{"id":47185,"date":"2009-12-09T16:19:21","date_gmt":"2009-12-09T16:19:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47185"},"modified":"2009-12-09T16:19:21","modified_gmt":"2009-12-09T16:19:21","slug":"a-kako-ste-vi-ili-u-potrazi-za-dijagnozom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/12\/09\/a-kako-ste-vi-ili-u-potrazi-za-dijagnozom\/","title":{"rendered":"A kako ste vi ili u potrazi za dijagnozom"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Nermina Kurspahi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

"Kako ste", ili "da li ste dobro", jedno je od kurtuoaznih pitanja koje je u cijelom civiliziranom svijetu steklo status ulaznice za mogu\u0107i dijalog sa poznatim, ali i nepoznatim sugovornikom\/com. A on bi uslijedio nakon tog po\u010detnog pitanja, na koje u pravilu ne o\u010dekujete direktan i opširan odgovor. Barem je tako bilo… i još je tamo gdje tranzicija nije bila potrebna. "How do you do?", rekli bi Englezi i donedavno, a mo\u017eda i sada u krugovima koji još uvijek dr\u017ee do engleske ulju\u0111enosti, dobijali biste isti odgovor: "How do you do"? Dakle, ne biste saznali ništa o upitanom, odnosno ostala bi vje\u010dna tajna da li je osoba koju ste pitali kako je dobro, zaista dobro. Ostali biste uskra\u0107eni i za saznanja o njegovom\/njenom krvnom tlaku ("pretisku"), statusu bakterija u urinu, o holesterolu,  onom lošem, a bogami i dobrom. Ništa od toga ne bi vam se otkrilo na "truhlom zapadu", ali mo\u017eda još manje na bli\u017eem i daljem istoku, u zemljama u kojima vam ljudi i na\u010dinom odijevanja sugeriraju da ih ne dirate, ne uznemiravate njihovu privatnost. I u tom smislu mo\u017ee se konstatirati da društva, ali i ljudi u njima, koji dr\u017ee do kontinuiteta svoje civiliziranosti, poštuju etikeciju, pristojnost, sva\u010diju osobnost. Oni tako istrajavaju na o\u010duvanju ljudskog integriteta, bez obzira na sva medicinska nastojanja da "fabriciraju bolesti" (I. Ili\u010d) u pokušajima da ovladaju ljudskim \u017eivotima i ostvare kontrolu njihovih duša. Zato, nama, sada i ovdje, a s obzirom na sve do\u017eivljene promjene (promijenjenu svijest stanovništva uslijed raznih vanjskih udara, naro\u010dito onih zdravstvene prirode) i jedan drasti\u010dni pogled na medicinu, a koji je izrazio npr. Antonin Artaud u svom \u010duvenom eseju  "Van Gogh samoubijen društvom", izgleda prihvatljiv. On ka\u017ee: "Medicina je ro\u0111ena iz zla, ako nije ro\u0111ena iz bolesti i ako nije, zapravo, izazvala i umjetno stvorila bolest da bi opravdala svoje postojanje…" Artaud se u tom eseju fokusira na psihijatra doktora Gacheta, koji je Van Gogha, zajedno sa njegovom interpretacijom društva i zdravlja u njemu, naveo na samoubojstvo. Svaka sli\u010dnost sa ovdje i sada je namjerna! (Primjera doma\u0107ih doktora Gacheta i društava koja su stvorili od Jovana Raškovi\u0107a, preko Radovana Karad\u017ei\u0107a, Dragana Kalini\u0107a i inih mirnodopskih "heroja u bijelom", a koji su u crno zavili balkansku sadašnjost, doista je mnogo.)  Zato su izazovi koje je suvremena medicina donijela višestruko opasni i pogubni, naro\u010dito na prostorima gdje se tradicijom naziva svaki doga\u0111aj stariji od deset godina i gdje se svako malo kontinuitet društva prekida puš\u010danom i topovskom paljbom.<\/p>\n

 O pogubnosti onoga što se naziva suvremena medicina najbolje je pisao Ivan Ili\u010d u prošlom stolje\u0107u, u svojoj kultnoj knjizi "Medicinska Nemesis". Po njemu, suvremena medicina je odavno izgubila svaki humani lik, pretvorila se u industriju, produciranje bolesti, a njeni "radnici" postali su najorganiziranija i najopasnija mafija – "medicinska mafija". Za njih prepreka nema u nastojanjima da ovladaju ljudskim \u017eivotima, intimom, pa i društvima uop\u0107e. Tako I. Ili\u010d optu\u017euje lje\u010dnike za pad \u010dileanske demokratske vlasti i uspostavu Pinocheove diktature. Na tu temu mogli bismo ponuditi još primjera. A slu\u010dajevi patološki ambicioznih, frustriranih, i zlu sklonih lije\u010dnika, od dr. Mengelea i ostalih an\u0111ela smrti iz Staljinovog, Pol Potovog i sli\u010dnih re\u017eima, pa do balkanskih kasapa, u rasponu od ve\u0107 spomenutih J. Raškovi\u0107a do R. Karad\u017ei\u0107a ili D. Kalini\u0107a itd, itd, samo su vrh brijega medicinske mafije nove generacije. Svi oni, ali i mnogobrojni novi naraštaji samoprozvanih "heroja u bijelom"(!?) zaslu\u017eni su za ovovremenu i ovdašnju fetišizaciju bolesti, njenu industrijalizaciju, proces i stanje u kojem se zdravlje dijagnosticira kao odsustvo dovoljnog i intenzivnog medicinskog ispitivanja, a mnogobrojna samoubojstva postaju ono što je i Artaud govorio – društvena ubojstva. Stanje u kojem se zdravstvenom propagandom i pozivima na posjete ljekarima, "nasiljem" medicinskih tretmana, uz obaveznu jatrogenezu (bolovi i bolesti nastali medicinskim ispitivanjima), odlascima na razne analize, posti\u017ee \u017eeljeno stanje; stanje potpune ovisnosti od ljekara, lijekova, bolnica, ambulanti, društvenog konteksta koji ih je omogu\u0107io. To je stanje u kojem se producira bolest, posebno mentalna, i ubija ljudska osobnost, a sami ljudi postaju patološki optere\u0107eni svojim zdravstvenim statusom. Dakle, nema zdravih, ti koji tako misle samo su nedovoljno medicinski prou\u010deni. Jer, svaki pojedinac odlaskom kod lije\u010dnika dobija svoje dijagnoze. A ti odlasci postaju obaveze koje, nekad pod prijetnjom suda, morate ispoštovati (sigurno ste ve\u0107 dobili neki od poziva na rendgenski pregled plu\u0107a ili mamografiju – na dnu poziva piše, u slu\u010daju nedolaska protiv vas \u0107e se podnijeti krivi\u010dna prijava…). Kao posljedica toga svi se trude, svim sredstvima, jer su stimulirani na to, da do\u0111u do neke ozbiljnije dijagnoze. U toj potjeri za oboljenjem, kojim sebe i druge mogu impresionirati, ljudi pani\u010dno oblije\u0107u lje\u010dni\u010dke ordinacije. Tamo posebno insistiraju na pregledima na sofisticiranim aparatima (tipa magnetna rezonanca), nadaju\u0107i se da \u0107e im oni ponuditi dijagnozu dostojnu sveop\u0107e zabrinutosti. Naravno, ta oblijetanja ambulanti i bolnica nisu ni u kakvoj vezi sa  njihovim stvarnim zdravstvenim statusom. Ali, to i nije va\u017eno. <\/p>\n

Još jedna metoda koristi se u utjerivanju straha od nedovoljnog i nadziranog lije\u010denja. A to je prijetnja raznim oboljenjima, od AIDS-a, do gripe tipa A, B, ili C, hepatitisa, bruceloze isl. Svake godine obe\u0107ava vam se, ako ne budete dobri na na\u010din na koje propisuju ljudi u bijelom, da \u0107ete upravo vi umrijeti zajedno sa, cirka, sto miliona drugih. Za posljedicu imamo slijede\u0107u situaciju – više od dvije tre\u0107ine radnosposobnog stanovništva je u poziciji invalida – dobijanja socijalne pomo\u0107i. Oni koji to još nisu postali trude se svim sredstvima to da postanu. <\/p>\n

Zato, ovdje na nesmotreno i olahko postavljeno pitanje "kako ste", dobijate iscrpni izvještaj o tome koliko je ne\u010diji krvni tlak ("pretisak"), kakav mu je urin, stolica, stanje prostate, šta je pokazao papa test itd. Uz malo sre\u0107e mo\u017ee vam se još ponuditi da to sve i sami pogledate. Tako vam vaš upitani\/a mo\u017ee da poka\u017ee dojke, i sve u vezi s njima, veli\u010dinu prostate, ubod od injekcije na stra\u017enjici, o\u017eiljak od operacije, ponuditi da sve to li\u010dno opipate… Nošenje medicinske dokumentacije je postala pošast i njoj se poklanja ve\u0107a pa\u017enja od osobne karte ili putovnice. Neizostavno \u0107e vam se zato pokazati i neki od nalaza, snimak jajnika u upali, prostate u uve\u0107anju, bubrega, obi\u010dnih i bijelih u infekciji. Zato, oprez! Na Balkanu nikoga ne pitajte kako je. Moglo bi vam prisjesti.<\/p>\n

Odjek<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Nermina Kurspahi\u0107 "Kako ste", ili "da li ste dobro", jedno je od kurtuoaznih pitanja koje je u cijelom civiliziranom svijetu steklo status ulaznice za mogu\u0107i dijalog sa poznatim, ali i nepoznatim sugovornikom\/com. A on bi uslijedio nakon tog po\u010detnog pitanja, na koje u pravilu ne o\u010dekujete direktan i opširan odgovor. Barem je tako bilo… […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47185","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47185","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47185"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47185\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47185"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47185"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47185"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}