Niko ne mo\u017ee pore\u0107i neslavnu ulogu SPC u proteklim ratovima. Na njenom \u010delu stajao je patrijarh Pavle. <\/p>\n
Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Svakome do\u0111e smrtna vura, pa i "svecu koji hoda", kako je za \u017eivota opisivan patrijarh Pavle. Srbi se danas opraštaju od \u010dovjeka koji je skoro dvije decenije stajao na \u010delu njihove Crkve i bio poštovan u \u010ditavom pravoslavnom svijetu. Ro\u0111en u slavonskom selu Ku\u0107anci kao Gojko Stoj\u010devi\u0107, ostao je rano bez roditelja, pa je o njemu brinula tetka. Bio je slabunjav i sitan, kao da ga Bog nije dao ni za šta drugo osim za crkvu, te su ga dali na bogosloviju. Imao je 32 godine kad se zamonašio u ov\u010darsko-kablarskom manastiru Blagoveštenju, dobivši duhovno ime po apostolu Pavlu. Dje\u010dak koji je u osnovnoj školi imao dvojku iz vjeronauka, mnogo godina kasnije posta\u0107e patrijarh Srpske pravoslavne crkve.<\/p>\n U protekla tri dana patrijarhu Pavlu su odate mnogobrojne po\u010dasti, a neko ga je nazvao "jedinim nebeskim Srbinom". U izjavama povodom njegove smrti posljednje dvije decenije pominju se kao "period najte\u017eih iskušenja srpskog naroda", a patrijarhu se odaje priznanje što je "sa\u010duvao Srpsku crkvu, veru i narod". Pavle je proglašen i "najve\u0107im mirotvorcem" u doba ratova i razaranja na prostoru bivše Jugoslavije. Citirana je i njegova poruka "Budimo ljudi, ne neljudi". Me\u0111utim, pateti\u010dne izjave folklornih vjernika, mahom pripadnika srpske elite, i nekriti\u010dki intonirani komentari ne mogu pretendovati na punu istinu o ulozi patrijarha Pavla i SPC-a u pomenutim doga\u0111ajima. O tome bi ponešto trebalo pitati i Bošnjake, Hrvate i kosovske Albance. Teško da bi tu bilo ikakve sli\u010dnosti sa srpskim pogledima na lik i djelo pokojnog poglavara SPC-a.<\/p>\n O patrijarhu Pavlu sam napisao nekoliko kolumni i sve su bile negativno intonirane. Nisam ih, razumije se, pisao kao monah i jevan\u0111elista, ve\u0107 kao neposredni svjedok zlo\u010dina\u010dke velikosrpske politike. A jedan od stubova te politike bila je SPC, na \u010dijem je \u010delu stajao patrijarh Pavle. Njegova smrt ne mo\u017ee poništiti \u010dinjenicu da je pod njegovim vo\u0111stvom SPC nastavila da vodi mitomansku, tradicionalisti\u010dku politiku sa\u017eetu u teritorijalni, etni\u010dki i ideološki ideogram: Gdje je srpska crkva, tu je srpska zemlja. Posthumne po\u010dasti su jedno, a sud istorije je nešto drugo. Mo\u017ee li iko ozbiljan izjavu Vojislava Koštunice da je pokojni patrijarh "u najte\u017eim vremenima vodio srpski narod pravednim putem" dovesti u logi\u010dnu vezu sa \u010dinjenicom da je u tim istim vremenima taj isti narod do\u017eivio politi\u010dki, vojni i istorijski moralni poraz?<\/p>\n Prebiraju\u0107i po porukama patrijarha Pavla mogu se na\u0107i dokazi da on i nije bio nacionalista, da nije huškao na rat, da je bio protiv "velike Srbije" stvorene na zlo\u010dinu i da je osu\u0111ivao svaki zlo\u010din. Bio je na udaru \u010das Miloševi\u0107a, \u010das tvrde nacionalisti\u010dke struje u vrhu Crkve, i nije bio u stanju da obuzda vladike koje su sokolile Karad\u017ei\u0107a i podsticale Srbe na zlo i nasilje. S druge strane, u njegovim se porukama, isto tako, mogu na\u0107i dokazi njegovog nesnala\u017eenja u tragi\u010dnim doga\u0111ajima, koji su nadrastali manastirskog duhovnika u njemu, \u010dovjeka potpuno predanog vjeri i Bogu, ali nesposobnog da vidi kakvo zlo Srbi \u010dine Bošnjacima i Hrvatima – koje je ina\u010de nazivao bra\u0107om – a na kraju i sami sebi. Osu\u0111ivao je zlo\u010dine, ali nikada konkretno, uklju\u010duju\u0107i i genocid u Srebrenici, nego je pribjegavao raspodjeli krivice na ravne dijelove.<\/p>\n Šutio je patrijarh o razaranju stare Fo\u010de koja je, zajedno sa svojim d\u017eamijama, nestala u plamenu, a potom preimenovana u Srbinje; nije se oglasio ni kad je srušeno svih 16 banjalu\u010dkih d\u017eamija, ali je krajem 1993. na njihovim ruševinama osveštao temelje velike Saborne crkve. Tada je obišao i srpske frontove oko Gora\u017eda. Za Karad\u017ei\u0107a je govorio da predstavlja "uzornog hriš\u0107anina i oli\u010denje duha srpskog naroda", a za generala Mladi\u0107a da je "ratnik u pesmama opevan". Prešutio je patrijarh i srpske zlo\u010dine nad gra\u0111anima opsjednutog Sarajeva. Umjesto toga, on 1992. upu\u0107uje dramati\u010dan apel Butrosu Galiju, generalnom sekretaru UN-a: "Nao\u010digled \u010ditavog sveta odbrojavaju se poslednji dani agonije desetina hiljada ljudi, Srba pravoslavne vere, koji su se zatekli u muslimanskom delu Sarajeva. Kao zato\u010deni taoci onemogu\u0107eni su da mi\u010du iz svojih stanova i ku\u0107a i da do\u0111u do minimuma hrane od me\u0111unarodne pomo\u0107i…" Tri godine kasnije, na sastanku najviših predstavnika Srbije, SRJ, Republike Srpske i Srpske pravoslavne crkve u Dobanovcima, nekoliko sedmica nakon pokolja u Srebrenici, patrijarh je rekao: "Ko blagoslov tra\u017ei, ja ga i dajem. Ono što nam treba je sloga pred neprijateljem. Zato smo ovde. Za opše dobro našeg naroda. Šta je bilo, bilo je…"<\/p>\n Patrijarh Pavle je mo\u017eda bio bolji od naroda kog je duhovno predvodio i od politike koju je taj narod podr\u017eavao. Ali ako \u0107emo pošteno, stvari stoje ovako: Niko ne mo\u017ee pore\u0107i neslavnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u proteklim ratovima. Na njenom \u010delu stajao je patrijarh Pavle. Ako se generalna ocjena o ulozi SPC-a mo\u017ee odvojiti od li\u010dnosti njegovog patrijarha, što podrazumijeva odricanje od logi\u010dnog zaklju\u010divanja, onda je on u cijeloj toj pri\u010di potpuno bezgrešna figura. Bilo kako bilo, sada je to ra\u010dun izme\u0111u njega i Boga.<\/p>\n