{"id":47229,"date":"2010-01-15T09:54:13","date_gmt":"2010-01-15T09:54:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47229"},"modified":"2010-01-15T09:54:13","modified_gmt":"2010-01-15T09:54:13","slug":"totem-i-kraj-tabua","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/01\/15\/totem-i-kraj-tabua\/","title":{"rendered":"Totem i kraj tabua"},"content":{"rendered":"

Novi totemizam ne temelji se više na tabuiziranim i sublimiranim zabranama i potisnutim osje\u0107ajima krivnje ocoubojstva, nego, u sveop\u0107em liberalno-hedonisti\u010dkom trendu sustavne detabuizacije od 68. godine pa do danas, postavlja individuum u središte svega<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Jure Vuji\u0107*<\/strong><\/em><\/p>\n

Totemizam kao vjerovanje nije jedinstven fenomen, pogotovo što se u novim okolnostima mijenja. Njegovi tragovi nalaze se i u visokim civilizacijama i kulturama iako je najizra\u017eeniji u "primitivnim" narodima. Poznato je da Freud postanak društva izvodi iz Edipova kompleksa. U prošlosti su praljudi \u017eivjeli u hordi u kojoj je vladao najstariji muškarac koji je sebi prisvajao sve \u017eene. No tada su se sinovi pobunili protiv oca, ubili ga i uzeli vlast u svoje ruke. Me\u0111utim, me\u0111u njima se javilo kajanje zbog patricida, te su sebi nametnuli zabranu spolnog op\u0107enja s majkom i sestrama. <\/p>\n

Ova zabrana, tabu-incesta, prvo je "institucionalno" ograni\u010denje nagona. Iz te osnovne zabrane nastaje sistem zabrana koju poznajemo pod imenom "totem i tabu", kao klju\u010dno znanstveno djelo Freuda. Totem je biljka, \u017eivotinja ili pojava koja je sveta i koja se poštuje, ali i pribojava; mrzi i voli, što je osje\u0107ajna ambivalencija koja se izra\u017eava kroz tabu, a nastala je u procesu identifikacije oca sa \u017eivotinjom kao posljedice ocoubojstva. <\/p>\n

Dakle, kultura nastaje upravo kao posljedica te ambivalencije osje\u0107aja prisutne kod Edipova kompleksa. Što se društvo više udaljavalo od vremena ocoubojstva, rastao je osje\u0107aj krivnje, te\u017enja za pomirenjem s ocem i njegovo poštovanje postajali su sve ve\u0107i, ali i apstraktniji. Iz osje\u0107aja krivnje, kajanja i te\u017enje za pomirenjem, kroz tabu-odredbe nastali su i moralni osje\u0107aji, osje\u0107aji obzira prema društvu. Uz to, sinovi otkrivaju da ujedinjeni mogu biti ja\u010di od oca, ali si pritom moraju me\u0111usobno nametati ograni\u010denja radi "odr\u017eavanja novog poretka". Tabu-propisi bili su prvo "pravo". <\/p>\n

S razvitkom kulture moralni osje\u0107aji sve više zamjenjuju tabu-odredbe. Tako se civilizacija gradi na istodobnom nastanku zlo\u010dina (ocoubojstvo), uvo\u0111enju religije (totemizam, poštovanje predaka) i moralnih zakona (zabrana incesta, uvo\u0111enje pravila ponašanja), što zajedno tvori rudimente društva. Tako izgra\u0111ena civilizacija je od samog po\u010detka bazirana na zlo\u010dinu i pra\u0107ena osje\u0107ajem krivnje, odnosno društvo se rodilo iz represije libida i gri\u017enje savjesti. <\/p>\n

Iako mo\u017eemo Freudu zamjeriti jedan suviše simplicisti\u010dki pristup kulturološkom fenomenu, reduciraju\u0107i ga na isklju\u010divo seksualni nagon i ne uzimaju\u0107i u obzir slobodnu volju i ljudsku duhovnu dimenziju (Jungova kritika kroz arhetipalni svijet), ipak trebamo priznati da je meritum njegove teze u pravo u raš\u010dlanjivanju dvaju klju\u010dna elemenata kapitalisti\u010dkog suvremenog diskurza: totema i tabua, koji danas, kada je društvena patrijarhalnost narušena, mutiraju u dva dijalekti\u010dka stupa novoga kulturološkog neoliberalizma. <\/p>\n

Današnji dominantni kapitalisti\u010dki diskurz poistovje\u0107uje se s prapovijesnim diskurzom gospodara i roba, s tim da danas subjekt zauzima poziciju glavnog agensa-ozna\u010ditelja diskurza kojem je podvrgnut gospodar. Taj diskurz danas je odre\u0111en s neprestanom aktualizacijom kulturološkog neoliberalizma, tr\u017eišnom ideologijom kao novi totemizam koja inaugurira svepotrošnju kulture, ljudskog tijela, politike, umjetnosti… <\/p>\n

Me\u0111utim, taj novi totemizam ne temelji se više na tabuiziranim i sublimiranim zabranama i na potisnutim osje\u0107ajima krivnje ocoubojstva, nego, naprotiv, u sveop\u0107em liberalno-hedonisti\u010dkom trendu sustavne detabuizacije od 68. godine pa do danas, postavlja individuuma u središtu svega, kao poduzetnik-upravlja\u010d, rentabilnog i autonomnog individuuma bez vanjskih uporišta. U isto vrijeme dominantna neoliberalna ideologija mu obe\u0107ava vje\u010dnu sre\u0107u u iluzornoj potrazi blagostanja i neprestanog u\u017eitka. Društva blagostanja štuju "totem svemo\u0107nog individualca", ludi\u010dnog i nekonzistentnog "vje\u010dnog djeteta" koji kombinira bezgrani\u010dni u\u017eitak s tjeskobom ekscesivne potrošnje. Suvremeni totemizam, ovaj put bez tabua, strukturira kolektivni diskurz i mišljenje bez radikalnih revolucija i naglih prevrata poput onih iz XIX. i XX. stolje\u0107a. Tu više ne postoje patrijarhalne figure "represivnog oca" i despotske dominacije "gospodara". Superego, "svevišnji subjekt", pojedinac je isklju\u010divi agens pokreta\u010d vlastite alijenacije. Kulturološki neoliberalni kodovi nastoje izgraditi novi diskurz bez traume i tabua kako bi pretvorile subjekt u zombi-subjekt potra\u017enje i potrošnje. Charles Melman govori o novoj subjektivnosti, postneuroti\u010dnoj društvenoj eri koju strukturira detabuizirani kapitalisti\u010dki diskurz. Kapitalizam je mutira u globalnu sektu koja inkorporira svoje toteme, fetiše i la\u017ene hereze i antitabue. Iz te sekte se ne izlazi. Njezina je struktura takva da uklju\u010duje sve potencijalne "neprijatelje" u sklopu "prava na razli\u010ditost", putem "represivne tolerancije" i "represivnog multikulturalizma". Svaki otpor treba se usidriti u neoliberalnu ideologiju da bi se neutraliziralo svaki radikalni alteritet. Jer ono što je specifi\u010dno u novom totemizmu njegova je sposobnost da izbriše figure autoriteta, gospodara, tiranina i diktatora. Francuska revolucija je skidala plemi\u0107ke i kraljevsku glave, nihilizam XX. stolje\u0107a je proklamirao "smrt bogova", osu\u0111ena je "diktatura proletarijata", a danas je pomalo i osu\u0111en komunizam kao ideologija. Svjedoci smo nastanka nove kulturološke i antropološke ljestvice vrednovanja koju je ubrzao pad patrijarhata. <\/p>\n

Otac je zauvijek ubijen, a incenstuoznost pa i "ritualna pedofilija" primitivnih plemenskih društava pomalo se pojavljuju i banaliziraju u našim visokosofisticiranim liberalnim društvima. Freudovska je lekcija izokrenuta u novi totemizam koji ne poznaje tabue i koji poznaje samo jednoga gospodara koji je su slu\u017ebi svog u\u010denika. Moderni coach, "medijski \u010darobnjaci", politi\u010dari, psihijatri slu\u017ee interesima svemo\u0107nog individuuma. Nove postmoderne društvene terapije i razne "strategije zavo\u0111enja" nastoje oja\u010dati samopouzdanje individualnog ega poput obrednih plemenskih plesova koje su prethodili rasplamsavanju "totemskog duha". Svemo\u0107ni individuum je postao autonomni perpetuum mobile, autonomos, on bira gospodare koje \u0107e ga zadovoljiti. Dijalektika gospodara i roba je potpuno izokrenuta. Jedan od studentskih slogana 68. je glasio: "Zabranjeno je zabraniti". I zaista, danas je "otac" mrtav. I što sada?<\/p>\n

* Autor je geopolitolog i publicist<\/p>\n

Vjesnik<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Novi totemizam ne temelji se više na tabuiziranim i sublimiranim zabranama i potisnutim osje\u0107ajima krivnje ocoubojstva, nego, u sveop\u0107em liberalno-hedonisti\u010dkom trendu sustavne detabuizacije od 68. godine pa do danas, postavlja individuum u središte svega<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47229","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47229","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47229"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47229\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47229"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47229"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47229"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}