{"id":47174,"date":"2009-12-02T10:56:54","date_gmt":"2009-12-02T10:56:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47174"},"modified":"2009-12-02T10:56:54","modified_gmt":"2009-12-02T10:56:54","slug":"madari-su-izlozili-skuplture-bivseg-rezima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/12\/02\/madari-su-izlozili-skuplture-bivseg-rezima\/","title":{"rendered":"Ma\u0111ari su izlo\u017eili skuplture biv\u0161eg re\u017eima"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Drago Hedl<\/strong><\/em><\/p>\n

Da ogor\u010deni radnici i studenti 23. listopada 1956. nisu u središtu Budimpešte, na samom po\u010detku ma\u0111arske revolucije, srušili Staljinov spomenik, Josif Visarionovi\u010d D\u017eugašvili danas bi, sasvim sigurno, bio središnja figura Szoborparka, jedinstvenog muzeja koji, s obzirom na izloške i njihove zastrašuju\u0107e dimenzije, nalikuje na pravi Jurassic park komunizma.<\/p>\n

Ovako, na rubu Budimpešte, u Szoborparku, me\u0111u golemim skulpturama Marxa i Engelsa, Lenjina i Dimitrova, me\u0111u spomenicima ma\u0111arsko-ruskog prijateljstva, neznanih i znanih junaka, udarnika i proletera, nalaze se samo Staljinove \u010dizme. Od ogromne, osam metara visoke skulpture koja se ko\u010dila u središtu Budimpešte, na Trgu Felvonulási, gdje su se odr\u017eavali masovni skupovi i vojne parade, ostale su tek dva metra visoke D\u017eugašvilijeve \u010dizme.<\/p>\n

Sve ostalo, uklju\u010duju\u0107i i poznate diktatorove brkove, tog burnog, krvavog listopada 1956. razbijeno je u stotine krhotina. Tako su Staljinove \u010dizme, koje su Ma\u0111ari dobro osjetili i zapamtili, jedino što je ostalo od tog oni\u017eeg Gruzijca, izop\u0107enog studenta teologije i jednog od najstrašnijih diktatora u povijesti.<\/p>\n

No, pogrešku sa Staljinom Ma\u0111ari više nisu ponovili. Za razliku od Hrvata koji su ve\u0107inu svojih spomenika iz komunisti\u010dkog razdoblja, za svaki slu\u010daj i jednom zauvijek, raznijeli eksplozivom, Ma\u0111ari su s budimpeštanskih ulica pomno i s pa\u017enjom maknuli obilje\u017eja koja su od 1947. do 1988. "krasila" ulice i trgove Budimpešte. Danas su svi oni smješteni na nekoliko hektara zemljišta, u 22. budimpeštanskom okrugu, gdje na jednom mjestu predstavljaju sabranu impozantnu kolekciju od 42 spomenika jednog vremena koje je završilo padom Berlinskog zida.<\/p>\n

Otvoren 1993.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Szoborpark je danas prvorazredna turisti\u010dka atrakcija. Godišnje ga posjeti pedesetak tisu\u0107a ljudi i svi oni – slijede\u0107i put obilaska izlo\u017eaka, onako kako ga je genijalno zamislio i postavio poznati ma\u0111arski arhitekt Ákos Eleod, šalju\u0107i poruku o komunizmu – nai\u0111u na prepreku: Dalje nema puta, to je slijepa ulica, ispred nje je zid.<\/p>\n\n\n\n
\n

Lenjin darovan radnicima<\/strong><\/p>\n

U Szoborparku dvije su statue Lenjina, jedna u arkadi na ulazu, druga u slobodnom prostoru na kojoj Lenjin rukom pokazuje put u svijetlu budu\u0107nost. Ta druga, visoka dva i pol metra, u Ma\u0111arsku je stigla zaslugom Nikite Hruš\u010dova, prvog sekretara Komunisti\u010dke partije SSSR-a koji je 1958. posjetio središte ma\u0111arske teške industrije Csepel u Budimpešti i tamošnjim trudbenicima odlu\u010dio pokloniti statutu Lenjina, da bi bili više motivirani za rad.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

"Demokracija je jedini sustav sposoban prihvatiti da je naša povijest, sa svim svojim slijepim ulicama, i dalje naša povijest i zato je trebamo poznavati, analizirati i razmišljati o njoj", rekao je Eleod jednom prigodom. <\/p>\n

Szoborpark je otvoren na drugu godišnjicu povla\u010denja ruskih trupa iz Ma\u0111arske, 29. lipnja 1993. Ideja o njegovu postavljanju, na neki na\u010din, rodila se \u010detiri godine prije toga, u glavi ma\u0111arskog povjesni\u010dara i publicista Lászla Szörényia, koji ju je iznio u \u010dasopisu "Hitel", predla\u017eu\u0107i osnivanje svojevrsnog "Lenjinova vrta" u kojem bi bile izlo\u017eene sve skulpture Vladimira Ilji\u010da Uljanova, pokupljene s raznih javnih mjesta u Ma\u0111arskoj. No, ipak, trebalo je vremena da ta ideja sazre i oblikuje se u ono što je danas Szoborpark.<\/p>\n

– Do prije desetak godina nije baš bilo jednostavno oglašavati taj jedinstveni muzej jer – ka\u017ee Orsola Madary, direktorica za odnose s javnoš\u0107u – ljudima su sje\u0107anja na to vrijeme bila još svje\u017ea i valjalo je voditi ra\u010duna o njihovim osje\u0107ajima. Ali danas, dodaje, tih problema nema. Szoborpark prihva\u0107en je kao nešto normalno, kao dio ma\u0111arske povijesti, na\u017ealost onog njenog traumati\u010dnog i bolnog dijela.<\/p>\n

Maštoviti suveniri<\/strong><\/p>\n

Direktor te ustanove Ákos Réthly duhovito primje\u0107uje da su se komunisti\u010dke skulpture pokazale kao solidna osnova za uspješan kapitalisti\u010dki biznis. Muzej ima dobru zaradu od ulaznica i prodaje suvenira, koja omogu\u0107ava posao desetorici zaposlenika. <\/p>\n\n\n\n
\n

Jedini \u017eivu\u0107i autor i danas dolazi u Park<\/strong><\/p>\n

Me\u0111u skulpturama koje dominiraju Szoborparkom svakako je onaj Ma\u0111arskoj Sovjetskoj Republici iz 1919. s radnikom gigantskih razmjera (visoka devet i pol metara), u nezadr\u017eivom naletu, s pobjedni\u010dkim pokli\u010dem i zastavom u ruci.<\/p>\n

Autor spomenika Béli Kunu, Imre Varga, jedini je \u017eivu\u0107i kipar bilo kojeg izloška u Szoborparku. Orsola Madary, direktorica za odnose s javnoš\u0107u, ka\u017ee nam da \u010desto zna navratiti u muzej na otvorenom, sjesti u blizini svog djela i promatrati reakcije ljudi. Na toj skulpturi, me\u0111u dvadesetak likova je i János Kádár, ro\u0111eni Rije\u010danin.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Suveniri su zaista maštoviti: od konzervi s "posljednjim daškom komunizma", majice s Lenjinovim likom na kojoj je znak McDonald'sa i napis ‘McLenin's – The Taste of Communism", preko "udarni\u010dkih" razglednica iz tog vremena, nezaobilazne makete isto\u010dnonjema\u010dkog trabanta, CD-ova "The Best of Communism" sa šlagerima o ujedinjenim proleterima svih zemalja, komunisti\u010dkog ordenja, do onog najatraktivnijeg – minijaturnih replika izlo\u017eenih skulptura Marxa, Engelsa, Lenjina, Béle Kuna, Dimitrova, Ostapenka… i Staljinovih \u010dizama.<\/p>\n

Iako je zemljište na kri\u017eanju Balaton ulice s Ulicom slobode (kakve li ironije!) na kojem se nalazi muzej mrtvih boljševika u vlasništvu grada Budimpešte, a sve skulpture u posjedu Povijesnog muzeja, vodi ga skupina ljudi s iskustvom u razli\u010ditim turisti\u010dkim i kulturnim projektima.<\/p>\n

Zbog toga je danas mogu\u0107e u Szoborparku organizirati privatne partyje na koje \u0107e uzvanici do\u0107i automobilima marke Trabant, biti okrijepljeni pi\u0107em dobrodošlice "Molotovljev koktel", te poslu\u017eeni gulašem koji je za vrijeme komunizma, kad je kroni\u010dno manjkalo mesa, bio vrhunac gastronomske ponude. A mesa je manjkalo – ispri\u010dat \u0107e nam jedan sugovornik vic iz tog vremena, zbog kojega se moglo dobiti nekoliko godina zatvora – jer je u komunizmu društvo tako brzo išlo naprijed da ga stoga nije moglo sti\u0107i.<\/p>\n

Sli\u010dno kao i Kumrovcu, gdje se 25. svibnja okupljaju nostalgi\u010dari, i u Szoborpark, dan poslije, svake godine dolaze pristaše Jánosa Kádára da bi na njegov ro\u0111endan (Tito je slavio ro\u0111endan 25., a Kádár 26. svibnja) polo\u017eili buket crvenih karanfila, zaštitni znak ma\u0111arskih komunista.<\/p>\n

"Nema ih mnogo, mo\u017eda desetak, ali ni jedne godine ne propuste taj datum", govori nam Judit Holp koja svakoga dana u 11.45 vodi turiste i na engleskom im jeziku objašnjava tko je tko u tom osebujnom muzeju.<\/p>\n

No, svi u Szoborparku naglašavaju kako taj muzej nije spomenik komunizmu, ve\u0107 njegovu padu.<\/p>\n

Uz svaku od skulptura ve\u017ee se poneka pri\u010da.<\/p>\n

Jutarnji list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Drago Hedl Da ogor\u010deni radnici i studenti 23. listopada 1956. nisu u središtu Budimpešte, na samom po\u010detku ma\u0111arske revolucije, srušili Staljinov spomenik, Josif Visarionovi\u010d D\u017eugašvili danas bi, sasvim sigurno, bio središnja figura Szoborparka, jedinstvenog muzeja koji, s obzirom na izloške i njihove zastrašuju\u0107e dimenzije, nalikuje na pravi Jurassic park komunizma. Ovako, na rubu Budimpešte, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47174","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47174","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47174"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47174\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47174"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47174"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47174"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}