Kralj mlijeka mo\u017ee mirno odnijeti milijarde! Ali slavonska svadba nema pravo na svoja veselja. Ne smije u ovoj zemlji više biti nenagledanih veselja. Vremena su odve\u0107 ozbiljna. <\/p>\n
Pi\u0161e: Slobodan \u0160najder<\/strong><\/em><\/p>\n Eto, povorka upravo zami\u010de i nestaje prema udaljenijim dijelovima Mirogoja. Mirogojsko je zvono ispra\u0107a, sve je dalje od arkada. Gubimo je iz vida. Oproštaj u mrtva\u010dnici bio je kratak, pokojnik umro je prili\u010dno star i zaboravljen. Rodbina, nešto susjeda, dva tri mirogojska šeta\u010da koji se, kao neko\u0107 moja malenkost, vole uplesti u takvu povorku i hodati za lijesom nepoznata \u010dovjeka.<\/p>\n Rije\u010dju, skroman pogreb, bez pompe, bez velikoga troška. Jer troškove si ostatak obitelji koji je ostao s ove strane nije mogao dopustiti. Tek limena glazba koju je platilo planinarsko društvo. Pokojnik, naime, rado je planinario dok je mogao.<\/p>\n I odmi\u010de tako pogrebna povorka u dubinu Mirogoja. Jedina raskoš: jesenska paleta svih mogu\u0107ih nijansi sme\u0111ega i \u017eutog.<\/p>\n Ostavljamo, dakle, nepoznatog pokojnika njegovoj vje\u010dnosti.<\/p>\n Bili bismo ga ostavili da u miru otpo\u010dne svoj po\u010dinak "in pace". Da se odjednom, tako re\u0107i nad otvorenim grobom, ("tu\u017eni, o tu\u017eni zbore! – Krle\u017ea), cio prizor, miran, dostojanstven, "bez posebnih obilje\u017eja" (to je formula koju špicli unose u policijski dosije), normalan gra\u0111anski ukop \u010dovjeka isto tako "bez obilje\u017eja", ne-javnog, elem, jedva neko\u0107 postoje\u0107eg, nije pokrenuo neobi\u010dnom dinamikom. Rekli bismo, kao na filmu.<\/p>\n Odjednom se iz okolnog \u017ebunja na pogrebnu povorku, neveselu i bez pompe, sušti desetak ljudi koji su dotad \u010du\u010dali u tom \u017ebunju, ili su se skrivali iza breza mirogojskih i \u017ealobnih vrba; mo\u017eda su \u010dak sjedili u napuštenim grobnicama; vjerojatno su kartali.<\/p>\n Prvi udar imala je pretrpjeti limena glazba: Energi\u010dna mom\u010dad koja kao da je vrisnula ih grobova, koja je, dakle, isko\u010dila dotad skrivena iza stabala (u raskoši jesenskih paleta), dala se na pregled – instrumenata. Tu se izvr\u0107u i od sline cijede trube i tube; tu se tra\u017ee… Što se tra\u017ei? Papiri, porezne prijave, uplatnice…Tu je sve na gotovs’! Dr\u017eava upravo je isko\u010dila, kao "jack-from-the-box", pravna dr\u017eava (njezino veli\u010danstvo pravna dr\u017eava), sko\u010dila je, kao na oprugu, dotad dobro skrivena iza stabala i u praznim grobovima, i eto, miloga li prizora, upravo se VRŠI ZAKON (jesen je, \u017eito je davno ovršeno; sad su na redu druga\u010dije ovrhe)!<\/p>\n Potom dolaze na red prisutni. Njih je malo, pa je pregled brz, ali jednako tako nesmiljen. Ima li me\u0111u njima pla\u0107enih narika\u010da?<\/p>\n Jer svi su u povorci prili\u010dno ucviljeni. Jesu li ovi koji naro\u010dito nari\u010du uistinu rodbina, ili su u stvari prerušeni obrtnici i obrtnice, koje za svoj obrt obrtnice nemaju, pa otud, naricanjem, varaju PRAVNU DR\u017dAVU? Što oni imaju u svojim d\u017eepovima, mogu li tramvajskom kartom potvrditi da su se do Mirogoja popeli legalno, a ne kao šverceri? Što je s funebralnom opremom, otkuda sva ona parafernalija, tko je platio dva vijenca, i da li je na nofce iz "pri\u010duve zgrade" pla\u0107en PDV, tojest, nisu li ti vijenci kupljeni na crno, uz izbjegavanje zakonskih obaveza? Tu se mota i jedan pas! \u010ciji pas, je li cijepljen, ima li ogrlicu, \u010demu uop\u0107e pas? Ukopnici koji grob su kopali; odmah se na njima vidi da su Bosanci, dakle, oni su "crni ukopnici", dok naš doma\u010di pilko pije "Kod veselog mrtvaca"! Jerbo, naravno, ukopnici-Bosanci ukapaju na crno.<\/p>\n Pokojnik? Teško da je \u010dist. Mrtvace peru, zna se tko ih pere, i veliko je pitanje je li na to pranje pla\u0107en PDV. Uostalom, je li taj pokojnik platio sve što je imao platiti? Je li njegova penzija uredno oderana? Što on nosi u grob d\u017eepu svog crnog mrtva\u010dkog odijela? Bilo bi dobro skinuti mu papu\u010de. To se danas \u010dini i u zra\u010dnim lukama. Mo\u017eda je progutao kakav vrijedan predmet, samo da bi izbjegao pla\u0107anje poreza? Tu je i sve\u0107enik. On \u0107e sad \u010ditati iz Knjige. Potom \u0107e re\u0107i još koju o pokojniku kojeg nije poznavao.<\/p>\n Nije li to klasi\u010dni fuš?<\/p>\n Ne pretjerujmo. To je \u010dovjek Crkve. On samo radi svoj posao. Ponekad se ho\u0107e malo zauzdati revnost slu\u017ebuju\u0107ih. Eno ga, ispri\u010dao je svoje, i ve\u0107 hita prema izlazu. Slu\u017ebenim licima sumnjiva je ta brzina, ali sve\u0107enik naprosto nije predvi\u0111en "za obuhvat".<\/p>\n Tu je zato fotograf. Dobro ga poznaju: On presre\u0107e u Zoološkom vrtu majke s djecom koja se ho\u0107e slikati sa slonom. Gle vraga, izgleda, promijenio je klijentelu. Ili je to recesija, pa okida gdje samo stigne? Najbolje bi bilo smjesta mu oduzeti fotoaparat. Tako\u0111er, popisati i oduzeti sve one trube i tube, pa neka limeni puha\u010di sviraju na štogod ho\u0107e. I pazi sada, sviraju što god im padne napamet, uglavnom tu\u017ene marševe. Tantijeme? Ne mo\u017ee se danas samo tako marširati. Najbolje bi bilo smjesta ih šupirati.<\/p>\n Dobro pregledan mrtvac mo\u017ee sada biti zasut zemljom. Dr\u017eava je svoje obavila, njoj idu pohvale i \u010destitke. Povorka pokunjeno se vra\u0107a, ali to s dr\u017eavom veze nema. Ona bi ionako bila pokunjena. Uostalom, naš \u0107e \u010dovjek uvijek na\u0107i neku rupu i u najstro\u017eem zakonu. Do daljnjega, svi oni ostaju sumnjivi, i to što je njihov mrtvac zasut zemljom ne zna\u010di još ništa. Je li na lijes pla\u0107en PDV?<\/p>\n Je li smrt uredno oporezovana, je li na \u017eivot, u kojemu nikakva viška vrijednosti nije bilo, uredno zaklju\u010den po pravilima knjigovodstva?<\/p>\n Ispri\u010davam se za ovu mirogojsku sli\u010dicu. Idemo, zar ne, ususret vedrijim danima. Neka ostane pokopano ono što ima biti pokopano: Mirogoju njegov mir! No imao sam u vidu jedno sasvim drugo groblje.<\/p>\n Imao sam u vidu jedno seosko groblje. Na tom groblju svaki drugi pokopani zove se – Leib; eventualno, Lajb.<\/p>\n Slu\u010dajno, to je bilo djevoja\u010dko ime moje bake. Iako pomalo ve\u0107 zami\u010dem u djedovsku dob, rado je se sje\u0107am. Zvala se, od ku\u0107e, Marija Leib. Slu\u010dajno, to je groblje u – Drenovcima.<\/p>\n Danas ve\u0107 gradi\u0107, neko\u0107 tipi\u010dno slavonsko selo Drenovci, posve iznenada, ali jako zaslu\u017eeno, probilo se prošloga tjedna u sve medije. Da se o njemu gotovo ništa ne zna dokazuje \u010dinjenica što ga gotovo nitko od komentatora nije znao to\u010dno smjestiti. Drenovci nisu "pokraj Vinkovaca". Pojam ve\u0107eg središta u do\u017eivljajnom svijetu moje bake uvijek je bila \u017dupanja. Drenovci su od Vinkovaca udaljeni po prilici koliko Karlovac od Zagreba.<\/p>\n Zamislimo slavonsku svadbu u doba mladosti moje bake: to je svijet koji opisuju dvojica Kozaraca, Josip Kosor, Joza Ivakovi\u0107 (pisali su oni bolje od nas koji danas pišemo). Hrvatski realizam, prodor brutalnog kapitalizma na selo, rasap seoskih zadruga; ali i osje\u0107aj nevjerojatnog obilja i snage, energija koja je u biti erotska. U takvom svijetu posebnim je kultovima bila obilje\u017eena slavonska svadba.<\/p>\n Mo\u017ee li netko, i u najcrnjem kutku svoje more, zamisliti da bi u negdašnjoj Slavoniji, danas oplja\u010dkanoj i poni\u017eenoj, na neku svadbu upali financi i \u017eandari, iako je ona stenjala pod \u010dizmom "nenarodnog re\u017eima"? Teško. Jedva mogu i zamisliti što bi u toj prilici financima i \u017eandarima u\u010dinili grani\u010dari primiješani svadbi; što bi u\u010dinio stari svat, što \u010dauši i be\u0107ari.<\/p>\n Upravo to se dogodilo u našoj napokon slobodnoj i jedinoj Hrvatskoj. Ali nema više BBB-ea (zlo\u010destih Be\u010da, Budimpešte, Beograda), ve\u0107 imamo, napokon, svoje finance, svoje \u017eandare, svoje granice.<\/p>\n Izvještaji ka\u017eu da je nakon "pretresa" svadba u Drenovcima bila mlitava i tu\u017ena. Ona je na neki na\u010din uništena. Uzeto simboli\u010dki, ovaj nasrtaj na nešto što uistinu nije tek foklorna "svetinja" ukazuje dokle se kod nas došlo s "dr\u017eavom", jedinom, napokon nezavisnom. Kralj mlijeka mo\u017ee mirno odnijeti milijarde! Ali slavonska svadba nema pravo na svoja veselja. Ne smije u ovoj zemlji više biti nenagledanih veselja. Vremena su odve\u0107 ozbiljna.<\/p>\n U Drenovcima iz mladosti moje bake postoji samo jedan vele-junak koji bi se bio usudio omesti slavonsku svadbu. Njegovo je ime bilo Jovo Stanisavljevi\u0107, od milja pak \u010caruga, i po svim mjerilima uistinu civiliziranog svijeta on je bio razbojnik. Njegov je trag bio krvav, on je mnoge otpremio u grob.<\/p>\n I sad se spokojno mo\u017eemo vratiti na Mirogoj, onome ukopu i onom pokojniku kojemu u lijesu današnji financi i \u017eandari izvr\u0107u d\u017eepove, a limena glazba svira na stapke i zvi\u017edi na prste. \u017divjeli mladenci, \u017eivjeli pokojnici!<\/p>\n Stolujmo od veselja i sre\u0107e: To \u0107e re\u0107i, zaplešimo na stolovima. Imamo sve svoje. \u010cekajmo \u010carugu! Ne pla\u010dimo zbog prolivenog mlijeka!<\/p>\n