Pre\u017eivjeli su neka vrsta nedovršenih patriota. Budu\u0107i da nisu strijeljani, zaklani ili zatu\u010deni tupim oru\u0111ima, proganja ih kompleks manje vrijednosti<\/p>\n
Pi\u0161e: Viktor Ivan\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Dr\u017eavama koje nisu u stanju samostalno se suo\u010diti s vlastitim zlo\u010dinima trebalo bi uskratiti pravo da se pred me\u0111unarodnim sudištem pojavljuju kao samostalni pravni subjekti, naro\u010dito u svojstvu tu\u017eitelja. Na primjer: Ho\u0107eš podignuti tu\u017ebu za genocid, a u\u010dinio si sve da ratni zlo\u010dinac iz Osijeka ostane na slobodi? Odjebi! Ili: Ho\u0107eš podignuti tu\u017ebu za genocid, a nisi sudio onima koji su u tvoje ime rušili Dubrovnik i Vukovar? Fuck off!<\/em><\/p>\n Slu\u017ebene politike Hrvatske i Srbije, kako na me\u0111unarodnome tako i na unutarnjem planu, djeluju bezvremeno, jer u ve\u0107oj mjeri ra\u010dunaju na aktivni anga\u017eman mrtvih nego \u017eivih. Vode se logikom da odgovorni pojedinac, tek kada nestane s lica zemlje, daje puni doprinos domovini i njenim strateškim ciljevima. Pre\u017eivjeli su neka vrsta nedovršenih patriota. Budu\u0107i da nisu strijeljani, zaklani ili zatu\u010deni tupim oru\u0111ima, proganja ih kompleks manje vrijednosti. Da bi se dokazali, imaju obavezu na svaki znak uzbune odaslan s politi\u010dkog trona postrojiti se iza tihe avangarde, iza onih koji su za njih \u010dasno pali. Dvije zemlje, zaokupljene me\u0111usobnim neprijateljstvom, dijele jedinstvenu brigu prema svojoj budu\u0107nosti: ho\u0107emo li biti na visini zadatka i osigurati \u017eivot dostojan pokojnih Hrvata i Srba?<\/p>\n Tu valja imati na umu da su mrtvi neiscrpan politi\u010dki potencijal ponajprije zato što ih nitko ništa ne pita. Sve što se poduzima u njihovo ime uklju\u010duje njihovu prešutnu suglasnost. Oni stalno vape za pravdom upravo zbog toga jer iz sebe ne puštaju glasa. Odazivaju se svakoj mobilizaciji bez disonantnih tonova. Le\u017ee u stavu mirno. Hrvati i Srbi posebno su se izvještili i društveni su\u017eivot s palim sunarodnjacima doveli gotovo do perfekcije – masovno politi\u010dko raspolo\u017eenje ovdje se više ne modelira bez oslonca na masovne grobnice.<\/p>\n Ne odustane li Hrvatska od tu\u017ebe za genocid protiv Srbije pred Me\u0111unarodnim sudom pravde u Haagu – a svi znaju kako su šanse da taj postupak dobije prakti\u010dki ništavne, pošto je sli\u010dan proces ve\u0107 izgubila Bosna i Hercegovina – Srbija \u0107e po\u010detkom sljede\u0107e godine ustati protutu\u017ebom, koja je ve\u0107 pedantno sastavljena, pa se \u010deka samo politi\u010dki mig da bude poslana na nadle\u017enu adresu. Srbijansko politi\u010dko vodstvo uputilo je zadnji poziv hrvatskim kolegama da se povuku s pravnoga bojišta, a ako to ovi ne u\u010dine, iza\u0107i \u0107e na megdan s elitnim advokatskim brigadama i tisu\u0107ama stranica ubita\u010dnog dokaznog materijala. S hrvatske strane trenutno odjekuje takti\u010dki muk; \u010dak su i mrtvi okupirani izlaskom na birališta.<\/p>\n Me\u0111unarodni pravni eksperti vjerojatno sline od zadovoljstva, jer nisu imali prilike \u010desto se susretati sa sli\u010dnim primjerima: dvije zemlje optu\u017euju jedna drugu za genocid, nadme\u0107u se dokumentiranim stradalništvom, s jednakim izgledima da procese izgube, pa dakle i s jednakim la\u017enim nadama da \u0107e isti biti dobiveni. Tko \u0107e ispasti agresor a tko \u017ertva? Ho\u0107e li mo\u017eda obje \u017ertve biti proglašene agresorima, a oba agresora \u017ertvama? Ili \u0107e se, ako sudište lansira dvostruku odbijenicu, \u017ertvina \u017ertva uve\u0107ati, kao i agresorova agresija? Ili obratno?<\/p>\n Tajna je u tome što politi\u010dke elite Hrvatske i Srbije ni u kojoj varijanti ne ra\u010dunaju na poraz. Igra je lišena rizika i njihov je utr\u017eak takore\u0107i siguran. Nacionalizam ima tu navadu da kreira situacije kod kojih se svaki ishod \u010dini dobrodošlim. Stvarnost nije definirana \u010dinjenicama, nego perspektivom iz koje se promatra, a ona je uvijek mu\u010deni\u010dka. Nacionalizam i nije ništa drugo nego religija patništva, ideološka kapitalizacija univerzalne i historijski nepotrošene \u017ertvene poze.<\/p>\n Ako bi Hrvatska kojim slu\u010dajem dobila proces pred sudom u Haagu, stekla bi slu\u017ebeni i me\u0111unarodno priznati pe\u010dat zemlje-mu\u010denice. Ako taj proces izgubi – što je mnogo vjerojatnije – bit \u0107e izlo\u017eena novoj nepravdi epskih razmjera, te \u0107e tako vlastiti do\u017eivljaj zemlje-mu\u010denice još više produbiti. Ve\u0107 samo podizanje tu\u017ebe za genocid predstavlja dobitnu kombinaciju, pa \u0107e slu\u017ebena Srbija – pou\u010dena svijetlim hrvatskim primjerom – uzvratiti istom mjerom, opravdano ra\u010dunaju\u0107i na iste efekte.<\/p>\n S racionalnog stanovišta sve to me\u0111usobno nabacivanje grobištima i genocidnim \u010dinidbama (autorska prava F.T.) mo\u017ee se \u010diniti kao gubljenje vremena, ali nacionalizam pola\u017ee nade upravo u kolektivno prepuštanje iracionalnom, dok mobilizirane vojske mrtvih, kao najizdašniji politi\u010dki resurs, jedino vremena imaju na pretek.<\/p>\n Prije to\u010dno godinu dana, kada se sud u Haagu proglasio nadle\u017enim za hrvatsku tu\u017ebu, jedan je marginalni kroni\u010dar pisao o fenomenu "trajnovalidnoga rata", ideološkoj tvorevini pomo\u0107u koje se hrvatska i srpska oligarhija odr\u017eavaju na vlasti, i to tako što uz kvalitetno narušenu bilateralnu suradnju njeguju obostrano unosne odnose. <\/p>\n "Vlade Hrvatske i Srbije u tom su smislu organizirane kao paracivilne formacije: tijela koja obnašaju civilnu vlast stalnim poticanjem i korištenjem emocija tipi\u010dnih za ratno stanje. \u010cim njihovi predstavnici navuku gra\u0111anska odijela pro\u017eima ih zanos loše kastriranih vojskovo\u0111a. Oni nose priru\u010dni rat u aktovkama i vade ga kao spasonosni adut kad god se suo\u010de s nevoljama mirnodopskog tipa."<\/p>\n Ovaj potpisnik, za razliku od citiranoga, sklon je prizemnijim opservacijama. Ako se ve\u0107 sud u Haagu koristi kao dodatno pogonsko gorivo hrvatskome i srpskom nacionalizmu, pa svaka njegova presuda – osu\u0111uju\u0107a ili osloba\u0111aju\u0107a, svejedno – slu\u017ei za dizanje adrenalina lokalnim šovenima, valjalo bi mu osigurati isklju\u010divo tutorsku funkciju. To zna\u010di da dr\u017eavama koje nisu u stanju samostalno se suo\u010diti s vlastitim zlo\u010dinima treba uskratiti pravo da se pred me\u0111unarodnim sudištem pojavljuju kao samostalni pravni subjekti, naro\u010dito u svojstvu tu\u017eitelja.<\/p>\n Na primjer: Ho\u0107eš podignuti tu\u017ebu za genocid, a u\u010dinio si sve da ratni zlo\u010dinac iz Osijeka ostane na slobodi? Odjebi! Ili: Ho\u0107eš podignuti tu\u017ebu za genocid, a na vlasti su ti oni što su gospi\u0107koga krvnika proglašavali herojem? Odjebi! Ili: Ho\u0107eš podignuti tu\u017ebu za genocid, a nisi sudio onima koji su u tvoje ime rušili Dubrovnik i Vukovar? Fuck off!<\/p>\n Bio bi to jedini ispravan pravorijek: Odjebi u kompletnome aran\u017emanu, sa svim svojim stratištima, logorima, izbjegli\u010dkim kolonama i mitskim tragedijama, jer te nadnacionalni karakter ne\u010dega što nazivamo pravdom uop\u0107e ne zanima, nego je uzimaš u obzir samo ako se ne kosi s kriterijima krvi i tla. Stoga: Ne\u0107eš je ni dobiti!<\/p>\n Naravna stvar, odjeb bi tako\u0111er poslu\u017eio za uzgoj mu\u010deništva, ali bismo barem bili pošte\u0111eni procedure pune iš\u010dekivanja i hinjene neizvjesnosti. Dobili bismo na vremenu, ako to nije nepristojno re\u0107i. Napokon, svijest o ograni\u010denom vremenu ono je što – usprkos svemu – bitno razlikuje pokornike od pokojnika. Ne bi bilo loše o tome povesti ra\u010duna dok traju operacije uvla\u010denja pre\u017eivjelih u svijet mrtvih, dok ih se uvjerava kako \u0107e sa\u010duvati plemenske interese tek ako postanu robovi grobova. Matricu tog porobljavanja ionako su zadali slavni leševi. Zvali su se Franjo Tu\u0111man i Slobodan Miloševi\u0107, pokolj im duši.<\/p>\n