U Hrvatskoj je ve\u0107 postalo normalno promatrati gra\u0111ane kako kopaju po kantama za sme\u0107e a broj korisnika javnih kuhinja samo raste i raste.<\/p>\n
Pi\u0161e: Drago Pilsel<\/strong><\/em><\/p>\n S<\/em>ocijalne nejednakosti postaju sve napetije i \u010desto izbijaju na teritorijalnoj razini, dovode\u0107i tako u opasnost povezanost i koheziju društva. Uz to, muškarci i \u017eene koji se bave politikom, \u010desto se pokazuju nesposobnima pristupiti dubokim i nu\u017enim reformama i predvidjeti budu\u0107nost. Oni donose, naj\u010deš\u0107e je tako, kratkoro\u010dne odluke, i to vrlo \u010desto za vrijeme priprema i provo\u0111enje izbora. <\/p>\n U sadašnjem osobito teškom kriznom stanju europske i svjetske povijesti – financijskom, gospodarstvenom, socijalnom te ponajviše moralnom – i naše zemlje imaju ozbiljnih problema. Sveop\u0107a je kriza zapravo još dublja zbog mnoštva frustracija, tjeskoba i strahova preostalih nakon pretrpljenog rata.<\/p>\n No, bez obzira na krizu i zbog toga što se moramo ozbiljno pozabaviti teškim poslom rehabilitacije politike, trebamo postaviti svoje prioritete, uo\u010diti posebne probleme te prona\u0107i na\u010dine njihova rješavanja, a usto i da ostvarimo svoje i europske legitimne interese u europskom kontekstu. Pred nama je razdoblje konsolidacije, uskla\u0111ivanja i prilago\u0111ivanja nacionalnog \u017eivota, kao i demokratskog sustava i institucija unutar europskih i svjetskih integracija, u \u010dijim \u0107e okvirima morati zaštititi i promicati što bogatiji i svestraniji razvoj našega identiteta i uvjete našega postojanja.<\/p>\n Mnoge gospodarstvene i razvojne nejednakosti, kao i one izme\u0111u bogatih i siromašnijih te osobito krajnje siromašnih dijelova i krajeva svijeta, ostaju neriješen problem našega vremena i neodr\u017eanih obe\u0107anja bogatih siromašnima, tako da danas tvore njegovu tragi\u010dnu i neprihvatljivu podijeljenost. Njoj valja pridodati i kulturnu zaostalost, neprosvije\u0107enost i nepismenost te nedovoljnu ili gotovo nikakvu zdravstvenu i ekološku skrb.<\/p>\n U temelju sadašnjih socijalnih, gospodarstvenih i financijskih nevolja koje potresaju svijet stoji, pak, dubinska duhovna kriza, kriza samoga \u010dovjeka i njegovih temeljnih vrednota. To ozbiljno krizno stanje tra\u017ei okupljanje svih demokratskih i brigom za \u010dovjeka zauzetih snaga, kojima su vrhovna vrednota ljudska osoba, njezina dobrobit i dostojanstvo, kao i human \u017eivot, dostojan \u010dovjeka.<\/p>\n Zato valja uo\u010diti slijede\u0107e probleme: stavljanje pojedina\u010dnih interesa – bili to interesi pojedinih politi\u010dkih stranaka ili drugih interesnih skupina – iznad javnog interesa i zajedni\u010dkog dobra; nepoštovanje i nedovoljno zalaganje za izgradnju pravne dr\u017eave, kao i ignoriranje europskoga demokratskog duha u institucijama od javnog interesa – od najviših do najni\u017eih; velike socijalne nepravde i gospodarske nejednakosti me\u0111u ljudima i pojedinim društvenim slojevima koje nisu plod poštenoga rada; toleriranje razli\u010ditih oblika korupcije i podmitljivosti, od sukoba interesa do iznu\u0111ivanja i iskorištavanja javnih slu\u017ebi ili polo\u017eaja za privatne svrhe i interese te \u010dak i zakonima reguliranih društveno i moralno neprihvatljivih povlastica; mirenje s visokom nezaposlenoš\u0107u i besperspektivnoš\u0107u mladih te osobito s trajnim napuštanjem zavi\u010daja i odljevom mla\u0111eg i visokoobrazovanog stanovništva, što sve pridonosi kulturnom osiromašenju zemlje i demografskom slomu; navo\u0111enje na pretjeranu potrošnju, iznad materijalnih mogu\u0107nosti pojedinaca i obitelji te stvaranje du\u017eni\u010dke ovisnosti i du\u017eni\u010dkoga ropstva; bezobzirno uništavanje neobnovljivih prirodnih bogatstava te rasipanje i one\u010diš\u0107avanje mnogih drugih; smanjivanje prava zaposlenikâ, osobito radnikâ s ni\u017eim primanjima i neredovitost, štoviše izostanak isplata zaslu\u017eenih zarada; nedovoljna briga dr\u017eave za socijalno ugro\u017eene kategorije stanovništva, napose za djecu, mlade, \u017eene, radnike i umirovljenike kao i, uop\u0107e, velike socijalne nepravde te gospodarstvene nejednakosti me\u0111u ljudima i društvenim slojevima; toleriranje bahatosti odgovornih ljudi, \u010delnikâ civilnih vlasti i stranaka, zatvorenosti javnih slu\u017ebi, birokratizacije i neosjetljivosti za prava, potrebe i probleme gra\u0111ana; promicanje individualizma, relativizma i nihilizma, kao i društvene anomije i neodgovornosti; rašireno bezakonje i nasilje, posebno me\u0111u mladima, njihovo padanje pod utjecaj droge i organiziranog kriminala; stvaranje osje\u0107aja u gra\u0111ana da su nezašti\u0107eni te da ih dovoljno ne štite ni policija, ni sudovi, ni odvjetnici, što mnoge od njih poti\u010de da uzmu pravdu u svoje ruke; olako prihva\u0107anje neoliberalnih rješenja u gospodarstvu, kao i zastupanje prijeke potrebe deregulacije, liberalizacije i privatizacije gotovo svih sektora društva, a posebice zdravstva i školstva kao jamaca jednakosti i solidarnosti; neprepoznavanje i neuva\u017eavanje legitimnih nacionalnih interesa u politici i gospodarstvu, navlastito identiteta u kulturi, te njihova nedovoljna zaštita i promicanje u odnosima sa svijetom, bez uskogrudnog nacionalizma i zatvaranja, ali i bez podlo\u017eni\u010dkog odnosa i polaganje isklju\u010divoga prava na istinu i nedovoljno poznavanje temeljnih problema suvremenog \u010dovjeka.<\/p>\n Plemenitost politi\u010dke obveze bi trebala biti neporeciva. Zloporabe koje se javljaju ne bi smjele predstavljati stablo što pokriva šumu svih onih koji, potaknuti brigom za pravednost i solidarnost, ula\u017eu u to svoju snagu, shva\u0107aju\u0107i svoju djelatnost kao slu\u017ebu, a ne kao sredstvo za zadovoljavanje vlastitih prohtjeva. Ukazivati na nemoral i na korupciju ne zna\u010di osu\u0111ivati politiku u cijelosti, niti to zna\u010di opravdavati nepovjerenje i nezainteresiranost za politi\u010dko djelovanje.<\/p>\n
Javnom se mnijenju \u010dini da vlade kose se ni\u017eu u ovdašnjim zemljama jedna za drugom ne mogu riješiti velike probleme sadašnjice niti jasnije ocrtati budu\u0107nost: vlade, ka\u017eu za sebe, poduzimaju sve brojne mjere i oblike javne pomo\u0107i, ali nezaposlenost se rijetko smanjuje, a siromaštvo se ozbiljno pove\u0107ava. U Hrvatskoj je ve\u0107 postalo normalno promatrati gra\u0111ane kako kopaju po kantama za sme\u0107e a broj korisnika javnih kuhinja samo raste i raste.<\/em><\/p>\n