Gdje ode sve ono što pro\u0111e? Gdje završe završeni \u017eivoti?<\/p>\n
Pi\u0161e: Aleksandar Hemon<\/strong><\/em><\/p>\n Danas se diljem interneta mo\u017ee \u010ditati o prijevremenoj smrti meni potpuno nepoznate popularne glumice Brittany Murphy, koja se u svojoj trideset drugoj godini neki dan preselila na ameri\u010dki ahiret – izgleda da ju je, medicinskim \u017eargonom re\u010deno, strefio herc. Rahmetli Brittany je glumila u filmovima koje nisam gledao, a njeno mi ni ime ni faca ništa ne zna\u010de, te sam ja bio potpuno nesvjestan njenog postojanja, a onda je evo do\u010dekala fajront postojanja. Ne mogu re\u0107i da mi njen odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak, ali me je nešto nagnalo da pogledam ko se pored nesretne Brittany sve ove godine ispalio iz dunjaluka. I da znaš da ih ima dosta, barem sude\u0107i po listi koju daje neumorna Wikipedia. <\/a><\/p>\n Ta je lista preminulih u 2009. organizovana po mjesecima, pri \u010demu su za svaki mjesec izlistani pojedina\u010dni dani tako da se ta\u010dno zna ko je i kad umro. Iz istog poriva iz kojeg je moja majka \u010ditanje Oslobo\u0111enja zapo\u010dinjala umrlicama, ja sam, umjesto da pišem kolumnu za Dane koja je trebala biti posve\u0107ena ne\u010dem sasvim drugom, dragocjene sate potrošio tabire\u0107i listu umrlih u 2009.<\/p>\n U oktobru je, recimo, u devedeset osmoj godini umrla libijska kraljica Fatima, udovica posljednjeg libijskog kralja Idrisa, kojeg je 1969. iz baglama izvalio pukovnik Gadafi. Nakon pu\u010da, Fatima je tavorila u Kairu, \u017eive\u0107i \u017eivot bivših suverena, prakticiraju\u0107i nostalgiju u svilenim papu\u010dama. Njena stranica na Wikipediji sadr\u017ei sliku lijepe, mlade \u017eene širokog osmijeha, u dobro skrojenom kostimi\u0107u sa tri dugmeta, desna joj je ruka malo zgr\u010dena – mo\u017eda je po prirodi bila malo stidna – a iza nje pukla tripolijska luka, koju nakon 1969. sigurno nije nikad vidjela, a ne\u0107e je bogami nikad više ni vidjeti. Moj otac je, za Gadafijevog vakta, kao uposlenik Energoinvesta dosta \u010desto išao u nesvrstanu Libiju. Na jednom putovanju u Tripoli, moj stari se slikao sa Muhammedom Alijem koji se tamo bio našao iz nekog mutnog razloga. Na doti\u010dnoj fotografiji, koja je još uvijek dio naše porodi\u010dne riznice, moj stari ima širok osmijeh, doti\u010de lakat Muhammeda Alija, koji se naginje prema okviru slike, u namjeri da istupi iz neugodne situacije i vrati se u bezbjedno okrilje historije. A iza njih pukla tripolijska luka, kao i iza Fatime. <\/p>\n Ili, recimo, Vladimir Sav\u010di\u0107 \u010cobi, kojeg Wikipedia uredno navodi – jer niko nikad nije bezna\u010dajan – i koji je, naravno, bio puna\u010dki pjeva\u010d priglupe pop grupe Pro Arte. Jedina njihova pjesma koje se sje\u0107am pri\u010da potresnu pri\u010du o dje\u010daku \u010dija simpatija, znana kao Milijana, ima novi Poni bicikl, zbog \u010dega okrutno zanemaruje \u010cobija (koji je o tome pjevao u poznijoj dobi) i njegovu ljubav. Refren je bio pun neizrecivog patosa koji uvijek prati neuzvra\u0107enu ljubav: "Mili, Milijana, voza se cijelog dana.\/ Zvoni taj Poni cin cin cin!\/ Opet je samo s njim." U gimnaziji smo tu pjesmu svakodnevno pjevali, pošto je u mom razredu postojao spontani muški hor koji je nekad znao propustiti veliki odmor i pitu kod Dervoza samo da bi ispjevao vje\u010dne melodije poput \u010cobijeve Milijane ili zaboravljenog remek-djela grupe Kamen na kamen po imenu Jaranice koje sadr\u017ei i ove besmrtne stihove: "Pitaju me jaranice imam li problema\/ Što me sedam dana me\u0111u njima nema.\/ A ja ka\u017eem, jaranice, drugarice moje\/ U \u017eivotu mome stvari ‘vako stoje…" <\/p>\n Jedan od \u010dlanova tog hora bio je i Maca – \u017dan Marolt – \u010diju smrt Wikipedia uredno navodi. Maca je na tim velikim odmorima lišenim Dervoza nekad glumio dirigenta našeg hora, što je jako ote\u017eavalo pjevanje, pošto je teško bilo suzdr\u017eati smijeh. Maca je svakog mogao nasmijati. Kad je onomad umro Tito, u svakoj u\u010dionici je bio mali oltar sa Titinom slikom, crnim florom i crvenim karanfilima, a mi smo morali dr\u017eati po\u010dasne stra\u017ee i stajati mirno kao gardisti na Dedinju. Tih crnih dana, glavni sport u mom razredu je bio nasmijavanje po\u010dasnih stra\u017eara, pri \u010demu je \u017eeljeni ishod bio da se stra\u017eari zbog nekontrolisanog napada šege izbace sa \u010dasa ili pošalju direktoru. Maca je bio nenadmašiv u tom sportu, potpuno i suvereno lišen ideološke \u017ealosti, prepun iskrene \u017eivotne radosti, kako s Titom tako i bez Tita. Negdje \u0107e neki paralelni zgubidan jednog dana iš\u010ditavati almanah mrtvih na Wikipediji i ime mu \u017danovo ne\u0107e zna\u010diti ništa. Mo\u017eda \u0107e zastati kad vidi cifru – 44 – koja se odnosi na njegove godine, ali \u0107e i dalje biti nesvjestan koli\u010dine \u017eivota i radosti koja mo\u017ee stati u taj broj. <\/p>\n Kao što sam i ja nesvjestan koli\u010dine iskustva koje je sadr\u017eavao \u017eivot Harryja Patcha, preminulog u julu u sto jedanaestoj godini, posljednjeg \u010dovjeka koji se borio u rovovima Prvog svjetskog rata, s kojim je umrlo svako li\u010dno, tjelesno sje\u0107anje na taj rat, koji se tako kompletan preselio u zvani\u010dnu historiju. Ili \u017eivot Tibora Kristofa, koji je umro u septembru u šezdeset sedmoj godini. Tibor je bio glumac \u010diji je glas bio glas Seana Conneryja na ma\u0111arskom, kao što je i sinhronizovao Dartha Vadera u nekoliko nastavaka Rata zvijezda. Luke, apád vagyok. – "Luke, ja sam ti babo", govorio je mladom Skywalkeru. Kako li je Tibor dobacio od Miskolca, gdje je ro\u0111en, do Galakti\u010dke imperije? Je li kome to ispri\u010dao? I ho\u0107e li taj neko to nekome drugom ispri\u010dati? <\/p>\n Zgubidan koji tabiri mrtve uprkos prazni\u010dnoj groznici ne mo\u017ee a da se ne pita: gdje ode sve ono što pro\u0111e? Gdje završe završeni \u017eivoti? Gdje je pohranjeno iskustvo \u017eivljenja koje za sobom ostave mrtvi? Što nas više ima, to nas više umire i postaje lakše zaboraviti umrle i sve one na\u010dine na koji su naši \u017eivoti bili uvezani sa njima. Što je više svijeta to nam treba više pam\u0107enja, a ljudskog pam\u0107enja je sve manje. Sve je više digitalnog pam\u0107enja – svi oni koje je Wikipedia izlistala bi\u0107e temeljito zaboravljeni kad poumiru oni \u010dija tijela sadr\u017ee sje\u0107anja na njih. Samo \u0107e ih se internet sje\u0107ati. <\/p>\n Zato, kad za ovih praznika budemo ljubili naše prijatelje i komšije, rodbinu, znance i neznance, u\u010dinimo to nezaboravno, ostavimo na njihovim obrazima i tijelima pe\u010dat našeg postojanja da nas mogu što du\u017ee pamtiti, prije nego što se prebacimo na ahiret ili internet.<\/p>\n