{"id":47171,"date":"2009-11-29T21:26:51","date_gmt":"2009-11-29T21:26:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47171"},"modified":"2009-11-29T21:26:51","modified_gmt":"2009-11-29T21:26:51","slug":"da-li-je-anarhizam-nasilje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/11\/29\/da-li-je-anarhizam-nasilje\/","title":{"rendered":"Da li je anarhizam nasilje?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Aleksandar Berkman<\/strong><\/em><\/p>\n

\u010culi ste kako anarhisti i anarhistkinje bacaju bombe, vjeruju u nasilje i da anarhija zna\u010di kaos i nered.<\/p>\n

Takvo mišljenje nije iznena\u0111uju\u0107e. Mediji, elita i svatko unutar vlasti vam time puni glavu. No, ve\u0107ina njih zna kako to nije tako, ali imaju razloga ne re\u0107i vam istinu. Vrijeme je da \u010dujete tu istinu.<\/p>\n

\u017delim vam ovo re\u0107i pošteno i otvoreno i mo\u017eete mi vjerovati, jer ja sam jedan od tih anarhista koje nazivaju ljudima nasilja i destrukcije. Samo \u017eelim da znate, nemam što skrivati.<\/p>\n

"Dakle, zna\u010di li anarhizam uistinu nered i nasilje?" pitate me.<\/p>\n

Ne dragi moji prijatelji, kapitalizam i vlast su ti koji podr\u017eavaju nered i nasilje. Anarhizam je potpuna suprotnost – on ozna\u010dava red bez vlasti i mir bez nasilja.<\/p>\n

"No, kako je to mogu\u0107e?" pitate me.<\/p>\n

To je baš ono o \u010demu \u0107u ovdje govoriti. No, prvo netko \u017eeli saznati jesu li anarhisti i anarhistkinje ikada bacali bombe ili koristili nasilje.<\/p>\n

Da, jesu, ponekad su se okretali nasilju i bacanju bombi.<\/p>\n

"Eto, što sam vam rekao", ka\u017eete mi.<\/p>\n

No, ne \u017eurimo sa zaklju\u010dcima. Ukoliko je netko iz anarhisti\u010dkog pokreta koristio nasilje, govori li to odmah kako anarhizam zna\u010di nasilje?<\/p>\n

Zapitajte se to pitanje još jednom i pokušajte biti iskreni kod davanja odgovora.<\/p>\n

Ukoliko neki dr\u017eavljanin obu\u0107e uniformu, vrlo je vjerojatno kako \u0107e morati koristiti nasilje i bacati bombe. Zna\u010di li to kako je dr\u017eavljanstvo jednako nasilje i bacanje bombi?<\/p>\n

Ova usporedba \u0107e sigurno nekoga razljutiti. No, to jednostavno zna\u010di, re\u0107i \u0107ete mi, kako u odre\u0111enim uvjetima ljudi moraju posegnuti za nasiljem. Ti ljudi mogu biti demokratskih, monarhisti\u010dkih, socijalisti\u010dkih, boljševi\u010dkih ili anarhisti\u010dkih uvjerenja.<\/p>\n

Postati \u0107e vam jasno kako se to odnosi na sve ljude iz svih vremena.<\/p>\n

Brut je ubio Cezara jer se bojao kako \u0107e njegov prijatelj izdati republiku i postati kralj. Nije stvar u tome da je Brut "volio Cezara manje, a Rim više". Brut nije bio anarhist. On je bio lojalan republikanac.<\/p>\n

William Tell, kako ka\u017ee narodna pri\u010da, je ubio vladara kako bi oslobodio svoju zemlju od tla\u010ditelja. Tell nikada nije \u010duo za anarhizam.<\/p>\n

Spomenuo sam ova dva primjera kako bih pokazao \u010dinjenice koje govore o kraju tiranina koji su ubijeni od strane gnjevnih ljubitelja slobode. Ti ljudi su se bunili protiv tiranije. Uglavnom su bili patrioti, demokrati ili republikanci, a tek ponekad socijalisti ili anarhisti. Njihova djela su bila individualni \u010din pobune protiv zlo\u010dina i nepravde. To nije imalo nikakve veze s anarhizmom.<\/p>\n

Svojedobno je u staroj Gr\u010dkoj ubojstvo despota bilo veliko djelo. Moderni zakoni osu\u0111uju takva djela, no ljudski osje\u0107aji su izgleda ostali potpuno isti po tom pitanju. Svijet i njegova svijest se ne bune protiv ubojstva diktatora. \u010cak i ako ne postoji javno odboravanje tih djela, ljudi ih odobravaju i skriveno u\u017eivaju u njima. Nisu li u Americi tijekom prvog svjetskog rata postojale na tisu\u0107e mladi\u0107a spremnih ubiti njema\u010dkog cara, kojeg su smatrali odgovornim za po\u010detak tog rata? Nije li francuski sud nedavno oslobodio \u010dovjeka koji je ubio Petluru kako bi osvetio na tisu\u0107e muškaraca, \u017eena i djece koji su ubijeni u Petlurinim progonima \u017didova ju\u017ene Rusije?<\/p>\n

U svakoj zemlji, u svim vremenima, postojali su ubojice diktatora, to\u010dnije, \u017eene i muškarci koji su voljeli svoju zemlju toliko da su bili spremni \u017ertvovati i svoj \u017eivot za nju. Uglavnom je bila rije\u010d o osobama koje nisu bile dio neke politi\u010dke ideje ili stranke, ve\u0107 su jednostavno bile osobe koje su mrzile diktaturu. Ponekad su to bili i religijski fanatici, kao predani katolik Kullman, koji je ubio Bizmarka ili entuzijastkinja Charlotte Corday koja je ubila Marata tijekom francuske revolucije.<\/p>\n

U SAD-u su tri predsjednika ubijena na ovaj na\u010din. Lincolna je 1865. ubio John Wilkes Booth, koji je bio ju\u017enja\u010dki demokrat, Garfielda je 1888. ubio Charles Jules Guiteau, koji je bio republikanac, i McKinleya je 1901. ubio Leon Czolgosz. Od ove trojice, samo jedan je bio anarhist.<\/p>\n

Zemlja u kojoj je ugnjetavanje ja\u010de, ima i najve\u0107i broj ljudi spremnih na ubojstvo diktatora, što je sasvim prirodno. Uzmimo za primjer Rusiju. Uz potpunu kontrolu govora i tiska pod vladavinom careva, nije bilo drugog na\u010dina za napad na despotski re\u017eim osim kroz "usa\u0111ivanje straha" u srce diktatora.<\/p>\n

Ti osvetnici i osvetnice su bili uglavnom sinovi i k\u0107eri najve\u0107e plemenitosti, koji su voljeli slobodu i ljude. Kako su im svi ostali putovi bili zatvoreni, morali su se okrenuti oru\u017eju i dinamitu, a sve u nadi kako \u0107e time svoju zemlju riješiti bijede. Bili su poznati kao nihilisti i nihilistkinje. Nisu bili anarhisti i anarhistkinje.<\/p>\n

U modernim vremenima su individualna djela politi\u010dkog nasilja bila \u010dak i \u010deš\u0107a nego u prošlosti. Sufra\u017eetkinje u Engleskoj su \u010desto posezale za nasiljem kako bi propagirale i pokazale svoje zahtjeve za jednaka prava s muškarcima. U Njema\u010dkoj, od rata (op. prev. misli se na prvi svjetski rat), osobe najkonzervativnijih politi\u010dkih pogleda su koristile te metode kako bi vratile kraljevstvo. Monarhist je ubio Karla Erzberga, pruskog ministra financija, a Walter Rathenau, tadašnji ministar vanjskih poslova je tako\u0111er ubijen od strane \u010dovjeka iz iste politi\u010dke stranke.<\/p>\n

Uzrok velikog rata, ili barem izgovor za njega je bilo ubojstvo austrijskog prijestolonasljednika, koje je po\u010dinio srpski patriot koji nikada nije \u010duo za anarhizam. U Njema\u010dkoj, Ma\u0111arskoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i svim ostalim europskim zemljama su se ljudi okretali nasilnim djelima, a da ne govorimo o organiziranom nasilju koje prakticiraju organizirane skupine poput fašista u Italiji, Ku Klux Klana u Americi ili katoli\u010dke crkve u Meksiku.<\/p>\n

Vidite, anarhisti i anarhistkinje nemaju monopol nad politi\u010dkim nasiljem. Broj takvih djela po\u010dinjenih od strane osoba anarhisti\u010dkog uvjerenja je zanemariv u odnosu na broj tih djela po\u010dinjenih od strane osoba drugih politi\u010dkih uvjerenja.<\/p>\n

Istina je da u svakoj zemlji, u svakom društvenom pokretu, nasilje ponekad postaje neizbje\u017eno. \u010cak je i Isus koristio nasilje kako bi izbacio ljude koji su mijenjali novac u hramu, iako je došao propovijedati o miru.<\/p>\n

Kao što sam ve\u0107 rekao, anarhizam nema monopol nad nasiljem. Zapravo je baš suprotno, jer anarhisti\u010dko u\u010denje govori o miru i blagostanju, nenapadanju, te svetosti \u017eivota i slobode. No, anarhisti i anarhistkinje su ljudi, baš kao i ostatak svijeta, pa mo\u017eda \u010dak i više nego drugi. Kod njih je osjetljivost na nepravdu izra\u017eenija, br\u017ee reagiraju na represiju i samim time ponekad koriste nasilje kao metodu reakcije. No, to nasilje nije uzrokovano nekom odre\u0111enom teorijom, ve\u0107 je odraz karaktera pojedinca ili pojedinke.<\/p>\n

Mo\u017eete se zapitati ne zna\u010di li njegovanje revolucionarnih ideja to kako je okretanje nasilju sasvim prirodna stvar. Mislim da nije tako, jer vidjeli smo kako su nasilne metode jednako korištene i od strane ljudi koji njeguju krajnje konzervativne vrijednosti. Ukoliko osoba potpuno razli\u010ditih politi\u010dkih uvjerenja po\u010dini sli\u010dno djelo, sasvim je nerazumno tvrditi kako su ta uvjerenja razlog za takvo djelo.<\/p>\n

Sli\u010dni rezultati imaju sli\u010dne uzroke, me\u0111utim, smatram kako ih ne treba tra\u017eiti u politi\u010dkim uvjerenjima. Mislim kako ih treba tra\u017eiti u karakteru pojedine osobe i op\u0107em stavu prema nasilju.<\/p>\n

"Mo\u017eda ste u pravu kada govorite o karakteru," ka\u017eete mi. "Iz ovoga vidim kako revolucionarne ideje nisu uzrok politi\u010dkom nasilju, jer bi u suprotnom svatko tko dijeli ta uvjerenja \u010dinio sli\u010dna djela. No, zar takav stav ne opravdava ta djela do odre\u0111ene mjere?"<\/p>\n

To se mo\u017ee \u010dini tako na prvi pogled. No, ako malo promislimo o tome, postati \u0107e jasno kako je to potpuno kriva ideja. Najbolji dokaz tome je \u010dinjenica kako anarhisti i anarhistkinje imaju potpuno isto mišljenje o vlasti i tome kako je nu\u017eno njeno ukidanje, ali se \u010desto u potpunosti ne sla\u017eu po pitanju nasilja. Tako recimo tolstojevski anarhisti i anarhistkinje, kao i oni koji vjeruju u individualizam u potpunosti osu\u0111uju politi\u010dko nasilje, dok ga ostali podr\u017eavaju ili barem nalaze odre\u0111ena opravdanja za njega.<\/p>\n

S druge strane, mnogo je onih koji su vjerovali u nasilje kao na\u010din propagande, no kasnije se to mišljenje mijenjalo i te metode više nisu korištene. Tijekom kra\u0107eg razdoblja se anarhisti\u010dki pokret okrenuo individualnom nasilju, poznatom kao "propaganda djelom". Nitko nije smatrao kako \u0107e se tim djelima vlast i kapitalizam promijeniti u anarhizam, niti je itko smatrao kako \u0107e ubojstvo despota uništiti despotizam. Terorizam je smatran na\u010dinom osvete zbog nanesene nepravde, na\u010dinom izazivanja straha kod neprijatelja, kao i na\u010dinom skretanja pa\u017enje na zlo protiv kojeg je taj \u010din terora bio usmjeren. No, danas ve\u0107ina anarhista i anarhistkinja ne vjeruje u "propagandu djelom", te ne odobrava djela takve prirode.<\/p>\n

Iskustvo ih je pou\u010dilo kako su takve metode mo\u017eda i bile opravdane i korisne u prošlosti, no moderni uvjeti \u017eivota ih \u010dine nepotrebnima, pa \u010dak i štetnima za širenje njihovih ideja. Ipak, njihove ideje su ostale iste, što zna\u010di kako nije anarhizam taj koji je odgovoran za njihova nasilna djela. To dokazuje kako nije stvar u odre\u0111enim idejama ili "izmima" kada govorimo o nasilju, ve\u0107 je uzrok negdje drugdje.<\/p>\n

Dakle, moramo pogledati drugdje kako bi smo pronašli pravo objašnjenje.<\/p>\n

Kao što smo ve\u0107 vidjeli, politi\u010dko nasilje ne koriste samo osobe anarhisti\u010dkih, socijalisti\u010dkih ili revolucionarnih uvjerenja, ve\u0107 i patriotskih i nacionalisti\u010dkih uvjerenja, demokratskih i republikanskih, konzervativnih i reakcionarnih, monarhisti\u010dkih i rojalisti\u010dkih, pa \u010dak i religioznih.<\/p>\n

Sada znamo kako ta djela nije potaknula neka odre\u0111ena ideja ili "izam", jer ista djela su po\u010dinjena od strane osoba razli\u010ditih ideja ili "izama". Kao glavni razlog tim djelima sam naveo karakter i op\u0107i stav prema nasilju.<\/p>\n

Tu se nalazi bit pitanja nasilja. Kakav je op\u0107i stav prema nasilju? Ako na to mo\u017eemo to\u010dno odgovoriti, cijela stvar \u0107e biti potpuno jasna.<\/p>\n

Ako iskreno govorimo, moramo priznati kako svatko od nas vjeruje u nasilje, koliko kod ga osu\u0111ivali kod drugih. Zapravo, sve institucije koje podr\u017eavamo, kao i cijeli \u017eivot u današnjem društvu su bazirani na nasilju.<\/p>\n

Što je to što zovemo vlast? Da li je to organizirano nasilje? Zakoni nam govore da \u010dinimo ovo, a ne \u010dinimo ono i ako se ne pokorimo tome, vlast \u0107e koristiti nasilje. U ovom trenutku ne \u017eelim ulaziti u diskusiju da li je to ispravno ili ne, treba li biti tako ili ne. U ovom je trenutku bitna \u010dinjenica da je to tako – da svaka vlast, svaki zakon i autoritet po\u010divaju na sili i nasilju, kazni i strahu od ka\u017enjavanja.<\/p>\n

\u010cak i duhovna vlast, autoritet crkve i boga po\u010diva na sili i nasilju, jer strah od bo\u017eanskog bijesa i osvete predstavlja mo\u0107 nad vama, tjera nas na poslušnost, pa \u010dak i da vjerujemo unato\u010d svojim osobnim interesima.<\/p>\n

Gdje god pogledate vidjeti \u0107ete kako je naš cijeli \u017eivot baziran na nasilju ili strahu od nasilja. Od najranijeg djetinjstva smo izlo\u017eeni nasilju roditelja i starijih osoba. Kod ku\u0107e, u školi, uredu, tvornici, na polju, u trgovini, uvijek postoji ne\u010diji autoritet koji nas tjera na poslušnost i tjera nas na izvršavanje volje tog autoriteta.<\/p>\n

Pravo na to da nas prisiljavaju raditi nešto se zove autoritet. Strah od kazne je pretvoren u obavezu i naziva se poslušnost.<\/p>\n

Svi odrastamo u ovoj atmosferi prisile i nasilja, autoriteta i poslušnosti, obaveza i straha od kazne, \u017eivimo to kroz cijeli svoj \u017eivot. Toliko smo duboko ušli u taj duh nasilja da nikada ne stanemo i zapitamo se da li je nasilje dobro ili loše. Jedino pitanje koje postavljamo je da li je nasilje legalno i da li ga zakon dozvoljava. Ne propituje se pravo vlasti na ubojstvo, oduzimanje ili zatvaranje. Ukoliko je neka osoba proglašena krivom za sve ono što vlast stalno radi, proglasit \u0107e je ubojicom, lopovom ili prevarantom. No, dokle god je po\u010dinjeno nasilje "zakonito", vi ga odobravate i pokoravate mu se. Dakle, nije nasilje ono \u010demu se protivite, ve\u0107 ljudi koji koriste nasilje "nezakonito".<\/p>\n

To zakonito nasilje i strah od njega dominira našim cijelim postojanjem, individualnim i kolektivnim. Autoritet kontrolira naš \u017eivot od ro\u0111enja do smrti – autoritet roditelja, sve\u0107enika, bo\u017eanstva, politike, ekonomije, društva i morala. No, o kojem god obliku autoriteta bila rije\u010d, uvijek je tu mo\u0107 koja vas dr\u017ei u pokornosti zbog straha od ovog ili onog oblika kazne. Bojite se boga i vraga, sve\u0107enika i susjeda, poslodavca i šefa, politi\u010dara i policajca, suda i tamni\u010dara, zakona i vlasti. Cijeli vaš \u017eivot je duga\u010dak niz strahova – strahova koji vam ozlje\u0111uju tijelo i sputavaju duh. Na svim tim strahovima je baziran autoritet boga, crkve, roditelja, kapitaliste i vladara.<\/p>\n

Zavirite u svoje srce i vidite govorim li istinu. \u010cak i me\u0111u djecom desetogodišnji Johnny šefuje svom mla\u0111em bratu ili sestri na osnovu autoriteta svoje ve\u0107e fizi\u010dke snage, na isti na\u010din na koji Johnnyju šefuje njegov otac na osnovu svoje ve\u0107e fizi\u010dke snage i Johnnyjeve financijske ovisnosti o ocu. Dajete autoritet sve\u0107eniku i propovjedniku jer mislite kako oni mogu na vas sru\u010diti "bo\u017eji bijes". Pokoravate se dominaciji šefa, suda i vlasti zbog njihove mo\u0107i da vas otpuste s radnog mjesta, unište vam posao, strpaju vas u zatvor – a tu mo\u0107 ste, da ne zaboravim to re\u0107i, vi njima dali u ruke.<\/p>\n

Dakle, autoritet vlada cijelim vašim \u017eivotom, autoritet prošlosti i sadašnjosti, mrtvih i \u017eivih, a vaše postojanje je stalno napadanje i nepriznavanje vas samih, stalno podvrgavanje drugima i izvršavanje tu\u0111e volje.<\/p>\n

Kako vas stalno napadaju i ne priznaju, vi se podsvjesno osve\u0107ujete onima nad kojima vi imate autoritet na potpuno jednak na\u010din. Tako je cijeli \u017eivot postao za\u010darani krug autoriteta, dominacije i prisile, naredbi i poslušnosti, nametanja, vladara i podanika, nasilja i sile u tisu\u0107u i jednom obliku.<\/p>\n

Mo\u017eete se zapitati kako to da \u010dak i idealisti i idealistkinje još uvijek odr\u017eavaju taj duh autoriteta i nasilja, te \u010desto pod utjecajem okoline i svojih osje\u0107aja koriste takva djela, unato\u010d svim svojim razli\u010ditim idealima?<\/p>\n

Svim smo mi još uvijek barbari koji se okre\u0107u nasilju kako bi riješili svoje dugove, poteško\u0107e ili probleme. Nasilje je metoda uzrokovana neznanjem, oru\u017eje slabih. Osobe sa snagom u srcu i mozgu ne trebaju nasilje, jer su nepobjedive u svojoj svjesnosti koliko su u pravu. Sve ve\u0107im prosvjetljivanjem ljudi, manja je upotreba prisile i nametanja. Što se više odmi\u010demo od primitivizma i kamenog doba, to \u0107emo imati manje vjere u silu i nasilje. Ustati \u0107emo iz pepela i stajati uspravno: ne\u0107emo se klanjati caru ni na nebu ni na zemlji. Postati \u0107emo u potpunosti ljudi kada odbijemo vladati i odbijemo da nad nama netko vlada. Biti \u0107emo uistinu slobodni tek kad ne bude više gospodara. Anarhizam je ideal takvog stanja, društva bez sile i prisiljavanja, gdje su svi ravnopravni i gdje \u0107e svi \u017eivjeti u slobodi, miru i blagostanju. Rije\u010d anarhija dolazi iz starogr\u010dkog i zna\u010di bez prisile, bez nasilja i vlasti, jer vlast predstavlja nasilje, otu\u0111ivanje i prisilu.<\/p>\n

Anarhija, dakle, ne zna\u010di nered i kaos, kao što ste prije mislili. Naprotiv, upravo je suprotno – zna\u010di nepostojanje vlasti, što zna\u010di slobodu. Nered je dijete autoriteta i prisile. Sloboda je majka reda.<\/p>\n

"Prekrasna ideja," ka\u017eete mi, "ali samo an\u0111eli su spremni za nju."<\/p>\n

Onda idemo vidjeti mo\u017eemo li izgraditi krila za jedno takvo idealno društvo.<\/p>\n

[tekst je preveden iz knjige Alexander Berkman: ABC of Anarchism; 14. izdanje, Freedom Press, London, 1995. Prvo izdanje je objavljeno u S.A.D.-u, Vanguard Press, 1929.]<\/em><\/p>\n

Preuzeto iz zbornika Anarhizam i nasilje; Što \u010ditaš?, Zagreb, 2001.<\/em><\/p>\n

Anarhizam.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Aleksandar Berkman \u010culi ste kako anarhisti i anarhistkinje bacaju bombe, vjeruju u nasilje i da anarhija zna\u010di kaos i nered. Takvo mišljenje nije iznena\u0111uju\u0107e. Mediji, elita i svatko unutar vlasti vam time puni glavu. No, ve\u0107ina njih zna kako to nije tako, ali imaju razloga ne re\u0107i vam istinu. Vrijeme je da \u010dujete tu […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47171","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47171","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47171"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47171\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47171"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47171"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47171"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}