{"id":47212,"date":"2009-12-29T09:58:02","date_gmt":"2009-12-29T09:58:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47212"},"modified":"2009-12-29T09:58:02","modified_gmt":"2009-12-29T09:58:02","slug":"elitizam-elite","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/12\/29\/elitizam-elite\/","title":{"rendered":"Elitizam elite?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: \u017deljko Ivankovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Kad je Latinka Perovi\u0107 2001. objavila u ostavštini prona\u0111enu knjigu "Portreti" rano preminulog beogradskog sociologa Slobodana Ini\u0107a, iznenada smo i na jednom mjestu dobili \u010detrdesetak portreta ljudi iz srpske tzv. politi\u010dke elite koja je krvavo obilje\u017eila kraj prethodnog stolje\u0107a na našim prostorima i vjerojatno jedno od najmra\u010dnijih mjesta svekolike srpske historije. Pojedina\u010dni portreti u cjelini knjige otvorili su pred nama panoramu, skupni portret ludila, zlo\u010dina, kriminala, beš\u0107aš\u0107a, manipulacije, nekompetencije, prijevare, gluposti, zavjere, terora… <\/p>\n

Nova knjiga Mirka Kova\u010da "Elita gora od rulje" tu je jednom otvorenu galeriju likova zna\u010dajno dopunila i obogatila. Ne samo da ju je proširila novim popisom imena elite, ponajprije iz svijeta knji\u017eevnosti, nego i knji\u017eevno-teorijskim, povijesnim i polemi\u010dkim diskursom jednog sjajnog pisca i nadasve pouzdanog svjedoka iz onoga što se zove kulturni i knji\u017eevni \u017eivot Srbije i Beograda. <\/p>\n

Naravno, ove su nam dvije knjige, premda me\u0111usobno posve razli\u010dite, sli\u010dne tek na asocijativnom planu. Ini\u0107eva nam je knjiga prezentirala politi\u010dku elitu, dok Kova\u010deva donosi portrete ljudi s kulturne scene. Ponajprije pisaca (\u0106osi\u0107, Pavi\u0107, Be\u0107kovi\u0107, Danojli\u0107, Jeroti\u0107, Kalaji\u0107…), ali i glumaca, redatelja, filozofa, povjesni\u010dara (Pleša, Risti\u0107, Tadi\u0107, Ekme\u010di\u0107), onih, dakle, koji su ozbiljno sudjelovali i bitno utjecali na zbivanja zadnjih desetlje\u0107a prošloga stolje\u0107a i po\u010detka novoga. Kova\u010deva knjiga nudi i druge "portrete" ili knji\u017eevne slu\u010dajeve (od Hamsuna i Gorkog, preko Du\u010di\u0107a i Crnjanskog, Celinea do Limonova i Konrada), kojima pisac ispisuje vlastitu (po)etiku, \u017eestoko polemiziraju\u0107i (polemika je podnaslov ove knjige!) sa svijetom izvan vlastitih uvjerenja i time demonstrira koliko se sam opire "banalnosti zapa\u017eanja" i koliko je "svjestan ljudske gluposti, te svega filistarskog, banalnog, prosta\u010dkog u zajednici u kojoj je \u017eivio". Doduše, pokazivao je to Kova\u010d i u ranijim svojim knjigama, ali da ovdje spomenem samo jednu od novijih – "Pisanje ili nostalgija", koja to tretira na nešto druk\u010diji na\u010din.<\/p>\n

Tko su i kakvi ljudi elite za kojima se kre\u0107u mase pretvaraju\u0107i se u bezobli\u010dnu, zlo\u010dina\u010dku rulju, valjda danas znamo bolje nego ikad. No što nam to poma\u017ee kad smo to isto znali i nakon drugih sli\u010dnih, ranijih nacionalisti\u010dkih pokreta (hitlerizma ili staljinizma) s njihovim elitama i ruljama, uzrocima i posljedicama i kad to danas na ovaj ili onaj na\u010din jednako tako \u017eive neki drugi, spremni to vidjeti samo i jedino kao tu\u0111e zlo, a nikad i nipošto i kao svoju stvarnost. Nacionalizam je, naime, nešto što se doga\u0111a drugima, a ako se pojavi kod nas on je pozitivan, on je patriotski, on je obrambeni… Kova\u010d jasno identificira ambijent u kome se takvo što zbiva: "jadno stanje inteligencije i zapuštenost naroda"! Kad se svemu tome, evo konkretno u srpskom slu\u010daju, kao predvodnici nacije pojave pisci kao "duhovni o\u010devi" nacije, sami dobrano inficirani viškom nacionalnog, virusom korupcije, mitomanije, "la\u017ei kao sr\u017ei srpskog bi\u0107a" kako to \u0106osi\u0107 uvredljivo ka\u017ee za vlastiti narod (!) i pozivom na rat u kome ni milijun \u017ertava nije ništa (osim ako me\u0111u njima nisu njihovi sinovi!), onda ne mo\u017eemo ne od\u010ditati u\u017eas fašizma kojemu je podlegla srpska (knji\u017eevna) elita. Jer, "nacionalizam je uvijek u srda\u010dnim odnosima s lako\u0107om zlo\u010dina".<\/p>\n

Pedeset godina nakon Thomasa Manna koji je rekao "Njema\u010dka je tamo gdje sam ja!", re\u0107i "Više volim sa svojim narodom biti na pogrešnoj strani, nego sa njegovim dušmaninom na pravoj!" (Be\u0107kovi\u0107) upravo je neodgovorno prema svome narodu, ako narod u ovoj pri\u010di još uvijek išta zna\u010di. Naime, biti sa svojim bratom, sinom, ocem u zlo\u010dinu, ne zna\u010di biti zlo\u010dinac, pristati na zlo\u010din, nego biti s njima, zna\u010di moralno ne pristati na zli \u010din, ali braniti izvršitelja zla i zlo\u010dina. Da intelektualac ne razlikuje to dvoje, dakle ono što zna svaki, pa i najobi\u010dniji \u010dovjek iz naroda, naprosto je nezamislivo, osim ako trajno uprljane ruke ne \u017eeli prati i ne pere uvla\u010de\u0107i u svoje zlo i cijeli narod, kriju\u0107i se iza kolektivisti\u010dkoga "mi" u vlastitom kukavi\u010dluku priznati zablude i s njima svoju odgovornost.<\/p>\n

Najeklatantniji primjer toga je Dobrica \u0106osi\u0107 što \u010ditamo i kod Ini\u0107a i, osobito, Kova\u010da, koji je "slu\u010daj \u0106osi\u0107" pokazao kao veliku povijesnu la\u017e prije svega onoga koji je ustvrdio da je "la\u017e sr\u017e srpskog bi\u0107a", a onda i onih koji u njemu vide svjetionik, oca nacije i sli\u010dne stereotipe, pristaju\u0107i da i sami budu obmanuti od nekoga tko je neko\u0107 plovio na Titovoj jahti, potom na jahti tobo\u017enjeg disidentstva, onda Miloševi\u0107evoj, a sada na jahti stvaranja predsmrtnog mita o samome sebi. U stvari, sve vrijeme plove\u0107i na jahti Velike la\u017ei. Kova\u010d je ispisuju\u0107i novo poglavlje jedne stare i op\u0107epoznate pri\u010de "Carevo novo ruho", ispisuju\u0107i ujedno i ponajve\u0107e poglavlje svoje nove, tek objavljene knjige "Elita gora od rulje", jasno i nadasve argumentirano demonstrirao – "car je gol"!<\/p>\n

Nemam iluziju da \u0107e ikoja pri\u010da ili ikoja knjiga išta promijeniti, jer "car je gol" uzvikuje nevini dje\u010dak, dok odrasli ostaju zaljubljeni u svoju la\u017e (la\u017e sa svojim narodom!?), zarobljeni zabludom, prijevarom… Pobogu, oko istine se valja potruditi, a onda i suo\u010diti s nekim drugim, nesamodopadnim, kriti\u010dkim ogledalima… Ipak, imam se pravo nadati da Ivan \u010colovi\u0107, koliko god volim te njegove knjige, ne\u0107e morati pisati i tre\u0107i dio svojih ogleda o politi\u010dkoj antropologiji. Kamo sre\u0107e da stane na tek objavljenoj: "Balkan – teror kulture", koju \u010ditam tek se odvojivši od izvanrednoga Mirka Kova\u010da.<\/p>\n

Nezavisne Novine<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: \u017deljko Ivankovi\u0107 Kad je Latinka Perovi\u0107 2001. objavila u ostavštini prona\u0111enu knjigu "Portreti" rano preminulog beogradskog sociologa Slobodana Ini\u0107a, iznenada smo i na jednom mjestu dobili \u010detrdesetak portreta ljudi iz srpske tzv. politi\u010dke elite koja je krvavo obilje\u017eila kraj prethodnog stolje\u0107a na našim prostorima i vjerojatno jedno od najmra\u010dnijih mjesta svekolike srpske historije. Pojedina\u010dni […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47212","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47212","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47212"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47212\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47212"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47212"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47212"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}