Skica za portret: Amfilohije Radovi\u0107, kandidat za patrijarha<\/p>\n
Pi\u0161e: Iva Klisi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Patrijarh Pavle se još nije ni \u010destito ohladio, a borbe za njegov tron su ve\u0107 po\u010dele. Me\u0111u kandidatima za novog poglavara SPC isti\u010de se crna \u010detvorka u sastavu: mitropolit Amfilohije, vladika zvorni\u010dko-tuzlanski Vasilije, ba\u010dki episkop Irinej i vladika zahumsko-hercegova\u010dki Grigorije. Predizborna trka se tek zahuktava, pa e-novine na vreme kre\u0107u sa predstavljanjem kandidata. Sude\u0107i po crkvenim bukmejkerima, najbolje stoji takmi\u010dar pod rednim brojem jedan (Amfilohije), pa zato podse\u0107amo na neke detalje iz njegove sportske karijere koji ga preporu\u010duju za ovo visoko nameštenje<\/em><\/p>\n Amfilohijev uspon u crkvenoj hijerarhiji poklopio se sa burnim doga\u0111anjima na Balkanu, u koje se aktivno uklju\u010dio. \u017destoki antikomunista, svoje ideje o preporodu nacije i na\u010dinu na koji \u0107e se taj preporod izvesti dijelio je sa Dobricom \u0106osi\u0107em, Slobodanom Miloševi\u0107em i sli\u010dnim kreatorima, ali istovremeno i proizvodima omra\u017eenog sistema.<\/p>\n Nekoliko dana po ustoli\u010denju, mitropolit Amfilohije je u novinama pojasnio da je izravni naslednik Njegošev jer nosi njegovu panagiju, dobivenu po nasledstvu titule. Ipak, presko\u010dio je re\u0107i da je istu prisvojio iz manastirske riznice gdje je bila izlo\u017eena kao muzejski eksponat, odnosno poklon Sv. Sinoda Ruske pravoslavne crkve Petru II. Ubrzo potom usljedilo je prikrajanje fakata rane crnogorske povijesti, posebno mita o sv. (Jovanu) Vladimiru (Dukljanskom), \u010dija je starina Mitropolitu mogla poslu\u017eiti kao valjan iskaz za posebnost Mitropolije crnogorsko-primorske unutar SPC, a samim tim njegovog polo\u017eaja. Vladimir je proglašen za „prvog srpskog kralja", dok su pozicije Mihaila Vojislavljevi\u0107a i Stefana Prvovjen\u010danog ostale nepoznate. Uporedo, iz dvooltarske crkve Sv. Petke u Sutomoru je izba\u010den oltar okrenut pud Zapada, uz objašnjenje da je „tu postavljen za vrijeme austrougarske okupacije", iako su mještani u\u017eivali zajedni\u010dku slu\u017ebu vjekovima ranije. <\/p>\n Tadašnja "mlada, lijepa i pametna" crnogorska vlast do\u010dekala ga je slavopojkama. "Ovaj obrazovani, produhovljeni i racionalni \u010dovjek spada u sami vrh pravoslavnih mislilaca", govorio je tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatovi\u0107. Mada su mladi lavovi crnogorske politike tako\u0111e bili dio komunisti\u010dkog sistema, Amfilohije je sa njima dijelio istu strast prema ratu koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji.<\/p>\n Ta opsjednutost ovom ljudskom djelatnoš\u0107u, nesaglasna hriš\u0107anskim vrijednostima koje propovjeda, mitropolita nikada nije napustila. Pokušao je da je obrazlo\u017ei u filozofsko-bogoslovskom zborniku "Jagnje Bo\u017eje i Zvijer iz bezdana" objavljenom 1996. godine. Amfilohije nije tra\u017eio opravdanje u Hristovim rije\u010dima znaju\u0107i da ih tamo i ne mo\u017ee na\u0107i. Uz ponavljanje otrcanih argumenata o neumitnosti rata zbog nesavršenosti \u010dovjeka, pominjanja opravdanih ratova "protiv opštega neprijatelja vjere i zakona i slobode i ote\u010destva našega", ka\u017ee i da je "istorija hriš\u0107anskih naroda mo\u017eda manje-više povratak u Stari zavjet, a Novi zavjet se u ljudskoj istoriji tek nazire", nezgodno mišljenje za duhovnika koji sprovodi "duhovni i moralni preporod naroda".<\/p>\n Od mnogih bisera posve\u0107enih ratu, izdvajaju se ipak rije\u010di posve\u0107ene trulom miru. "Truli mir… upravo i jeste suština cjelokupnog novog svjetskog poretka, savremenog sekularizovanog usmjerenja evroameri\u010dke civilizacije. Takav mir u stvari nije mir ve\u0107 privid mira, zasnovan na otu\u0111enju od izvora mira i pravde. Kao takav on \u0107e biti uvijek iznova uzrok stravi\u010dnih krvoproli\u0107a." O sramnom, trulom miru pri\u010dali su po završetku rata u Bosni mnogi srpski intelektualci nacionalnog usmerenja, sa bezbjedne beogradske distance.<\/p>\n Fascinacija ratom prote\u017ee se kod Amfilohija i na ratnike. Prvo na stare, poput svetog Petra Cetinjskog, a kasnije i na neke ovovremenske.<\/p>\n Novembra 1991, u punom jeku ratne histerije, Amfilohije je uz gusle, odlomcima iz epske pjesme Mojkova\u010dka bitka, hrabrio rezerviste podgori\u010dke brigade „Veljko Vlahovi\u0107" na dubrova\u010dko-hercegova\u010dkom ratištu. Na Petrovdan 1991. specijalni gost cetinjskog manastira bio je \u017deljko Ra\u017enatovi\u0107 Arkan, vo\u0111a srpske paramilitarne jedinice „Tigrovi", koji je, sa svojim strojem, pušten da u\u0111e u manastir pod punim naoru\u017eanjem, vjerovatno vjeruju\u0107i da „boj bije svijetlo oru\u017eje", suprotno onoj narodnoj izreci. Mitropolit je, kroz prigodan govor, s bocom doma\u0107e lozova\u010de u ruci i uz zvuke levora i dinamita, po\u017eelio Arkanu dobrodošlicu i mnogaja ljeta. Ve\u0107 pred slede\u0107i Bo\u017ei\u0107, usled paljenja dvojnog Badnjaka, uz optu\u017ebe na ra\u010dun indipendentista da pale „logorske vatre", potpalio je kapislu trvenja koja se završila u me\u0111usobnoj razmjeni kamenica pred Cetinjskim manastirom. Arkanova posjeta obilje\u017eila je i slede\u0107u godinu, u kojoj je, izme\u0111u ostalog, pod Amfilohijevim patronatom izvršeno masovno krštenje oko \u010detiri stotine izbjeglica iz Albanije, sve u cilju planske nacionalne homogenizacije. Sudbina „krvavih Badnjih ve\u010deri" ponovi\u0107e se i ispred crkve sv. \u0110or\u0111a u Podgorici kada je svjetina, opijena mr\u017enjom, uzvikivala krvolo\u010dne pjesme poput one „Ko \u0107e drugi ja \u0107u prvi da pijemo turske krvi \/ Od Mostara do Jordana ne\u0107e biti muslimana". <\/p>\n Opsednut istorijom, Amfilohije Radovi\u0107 je sigurno imao utisak da \u017eivi jedan od onih trenutaka kada pojedinci tu istoriju stvaraju i oblikuju. U njegovim govorima sve vrvi od istorijskih odluka. "Ovo je presudan trenutak u istoriji našeg naroda", govorio je u decembru 1992. godine. "Ovdje va\u017ei pravilo: ko istraje do kraja, blago njemu. Svi su uslovi za to da se sami sebe odreknemo i sve nam govori u tom pravcu – ne mo\u017ee šut sa rogatim. Me\u0111utim, ovo je trenutak kada, po mom osje\u0107anju, treba biti negdje na grani\u010dnoj liniji i re\u0107i kao vladika Rade ‘neka bude što biti ne mo\u017ee, nek’ ad pro\u017edre, pokosi satana, na groblju \u0107e izni\u0107i cvije\u0107e za daleko neko pokoljenje".<\/p>\n Najve\u0107e nade je polagao u Republiku Srpsku ("najdivnija srpska zemlja, svjetionik i Pijemont cjelokupnog srpstva") i njene \u010delnike, koji su odbacuju\u0107i Vens-Ovenov plan 1993. godine "\u010duvali nas i našu dušu… opredijelili su se, kao i car Lazar… za carstvo nebesko". Iako se ubrzo razišao sa politikom Miloševi\u0107a, smatraju\u0107i je zaostavštvinom jugoslovenskog real-socijalizma a Miloševi\u0107a izdajnikom kalibra Vuka Brankovi\u0107a, zadr\u017eao je prijateljstvo sa Karad\u017ei\u0107em i Biljanom Plavši\u0107 („Kosovka djevojka"). Otuda i zvani\u010dna osuda Mitropolije crnogorsko-primorske upu\u0107ena crnogorskom parlamentu avgusta 1995. povodom zaokreta politike saradnje sa novoformiranom Republikom Srpskom. Taj \u010din je nazvan „izdajom" i tri puta se proklinjala „ruka koja podi\u017ee zid izme\u0111u sebe i brata u nevolji", dok su aktivnosti zvani\u010dnog Beograda i Podgorice ocijenjene „kapitulantskom samovoljom". Kasnije \u0107e, na stalna pitanja novinara o tome da li se Karad\u017ei\u0107 krije u manastirima Mitropolije, što i danas sumnjaju neki haški tu\u017eioci, Amfilohije odgovoriti da se „Karad\u017ei\u0107 krije u njegovim molitvama."<\/p>\n Iako je o Miloševi\u0107u govorio kao o „izdajniku" i „bogootpadniku" Amfilohije ne\u0107e propustiti da ga posjeti u Hagu, oštro se protive\u0107i predaji onima „koji \u017eele da na pilatovski na\u010din operu svoje ruke u krvi pravednika". Sli\u010dno je i sa njegovim apelom Karad\u017ei\u0107u „da se odlu\u010di da li \u0107e se predati Haškom Tribunalu".<\/p>\n Ironija je da je ovaj zakleti antikomunista sve svoje ideje ostvarivao u saradnji sa bivšim oficirima komunisti\u010dke vojske i bivšim komunisti\u010dkim funkcionerima raznih ešalona, koji su se preko no\u0107i preobratili u ljute nacionaliste.<\/p>\n Mitropolit Amfilohije je uvek odbacivao prigovore da se crkva bavi politikom: "To zamjeranje je nasle\u0111e titoisti\u010dko-brozovske ere. I tada je bila na snazi stroga zabrana crkvenim ljudima da se bave politikom. Crkvi, me\u0111utim, saglasno njenoj prirodi i sve\u010dovje\u010danskoj misiji, ništa što je ljudsko nije tu\u0111e."<\/p>\n Dr\u017eanje posmrtnog slova na sahranama spada u opis svešteni\u010dkog zvanja, ali kod Amfilohija je to neka vrsta pasije. Na sahrani Danila Kiša, koji je u svom testamentu napisao da ne \u017eeli da mu bilo ko prilikom pogreba dr\u017ei govor, jer je sve što je imao da ka\u017ee rekao u svojim knjigama, Amfilohije je ipak progovorio. Posle uvoda u kome je pomenuo da ne\u0107e dr\u017eati govor jer je Kišovo poslednje zaveštanje o \u0107utanju na dan pogreba za njega svetinja, usledio je duga\u010dki i nerazumljivi traktat dostojan najdosadnije knji\u017eevne kritike, u kome je mitropolit pokušao da poka\u017ee svoje oduševljenje Kišovim djelom i \u017eivotom sa kojima se upoznao nekoliko dana ranije.<\/p>\n Na sahrani majke Radovana Karad\u017ei\u0107a mitropolit nije koristio alegorije. Amfilohije je preminulu majku dragog mu Radovana poredio sa majkom Jugovi\u0107a i majkom Jevrosimom, koje su "svoj porod vaspitavale da na svetim na\u010delima hriš\u0107anske etike \u017eive i umiru". Pomenuo je i da mu je pokojnica jednom prilikom rekla "da bi bila sre\u0107na da joj donesu mrtvog sina, da ga u mrtvo \u010delo poljubi, ali da ostane vjeran pravoj Hristovoj vjeri i svome narodu, a da bi bila nesre\u0107na majka da joj ga \u017eiva dovedu, ali da izda Boga i svoj narod".<\/p>\n Mitropolit nije smatrao za izdajnike vjere samo zapadne politi\u010dare poput Širaka, Blaira ili Olbrajtove ve\u0107 i sve one na srpskoj i crnogorskoj politi\u010dkoj sceni koji se nijesu uklapali u njegov ideološki kalup. Tako je u posmrtnom govoru na opelu Zorana \u0110in\u0111i\u0107a, istakao da je on „u momentu najve\u0107eg poni\u017eenja svog naroda, na obrenovi\u0107evski na\u010din pru\u017eio ruku pomirenja Evropi i svijetu" i tako zadao šamar ne samo cjelokupnoj demokratskoj srpskoj javnosti ve\u0107 se i ogriješio o staro pravilo da o pokojniku treba re\u0107i sve najbolje. <\/p>\n Mitomanija skoro uvijek slu\u017ei kao oru\u0111e u rukama ekstremisti\u010dke politike. Da ova zakonitost nema izuzetaka pokazala je la\u017ena slika o kultu „pravoslavnog sveca Jovana Vladimira" iskorištena kao višegodišnja prolegomena za postupak postavljanja limene crkve sv. Trojice na Rumiji, uo\u010di pripreme referendumske kampanje 2005. Jasno je da ovaj objekt nije imao za cilj produ\u017eenje me\u0111ukonfesionalnog sklada ve\u0107 je samo jedan od postupaka za dokazivanje dominatne uloge Mitropolita nad crnogorskom politi\u010dkom i društvenom javnoš\u0107u. Sve\u010danost osve\u0107enja crkve – donesene uz pomo\u0107 vojnog helikoptera – uprili\u010dena je orgijanjem lidera politi\u010dkih stranaka, poput Bo\u017eidara Bojovi\u0107a i Ranka Kadi\u0107a (DSS) te Gorana Danilovi\u0107a (SNS), guslara i kvazihodo\u010dasnika s majicama Mladi\u0107a i Karad\u017ei\u0107a. Javno mnjenje se našlo u novoj podjeli: na apologete koji je smatraju „svetinjom" i one koji su tra\u017eili njeno hitno uklanjanje (što bi dovelo do nesagledivih posljedica). <\/p>\n Prije referenduma o nezavisnosti Crne Gore, Amfilohije se izjasnio na novosadskoj televiziji, rije\u010dima ne baš prikladnim sveštenom licu. Na pitanje novinarke "Šta mislite o crnogorskom dr\u017eavnom projektu", on je odgovorio: "Ne pravi se pita od onoga." Pita je ipak napravljena, a mitropolit je i sada u Crnoj Gori, sara\u0111uju\u0107i sa vlastima koje su pitu zamjesile i ispekle. I ne namjerava, bar tako ka\u017ee, da se sa tog mjesta pomjera. Na glasine da je najozbiljniji kandidat za novog patrijarha, odgovara: "Ja sam mitropolit crnogorsko-primorski i ne\u0107e se tako lako mene Crnogorci ratosiljati. Osta\u0107u ja ovdje uz Bo\u017eju pomo\u0107. Ve\u0107 sam ja i grob svoj spremio. Tako da ne brinu oni koji su zabrinuti." \u010covjek koji je 1991. govorio da su Crnogorci „Srbi pravoslavne vjere, a Lov\u0107en krov srpstva kojem treba vratiti staru kapu" u intervjuu u TV emisiji \u017diva istina izjavljuje da je uvijek bio samo Crnogorac.<\/p>\n Mitropolit se \u010desto osje\u0107ao pozvanim da progovori koju mudru i o umjetnosti. Tako je izazvao skandal na Cetinjskom bijenalu 1997, kada je izdejstvovao prijevremeno zatvaranje izlo\u017ebe postmoderne umjetnosti „Nova ikona", zbog njenog, navodno bogohulnog i provokatorskog karaktera, a na istoj razini su i neke njegove propovijedi protiv Deda Mraza („la\u017ena fatamorgana koju su izmislili Amerikanci"), a u korist Bo\u017ei\u0107 Bate. Blagoslovio je knjigu Petkana Ljiljane Habjanovi\u0107 \u0110urovi\u0107, preporu\u010divši je publici kao "rascvjetali miomirni ljiljan na dar", dok je bend Rolling Stones okarakterisao kao "bezbo\u017enike koji pevaju demonske pesme". <\/p>\n Amfilohije ne odustaje ni od ideje da se Tesla sahrani pored Hrama Svetog Save, jer smatra da je Tesla "nasilno" spaljen, mada se tome protive Teslin muzej i gradske vlasti. "Sad po\u010diva u nekakvoj kugli, što je najgora vrsta poni\u017eenja. Taj grijeh mora biti okajan tako što bi ljudski bio sahranjen na Vra\u010daru, na mjestu na kome je nasilno spaljen drugi veliki Srbin, Sveti Sava. Jedan prah i drugi prah zajedno, najve\u0107i duhovnik i najve\u0107i nau\u010dnik na istom mjestu. Za svakog razumnog \u010dovjeka, najprirodnija stvar na svijetu."<\/p>\n