{"id":47228,"date":"2010-01-14T13:48:33","date_gmt":"2010-01-14T13:48:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47228"},"modified":"2010-01-14T13:48:33","modified_gmt":"2010-01-14T13:48:33","slug":"politika-integracije-nije-zborsko-pjevanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/01\/14\/politika-integracije-nije-zborsko-pjevanje\/","title":{"rendered":"Politika integracije nije zborsko pjevanje"},"content":{"rendered":"

Intervju Sr\u0111ana Dvornika s novoizabranim predsjednikom RH Ivom Josipovi\u0107em<\/em><\/p>\n

U intervjuu za ZaMirZINE novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske govori o stvarima o kojima ga ve\u0107ina medija uglavnom ne pita: prioriteti u ljudskim pravima; što je problemati\u010dno u krupnim sistemskim promjenama; kako sam sistem generira korupciju; zbog \u010dega predsjednika i dalje treba birati direktno…  <\/p>\n

Vaš program "Nova pravednost" predvi\u0111a velike promjene u društvu i dr\u017eavi. Kako \u0107ete djelovati obzirom na ustavno odre\u0111enje ovlaštenja Predsjednika? <\/em><\/p>\n

Da, to je pitanje koje se ovih dana \u010desto postavlja. Uz ono što se mo\u017ee u\u010diniti kroz formalne ovlasti predsjednika ra\u010dunam i na to da Predsjednik Republike, kao jedini neposredno izabrani visoki du\u017enosnik, ima i politi\u010dku i moralnu poziciju da poti\u010de promjene: da kreira javno mnijenje, da kreira pozitivnu klimu, da kreira optimizam. Na tome se temelji moje uvjerenje da mogu pokrenuti i neke pozitivne stvari koje nisu u mojoj neposrednoj nadle\u017enosti.<\/p>\n

Mnoge teme – reforma privrede, zdravstva, socijalna pravda… – tra\u017eit \u0107e druk\u010diju vrst djelovanja. Ve\u0107 ste u tom smislu i najavili formiranje odgovaraju\u0107ih savjetodavnih tijela. Mislite li da \u0107e te Vaše inicijative biti prihva\u0107ene tamo gdje se donose politi\u010dke odluke – u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti – ili \u0107e biti potreban i javni agenda setting, dakle javno suo\u010davanje Sabora i Vlade s neugodnim pitanjima? <\/em><\/p>\n

Mo\u017eda \u0107e oni biti spremni prihva\u0107ati moje inicijative, a mo\u017eda i ne\u0107e. Naše je da ponudimo i da stvorimo klimu da takvi prijedlozi pridonose zajedni\u010dkom dobru – naravno, ako su dobri, jer ne moraju ni sve predsjedni\u010dke inicijative biti dobre. Što se neugodnih tema ti\u010de, sigurno \u0107e i njih trebati otvarati. Uostalom, to sam \u010dinio i do sada, isti\u010du\u0107i neka pitanje koja nisu bila baš popularna: pitanja vezana uz haški sud, pitanja pretvorbe i privatizacije, pa evo i sada u vezi sa sporazumom o arbitra\u017ei sa Slovenijom. Nikada nisam nastojao i\u0107i niz dlaku; nekada to mo\u017ee biti i pogrešno, ali sam uvijek nastojao vrlo otvoreno re\u0107i što mislim.<\/p>\n

Mnoga pitanja prava i pravednosti ne bi bila ozbiljno uzeta u obzir kad ne bi bilo pritiska civilnih aktera. I sami ste djelovali u takvim organizacijama, primjerice u Hrvatskom pravnom centru. Kanite li sura\u0111ivati s njima, i kako? <\/em><\/p>\n

Svakako, te su organizacije potaknule mnoge va\u017ene stvari, i to \u0107e sigurno \u010diniti i dalje. O\u010dekujem da \u0107e se u forume koje \u0107u okupiti uklju\u010divati i organizacije civilnog društva. Primjerice, upravo je podru\u010dje ljudskih prava jedno od najva\u017enijih, i potrebno je da ljudi iz tih organizacija ka\u017eu svoju rije\u010d o problemima i mogu\u0107im rješenjima.<\/p>\n

Koliko se mo\u017ee sa\u017eeto nazna\u010diti, koja su po Vašem sudu ljudska prava sada najugro\u017eenija ili tra\u017ee urgentno rješavanje u Hrvatskoj? <\/em><\/p>\n

Teško je rangirati kršenja ljudskih prava. Svako od njih je drama, tragedija pojedinca ili skupine. Prije svega, imamo \u010dinjenicu da zaštita ljudskih prava koji bi trebalo provoditi kroz institucije ne funkcionira, odnosno ne djeluje dovoljno brzo. Mislim tu prije svega na pravosu\u0111e, mislim i na pravobraniteljstva. Drugi je aspekt da još uvijek ima problema vezanih uz manjinska prava, iako tu ima i pozitivnih pomaka (pa je, primjerice, i jedna manjinska stranka na vlasti u sklopu koalicije). To je pitanje povratka izbjeglica, povrata odnosno obnove imovine, premda valja napomenuti da ono poga\u0111a i neke pripadnike ve\u0107inskog naroda. Imamo zatim i sukob prav\u0101 stanara i vlasnika konfisciranih stanova, koji je svojedobno ‘riješen’ kao sjekirom. Premda nije masovan, tu je i problem azilanata u Hrvatskoj. Nedovoljna je zatim briga o malim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj, koje su ostale u sjeni najve\u0107e, pri \u010demu za to nije kriva rimokatoli\u010dka crkva, nego dr\u017eava koja zanemaruje pravo malih zajednica na jednak odnos. Puno je pojedina\u010dnih kršenja razli\u010ditih prava, od prava na privatnost, prava na zdravlje, socijalnih prava…<\/p>\n

Korupcija – problem sistema i gra\u0111anske svijesti <\/strong><\/p>\n

U javnom diskursu o korupciji ostaje nepostavljeno pitanje: je li to devijacija unutar sistema, kakve ima i u dr\u017eavama s kvalitetnijom vladavinom prava, ili se ipak radi o samom sistemu, koji omogu\u0107uje arbitrarno vladanje? <\/em><\/p>\n

Problem je što je korupcija kod nas postala na\u010din \u017eivota, pa nam je uz borbu pravnim mehanizmima, instrumentima vladavine prava, nu\u017ena i borba na razini svijesti, na razini elementarnih vrijednosti i odnosa prema korupciji, pa i onda kad nije dr\u017eava neposredno umiješana u rješenje nekog spora. Ljudi misle da moraju dati mito da bi dobili ono što im pripada, i pre\u010desto se boje prijaviti kad netko od njih tra\u017ei mito, zato što ne vjeruju u pravnu dr\u017eavu. Dakle, ja\u010danje povjerenja u pravnu dr\u017eavu jedan je od bitnih faktora, ali ima i drugih elemenata zbog kojih je nastala ta takozvana koruptivna svijest. Neki su op\u0107i politi\u010dki i društveni odnosi korupciju zapravo u\u010dinili normalnim, uobi\u010dajenim na\u010dinom, i to je ono što se mora promijeniti. Treba shvatiti da, ako se Hrvatska \u017eeli riješiti korupcije, nije dovoljno samo nekoga uloviti i kazniti, nego treba promijeniti i taj na\u010din mišljenja.<\/p>\n

Ne bi li se ipak moglo re\u0107i da se tim oblicima ‘male’, ‘privatne’ korupcije ljudi zapravo prilago\u0111avaju okolnostima u kojima sistem uvjetuje korupciju? <\/em><\/p>\n

Ima i toga – da ljudi daju neko malo ili srednje mito jer ina\u010de ne dobivaju u primjerenom roku ono što im pripada, neku potvrdu, dozvolu, nešto što je stvar rutinskog administrativnog postupka. Takve se stvari, naravno, mora riješiti striktnim poštivanjem procedure – propisivanjem odgovaraju\u0107ih postupaka, a onda i kontrolom, nadzorom. Ali i uza sve to nu\u017eno je razviti svijest koja ne\u0107e dozvoliti da se manipulira ovisnoš\u0107u pojedinca o dr\u017eavnoj administraciji.<\/p>\n

Zna\u010di, moramo se osloniti i na hrabrost gra\u0111ana da prijave kada se na\u0111u u situaciji da bez mita ne mogu ostvariti svoje pravo? <\/em><\/p>\n

Jasno, ali ono što se mora osigurati jest to da djeluju policija, pravosu\u0111e i druge institucije, jer ako se vidi da netko nešto takvo prijavi, pa se ne dogodi ništa, ili ta osoba još do\u017eivi neugodnosti, drugi put ne\u0107e ni prijaviti, ni ona ni drugi. Ljudi koji prijavljuju korupciju moraju u\u017eivati punu zaštitu.<\/p>\n

U programu "Nova pravednost", primjerice, ka\u017eete "\u010cemu javni natje\u010daji kada se unaprijed zna od koga \u0107e se, uz obaveznu proviziju, kupiti roba ili naru\u010diti usluga?" – to je primjer kako i jedna proceduralna mjera ostaje nemo\u0107na pred ‘umre\u017eenim’ sistemom veza. <\/em><\/p>\n

Da, to pokazuje da nije dovoljno samo dosljedno provjeravati provo\u0111enje propisanih postupaka. O\u010dito je da su propisane procedure ve\u0107 unaprijed adaptirane na mogu\u0107nost korupcije. Upravo su javne nabave danas vjerojatno najstrašniji izvor korupcijskih radnji; ne treba biti jako mudar da se to vidi. Tokom ove kampanje slušao sam desetke takvih pri\u010da, koje su zvu\u010dale vrlo uvjerljivo, o namještenim javnim natje\u010dajima, i kada se to dogodi treba biti jasno da je tu mjesto kaznenopravnoj represiji. Imamo \u010desto pojavu javnih natje\u010daja "sa slikom", kada onaj za kojega je posao namješten taj posao ne obavlja sam, nego ga ugovara \u010dak i s onima koji su mu bili suparnici na natje\u010daju. Postoje i cijele tehnike fingirane konkurencije, kada povezane tvrtke nastupaju sinkronizirano kako bi opstruirale glavni smisao javnog natje\u010daja – da se dobije najni\u017ea cijena, uz primjerenu kvalitetu.<\/p>\n

Spona izme\u0111u posebnih interesa i politike su partije. Sje\u0107ate se inicijative HPC-a, HHO-a i grupe znanstvenika za Zakon o strankama, koji su stranke u Saboru tako slo\u017eno odbile da su se pokazale kao svojevrstan ‘sindikat’ u\u017eivalaca politi\u010dkih privilegija. Što mislite, je li i dalje potrebno zakonski osigurati ne samo financijsku transparentnost, nego i uistinu demokratsku strukturu upravljanja politi\u010dkim partijama? <\/em><\/p>\n

Demokratizaciju stranaka ne\u0107e se ipak mo\u0107i posti\u0107i propisivanjem demokracije. Uvjeti za nju postoje donekle ve\u0107 i sada, pa i sâm sam izabran kao kandidat SDP-a na unutarstrana\u010dkim izborima. Propisivanje standard\u0101 unutarstrana\u010dkog postupanja uvijek je sklizak teren ako ide u detalje, ali se mo\u017ee i mora ustanoviti na\u010dela. Volio bih zaista da se uspostave takva na\u010dela u korist demokrati\u010dnijeg postupanja stranaka. Znamo da danas \u010dak i samo jedan pojedinac donosi odluke u ime cijele stranke, i to nikako nije dobro. Vrlo \u010desto su stranke kod nas bile temeljene na leadershipu koji bih ozna\u010dio kao "sam svoj majstor".<\/p>\n

Što treba, a što se mo\u017ee mijenjati<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

U svojem programu imate i odjeljak o zaštiti okoliša ("O\u010duvanje i korištenje prirodne baštine"), premda se o toj temi u kampanji nije govorilo. Da ste prošlog mjeseca bili u ulozi predsjednika Hrvatske, što biste rekli na summitu o klimi u Kopenhagenu? <\/em><\/p>\n

Naravno da je interes \u010dovje\u010danstva da se o\u010duva okoliš, da se sprije\u010de emisije stakleni\u010dkih plinova i da se sprije\u010de promjene klime, ali odluka da se to doista u\u010dini nije tako jednostavna kako se na prvi pogled \u010dini. \u010cinjenica je da su razvijene, bogate zemlje sada ve\u0107inom u prilici da relativno lako ka\u017eu kako \u0107e smanjiti emisije stakleni\u010dkih plinova, ali za zemlje koje su prije nekoliko desetlje\u0107a izašle ispod kolonijalne vlasti i koje su još nerazvijene taj odgovor nije tako jednostavan. Rije\u010d je o tome da "\u010disto\u0107u" omogu\u0107ava skupa nova tehnologija. Siromašne je zemlje nemaju i zabrana dosadašnje "prljave" tehnologije mogla bi dovesti do toga da nestanu neka nacionalna gospodarstva. Stoga siromašnije zemlje ka\u017eu: "dok ste vi zaga\u0111ivali planet, mi smo bili siromašni, a sada kad bismo se i mi trebali razviti, ka\u017eete nam – stani!" Prema tome, globalni sporazum mora biti pravedan i mora obuhva\u0107ati i pomo\u0107 razvijenih zemalja zemljama u razvoju da odgovaraju\u0107u tehnologiju dobiju po cijeni koja je prihvatljiva za njihov nivo ekonomskog razvoja. Bez toga pravog sporazuma ne\u0107e biti.<\/p>\n

Bi li bilo pretjerano re\u0107i da Predsjednik Republike, budu\u0107i otvoren komunikaciji i suradnji s raznim društvenim akterima, djeluje i kao svojevrstan ‘pu\u010dki tribun’? <\/em><\/p>\n

Moglo bi se i tako re\u0107i, premda bih prije rekao da djeluje kao moderator pozitivnih procesa. I vaša se oznaka mo\u017ee primijeniti u onom smislu da \u0107u kao predsjednik biti dostupan i onima koji su na margini.<\/p>\n

Smatrate da Predsjednika Republike i dalje treba birati na op\u0107im direktnim izborima. Nije li to u neskladu s uskim ustavnim ovlastima? <\/em><\/p>\n

Nije. Mislim da se podcjenjuje uloga predsjednika u nadzoru sigurnosnih slu\u017ebi i obrane. Da i nema one komponente politi\u010dkog djelovanja, pitanje civilnog vo\u0111enja vojske vrlo je ozbiljno pitanje, pitanje koje apsolutno legitimira funkciju predsjednika republike kao ozbiljnu funkciju, koju zaista ne bi trebalo staviti na strana\u010dku milost i nemilost u parlamentu. Kod nas je stanje parlamentarne demokracije takvo da me ne bi za\u010dudilo da se i predsjednika republike mijenja ovisno o mogu\u0107oj promjeni parlamentarne situacije. Na ovaj na\u010din izabrani predsjednik ima ve\u0107insku bira\u010dku podršku, što toj poziciji daje \u010dvrstinu. Kada bi ga umjesto toga stranke, recimo, dvotre\u0107inski birale u parlamentu, to bi zaista svelo predsjednika na fikus.<\/p>\n

Ne doga\u0111a li se sada upravo nešto takvo s drugim ustanovama, primjerice Ustavnim sudom? <\/em><\/p>\n

Da, nisam zadovoljan pozicijom Ustavnog suda. Trebalo bi osigurati mehanizam koji bi jam\u010dio s jedne strane najvišu mogu\u0107u stru\u010dnost, a s druge reprezentativnost Ustavnog suda. Pritom ne mislim na to da bi svaka stranka trebala imati svoj udio, nego svjetonazorsku zastupljenost. Suce Ustavnog suda trebalo bi birati neovisno o politi\u010dkim afinitetima. Na\u017ealost, primjetno je da je politika bila sklona tra\u017eiti ljude koji u struci nisu vrhunski, koji ni po svojem javnom djelovanju nisu moralni uzori, samo da su "naši". Ne ka\u017eem da su sadašnji suci loši. Dapa\u010de, ima sjajnih stru\u010dnjaka. Ali, na\u010din izbora \u010dini ih ovisnima o politici. To je smrt za Ustavni sud.<\/p>\n

Predstoje nam promjene Ustava. Sla\u017eete li se s pristupom Vladimira Šeksa, koji \u017eeli samo minimum nu\u017ean za pristup EU? <\/em><\/p>\n

To je jedan racionalan pristup, premda mo\u017eemo re\u0107i da ima mnogo toga što bi trebalo promijeniti. Ali tu se ne mo\u017ee zaobi\u0107i politi\u010dka pragma: ve\u0107i zahvati u razli\u010dita podru\u010dja, naravno, donose opasnost da se izgubi konsenzus o ustavnim promjenama. Prema tome, ako nam je ovog trenutka najva\u017enije da omogu\u0107imo pod razumnim uvjetima referendum o ulasku u Europsku Uniju, ja bih se na to koncentrirao, ako bih procijenio da o drugim stvarima postoje razmimoila\u017eenja. Danas nijedna od dviju velikih stranaka ne mo\u017ee sa svojim partnerima dobiti dvotre\u0107insku ve\u0107inu nu\u017enu za promjenu Ustava, prema tome morat \u0107emo se koncentrirati na ono što je zaista nesporno.<\/p>\n

Kada bi nastala mogu\u0107nost da se mijenja Ustav, što bi sve, i po Vašem profesionalnom uvidu i po politi\u010dkom sudu, trebalo mijenjati? Ve\u0107 se upozoravalo na više nedostataka i nedosljednosti, primjerice ve\u0107 u samom odre\u0111enju suverenosti. <\/em><\/p>\n

Po\u0111imo od prakti\u010dnih pitanja. Jedno je pitanje referenduma. Drugo je pitanje, premda u pravilu nije ustavna materija, ali su nas povijesni doga\u0111aji do toga doveli, pitanje privatizacije i ka\u017enjavanje kriminalnih zloporaba u njoj. Nadalje, cijeli kompleks koji se ti\u010de temeljnih prava i lišenja slobode u kaznenom postupku. Pokazuje se da je nedostatna ili klimava podloga za ono što smo napravili u Zakonu o kaznenom postupku, i prije, a posebno sada. Vjerojatno bi tu bio potreban barem neki stilisti\u010dki zahvat da se u\u010dine kompatibilnima odredbe novog ZKP-a, a to je vrlo va\u017ena ustavnopravna materija. Bilo je i drugih prijedloga; svojedobno sam, doduše, ostao u manjini kada sam istr\u010dao s pitanjem je li mjesto Dr\u017eavnog odvjetništva u pravosu\u0111u, ili je ono dio upravne strukture, s pojedina\u010dnim specifi\u010dnim pravosudnim ovlastima. Mislim da bi odnosi bili puno transparentniji kada bi Dr\u017eavno odvjetništvo slijedilo liniju od Ministarstva pravosu\u0111a prema dolje, bili bi jasni kriteriji odgovornosti.<\/p>\n

Ima i nedosljednosti u funkciji predsjednika republike. Ako je on vrhovni zapovjednik oru\u017eanih snaga, to treba dosljedno izvesti u pogledu upravljanja oru\u017eanim snagama bez obzira na to jesu li one u zemlji ili inozemstvu.<\/p>\n

Djelovanje oru\u017eanih snaga izvan Hrvatske sada je ‘kanalizirano’ kroz NATO. Po strani od pitanja je li nam NATO uop\u0107e potreban, sada kad je Hrvatska postala \u010dlanica, biste li kao najviši predstavnik zemlje predlo\u017eili neke promjene u politici tog saveza? <\/em><\/p>\n

\u010clanstvo je sada tu. Hrvatska kao nova \u010dlanica, koja još nije ni popunila sve svoje kvote u strukturi NATO-a, sigurno ne mo\u017ee mnogo utjecati na op\u0107u politiku NATO-a, ali moja bi preporuka uvijek bila, pogotovu kada se ulazi u neku intervenciju, striktno se dr\u017eati me\u0111unarodnog prava. Kako u pogledu prava da se uop\u0107e u\u0111e u oru\u017eani sukob, tako i unutar oru\u017eanog sukoba. Dakle, prvo, "pravo na rat", kako se to naziva, mora biti striktno u skladu s Poveljom UN i svim op\u0107eprihva\u0107enim doktrinama. Drugo, u vojnim operacijama nezaobilazno je primjenjivati me\u0111unarodno humanitarno pravo.<\/p>\n

Po mnogim ocjenama, Vaš protukandidat u predsjedni\u010dkim izborima sebi je donekle smanjio šanse kada je, k tome javno, pred kamerama, prihvatio podršku Tomislava Mer\u010depa. Što to zna\u010di da se o nekim ljudima ve\u0107 više od 10 godina govori kao o "povezanima s ratnim zlo\u010dinima", a nema istraga ni postupaka, u najmanju ruku po liniji odgovornosti nadre\u0111enih? <\/em><\/p>\n

Kako sam odgojen baš na pravni\u010dkoj tradiciji, ni za koga ne bih rekao da je zlo\u010dinac ako to nije provedeno kroz valjan sudski postupak. Ali, ako postoji sumnja, ako postoje ozbiljni indiciji, zna se što treba u\u010diniti. Stvar se provjerava, i ako je osoba o kojoj je rije\u010d \u010dista, to treba jasno i glasno, definitivno re\u0107i, da se glasina i ‘rep’ ne vu\u010de kroz cijeli \u017eivot. S druge strane, ako se ustanovi da je ta osoba po\u010dinitelj, onda zaslu\u017euje proceduru i kaznu kakva je primjerena djelu. Upravo se tu provjerava karakter pravne dr\u017eave i vladavine prava, to jest jednakosti postupanja dr\u017eave prema svima.<\/p>\n

To traje ovako dugo upravo zbog toga što se ne postupa po pravu. U slu\u010daju gospodina Mer\u010depa trebalo je ve\u0107 prije mnogo godina provesti postupak i ustanoviti je li kriv ili ne.<\/p>\n

Kanite li poduzeti inicijativu za promjene ugovora sa Svetom Stolicom, po kojima je jednoj religijskoj instituciji omogu\u0107ena kontrola dijela javnih funkcija, kao što je obrazovanje, i udio u javnom novcu, tako da i oni koji ne pripadaju toj vjerskoj zajednici moraju sudjelovati u njenom financiranju? <\/em><\/p>\n

Sli\u010dne su konkordate sklopile i duge vjerske zajednice. Mo\u017eda najve\u0107a zajednica ima i najpovoljniji ugovor, pa bi trebalo ocijeniti jesu li one ravnopravne u odnosu na Rimokatoli\u010dku crkvu. Ali bitno je to da su ti ugovori vrlo osjetljivo pitanje jer su bili stvar nacionalnog konsenzusa, bez obzira na to kako je do njega došlo. Stoga, ako ih se mijenja, treba bri\u017eljivo ustanoviti koje su slabe to\u010dke ugovor\u0101 i posti\u0107i dogovor sa Svetom Stolicom kao ugovornom stranom. Uskla\u0111ivati ili mijenjati ugovor bez toga moglo bi donijeti i više štete nego koristi. U takvim pitanjima, kao što je primjerice i pitanje glasanja dijaspore, treba voditi ra\u010duna o tome da se, u skladu s izrekom summa jus, summa injuria ne izazove ve\u0107a šteta. Politika nije matematika. Dakako, to ne smije biti izgovor za nedjelovanje.<\/p>\n

Od samog po\u010detka iskazujete ambiciju da djelujete integrativno. Vidite li tu ulogu kao neku vrst ‘nacionalnog jedinstva’, u kojem se pomiruju razne suprotnosti, ili kao integriranje na osnovi nekih poop\u0107ivih vrednota i na\u010dela, pa i po cijenu sukoba s onima koji imaju suprotne interese? <\/em><\/p>\n

Upravo ovo potonje. Dakako, ne mislim da je zborno pjevanje na politi\u010dkoj sceni integrativno. Pluralizam je vrijednost demokratskog društva. Prema tome, kada govorimo o integrativnosti, to se odnosi na suglasnost o demokratskim procesima, o procedurama po kojima se odlu\u010duje. Osim toga, nu\u017ena je definicija nekog minimuma nacionalnih interesa, koji se ne ti\u010du samo onih velikih dr\u017eavotvornih pitanja – gdje smo, što smo, kamo idemo – nego i nekih gospodarskih i drugih prakti\u010dnih \u017eivotnih pitanja. Ima nekoliko razina integrativnosti, a u nekim bi stvarima integrativnost politi\u010dke scene zna\u010dila i odsustvo demokracije, jer kako biste, primjerice, integrirali SDP i HSP? Tu ne smije biti legitimna samo jedna opcija; imamo legitimnu proceduru, idemo u izbore, i kroz njih se odlu\u010duje koliko koja opcija ima utjecaja. Tako\u0111er, pitanje polo\u017eaja nacionalnih manjina samo donekle podlije\u017ee integraciji; to ne mo\u017ee biti asimiliranje. Na primjeru jedne te iste nacionalne manjine mo\u017eete vidjeti da jedno rješenje – primjerice školovanje u vlastitoj školi, na vlastitu jeziku – negdje dobro djeluje i smatra se osnovnim pitanjem nacionalnog identiteta, a negdje ga pripadnici same manjine ne \u017eele, jer ga do\u017eivljavaju kao segregaciju.<\/p>\n

Pred po\u010detkom mandata, \u017eelio bih ga ispuniti i onime što Ustav ne izra\u017eava samo rije\u010dima, nego – da baš ne ka\u017eem "duhom", kao Montesquieu – djelovati i politi\u010dki, pored to\u010dno odre\u0111enih nadle\u017enosti u vezi s vanjskom politikom, sigurnosnim slu\u017ebama i obranom. Politi\u010dko djelovanje, kao pokreta\u010dka snaga, mo\u017ee biti još i va\u017enije. To bi moglo biti moje tuma\u010denje one najmanje odre\u0111ene ustavne odredbe o brizi za uskla\u0111eno djelovanje i stabilnost dr\u017eavne vlasti, ali i više od toga.<\/p>\n

ZaMirZINE<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Intervju Sr\u0111ana Dvornika s novoizabranim predsjednikom RH Ivom Josipovi\u0107em<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47228","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47228","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47228"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47228\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47228"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47228"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47228"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}