske odnose, pa bi neprili\u010dno bilo praviti iznimke, i zato se nada da Tadi\u0107ev nedolazak ne\u0107e dalje pokvariti odnose dviju zemalja. Teško da \u0107e se te nade ostvariti, ali s obzirom na to da je naslijedio stanje kakvo je naslijedio, novi hrvatski predsjednik odgovorio je kako je jedino mogao odgovoriti. <\/p>\n

Mesi\u0107evo forsiranje Kosova<\/strong> <\/p>\n

On za sadašnje stanje ne snosi nikakvu krivicu. Štoviše, \u010dak je u izbornoj kampanji, kada ogromna ve\u0107ina ex-yu politi\u010dara navla\u010di ko\u017euh ovnova predvodnika napujdanih nacionalnih stada, smogao snage najaviti, doduše s vidljivim oprezom, da bi Hrvatska pod odre\u0111enim uvjetima mogla povu\u0107i tu\u017ebu za genocid protiv Srbije. A to je ve\u0107 nešto. Prvi put se, naime, dogodilo da je s hrpe poput rovova otvorenih pitanja, koju je posljednjih godinu-dvije gomilao s jedne strane Mesi\u0107 a s druge Tadi\u0107, jedno pitanje ako ne baš skinuto, a ono dobrohotno ozna\u010deno kao nešto što bi u dogledno vrijeme moglo biti stavljeno ad acta. Tako je Josipovi\u0107 jedan od sasvim rijetkih s obje strane uz \u010dije ime treba staviti znak plusa. Barem zasad. <\/p>\n

No, taj plus ne mo\u017ee prekriti veliki minus uz Mesi\u0107evo ime, jer je on proteklih godina bio glavni moderator hrvatske politike prema Kosovu, a to zna\u010di i glavni krivac za loše i štetne strane te politike. Istinabog, samo priznanje Kosova teško da se mo\u017ee ubrojiti u to, jer bez toga hrvatski dr\u017eavni vrh teško, vjerojatno i nikako, ne bi ostvario dva strateška cilja koja si je postavio – ulazak u NATO (ostvareno) i Evropsku uniju (još na \u010dekanju). Ali, iza priznanja slijedio je cijeli niz poteza slu\u017ebenog Zagreba koji ipak nisu bili u toj mjeri iznu\u0111eni. To\u010dnije, odre\u0111eni pritisak je i tu postojao, ali je bilo više nego dobrih razloga da ga se odbije (recimo, svjedo\u010denje pred Me\u0111unarodnim sudom pravde u korist Kosova, što nije palo na pamet nijednoj drugoj zemlji u regiji). Jer, poslije toga više nije trebalo puno da se stvori ova sadašnja bilaterala ovnova na brvnu koja šteti svima – dvjema zemljama, cijeloj regiji, \u010dak i Washingtonu i Bruxellesu, ma koliko ovim zadnjima to nikako da dopre iz stra\u017enjice u glavu. <\/p>\n

Prva greška, koja je onda po sistemu vezanih marama dovela i do drugih, bila je što se nakon odluke da se prizna Kosovo s tim toliko po\u017eurilo da se preteklo i neke zemlje NATO-a i EU-a koje to ni do danas nisu napravile. A odmah zatim i što se isto toliko \u017eurilo s uspostavom diplomatskih odnosa da se preteklo neke zemlje u ex-yu regiji koje su to tek nedavno ili uop\u0107e još nisu u\u010dinile. Poslije toga, ovaj loš ringišpil više se nije dao zaustaviti, iako je mrva nade još ostala, jer se vidjelo da i sam Beograd shva\u0107a da Zagreb ne povla\u010di spomenute poteze autonomno, ili sasvim autonomno. <\/p>\n

Stvar se do kraja iskomplicirala tek kada je postalo jasno da hrvatski dr\u017eavni vrh, a najviše Mesi\u0107, forsiraju neke poteze koje nemaju baš nikakve veze s obavezama prema mo\u0107nim svjetskim tutorima. To se odnosi prije svega na nedavni Mesi\u0107ev posjet Prištini (što je bio prvi slu\u017ebeni posjet nekog stranog dr\u017eavnika Kosovu uop\u0107e, ne ra\u010dunaju\u0107i albanskog predsjednika). I drugo, na njegovo pomilovanje Siniše Rimca, jednog od sudionika u monstruoznom smaknu\u0107u obitelji Zec, koje je zbog ubojstva maloljetne Aleksandre ušlo u najcrnje simbole rata u Hrvatskoj. <\/p>\n

Odjednom poslušnik NATO-a<\/strong> <\/p>\n

Zanimljivo je da je prema novinaru "Novog lista" Borisu Paveli\u0107u, Mesi\u0107 otišao u Prištinu unato\u010d protivljenju jednog utjecajnog \u010dlana svog savjetni\u010dkog tima, što njegovu grešku \u010dini još gorom i te\u017eom. S druge strane, sramotu s pomilovanjem Rimca mo\u017ee, ironi\u010dno govore\u0107i, barem podijeliti s Komisijom za pomilovanja koja mu je to predlo\u017eila. Pokušao ju je podijeliti i s Borisom Tadi\u0107em, uzvra\u0107aju\u0107i na njegove oštre kritike ("s onu stranu razuma") da se nije bunio kada je pomilovao desetak Srba osu\u0111enih pred hrvatskim sudovima. Usto, Tadi\u0107 je, prema spomenutom novinaru, pomilovao srpskog policajca kojeg su me\u0111unarodni suci na Kosovu osudili zbog ubojstva jednog Albanca i pokušaja ubojstva još dvojice. Dakle, ispalo bi da su kvit. E, ali ta folirancija ne prolazi. <\/p>\n

Skandal s Mesi\u0107evim pomilovanjem Rimca (koji je dovoljno milosti dobio ve\u0107 time što uop\u0107e nije su\u0111en za sudjelovanje u ubojstvu obitelji Zec) ne mo\u017ee se izbrisati istim ili sli\u010dnim skandalima srbijanskog predsjednika. Kao što se, naravno, ne mo\u017ee ni obratno. A sada gledamo upravo to. Dvojica nekadašnjih bliskih politi\u010dkih prijatelja, koji su se u boljim danima dopunjavali i podupirali u dobrim gestama (razmjena isprika za ratne zlo\u010dine), danas su spali na to da jedan drugoga koriste kao invalidsku štaku nakon što su, svaki na svoj na\u010din, pali na kosovskom pitanju. Indikativno je da se obojici to dogodilo kada su prestali biti svoji i kada su bitno promijenili svoja izvorna vanjskopoliti\u010dka uvjerenja. Mesi\u0107 je od umjerenog antiatlantista, bez \u010dijeg bi prkošenja NATO-u Hrvatska vojska zasigurno ve\u0107 dulje bila u Iraku, postao neka vrsta poslušnog nadzornika Sjevernoatlantskog saveza u regiji. Tadi\u0107 je, pak, prošao obratan put, od uvjerenog evropskog atlantista pribli\u017eio se poziciji srbijanskog neutralista, dakle pomalo nalik prijašnjem Mesi\u0107u. Ali, to je u srbijanskom slu\u010daju malo druk\u010dija pri\u010da nego u hrvatskom. <\/p>\n

U Srbiji to nije skop\u010dano s mesi\u0107evskim zadnjim treptajima nostalgije prema ideji nesvrstanosti, nego s mogu\u0107im novim-starim izolacionizmom, pothranjivanim kosovskim pitanjem kao centralnom osi oko koje se opsesivno vrti sva politika Srbije prema svijetu. Pri tome se zaboravlja da je Miloševi\u0107 oru\u017eanom intervencijom na Kosovu, sli\u010dno kao poslije Sakašvili u Ju\u017enoj Osetiji, pridonio nezavisnosti Kosova mo\u017eda \u010dak više od pobunjenih Albanaca. I da je to uz još neke \u010dinjenice, prvenstveno ogromnu etni\u010dku prevlast Albanaca na Kosovu, stvorilo silu novih okolnosti. Izbiti tu silu drugom, ve\u0107om silom, nije uspjelo ni 1999. godine, a još manje se mo\u017ee danas. <\/p>\n

Kivan na Miloševi\u0107a<\/strong> <\/p>\n

No, Srbija je, me\u0111unarodno-pravno gledano, o\u010dito u pravu i zato je vrlo racionalno postupila kada je kosovsko pitanje prenijela na pravni teren gdje je i najja\u010da (bio je to ujedno moralni šamar me\u0111unarodnim snagama na Kosovu, gdje su se poslije povla\u010denja srbijanske vojske i policije doga\u0111ala ritualna smaknu\u0107a mnogih samo zato što su progovorili srpski, ili su albanski ekstremisti mislili da je to srpski pa je, ako se dobro sje\u0107am, u Prištini ustrijeljen i jedan Bugarin). Pozdravio je taj potez slu\u017ebenog Beograda svojedobno i Mesi\u0107, i da je na tome stao, to bi bilo još uvijek u duhu nekadašnjih prijateljskih i partnerskih odnosa s Tadi\u0107em. Ali, on je zatim po\u010deo prakti\u010dki prejudicirati odluku Me\u0111unarodnog suda, izvla\u010de\u0107i kosovsko pravo na neovisnost iz Ustava SFRJ, iako je otprve jasno da se ono odande mo\u017ee iš\u010dupati samo kliještima krajnje voluntaristi\u010dkog tuma\u010denja tog Ustava. <\/p>\n

Naravno da se onda postavlja pitanje zašto mu je, kvragu, sve to trebalo? Zašto se toliko upleo u usijano kosovsko pitanje da se od njega morao nedavno ograditi i \u017darko Kora\u0107, iako u osnovi dijeli njegove osnovne postavke, jer na\u010din na koji ih Mesi\u0107 iznosi evidentno ne poma\u017ee nego šteti najglasnijim zagovornicima proevropske Srbije? <\/p>\n

Odgovor ostaje u zraku, iako mi se nekako najbli\u017eim \u010dini da je Mesi\u0107 ostao toliko kivan na Miloševi\u0107a da do današnjih dana nije u stanju gledati na doga\u0111aje u Srbiji druk\u010dije nego kroz miloševi\u0107evske nao\u010dale. Kao da se od odlaska Miloševi\u0107a ondje pod milim bogom ništa nije promijenilo. I kada bi bilo samo do toga, što sre\u0107om nije, \u010dovjek bi mogao samo pozdraviti njegov skori odlazak u mirovinu. <\/p>\n

Snv.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marinko \u010culi\u0107 Nedolazak Tadi\u0107a na Josipovi\u0107evu inauguraciju krajnji je finale odnosa nekadašnjih politi\u010dkih prijatelja Mesi\u0107a i Tadi\u0107a, koji su se svojedobno nadopunjavali u dobrim inicijativama, a sada slu\u017ee jedan drugome kao štaka nakon što su, svaki na svoj na\u010din, pali na kosovskom pitanju. Kako sada stvari stoje, Boris Tadi\u0107 sigurno ne\u0107e do\u0107i na inauguraciju […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47240","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47240","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47240"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47240\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47240"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47240"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47240"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}