\u017delimo li imati legitimnu vlast i pravnu dr\u017eavu i \u017eivjeti u civilnom društvu, tada na podru\u010dju morala i etike ne mo\u017ee odlu\u010divati nikakva Partija i nikakva Crkva. <\/p>\n
Pi\u0161e: Mario Kopi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Moralni elementi su prisutni u svim religijama. Tako i u krš\u0107anstvu. U krš\u0107anstvu \u010dak posebno. Krš\u0107anstvo se, naime, odreklo neposrednog ure\u0111ivanja dr\u017eave, što je karakteristi\u010dno za judejstvo, i zato naglašava upravo moralnu, eti\u010dku dimenziju. Ta dimenzija dominira ve\u0107 u deset bo\u017ejih zapovijedi. Samo tri od njih su vjerske u strogom smislu te rije\u010di, dok se ostalih sedam odnosi na moralna pitanja.<\/p>\n Bit moralnih zapovijedi, što ih krš\u0107anstvo kao religija promi\u010de preko bo\u017ejih zapovijedi, jeste u tome da nastupaju kao bo\u017eji zakoni, kao nešto što je postavio Bog. Crkva se pri utvr\u0111ivanju morala oslanja na Boga, na njega se poziva kao na natprirodni autoritet. Bog je Zakonodavac: dao je, postavio je bo\u017eje zapovijedi, odnosno zabrane. Bog je Nadzornik: Bog sve vidi, Bog sve zna, griješiti se ne smije. Bog je kona\u010dni Sudac. I Bog je Nagradilac: Bog je pravedni sudac, koji dobro nagra\u0111uje, a loše ka\u017enjava. Jer su u krš\u0107anstvu temeljna moralna pravila identi\u010dna s bo\u017ejim zapovijedima, Bog je kao Autoritet iznad tih pravila.<\/p>\n Takav odnos izme\u0111u morala i \u010dovjeka Kant je kao novovjekovni, moderni filozof ozna\u010dio kao heteronomni odnos, odnos u kojem \u010dovjek nije autonoman, nego je ovisan o ne\u010demu izvan sebe ili iznad sebe. Moralne zakone ne postavlja sam, nego mu ih postavlja netko drugi. U takvom odnosu \u010dovjek nije autonomni subjekt, svoj vlastiti zakonodavac, jer iznad njega postoji Zakonodavac kojemu \u010dovjek mora biti pokoran, a preko njega Instituciji koja ga zastupa na zemlji, dakle Crkvi. Crkveni autoritet, autoritet crkvene hijerarhije, na zemlji nadomješta bo\u017eji Autoritet, govori u njegovo ime i tuma\u010di njegove namjere: Bog tako ho\u0107e! Prosvije\u0107ena misao takvo stanje smatra stanjem mra\u010dnjaštva. Prema Kantu, u \u010dovjekovu autonomiju ne smije se plesti nikakva viša instanca, posebno ne na podru\u010dju moralne autonomije. Istinsko moralno stajalište za prosvjetiteljstvo jest samo samostalno stajalište. Moralno odlu\u010divanje mora biti uvijek vlastito odlu\u010divanje, slobodno samoodlu\u010divanje na podlozi samoodre\u0111enja.<\/p>\n Jedini kriterij ili mjerilo pri tome treba biti kategori\u010dki imperativ, bezuslovna zapovijest koja glasi: Postupaj tako da na\u010delo tvoga postupka mo\u017ee postati op\u0107im pravilom postupka sviju. Rije\u010d je o varijanti drevnog zlatnog pravila koje ka\u017ee da ono što ne \u017eeliš da drugi \u010dini tebi ne \u010dini ni ti drugome. Na izvoru moralnih pravila dakle nije više Bog, nego \u010dovjek sam. Moralna pravila nisu bo\u017eje zapovijedi, nego ljudske postavke. Zato moral ne mo\u017ee više biti u rukama Crkve. Moralni odgoj treba preuzeti civilna ustanova, lai\u010dka škola. Ona \u010dovjeka treba odgajati u samostalnu li\u010dnost, autonomni subjekt. I to je najbolje ishodište za njegove moralne odluke.<\/p>\n No daljnji je razvoj doveo do prekomjernog razmaha subjekta i subjektiviteta. Najprije u 19. stolje\u0107u, do individualnog subjektivizma, to jest do liberalizma, potom u 20. stolje\u0107u do boljševi\u010dkog i nacional-socijalisti\u010dkog kolektivnog subjektivizma. Za subjektivizam je karakteristi\u010dna degradacija kategori\u010dkog imperativa, Zakona moralnosti, na ravan samovoljnosti. Ono što Ja ho\u0107u, što Mi ho\u0107emo, to je pravilno i mora vrijediti za sve. Dokaz toga su objektivni zakoni historijskog razvi\u0107a što ih mo\u017eemo spoznati i afirmirati samo Mi, Avangarda. Tako je Partija preuzela nekadašnju ulogu Crkve, samo u apsolutnijem i grotesknijem obliku.<\/p>\n Revolucionarni imperativ je kategori\u010dki imperativ kao zakon moralnosti izopa\u010dio u njegovu suprotnost, u zakon nemoralnosti. Komunisti\u010dka ideologija revolucionarno nasilje postavlja kao vrhovno na\u010delo i zato se u obra\u010dunu s (klasnim) neprijateljem na zabranu ubijanja više ne osvr\u0107e. Do neprijatelja treba biti bezobziran, treba ga uništiti, ubiti. Umjesto ljubavi zavladala je mr\u017enja. Ne samo u svakodnevnom \u017eivotu, nego na na\u010delnoj ravni: kao princip komunisti\u010dkog morala ili socijalisti\u010dke etike.<\/p>\n I prosvjetiteljski liberalizam u društvima s parlamentarnom demokracijom svojim je subjektivizmom zaglibio u nasilje. Ne toliko u nasilje prema \u010dovjeku, koliko u nasilje prema prirodi. Jer \u010dovjek kao subjekt ima sve oko sebe za objekt, dakle i sa prirodom mo\u017ee postupati kao sa objektom. Ima pravo na raspolaganje prirodom, dakle i pravo na ubijanje \u017eivotinja kao prirodnih bi\u0107a itd. Nakon dvjesto godina takvo se gledanje okrenulo i protiv samog \u010dovjeka. \u010covjek je po\u010deo spoznavati da je apsolutna vladavina subjekta promašaj, dakle i njegovo poistovje\u0107ivanje sa subjektom i njegovom autonomijom. \u010covjekova moralna samovoljnost, zapravo moralna pravila kao postavke subjektove volje za mo\u0107, vodi u propast. Nisu li moralna pravila nešto više od subjektovih, po njemu samome odre\u0111enih vrednota? Drugim rije\u010dima: na \u010demu zasnovati moral da ne bude stvar puke proizvoljnosti i posljedi\u010dne samovoljnosti, da ne bude sredstvo u rukama onoga tko ima mo\u0107?<\/p>\n Treba li se nanovo vratiti u okrilje Crkve? \u017delimo li imati legitimnu vlast i pravnu dr\u017eavu i \u017eivjeti u civilnom društvu, tada na podru\u010dju morala i etike ne mo\u017ee odlu\u010divati nikakva Partija i nikakva Crkva. \u010cisto podru\u010dje Crkve samo je religija i zato Crkva ostaje \u010dista samo ako ne pose\u017ee na druga podru\u010dja. Niti na podru\u010dje ekonomije, niti na podru\u010dje politike, niti na podru\u010dje etike. To naravno vrijedi za Crkvu kao društvenu instituciju, ne i za crkvu kao duhovnu zajednicu. Drugim rije\u010dima: škola kao škola mora ostati lai\u010dka, moralni odgoj u njoj mora ostati lai\u010dki. Zna\u010di li to da škola, ostaju\u0107i ideološki (svjetonazorski) neutralna, mora ostati neutralna i sa gledišta morala i etike?<\/p>\n Ne. Škola mora u\u010denike neutralno upoznati s razli\u010ditim eti\u010dkim zasnivanjima morala, dakle i sa krš\u0107anskom etikom, sa njezinom zasnovanoš\u0107u u Bogu, u vjeri u temeljna moralna pravila kao bo\u017eje zapovijedi. Mora ih upoznati i sa prosvjetiteljskom etikom i utemeljenjem etike na autonomnosti \u010dovjeka kao subjekta. Ali jedno je zasnivanje moralnih pravila, a drugo su sama ta pravila. Pravilo da ne smijemo ubijati jest moralno pravilo koje vrijedi nezavisno o razlici izme\u0111u teisti\u010dkog i ateisti\u010dkog utemeljenja. To je moralno pravilo koje mo\u017eemo smatrati eti\u010dkim principom \u017eivota u civilnom društvu, dakle i nu\u017enim sastavnim dijelom školskog moralnog odgoja, koji je dio ne samo li\u010dne, nego i gra\u0111anske kulture.<\/p>\n Uz to se danas sve razgovjetnije oblikuje post-moderna etika, dakle etika koja se ne zasniva niti na Bogu niti na \u010covjeku, koja nije ni teo-centri\u010dna ni antropo-centri\u010dna, nego proizlazi iz bivstvovanja bez kojeg nema nikakvog bivstvuju\u0107eg, bez kojeg bivstvuju\u0107eg, ako mu ne dopustimo da bude, uop\u0107e nema. Toj spoznaji i tom post-modernom eti\u010dkom na\u010delu pustiti da bude, koje nije u suprotnosti niti s krš\u0107anskom niti s prosvjetiteljskom etikom, ve\u0107 je šire od njih, jer zagovara svetost svih \u017eivih bi\u0107a u njihovom bivstvovanju, pribli\u017eavaju se danas, premda im biblijski tekst diktira druk\u010diju poziciju, i krš\u0107anski teolozi. Upravo to svjedo\u010di da Crkva ne mo\u017ee više prisvajati ni isklju\u010divu ni glavnu moralnu ulogu u društvu. Crkva ima zna\u010dajnu, ali ne isklju\u010divu niti glavnu moralnu ulogu.<\/p>\n Legitimna vlast i pravna dr\u017eava pri toj ulozi Crkvu ne smiju sprje\u010davati. No stalno moramo biti svjesni da, premda postoji presjek izme\u0111u religije i morala, moral (etiku) nije mogu\u0107e reducirati na religiju.<\/p>\n