{"id":47207,"date":"2009-12-24T10:40:47","date_gmt":"2009-12-24T10:40:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47207"},"modified":"2009-12-24T10:40:47","modified_gmt":"2009-12-24T10:40:47","slug":"forrest-gump-i-pepeljuga-u-utrci-za-pantovcak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/12\/24\/forrest-gump-i-pepeljuga-u-utrci-za-pantovcak\/","title":{"rendered":"Forrest Gump i Pepeljuga u utrci za Pantov\u010dak"},"content":{"rendered":"

Globusov kolumnist pozorno je odgledao i pomno analizirao predizborne spotove sedmero glavnih predsjedni\u010dkih kandidata<\/em> <\/p>\n

Pi\u0161e: Boris De\u017eulovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

VIDOŠEVI\u0106<\/strong> Od ograni\u010denog dje\u010daka Gump postaje vlasnik vila i velike zbirke slika…<\/em><\/p>\n

U Zemeckisovoj tragikomediji "Forrest Gump" pratimo \u017eivot dje\u010daka s posebnim potrebama (izvanredni Nadan Vidoševi\u0107) \u010diji su se roditelji razveli, pa u skromnom podrumskom stan\u010di\u0107u odrasta s majkom, koja ga u\u010di kako je "\u017eivot poput bombonjere – nikad ne znaš što \u0107eš dobiti". Nao\u010diti, ali ne pretjerano sposobni mladi\u0107, student ekonomije s prosjekom 2,2, zapošljava se kao referent u Dalmacijacementu, i \u010dini se da je njegova budu\u0107nost prili\u010dno izvjesna i nimalo svijetla. Ipak, dolazi rat, kota\u010d sudbine se okre\u0107e na stranu Forresta Gumpa i on, ni kriv ni du\u017ean, postaje generalni direktor Dalmacijacementa. Tako po\u010dinje njegova nevjerojatna pri\u010da, u kojoj nekako uspijeva u svemu \u010dega se dohvati. A dohva\u0107a se svega: postaje \u017eupan Splitsko-dalmatinske \u017eupanije, zastupnik u parlamentu, najmla\u0111i ministar gospodarstva, predsjednik Uprave NK Hajduk, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, predsjednik Hrvatske gospodarske komore i predsjednik Uprave Kraša d.d.<\/p>\n

Nitko ne zna kako to uspijeva, ali uspijeva: od jednostavnog i ograni\u010denog dje\u010daka iz podrumskog stan\u010di\u0107a, Forrest Gump postaje vlasnik obiteljske ku\u0107e u Zagrebu, velikih imanja u Gorskom kotaru, Kupresu i Pisarovini, turisti\u010dkog objekta kraj Omiša, zemljišta u Pješ\u010danoj uvali kraj Medulina i vrijedne kolekcije hrvatskog slikarstva.<\/p>\n

"Forrest Gump" je ispri\u010dan krajnje svedenim filmskim alatom i reduciranom redateljskim rukopisom: vidimo Gumpa kako sjedi u Zavodu za zapošljavanje, a birokrat u birou (briljantni Ivica Zadro) \u010dita njegov curriculum vitae. "… Predsjednik uprave, predsjednik uprave, ratni ministar gospodarstva, petnaest godina u gospodarskoj diplomaciji, tristo pedeset gospodarskih delegacija u inozemstvo, odli\u010dje Republike Austrije za unapre\u0111enje gospodarskih odnosa, priznanje za poticanje inovatorstva… previše ste toga naveli", zaklju\u010duje referent, pa predla\u017ee: "Vi biste bili odli\u010dan predsjednik dr\u017eave!" A Forrest Gump ga gleda dje\u010da\u010dki blesavo, onako kako je \u010detrdesetak godina ranije gledao psihologinju splitske škole "Bratstvo jedinstvo", pa prostodušno odgovara: "Znam."<\/p>\n

"\u017divot je kao gospodarski kriminal", poruka je ovog divnog filma o beskrajima ljudskih predrasuda i \u010dovjekove volje: "Nikad ne znaš koliko \u0107eš dobiti."<\/p>\n

PUSI\u0106 <\/strong>Saborska sluškinja \u017eeli na izbore u kraljevskom dvorcu, ali nema cipelice…<\/em><\/p>\n

Pepeljuga (veli\u010danstvena Vesna Pusi\u0107) u Saboru radi kao sluškinja, obavlja sve ku\u0107anske i strana\u010dke poslove, a ne smije niti spavati na sjednici vlade niti odlaziti na izbore koji se organiziraju u kraljevskom dvorcu. Jednog dana sti\u017ee obavijest da se u dvorcu organiziraju raskošni predsjedni\u010dki izbori, ali Pepeljuga na njih ne smije: zla ma\u0107eha za izbore priprema Anastaziju (\u0110ur\u0111a Adleši\u0107) i Grizelu (Jadranka Kosor).<\/p>\n

Tada se pojavljuje dobra vila, stvori joj predivnu crvenu haljinu, cipelice i ko\u010diju kojom \u0107e sti\u0107i na izbore. \u010carolija, me\u0111utim, prestaje u pono\u0107, kada se proglašavaju rezultati izbora, a Pepeljuga pobjegne iz dvorca. Na stubištu, predsjednik izborne komisije nalazi cipelicu i odlu\u010duje prona\u0107i djevojku koja ju je izgubila. <\/p>\n

Pet godina kasnije, opet se organiziraju veli\u010danstveni predsjedni\u010dki izbori, predsjednik Dr\u017eavne izborne komisije kona\u010dno pronalazi vlasnicu cipelice, ona postaje predsjednica cijelog kraljevstva i \u017eivi sretno do kraja \u017eivota.<\/p>\n

A cijela bajka u ovom je kratkom, ali revolucionarnom eksperimentalnom filmu ispri\u010dana jednim jedinim kadrom, u kojemu \u017eenska ruka uklanja dva para ru\u017enih muških cipela i na njihovo mjesto stavlja legendarne Pepeljugine cipelice.<\/p>\n

Hrabra interpretacija klasi\u010dne bajke neuvijena je alegorijska kritika fašizma politi\u010dke korektnosti, u kojemu \u017eena mo\u017ee postati predsjednicom samo isti\u010du\u0107i svoju \u017eenskost, i u kojemu su njezine politi\u010dke i profesionalne kvalitete neva\u017ene u odnosu na samu \u017eensku pojavnost. Vesna Pusi\u0107 u ulozi Pepeljuge ostavlja bez daha, sa beste\u017einskom lako\u0107om, u jednom potezu, suvereno hvataju\u0107i i sklanjaju\u0107i dva para ru\u017enih muških cipela, kao da samo to – sklanjanje muških cipela – radi cijeli \u017eivot.<\/p>\n

Ova osebujna filmska alegorija otvara tako brojna egzistencijalna pitanja: zna li ijedan hrvatski muškarac da cipele stoje u ormari\u0107u, i mo\u017ee li barem jednom skloniti cipele na mjesto? Vesna Pusi\u0107 u ve\u0107 legendarnoj završnoj re\u010denici filma ka\u017ee: "Hrvatska zna i mo\u017ee!"<\/p>\n

HEBRANG <\/strong>Lije\u010dnik umisli da umire i odlu\u010di posljednje dane provesti kao predsjednik…<\/em><\/p>\n

U filmu The Bucket List Roba Reinera dva glavna junaka, Jack Nicholson i Morgan Freeman, suo\u010deni s neizlje\u010divom boleš\u0107u i saznanjem da imaju još samo godinu dana \u017eivota, sastavljaju listu stvari koje za \u017eivota nisu uspjeli napraviti, te u posljednjoj godini odlu\u010duju nadoknaditi sve propušteno. Za razliku od Reinera, koji pri\u010du gradi oko odnosa dva supatnika i suputnika, redatelj ovog, istoimenog remakea pri\u010du gradi oko pojedinca koji se suo\u010dava s posljednjom godinom promašenog \u017eivota.<\/p>\n

Na po\u010detku vidimo starijeg doktora (fantasti\u010dni Andrija Hebrang) kako u svojoj ordinaciji gleda rendgenske snimke vlastite glave i shva\u0107a u\u017easnu istinu. Nakon duga\u010dke, besciljne šetnje gradom, vidimo Hebranga kako nalivperom u veliku bilje\u017enicu zapisuje sve što je propustio napraviti u \u017eivotu, od "okupljanja stru\u010dnjaka i predlaganja rješavanja najva\u017enijih problema", do "zaštite istine o Domovinskom ratu i brige o hrvatskim braniteljima".<\/p>\n

Nakon toga odlazi na Medvedgrad, i pred Oltarom Domovine zaklinje se da \u0107e u godini što mu je preostala postati "predsjednik svih gra\u0111ana Hrvatske, kreativan predsjednik koji okuplja stru\u010dnjake i predla\u017ee rješavanje najva\u017enijih problema, štiti istinu o veli\u010danstvenoj pobjedi u Domovinskom ratu i brine o hrvatskim braniteljima".<\/p>\n

Zadovoljan, sjeda u automobil i kre\u0107e ku\u0107i, da \u017eeni saop\u0107i teške vijesti. U automobilu ga, me\u0111utim, do\u010dekuje telefonski poziv iz bolnice, te dr. Hebrang saznaje da je s njegovom glavom sve u redu, i da nema nikakvu smrtonosnu bolest: to što je vidio na rendgenskom snimku samo je o\u017eiljak što mu je ostao još otkako je jednom prilikom sam sebi neoprezno utuvio u glavu da \u0107e postati hrvatski predsjednik.<\/p>\n

U dirljivom finalu ovog toplog, malog filma vidimo dr. Andriju Hebranga kako bezbri\u017eno šeta parkom zajedno sa suprugom i psi\u0107em, škotskim terijerom Nilom. Gledatelj se pita je li odustao od snova, i treba li odustati onda kad shvatimo da snovi više nisu propušteni, nego samo neostvareni, a dr. Hebrang u neo\u010dekivanom raspletu odgovara: "Uz vaše povjerenje, bit \u0107u predsjednik europske i ponosne Hrvatske."<\/p>\n

PRIMORAC<\/strong> Triler o 7 smrtnih grijeha zbog kojih je ministar znanosti morao odstupiti<\/em><\/p>\n

Kao forenzi\u010dar, radio sam na rješavanju najte\u017eih slu\u010dajeva u Hrvatskoj i u svijetu", zapo\u010dinje svoju pri\u010du dr. John Doe, glavni junak brutalnog psihološkog trilera "Sedam", ugledni znanstvenik, geneti\u010dar, dugogogišnji voditelj laboratorija za klini\u010dku i sudsku medicinu Klini\u010dke bolnice Split i \u010dlan American Society for Human Genetics.<\/p>\n

Onda se jednog dana dr. John Doe kandidira za predsjednika Republike Hrvatske i forenzi\u010dkom strpljivoš\u0107u otkriva "sedam smrtnih grijeha" zbog kojih je nekadašnji ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac morao odstupiti s polo\u017eaja: pokrenuo je izgradnju brojnih veleu\u010dilišta i sveu\u010dilišta, doveo internet u sve hrvatske škole, osigurao besplatne ud\u017ebenike za sve, omogu\u0107io povratak znanstvenika te se svim znanjem i iskustvom borio protiv korupcije i za jedinstvo hrvatskog naroda. I gledatelji, baš kao i forenzi\u010dar dr. Doe, nabrajaju tako pet ministrovih smrtnih grijeha – pohlepu, pro\u017edrljivost, lijenost, pohotu i oholost, a onda, dok u jednom dugom kadru gledamo bivšeg ministra sa sretnom obitelji u šetnji savskim nasipom, i šesti: zavist.<\/p>\n

Što je, dakle, sa sedmim?<\/p>\n

U katarzi\u010dnom raspletu, u jednom od najšokantnijih završetaka u povijesti kinematografije, vidimo forenzi\u010dara dr. Johna Doea kako zgr\u010dene \u010deljusti i stisnutih usana, izobli\u010den od srd\u017ebe, lu\u0111a\u010dkim pogledom i ka\u017eiprstom desne ruke podignutim u znak upozorenja prijeti: "Vašoj i svojoj djeci stvorit \u0107u novu Hrvatsku, u kojoj \u0107e imati bolju budu\u0107nost!"<\/p>\n

Vašoj i svojoj? Tu shva\u0107amo dvije stvari: da je on zapravo i predsjedni\u010dki kandidat i bivši ministar – da je on, dakle, obojica – i da je sedmi smrtni grijeh ministra Primorca, gnjev, zapravo sama njegova kandidatura za predsjednika Republike Hrvatske.<\/p>\n

Nakon toga Primorac spušta ruku i njegov je prijete\u0107i ka\u017eiprst sad uperen u gledatelja. "Promijenimo Hrvatsku zajedno!", re\u0107i \u0107e na kraju gnjevno serijski obojica Dragan Primorac, ministar i predsjednik.<\/p>\n

A vi \u0107ete još pola sata sjediti u naslonja\u010du oduzeti od u\u017easa.<\/p>\n

BANDI\u0106<\/strong> Horor o Fantomu iz šume koji u cik zore plaši gra\u0111ane<\/em><\/p>\n

\u010cetrdesetih godina prošlog stolje\u0107a, mali ameri\u010dki gradi\u0107 Texarkana u Texasu okovan je strahom od Fantoma, koji pod kapulja\u010dom i okriljem no\u0107i terorizira mjesno stanovništvo. Ovaj istiniti doga\u0111aj bio je predloškom kultnog horrora "The Town That Dreaded Sundown" iz 1977., kojim je re\u017eiser Charles B. Pierce odva\u017eno raskinuo sa samim ustavom \u017eanra: "Grad koji se u\u017easavao zalaska sunca" prvi je klasi\u010dni horror u kojemu zlo nije neka natprirodna sila, ve\u0107 \u010dovjek od krvi i mesa, "jedan od nas".<\/p>\n

Ni u stvarnom \u017eivotu, ni u filmu, Fantom iz Spring Lake Parka nikad nije uhva\u0107en. Stoga je "Grad koji se u\u017easavao izlaska sunca" nastavak koji se \u010dekao i o\u010dekivao preko \u010detrdeset godina. Ve\u0107 uvodna sekvenca ledi krv u \u017eilama: \u010dovjek u trenirci s kapulja\u010dom u slow-motionu tr\u010di park šumom velikog grada, a siluete crnih stabala ocrtanih na modrom nebu sugeriraju kako je nad Zagreb pala no\u0107. "Svako jutro u Hrvatskoj se budi tisu\u0107e ljudi, tisu\u0107e ljudi koji rade i svaraju, koji grade Hrvatsku u kojoj nitko ne ostaje po strani", po\u010dinje narator i mi shva\u0107amo da to nije suton, nego rana zora.<\/p>\n

U sljede\u0107oj sceni vidimo jezovitu jutarnju maglu nad Zagrebom. Negdje u gradu, jedan \u010dovjek ustaje i obla\u010di se za posao. Grad se budi, rijeke automobila slijevaju se u centar, rijeke bunovnih ljudi bauljaju zagreba\u010dkim trotoarima. Me\u0111u njima, u ljudskom mravinjaku prepoznajemo i njegovo lice: kad do\u0111e na posao, vidimo da je to glavom i bradom gradona\u010delnik Milan Bandi\u0107. On ljubi svoje tajnice i sjeda za stol: nitko ne sluti da je Bandi\u0107 zapravo Fantom iz Spring Lake Parka. U\u017eas po\u010dinje.<\/p>\n

A završava zlokobnom re\u010denicom gradona\u010delnika Bandi\u0107a: "Ovim se kandidiram za predsjednika Republike Hrvatske." Uvjereni u komercijalni uspjeh, producenti su o\u010dito ve\u0107 pripremili teren za tre\u0107i dio. <\/p>\n

"Grad koji se u\u017easavao izlaska sunca" dr\u017ei se provjerenog koncepta prvog dijela. Ikonografski znakovi i arhitektura filma spona su s Pierceovim izvornikom: mrak, park, magla, kapulja\u010da i zlokobni glas naratora. I, naravno, ideja da zlo nije nikakva natprirodna sila, ve\u0107 \u010dovjek od krvi i mesa, jedan iz gomile. Kako bi to rekao glavni junak, onaj iz mase na zagreba\u010dkim trotoarima: "Hrvatska je zemlja obi\u010dnih ljudi. I ja sam obi\u010dan \u010dovjek, radnik – samo jedan od vas."<\/p>\n

JOSIPOVI\u0106<\/strong> Raspjevana kohabitacija s premijerkom Julie Andrews<\/em><\/p>\n

U ovoj hrabroj interpretaciji kultnog mjuzikla "Moje pjesme, moji snovi" pratimo sudbinu predsjedni\u010dkog kandidata, nekadašnjeg pravnika i glazbenika koji nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika, u sumornom okru\u017eenju svjetske recesije, dok zemlja još lije\u010di ratne rane, pokušava svojih dvadesetak mališana podi\u0107i na jedini na\u010din koji poznaje – redom, radom, stegom, disciplinom i beskompromisnom borbom protiv korupcije.<\/p>\n

Kapetan von Trapp (sjajni Ivo Josipovi\u0107) ne mo\u017ee iza\u0107i na kraj sa svojom nestašnom djecom, ali u pomo\u0107 sti\u017ee hrvatska premijerka, koju iz Wiseova klasika pamtimo kao Juliju Andrews, a ovdje o\u017eivljenu u liku Josipe Lisac. Josipa Andrews kao \u010dasna sestra Jadranka Kosor briljira u scenama snimljenim u crkvi, vape\u0107i "Gdje je put ka sre\u0107i", podcrtana sugestivnim violinskim dionicama nasmiješenog Franje Tu\u0111mana, kojega igra solist Zagreba\u010dke filharmonije Tonko Nini\u0107.<\/p>\n

U sretnoj kohabitaciji premijerke Julije Andrews i predsjednika Ive von Trappa djeca kroz pjesmu i ples tra\u017ee put ka sre\u0107i (Marijan Ban prerušen u Antu Tomi\u0107a pleše na Prokurativama, a Damir Urban u finoj metafori pleše po samom rubu ograde nad urbanim ambisom), sve dok im šumske vile ne poka\u017eu izlaz iz bespu\u0107a Zrinjevca (Martina Tom\u010di\u0107 i Sandra Bagari\u0107 plešu\u0107i pjevaju "Ali mogu ti re\u0107i gdje\/je put ka sre\u0107i"), i djeca kona\u010dno izlaze na pravi put: Shorty, nekadašnji pitomac HDZ-a, pjeva "Do\u0107i \u0107e kraj tami", a drugi posrnuli sin, nekadašnja uzdanica istarskog HDZ-a Alen Vitasovi\u0107, pokajni\u010dki dodaje "S druge strane je la\u017e", dok im najzad, u jednom od dramatskih vrhunaca mjuzikla, put ka sre\u0107i prstom ne poka\u017ee sam Goran Bare.<\/p>\n

Klimaks filma je svakako citat nezaboravne scene iz originalnog predloška, kad Julija Andrews sa djecom pjeva i pleše idili\u010dnim zelenim proplancima austrijskih planina: ovdje pak vidimo tamburaški sastav "Slavonci" kako pjeva ne proplancima zagorskih bregov. Strogi i uštogljeni predsjedni\u010dki kandidat von Trapp na kraju i sam pleše sa svojom djecom, i obe\u0107ava im izlaz iz krize i obra\u010dun s korupcijom, pjevaju\u0107i "svi odgovori do\u0107i \u0107e sami". Ili, kako je to lijepo pjevala Julia Andrews u originalu iz 1965., "When you know the notes to sing, you can sing most anything": kad znaš note, mo\u017eeš pjevati skoro sve.<\/p>\n

ŠKARE-O\u017dBOLT<\/strong> "Izgradimo zajedno bolju Hrvatsku!", ka\u017ee Škarlett HDZ-ovcu Rhettu…<\/em><\/p>\n

Vesna Škarlett O'\u017dbolt u ratu se dobrovoljno prijavljuje kao glasnogovornica predsjednika Republike. Nakon završetka rata vra\u0107a se na svoje slavonsko imanje Taru, koju zati\u010de opustošenu i oplja\u010dkanu, pa prisegne da nikada više ne\u0107e gladovati, pa \u010dak i po cijenu da vara i la\u017ee. Problemi nastaju kada mora nabaviti tristo dolara za porez, koje nema jer je farma bez muške ruke na rubu propasti. Slavonska snaša Škarlett obla\u010di lijepu haljinu, uredi se i u nezaboravnom monologu prilazi razo\u010daranom i cini\u010dnom glasa\u010du desnog centra Rhettu Butleru, mole\u0107i ga da joj pomogne spasiti zemlju i imanje.<\/p>\n

"Zaustavimo rasprodaju naše zemlje", zapo\u010dinje Škarlett pribli\u017eavaju\u0107i se Rhettu. "Svaki vaš glas je snaga koja se na izborima pretvara u mo\u0107. Povjerite mi tu mo\u0107 i ja \u0107u mijenjati prilike u gospodarstvu i odnose u društvu. Izgradimo zajedno ljepšu, bolju i bogatiju Hrvatsku!", ka\u017ee ona primaju\u0107i glasa\u010da HDZ-a za ruke, ali on otresito odbija Škarlett, poru\u010duju\u0107i joj u jednoj od najglasovitijih filmskih replika svih vremena: "Frankly, my dear, I don't give a damn."<\/p>\n

"Pru\u017eite mi ruku, zajedno mo\u017eemo sve", o\u010dajni\u010dki Škarlett O'\u017dbolt i dalje dr\u017ei obje ruke Rhetta Butlera, on se otima, ona ne popušta, sve dok njegova ruka na kraju ne zaokru\u017ei drugog kandidata. Pomirena sa sudbinom, ali odlu\u010dna da spasi Taru, Scarlett na kraju izgovara onu \u010duvenu: "Sutra je novi dan."<\/p>\n

Svevremenski holivudski klasik pratile su brojne kontroverze, pa se govorkalo \u010dak i da je Vesna Škare O\u017ebolt laserskim zahvatom ispeglala bore i uklonila podo\u010dnjake. Navodno, to je napravljeno jer je uloga glasa\u010da koji je trebao spasiti Taru bila namijenjena mladima, ali je na nagovor producenata, uplašenih za optu\u017ebe konzervativne kritike, ta uloga kasnije ipak povjerena glasa\u010du desnog centra.<\/p>\n

Globus<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Globusov kolumnist pozorno je odgledao i pomno analizirao predizborne spotove sedmero glavnih predsjedni\u010dkih kandidata<\/em> <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47207","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47207","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47207"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47207\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47207"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47207"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47207"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}