Kada odustanete od nade, okre\u0107ete le\u0111a strahu. A kada odustanete od oslanjanja u nadu, i umjesto toga po\u010dnete štititi ljude, stvari, i mjesta u kojima \u017eivite, postajete vrlo opasni onima na vlasti. <\/p>\n
Pi\u0161e: Derrick Jensen<\/strong><\/em><\/p>\n Naj\u010deš\u0107e rije\u010di koje \u010dujem od okolišnih aktivista bilo gdje, su "Sjebani smo". Mnogi od njih bore se o\u010dajni\u010dki, koriste\u0107i alate koje god imaju – ili prije kojegod legalne alate imaju, što zna\u010di koje god alate su im oni na vlasti odobrili da koriste, što zna\u010di kojegod alate koji \u0107e biti neu\u010dinkoviti na kraju – da pokušaju zaštititi neki komad zemlje, da pokušaju zaustaviti nekog proizvo\u0111a\u010da da ispušta otrove, da pokušaju zaustaviti civilizirane ljude da mu\u010de neku grupu biljaka ili \u017eivotinja. Ponekad su svedeni na pokušaj zaštite samo jednog stabla. <\/p>\n Ovako John Osborn, izniman aktivist i prijatelj, sa\u017eima svoje razloge djelovanja: "Kako kaoti\u010dnost stvari raste, \u017eelim osigurati da neka vrata ostanu otvorena. Ako grizli medvjedi budu \u017eivi za dvadeset, trideset, \u010detrdeset godina, mo\u017eda \u0107e \u017eivjeti i za pedeset. Ako ih nestane u dvadeset, nestali su zauvijek."<\/p>\n Ali bez obzira što okolištarci \u010dine, naši najbolji pokušaji su nedovoljni. Gubimo gadno, na svakom frontu. Oni na vlasti su se namjerili na uništenje planete, a ve\u0107inu ljudi nije briga.<\/p>\n Iskreno, ja nemam mnogo nade. Ali, mislim da je to dobro. Nada nas dr\u017ei vezane za sistem, konglomerat ljudi i ideja i ideala koji uzrokuju uništenje Zemlje.<\/p>\n Što više razumijem nadu, to više shva\u0107am da je cijelo vrijeme zaslu\u017eila biti u kutiji s kugom, tugom i neda\u0107om neobjašnjivo promijeniti. Ili da \u0107e nas tehnologija spasiti. Ili Majka Zemlja. Ili bi\u0107a s Alpha Centauri. Ili Isus Krist. Ili Djed Bo\u017ei\u0107njak. Sve ove la\u017ene nade vode neakciji, ili barem neu\u010dinkovitosti. Jedan od razloga zašto je moja majka ostala s mojim nasilnim ocem bio je taj što u pedesetima i šezdesetima nije bilo skloništa za zlostavljane \u017eene, ali drugi je bila njena la\u017ena nada da \u0107e se on promijeniti. La\u017ene nade nas ve\u017eu za nemogu\u0107e situacije i osljepljuju nas za istinske mogu\u0107nosti.<\/p>\n Da li itko uistinu vjeruje da \u0107e Weyerhaeuser prestati s kr\u010denjem šuma ako lijepo zamolimo? Da li netko uistinu vjeruje da \u0107e Monsanto prestati monsantoirati ako lijepo zamolimo? Samo da dobijemo Demokrata u Bijeloj ku\u0107i, stvari \u0107e biti okay. Samo da proguramo ovaj ili onaj zakon, stvari \u0107e biti okay. Samo da porazimo ovaj ili onaj zakon, stvari \u0107e biti okay. Glupost. Stvari ne\u0107e biti okay. One ve\u0107 nisu okay i pogoršavaju se. Vrlo brzo.<\/p>\n Ali ne dr\u017ee nas samo la\u017ene nade u okovima. Tu je i nada sama po sebi. Nada je, govore nam, naš lu\u010donoša u mraku. To je naše svjetlo na kraju duga\u010dkog, mra\u010dnog tunela. To je zraka svjetla koja nalazi put do naših zatvorskih \u0107elija. Ona je razlog našeg opstanka, naša zaštita od o\u010daja (koji se mora izbje\u0107i pod svaku cijenu). Kako mo\u017eemo nastaviti ako nemamo nade?<\/p>\n Svi smo u\u010deni da nada u neko budu\u0107e stanje – kao nada u neki budu\u0107i raj – jest i mora biti naše uto\u010dište od sadašnje tuge. Siguran sam da se sje\u0107ate pri\u010de o Pandori. Ona je dobila \u010dvrsto zatvorenu kutiju i re\u010deno joj je da ju nikad ne otvara. Ali, kako je bila znati\u017eeljna, otvorila ju je, i van su izletjele kuga, tuga i neda\u0107a, vjerojatno ne tim redom. Prekasno je zatvorila poklopac. Samo je jedna stvar ostala u kutiji: nada. Nada, ka\u017ee pri\u010de, bila je jedina dobra stvar u kutiji punoj zala, i ostaje do današnjeg dana jedina utjeha \u010dovje\u010danstvu u nevoljama. Nema spomena toga da je djelovanje utjeha u nevolji, ili da bi se stvarno u\u010dinilo nešto kako bi se ubla\u017eila ili uklonila ne\u010dija nesre\u0107a.<\/p>\n Što više razumijem nadu, to više shva\u0107am da je cijelo vrijeme zaslu\u017eila biti u kutiji s kugom, tugom i neda\u0107om; da slu\u017ei potrebama onih na vlasti isto kao i vjera u udaljeni raj; nada je ništa više nego sekularni na\u010din da nas se dr\u017ei pod kontrolom.<\/p>\n Nada je ustvari, kletva, propast. Ka\u017eem to ne samo zbog lijepe budisti\u010dke izreke "Nada i strah love jedna drugoj rep," ne samo zato što nas nada udaljava od sadašnjosti, od onoga tko i gdje jesmo sada i prema nekom imaginarnom budu\u0107em stanju. Ka\u017eem to zbog onoga što nada je.<\/p>\n Svi mi blebe\u0107emo manje ili više beskona\u010dno o nadi. Ne biste vjerovali – ili mo\u017eda bi – koliko me urednika \u010dasopisa pitalo da pišem o apokalipsi i onda mi nametnulo da ostavim \u010ditateljima osje\u0107aj nade. Ali što je precizno nada? Na predavanju koje sam dr\u017eao prošloga prolje\u0107a netko me upitao da ju definiram. Vratio sam pitanje natrag publici, i ovo je definicija do koje smo zajedno došli: nada je te\u017enja za budu\u0107im stanjem na koje nemamo nikakvog utjecaja; to zna\u010di da si suštinski nemo\u0107an.<\/p>\n Ne\u0107u, na primjer, re\u0107i da se nadam da \u0107u sutra jesti. Jednostavno \u0107u to u\u010diniti. Ne nadam se da \u0107u upravo sada još jednom udahnuti niti da \u0107u dovršiti pisanje ove re\u010denice. Jednostavno to u\u010dinim. S druge strane, nadam se da avion ne\u0107e pasti kada se slijede\u0107i put na\u0111em u njemu. Nadati se nekom ishodu zna\u010di da si odustao od bilo kakvog djelovanja u vezi toga. Mnogi ljudi ka\u017eu da se nadaju da \u0107e dominantna kultura prestati uništavati planetu. Govore\u0107i tako, oni su pretpostavili da \u0107e se uništavanje nastaviti, makar kratkoro\u010dno, i odmaknuli se od vlastite sposobnosti da sudjeluju u zaustavljanju. <\/p>\n Ja se ne nadam da \u0107e losos pre\u017eivjeti. U\u010dinit \u0107u što god treba da osiguram da ih dominantna kultura ne istrijebi. Ako nas lososi \u017eele napustiti zato što im se ne svi\u0111a odnos prema njima – a tko bi im zamjerio? – pozdravit \u0107u se i nedostajat \u0107e mi, ali ako oni ne \u017eele oti\u0107i, ne\u0107u dopustiti civilizaciji da ih ubije do zadnjega.<\/p>\n Kada shvatimo stupanj utjecaja koji zapravo imamo, ne moramo se uop\u0107e više "nadati". Jednostavno obavimo posao. Pobrinemo se da losos pre\u017eivi. Pobrinemo se da prerijski psi pre\u017eive. Pobrinemo se da grizliji pre\u017eive. U\u010dinimo što god treba.<\/p>\n Kada se prestanemo nadati vanjskoj pomo\u0107i, kada se prestanemo nadati da \u0107e se u\u017easna situacija u kojoj se nalazimo nekako riješiti sama od sebe, kada se prestanemo nadati da se situacija ne\u0107e pogoršati, onda smo tek kona\u010dno slobodni – istinski slobodni – da iskreno po\u010dnemo raditi na rješenju. Rekao bih da kada nade umre, po\u010dinje akcija.<\/p>\n Ljudi me ponekad pitaju: "Ako su stvari toliko loše, zašto se jednostavno ne ubiješ?" Odgovor je da je \u017eivot stvarno, stvarno dobar. Dovoljno sam slo\u017eeno bi\u0107e da mogu u srcu spoznavati da smo stvarno, stvarno sjebani, i da je u isto vrijeme \u017eivot usitinu, uistinu dobar. Pun sam bijesa, tuge, radosti, mr\u017enje, o\u010daja, sre\u0107e, zadovoljstva, nezadovoljstva, i tisu\u0107u drugih osje\u0107aja. Stvarno smo sjebani. \u017divot je još uvijek stvarno dobar. <\/p>\n Mnogi ljudi se boje osje\u0107ati o\u010daj. Boje se ako si dopuste percipirati koliko o\u010dajna situacija uistinu jest, morat \u0107e biti konstantno nesretni. Zaboravljaju da je mogu\u0107e osje\u0107ati mnogo stvari odjednom. Zaboravljaju tako\u0111er da je o\u010daj sasvim primjeren odgovor na o\u010dajnu situaciju. Mnogo se ljudi vjerojatno boji i da ako dopuste sebi da do\u017eivljavaju koliko su o\u010dajne stvari, mogli bi biti prisiljeni da u\u010dine nešto po tom pitanju.<\/p>\n Drugo pitanje koje me ponekad pitaju je, "Ako su stvari toliko loše, zašto ne bi samo partijao?" Prvi odgovor je da ja baš i ne volim partijati. Drugi je da se ve\u0107 dobro zabavljam. Volim svoj \u017eivot. Volim \u017eivot. To je istina za ve\u0107inu aktivista koje poznajem. Mi radimo ono što volimo, borimo se za ono što (i koga) volimo.<\/p>\n Nemam strpljenja za one koji koriste našu o\u010dajnu situaciju kao ispriku za neaktivnost. Nau\u010dio sam da ako zakinete ve\u0107inu tih ljudi za tu odre\u0111enu ispriku oni samo na\u0111u novu, i drugu, i onda drugu. Korištenje te isprike kako bi se opravdala neaktivnost – korištenje bilo koje isprike kako bi se opravdala neaktivnost – otkriva ni više ni manje nego nesposobnost voljenja.<\/p>\n Tijekom "pitanja i odgovora" na jednom od mojih nedavnih predavanja netko je ustao i izjavio da je jedini razlog zašto ljudi postaju aktivistima da bi osje\u0107ali dobro o sebi. U\u010dinkovitost nije usitinu va\u017ena, rekao je, i egoisti\u010dno je misliti da jest.<\/p>\n Rekao sam mu da se ne sla\u017eem.<\/p>\n Ne \u010dini li aktivizam da se osje\u0107aš dobro?, pitao je.<\/p>\n Naravno, rekoh, ali to nije razlog zašto to radim. Ako se samo \u017eelim dobro osje\u0107ati, mogu masturbirati. Ali ja \u017eelim posti\u0107i nešto u stvarnom svijetu.<\/p>\n Zašto?<\/p>\n Zato što sam zaljubljen. U lososa, u drve\u0107e ispred mog prozora, u vitke da\u017edevnjake. A ako voliš, djeluješ kako bi zaštitio svoje voljene. Naravno da su ti rezultati va\u017eni, ali oni ne odre\u0111uju da li \u0107eš pokušati ili ne. Nije da se samo nadaš da tvoji voljeni pre\u017eive i prosperiraju. U\u010diniš ono što treba. Ako moja ljubav ne uzrokuje da zaštitim one koje volim, to nije ljubav.<\/p>\n Sjajna stvar dogodi se kada se odrekneš nade, shvatiš da ju nikada nisi ni trebao. Shvatiš da te odricanje od nade nije ubilo. Nije te u\u010dinilo ni manje u\u010dinkovitim. Ustvari u\u010dinilo te u\u010dinkovitijim zato što si prestao oslanjati se na nekoga ili nešto drugo da riješi tvoje probleme – prestao si se nadati da \u0107e se tvoji problemi nekako riješiti uz magi\u010dnu asistenciju Boga, Velike Majke, Sierra Cluba, hrabrih lososa, ili \u010dak Zemlje same – i tek si po\u010deo \u010diniti što god treba kako bi sam riješio te probleme.<\/p>\n Kada se odrekneš nade, nešto još bolje se dogodi od toga da te ne ubije, a to je da te na neki na\u010din uistinu ubije. Ti umreš. A sjajna stvar sa umiranjem je ta da te oni – oni mo\u0107ni – ne mogu više dodirnuti. Ni kroz obe\u0107anja, ni kroz prijetnje, ni kroz samo nasilje. Jednom kada si mrtav na taj na\u010din, još uvijek mo\u017eeš pjevati, još uvijek mo\u017eeš plesati, još uvijek mo\u017eeš voditi ljubav, još uvijek se mo\u017eeš paklenski boriti – još uvijek mo\u017eeš \u017eivjeti zato što si još uvijek \u017eiv, \u017eivlji nego ikad prije ustvari. Shvatit \u0107eš tada da kada je nada umrla, ti koji si umro s nadom nisi bio ti, nego tvoje "ja" koje je ovisilo o onima koji su te izrabljivali, "ja" koje je vjerovalo da \u0107e oni koji te izrabljuju nekako stati sami od sebe, "ja" koje je vjerovalo u mitologije propagirane od onih koji su te izrabljivali. Društveno konstruirano "ja" je umrlo. Civilizirano "ja" je umrlo. Proizvedeno, tvorni\u010dko, \u017eigosano, oblikovano "ja" je umrlo. \u017drtva je umrla.<\/p>\n A tko je ostao kada takvo "ja" umre? Ostao si ti. \u017divotinjski ti. Ranjivi (i neranjivi ti). Smrtni ti. Ti koji si pre\u017eivio. Ti koji ne misliš ono što te kultura nau\u010dila, ve\u0107 ono što ti misliš. Ti koji ne osje\u0107aš ono što te kultura nau\u010dila, ve\u0107 ono što osje\u0107aš. Ti koji nisi ono što te kultura nau\u010dila, ve\u0107 ono što jesi. Ti koji mo\u017eeš re\u0107i da, ti koji mo\u017eeš re\u0107i ne. Ti koji si dio zemlje na kojoj \u017eiviš. Ti koji \u0107eš se boriti (ili ne\u0107eš) da zaštitiš svoju obitelj. Ti koji \u0107eš se boriti (ili ne\u0107eš) da obraniš one koje voliš. Ti koji \u0107eš se boriti (ili ne\u0107eš) da obraniš zemlju o kojoj tvoj \u017eivot i \u017eivoti onih koje voliš ovise. Ti \u010dija smrtnost nije utemeljena na onome što te u\u010di kultura, ubijanju planeta, ubijanju sebe, nego na vlastitim \u017eivotinjskim osje\u0107ajima ljubavi i povezanosti s obitelji, prijateljima, zemljanom bazom – ne tvojoj obitelji kao civiliziranim bi\u0107ima nego kao \u017eivotinjama kojima je potrebna baza, \u017eivotinjama koje ubijaju kemikalije, \u017eivotinjama koje su formirane i deformirane kako bi ispunile potrebe kulture.<\/p>\n Kada odustanete od nade – kada ste mrtvi na taj na\u010din, i tako ustvari uistinu \u017eivi – niste više ranjivi na ovu suradnju razuma i straha koje su nacisti nametali \u017didovima i ostalima, koje zlostavlja\u010di kao moj otac name\u0107u svojim \u017ertvama, koji dominantna kultura name\u0107e svima nama. Ili da li je to pak slu\u010daj da izrabljiva\u010di uobli\u010duju fizi\u010dke, društvene i emocionalne okolnosti takve da \u017ertve do\u017eivljavaju sebe kao da nemaju drugog izbora nego nametnuti sebi ovu suradnju?<\/p>\n Kada odustanete od nade, ova izrabljiva\u010d\/\u017ertva veza je prekinuta. Postaješ kao \u017didovi koji su sudjelovali u ustanku u Varšavskom getu.<\/p>\n Kada odustanete od nade, okre\u0107ete le\u0111a strahu.<\/p>\n A kada odustanete od oslanjanja u nadu, i umjesto toga po\u010dnete štititi ljude, stvari, i mjesta u kojima \u017eivite, postajete vrlo opasni onima na vlasti.<\/p>\n U slu\u010daju da se pitate, to jest vrlo dobra stvar.<\/p>\n