{"id":47211,"date":"2009-12-28T18:37:19","date_gmt":"2009-12-28T18:37:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47211"},"modified":"2009-12-28T18:37:19","modified_gmt":"2009-12-28T18:37:19","slug":"o-privatnosti-brinuti-i-u-crkvi-ali-i-u-kupleraju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/12\/28\/o-privatnosti-brinuti-i-u-crkvi-ali-i-u-kupleraju\/","title":{"rendered":"O privatnosti brinuti i u crkvi, ali i u kupleraju"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Inoslav Be\u0161ker<\/strong><\/em><\/p>\n

Privatnost i njezina granica spram opravdanoga javnog interesa opet je, po tko zna koji put, izbila u prvi plan u dvama me\u0111usobno posve razli\u010ditim i ina\u010de nespojivim povodima. Oba ta povoda otvaraju deontološka pitanja novinarima a preko njih publici – i to ih povezuje. Jedno je pitanje, na primjer, treba li objaviti imena i prezimena uglednih gra\u0111ana koji posje\u0107uju javne ku\u0107e ili naru\u010duju prostitutke, u Engleskoj ili u Hrvatskoj, svejedno. Drugo je pitanje smije li se kardinal Bozani\u0107 ljutiti na novinare, konkretno fotoreportere, koji obavljaju svoj posao, makar u crkvi.<\/p>\n

Crkva nije javni prostor, makar to zaboravljali, \u010desto kao turisti ili naprosto zainteresirani za kulturna dobra, a onda i kao novinari. Crkva je, kao i d\u017eamija, ili sinagoga, ili pagoda, ili bilo koje ino svetište bilo koje aktivne religije, privatan prostor tih vjernika, namijenjen u prvom redu njihovu privatnom odnosu s njihovim Bogom ili njihovim bozima. \u010cak bi i osoba koja ne vjeruje u Boga ni u bo\u017eanstva, nego ih smatra refleksom ljudskog uma, morala poštivati privatnost uma koji se na tom prostoru prepušta toj umnoj aktivnosti; ne mora poštovati Boga u kojega ne vjeruje, ali mora poštovati osobu koja vjeruje i koja je gra\u0111anin sa svim ljudskim pravima, pa tako i s pravom na privatnost svoje molitve, bez obzira na to je li ona pojedina\u010dna ili skupna, je li ona zatvorena izme\u0111u \u010detiri ku\u0107na zida ili se odvija na prostoru gdje se vjernici okupljaju.<\/p>\n

Bez ometanja molitve<\/p>\n

Ulaze\u0107i u crkvu ili ini hram ulazimo u ku\u0107u tih vjernika i moramo se prilagoditi pravilima ili \u010dak navikama tih vjernika, kao što to moramo kada ulazimo u ne\u010diji privatni dom. Naravno, crkve su i spomenici kulture, i to ljudske. Nijednu od njih niti jedan bog nije \u010dudesno stvorio ni iz \u010dega nego su je sazdali ljudi, trudom svojim i novcem drugih ljudi.<\/p>\n

Red je da budu dostupne ljudima – ali ne po cijenu ometanja religijskih funkcija, a ni obi\u010daja (pa ako ho\u0107ete: predrasuda) vjernika kojima pripadaju. Red je skinuti cipele prije ulaska u d\u017eamiju, kao i u privatnu ku\u0107u onih muslimana koji do toga dr\u017ee. Podjednako je red u crkvi, i kad se ulazi turisti\u010dki, ne ometati molitvu onih koji su radi nje ušli, te se odjenuti onako kako to u crkvi zahtijevaju – a kamoli ometati samo odvijanje bogoslu\u017eja. Bili vjernici ili ne bili, kada ulazimo u crkvu kao novinari, još za bogoslu\u017eja, moramo paziti da budemo što manje vidljivi, da što manje odvla\u010dimo pozornost, da budemo barem onoliko tihi i uvi\u0111avni koliko to moramo biti u kazalištu ili na koncertu. I ondje su pod reflektorima javne li\u010dnosti kao i za oltarom, ali u funkciji svoje publike, a ne primarno u funkciji op\u0107enite (novinske) informacije, koja dolazi na red tek nakon toga i ukoliko potrebe op\u0107e obaviještenosti ne narušavaju primarnu funkciju doga\u0111aja.<\/p>\n

Privatnost mušterija<\/p>\n

Pa ni na nogometnoj utakmici fotoreporter ne utr\u010dava u šesnaesterac nego investira u teleobjektiv; zar pop mora biti manje zašti\u0107en samo zato što nema loptu kojom bi ga napucao?<\/p>\n

Posve je drugog karaktera, isklju\u010divo juridi\u010dkoga, pravo na privatnost mušterija (ili: mustera) prostitutki. Pravni sustavi u suvremenom svijetu intimne odnose izme\u0111u odraslih osoba, s pravom na stupanje u spolne odnose, smatraju ne\u010dim posve privatnim, kao i sve ino što pripada u intimu – ako ne narušava zakon. U dr\u017eavi gdje zakon ne zabranjuje stupanje u intimne odnose uz naplatu, dakle prostituciju, javnost nema pravo uvida u takve odnose nikoga, pa ni javnih li\u010dnosti. Pravo na privatnost javnih li\u010dnosti ustupa pred pravom javnosti na informaciju samo u dvama slu\u010dajevima: prvo, kada bi privatno ponašanje li\u010dnosti moglo ugroziti tu\u0111e pravom zašti\u0107ene interese, te drugo, kada je privatno ponašanje javne li\u010dnosti u potpunom neskladu s onim za što se ta li\u010dnost javno zauzima i na temelju \u010dega zasniva svoje mjesto u javnosti.<\/p>\n

Više puta je re\u010deno da je pojedin\u010devo zdravstveno stanje njegova privatna stvar – ali ako je u pitanje dovedena rasudna mo\u0107 osobe koja utje\u010de na presudne odluke ili ih donosi (poput vrhovnog zapovjednika oru\u017eanih snaga neke zemlje), onda na primjer podaci o metastazama na mozgu ne mogu biti zašti\u0107eni pravom na privatnost, bez obzira na to što se o Mitterrandovu raku šutjelo. To ugro\u017eava zakonom zašti\u0107ene interese na sigurnost drugih gra\u0111ana.<\/p>\n

Šutnja o Mitterrandovu raku<\/p>\n

Isto tako javnost nema što znati o odnosu politi\u010dara s prostitutkama, ali ako to politi\u010dara \u010dini ucjenjivim, ako on mo\u017ee postati \u017ertvom špijuna\u017ee (poput tadašnjega britanskog ministra obrane Johna Profuma) – onda taj podatak postaje javna stvar, ma što o tome mislio Silvio Berlusconi.<\/p>\n

U ve\u0107ini evropskih dr\u017eava prostitucija nije zakonom zabranjena, ali je zabranjeno i ka\u017enjivo njezino eksploatiranje. To zna\u010di da se ne ka\u017enjava prostitutka (odnosno prostitutak), a ni klijent (muster), ali se ka\u017enjava svodnik (kupler), a i onaj tko im iznajmljuje prostor ako zna da je u svrhu prostitucije.<\/p>\n

Prostitutka je gotovo uvijek \u017ertva, gotovo uvijek je posrijedi ovakva ili onakva prinuda, makar ekonomska, i teško da bi bilo pravedno ka\u017enjavati \u017ertvu.<\/p>\n

Drugi par rukava je klijent. Polako raste broj dr\u017eava u kojima ka\u017enjiv postaje baš klijent – a to je jedini na\u010din da se prostitucija ako ne zatre, a ono barem podre\u017ee na izvoru, jer potra\u017enja stvara ponudu. Bilo je, i još ima društava gdje se smatra da je prostitucija manje zlo, jer da bi dokidanje prostitucije pove\u0107alo u\u010destalost silovanja. Drugi pak smatraju da je silovanje vrsta nasilja koja nije izravno povezana sa seksualnim potrebama i spolnim nagonom, nego da je autonomna kriminalna devijacija, pa da ka\u017enjavanje klijenta ne bi samo po sebi pogoršalo stvar. U nekim zemljama se Katoli\u010dka i ine crkve anga\u017eiraju u spašavanju prostitutki s ulica nu\u0111enjem alternativnog izvora prihoda.<\/p>\n

Kad bi klijent bio ka\u017enjiv, onda bi se i njegovo ime moglo objavljivati isto onako kao i ime drugih po\u010dinitelja kaznenih djela – a to zna\u010di da bi \u010dak i onaj uhva\u0107en u raciji bio zakriven inicijalima, sve do optu\u017enice i su\u0111enja.<\/p>\n

Prije toga glasila nemaju pravo objavljivanja imena musterâ i time narušavanja njihove privatnosti, bez obzira na vlastiti eti\u010dki stav spram njih.<\/p>\n

Jutarnji.hr<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Inoslav Be\u0161ker Privatnost i njezina granica spram opravdanoga javnog interesa opet je, po tko zna koji put, izbila u prvi plan u dvama me\u0111usobno posve razli\u010ditim i ina\u010de nespojivim povodima. Oba ta povoda otvaraju deontološka pitanja novinarima a preko njih publici – i to ih povezuje. Jedno je pitanje, na primjer, treba li objaviti […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47211","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47211","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47211"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47211\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47211"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47211"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47211"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}