{"id":47237,"date":"2010-01-23T11:07:40","date_gmt":"2010-01-23T11:07:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47237"},"modified":"2010-01-23T11:07:40","modified_gmt":"2010-01-23T11:07:40","slug":"odgoj-djevojaka-u-hrvatskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/01\/23\/odgoj-djevojaka-u-hrvatskoj\/","title":{"rendered":"Odgoj djevojaka u Hrvatskoj"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Maja Hrgovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Gledala sam ljetos grupu djevoj\u010dica u parku. Njih pet. Imaju oko pet, šest godina, rekla bih, ne više. Pa\u017enju su mi privukli njihovi rekviziti za igru. Sve su gurale dje\u010dja kolica. Onakva tanahna, sklopiva, ru\u017ei\u010dasta. S malim sklopljenim suncobranom i pripadaju\u0107om torbom zaka\u010denom o ru\u010dke. U kolicima su le\u017eale gumene bebe, dobro ušuškane u roza dekice. U svakim kolicima po jedna beba. Bebe imaju širom otvorene plave o\u010di i rupicu na usnama. U tu se rupicu utakne duda bo\u010dice. Kad su djevoj\u010dice zauzele klupu pokraj pješ\u010danika, uzele su bebe u naru\u010dje i stale ih hraniti bo\u010dicama s mlijekom. Jedna je djevoj\u010dica dugo namještala malu pamu\u010dnu kapu svojoj gumenoj bebi. Jedna je iz torbe izvukla pelenu pa presvukla svoju bebu na klupi. Prije toga je na nju prostrla dekicu, da bebi bude udobno.<\/p>\n

Bilo je nešto morbidno, uznemiruju\u0107e, u tom prizoru preplavljenom ru\u017ei\u010dastom bojom. Usuglašeno su izvodile taj ritual brige za gumenu dojen\u010dad. Njihova je igra bila razra\u0111ena do najsitnijih detalja: umilno ljuljuškanje beba u naru\u010dju, nje\u017eno tepanje, hranjenje bo\u010dicom, nevjerojatno spretno baratanje pelenama i vla\u017enim maramicama.<\/p>\n

Naljutilo me to. Osjetila sam ljutnju prema roditeljima koji su kupili svojim k\u0107erima ta kolica i te bebe. Te rekvizite za igranje o\u010dekivanih \u017eenskih uloga u ovom opresivno heteronormativnom društvu. Kao da nije dovoljno to što \u0107e ih naš bijedni balkanski patrijarhat ionako cijeli \u017eivot silom gurati prema ulogama rodilja, dojilja, bri\u017enih ku\u0107anica, vjernih supruga, sebedarivih majki. Kao da tim mehanizmima treba pomo\u0107i orta\u010denjem s konzumeristi\u010dkom (ne)kulturom i njezinim, uvijek spremnim, asortimanom pomagala za idiotizaciju. Prilago\u0111enih svim uzrastima.<\/p>\n

Deset estetskih operacija u jednom danu<\/strong><\/p>\n

Tako sam nekako razmišljala tog dana u parku, promatraju\u0107i starmale djevoj\u010dice u rozom. Ta \u0107e ih nje\u017ena boja dopratiti i u ni\u017ee razrede osnovne škole, kad \u0107e dojen\u010dad u kolicima zamijeniti nekom novom ina\u010dicom Barbie i njenih modernijih srodnica, tih nakaza \u017eenstvenosti. (Stru\u010dnjaci su izra\u010dunali, da je Barbie \u017eivo bi\u0107e, hodala bi \u010detveronoške, zbog preuskog struka i neproporcionalno malih stopala za svoju visinu.) Kad poodrastu, silnice degeneriranog društva nagnat \u0107e ih da poput toliko djevojaka u razvijenom svijetu, \u017eude za tim da "poprave" svoja tijela, da ih usuglase s onim dugonogim, uskostrukim, bujnogrudim, kakvo je imala njihova omiljena lutka iz djetinjstva. Prema istra\u017eivanju provedenom 2005. na uzorku od 1800 tinejd\u017eerki, 66 posto ih razmišlja o plasti\u010dnoj operaciji, a 20 posto bi ju odmah napravilo. Ovih je dana Heidi Montag, ljepuškasta 19-godišnja bogatašica iz Hollywooda, dospjela na naslovnice tabloida zbog toga što je u jednom danu napravila deset estetskih operacija. (U njezinom slu\u010daju, kao i u slu\u010daju mnogih, izbor pridjeva "estetski" je upravo urnebesno ironi\u010dan jer se tim operacijama pribli\u017eila negaciji bilo kakve estetike. Zlobnici su joj ve\u0107 smislili novi nadimak: Franken-Heidi.)<\/p>\n

Blok-kuhinja<\/strong><\/p>\n

"Pa ne mora biti baš tako, ne mora zna\u010diti da \u0107e ih bezazlena igra s lutkama dovesti do toga da postanu isprazne, površne osobe koje sebe ne cijene", u apokalipti\u010dnim me predvi\u0111anjima zaustavi poznanica iz parka, kao i ja, majka male djevoj\u010dice. Nju ne uznemiruje prizor s djevoj\u010dicama koje cijelo ljeto, iz dana u dan, igraju samo jednu igru – igru mama. "Što tome fali? Lijepo je biti mama. I meni je to bila najdra\u017ea igra", ka\u017ee. Naravno, to je priznanje u korist moga argumenta, cini\u010dno primje\u0107ujem. Moja poznanica iz parka je svojoj k\u0107eri kupila ista takva kolica i takvu bebu kakvu imaju djevoj\u010dice na klupi. Ka\u017ee mi i ime te marke. Vrlo popularna stvar, to s kolicima. Kupila joj je i blok-kuhinju, to je, saznajem, totalni hit me\u0111u igra\u010dkama za djevoj\u010dice. Radi se o maloj samostoje\u0107oj plasti\u010dnoj kuhinji s ugradbenim elementima, mini perilicom su\u0111a i štednjakom.<\/p>\n

Na stranici contexts.org (Sociological images), rodno osviješteni Amerikanci bilje\u017ee primjere nekorektnog, šovinisti\u010dkog, seksisti\u010dkog i mizoginog oglašavanja. Velik dio bijesnih pritu\u017ebi ide na ra\u010dun šoping centara i velikih du\u0107ana s igra\u010dkama u kojima su igra\u010dke razdvojene u posebne odjeljke, za de\u010dke, odnosno, za djevoj\u010dice. Takva je podjela gotovo potpuno iš\u010dezla iz ameri\u010dkih du\u0107ana, mo\u017ee joj se posvjedo\u010diti jedino još u pokojoj ruralnoj zabiti. Kad nai\u0111u na problemati\u010dnu segregaciju, reakcija publike bude dovoljno \u017eestoka da natjera vlasnike trgovina da s polica pokunjeno maknu oznake "for girls" i "for boys".<\/p>\n

Djevoj\u010dicama setovi za \u010diš\u0107enje, de\u010dkima didakti\u010dke igra\u010dke<\/strong><\/p>\n

Ali, kako ka\u017ee pjesma, "daleko je, daleko je Amerika". U Zagrebu je podjela na \u017eenske i muške igra\u010dke na snazi u gotovo svim velikim šoping centrima. Provjerila sam. Kod nas se lijepo zna – kome pop, a kome bob. Da ne bi bilo zabune. Odjeljcima za djevoj\u010dice dominiraju blok kuhinje, mini daske za peglanje, mini setovi za odr\u017eavanje ku\u0107anstva koji uklju\u010duju metle, kante i spu\u017eve, potom barbike i njoj srodne lutke, pa kompleti odje\u0107e za lutke, pa gumena dojen\u010dad, tako popularna u zagreba\u010dkim parkovima. S druge strane, odjeli s igra\u010dkama za de\u010dke natrpani su figurama akcijskih junaka iz crti\u0107a, sklopivim gara\u017eama, lokomotivama i kamionima \u010dije sastavljanje poti\u010de razvoj motori\u010dkih sposobnosti i logi\u010dno zaklju\u010divanje.<\/p>\n

Najtu\u017enije je to što su, koliko vidim, u manjini oni roditelji koji odbijaju slijediti sugestije o "rodno prikladnim" igra\u010dkama pa na odjelu za de\u010dke kupuju didakti\u010dke igra\u010dke za svoje k\u0107eri, ili pak, obrnuto, de\u010dke podu\u010davaju va\u017enosti \u010disto\u0107e i higijene prostora tako da im kupe set za \u010diš\u0107enje. Što bi bilo sasvim u redu. Me\u0111utim, obi\u010dno se roditelji ne upuštaju u takve transgresije. Ni moja poznanica iz parka nije svome sinu kupila blok-kuhinju ni mini metle kojima joj se igra k\u0107er. On se u parku igra figurama Ben-Tena. De\u010dka sa supermo\u0107ima.<\/p>\n

\u017dene manjina u ozbiljnim medijima<\/strong><\/p>\n

Ali, rekoh ve\u0107, jalovo je zgra\u017eati se nad strategijama kojima se oglašiva\u010di slu\u017ee u promociji proizvoda za djecu. Eti\u010dnost i marketing odavno ne idu ruku pod ruku. Ustvari, naj\u010deš\u0107e je ishodište marketinga upravo ondje gdje prestaju obziri i korektnost i tu se malošto mo\u017ee napraviti. Zato, pustimo marketing.<\/p>\n

Pogledajmo što je s medijima. Prema istra\u017eivanju Buckingham&Bragg iz 2003. ("Mladi ljudi, mediji i veze", Institute of Education), 66 posto mladih ljudi nau\u010di o seksu i vezama kroz medije. Što to mediji u\u010de djevoj\u010dice o svijetu, o \u017eensko-muškim odnosima, o samopoštovanju? Prvo, zastupljenost \u017eena u "ozbiljnim" novinskim rubrikama, poput politike i ekonomije, kre\u0107e se oko 12 posto. Rubrike u kojima dominiraju \u017eene su "\u017eute" rubrike i tabloidi. Ondje je prevlast \u017eena nad muškarcima dramati\u010dna i dose\u017ee 85 posto u korist \u017eena. Samo, kakvih \u017eena? Golišavih, svjedo\u010de godišnji izvještaji globalnog MediaWatcha. Analiza najpopularnijih glazbenih spotova na Black Entertainment Televisionu iz 2002. navodi slike seksualnog sadr\u017eaja u 84 posto spota, a dva naj\u010deš\u0107a seksualna ponašanja bila su seksualna objektivacije i ples koji poziva na seks. Dakako, 71 posto \u017eena u tim spotovima bile su odjevene u blago provokativnu ili provokativnu odje\u0107u ili uop\u0107e nisu nosile odje\u0107u, u usporedbi s 35 posto muškaraca.<\/p>\n

U distribuciji sadr\u017eaja koji objektificiraju \u017eene, Internet prednja\u010di nad novinama. Što je pora\u017eavaju\u0107a \u010dinjenica, ako se uzme u obzir da oko tri \u010detvrtine tinejd\u017eera u zapadnim zemljama koristi Internet svaki dan i da 80 posto djevoj\u010dica ve\u0107inu informacija radije dobiva s Interneta nego iz novina. I da pristup Internetu zna\u010di i pristup pornografiji. I da je, na primjer, u aktualnoj japanskoj pornografskoj kulturi silovanje djevoj\u010dica stalno mjesto i jedan od najvitalnijih dijelova produkcije.<\/p>\n

Udaja kao ultimativni hepiend<\/strong><\/p>\n

No dobro. Ako svojoj k\u0107eri ne kupim blok-kuhinju, ni set za \u010diš\u0107enje, ni gumeno dojen\u010de u kolicima koje \u0107e je pripremiti za ulogu uredne i \u010diste rodilje, i ako joj zabranim da gleda televiziju i \u010dita novine, i ako joj uskratim pristup Internetu, mogu li se nadati da \u0107e je obrazovni sustav poticati da postane sna\u017ena, emancipirana djevojka s dovoljno samopoštovanja i vjere u sebe da se usudi napredovati, na poslu i privatno, da se usudi zahtijevati ono što vjeruje da joj po zaslugama pripada, i da pritom govori "ja", a ne "mi"? (Ovo ve\u0107 znamo, ali podsjetit \u0107u, muškarci po\u010dinju zara\u0111ivati više od \u017eena gotovo \u010dim u\u0111u na tr\u017eište rada, a razlika izme\u0111u pla\u0107a raste s dobi. U 2005. prosje\u010dna razlika pla\u0107a za puno radno vrijeme radnika u dobi izme\u0111u 18 i 21 iznosila je 3,7 posto. Za one u dobi od 40 do 49 godina, dobne skupine za koju je razlika pla\u0107a najve\u0107a, prosje\u010dna razlika pla\u0107a iznosila je 21,7 posto.) Sude\u0107i prema sadr\u017eaju propisanom lektirom, \u010dini se da su šanse za to upravo smiješno male.<\/p>\n

"Sve dok me bude, volit \u0107u te slipo"<\/strong><\/p>\n

Što \u0107e iz lektirnih naslova osnovnoškolci posredno u\u010diti o odnosima izme\u0111u muškaraca i \u017eena? Puno zanimljivih stvari. Iz bajki propisanih za prvi razred osnovne škole nau\u010dit \u0107e da su \u017eenski likovi zlo\u010deste vještice koje na kraju pravedno završe u pe\u0107i ili nesretne princeze koje ultimativno ispunjenje do\u017eive kad se na kraju bajke – udaju. Iz "Šume striborove" pobrat \u0107e \u010ditav set patrijarhalnih stereotipa o jadnim svekrvama koje pate jer im je sina, njihovo zlatno \u010dedo, za\u010darala neka odvratna mladenka, zmija s palucavim jezikom. Sje\u0107ate se onog divnog opisa: "Snaha je bila zlobna, pro\u017edrljiva i goropadna. Htjela se riješiti majke, a sin je šutio samo da joj ugodi." Nadalje, u "Vlaku u snijegu" i "Dru\u017ebi Pere Kvr\u017eice" \u010ditat \u0107e o tome kako se zabavljaju de\u010dki, uvijek na repu neke avanture, o tome \u0107e istome saznati i od "Smogovaca" i romana Ivana Kušana, dok \u0107e ih, recimo, Šimunovi\u0107ev "Alkar" podu\u010diti "ljubavi prema tradiciji i junaštvu". Kolarova \u0107e ih "Breza" upoznati s idealom \u017eenstvenosti u Hrvata: djevojkom patnicom i \u017ertvom, koja \u0107e i zadnji samrtni hroptaj potrošiti da zaljubljeno zavapi za svojim voljenim i zakonitim, ma\u010do vucibatinom i seljoberom.<\/p>\n

ZaMirZINE<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Maja Hrgovi\u0107 Gledala sam ljetos grupu djevoj\u010dica u parku. Njih pet. Imaju oko pet, šest godina, rekla bih, ne više. Pa\u017enju su mi privukli njihovi rekviziti za igru. Sve su gurale dje\u010dja kolica. Onakva tanahna, sklopiva, ru\u017ei\u010dasta. S malim sklopljenim suncobranom i pripadaju\u0107om torbom zaka\u010denom o ru\u010dke. U kolicima su le\u017eale gumene bebe, dobro […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47237","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47237","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47237"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47237\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47237"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47237"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47237"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}