{"id":47153,"date":"2009-11-15T11:08:39","date_gmt":"2009-11-15T11:08:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47153"},"modified":"2009-11-15T11:08:39","modified_gmt":"2009-11-15T11:08:39","slug":"zar-se-jan-palach-spalio-zbog-mcdonaldsa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/11\/15\/zar-se-jan-palach-spalio-zbog-mcdonaldsa\/","title":{"rendered":"Zar se Jan Palach spalio zbog McDonald'sa"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ante Tomi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Ankete u bivšim socijalisti\u010dkim zemljama otkrivaju kako ve\u0107i dio gra\u0111ana misli da im je prije bilo bolje. I sam se gdješto na\u0111em u sli\u010dnom iskušenju <\/em><\/p>\n

Dobrih, starih vremena, kao što je poznato, nema. Obi\u010dno se nikad nisu dogodila. Što god mi danas mislili o socijalizmu, \u010dinjenica je da je Berlinski zid bio nadziran samo s jedne strane. Na jednoj strani bili su \u017eica, reflektori, njema\u010dki ov\u010dari i vojnici na osmatra\u010dnicama, \u010ditava scenografija jednog konclogora. U tadašnjoj Demokratskoj Republici Njema\u010dkoj bilo je tako sjajno da je gra\u0111ane trebalo mitraljezima \u010duvati da ne pobjegnu.<\/p>\n

S druge strane, bili su tek plo\u010dnik i grafiti i nitko nikomu nije ništa branio niti je za tim bilo potrebe. Koliko se god trsili dokazati da je socijalizam bio bolji, valja biti iskren – zid se preskakao, ili \u017eudio presko\u010diti, samo u jednom smjeru. Gra\u0111ani Zapadnog Berlina nisu pokazivali pretjeranu \u017eelju preseliti se u sovjetski raj, gdje se \u010ditavo jutro stoji u redu za mjese\u010dno sljedovanje cikle.<\/p>\n

Isto\u010dnonjema\u010dki grani\u010dari veoma bi se za\u010dudili da se netko uzverao s druge strane pa da im razdragano mahao i zvao patrolu: "Juhu, momci, evo mene k vama! Nemojte moje bonove za benzin slu\u010dajno dati nekome!".<\/p>\n

Pa ni u nas nije bilo bitno druga\u010dije, iako volimo vjerovati da jest. \u010cetrdesetih i pedesetih godina prošlog stolje\u0107a neki su u Dalmaciji bili tako o\u010dajni da su na vesla bje\u017eali u Italiju, a ne sje\u0107amo se mnogo primjera da se netko odva\u017eio na jednaku avanturu sa Zapada na Istok. Uistinu, jedva da bismo našli ijednog Talijana koji se iscrpljen, gladan i ispe\u010den suncem, dovukao na lastovsko \u017ealo i pla\u010du\u0107i uzeo ljubiti slobodno tlo prve zemlje samoupravljanja, sveudilj blagosivljaju\u0107i druga Tita i drugove Rankovi\u0107a i Bakari\u0107a.<\/p>\n

Oni što tvrde da je u socijalizmu bilo bolje, nekako su valjda zaboravili da se nekada za ljepši komad odje\u0107e morao uzimati pasoš i putovati do Trsta, a nije bio slu\u010daj da su Nijemci ili Francuzi došli u nas, natrpali gepek Rizovim tranzistorima, Jugoplastikinim šlapama i kabanicama i Varteksovim vunenim odijelima s uzorkom riblje kosti i zavidno uzdisali: "Joj, blago vama Jugoslavenima, u vas se ima svašta za kupiti!" Mališani u zemljama takozvanog trulog kapitalizma nisu zamjerali roditeljima da moraju jesti \u010dokoladu, dok se njihovi vršnjaci na Istoku pre\u017ederavaju najfinijim še\u0107ernim tablama.<\/p>\n

Prije neki dan, gule\u0107i bananu, sjetio sam se danas potpuno neshvatljive zgode iz kasnih osamdesetih. Mislim da je 1989. bila, stariji \u0107e se toga sjetiti, kada su u rudniku Stari Trg kod Trep\u010de štrajkali gla\u0111u albanski rudari, a srbijanska propaganda se razli\u010ditim, katkad vrlo neobi\u010dnim sredstvima trudila obezvrijediti i ocrniti njihov prosvjed. Vjerojatno je najuspješnija bila beogradska Politika, s podlim i otrovnim tekstom kako "šiptarski separatisti" u rudarskom oknu, zamislite – jedu banane!<\/p>\n

\u017duta je banana tada bila takva rijetkost da je to moralo ozbiljno ozlojediti svakog poštenog Srbina. Politikini se \u010ditatelji ne bi gore raspizdili valjda ni da su pro\u010ditali kako se zamazani albanski rudari u ugljenokopu hrane prvorazrednim kaspijskim kavijarom, drobe oklope jastoga i sr\u010du kamenice, sve obilno zalijevaju\u0107i najboljim francuskim pjenušcem. Gajite li iluzije o socijalizmu, imajte na pameti da je prije dvadeset godina jeftino i široko dostupno vo\u0107e do\u017eivljavano kao razvratan aristokratski luksuz.<\/p>\n

Dvadeset je godina dugo vrijeme, ali opet, ima još mnogo \u017eivih svjedoka; ljudi su u pameti i ne razumijem kako bi itko od njih mogao kazati da se u socijalizmu ljepše \u017eivjelo. Nekoliko stvari, slo\u017eit \u0107u se, zaista su bile vrijedne. Nepovratna je šteta da smo izgubili besplatno zdravstvo i obrazovanje i jeftine socijalne stanove; bilo je onda i milosr\u0111a i pravednosti više nego danas, no na drugoj je strani bilo toliko strašnog, da mo\u017eemo samo s olakšanjem uzdahnuti da je sistem mrtav i pokopan.<\/p>\n

Za \u010dime bih \u017ealio? Za divlje paranoi\u010dnom policijskom dr\u017eavom koja je stavljala u zatvor politi\u010dke ekshibicioniste i klaunove? Ili za novinama koje su objavljivale plahte slaboumnih referata s partijskih kongresa? Ili da budem sentimentalan za vremenom kada su djeca obu\u010davana u rukovanju vatrenim oru\u017ejem i tjerana da se zborno zaklinju na vjernost megalomanu oki\u0107enom šarenim \u0107ilimom odlikovanja?<\/p>\n

Ankete u nekadašnjim socijalisti\u010dkim zemljama otkrivaju kako ve\u0107i dio gra\u0111ana misli da im je prije bilo bolje. Po duši govore\u0107i, i sam se gdješto na\u0111em u sli\u010dnom iskušenju. Gramziva i beš\u0107utna korporacijska civilizacija, u kojoj smo se nedu\u017eni zatekli, u mnogo\u010demu je u\u017easna. Stojimo u Pragu na Vaclavskim namestima prije nekoliko godina moja supruga i ja i ona mi poka\u017ee: <\/p>\n

"Ondje se zapalio Jan Palach."<\/p>\n

A ja pogledom obuhvatim prostrani trg, pro\u010delja baroknih pala\u010da, s kojih blješte svi oni Reifeisen, Panasonic, Nokia, T-com i McDonald's natpisi, što su u\u010dinili turobno jednolikim pejza\u017ee svih gradova, i zgranuto šapnem:<\/p>\n

"Pa zar zbog ovoga?!"<\/p>\n

Nemo\u0107ni me besmisao preplavio pred spoznajom da se jednom davno, demonstriraju\u0107i protiv sovjetskih tenkova na ulicama njegova grada, jedan o\u010dajni mladi\u0107 pretvorio u buktinju, da bi se iz njegova pepela podigao ovaj divni novi svijet cheesburgera s pr\u017eenim krumpiri\u0107ima, vode u plasti\u010dnim bocama i mobitela za jednu kunu. Lako je razo\u010darati se, prirodno je da \u010dovjeka uhvati mala snaga kada shvati ovaj tragi\u010dni apsurd. Prevareni smo i izdani. Nije ovo što danas \u017eivimo ni nalik slobodi koju smo \u017eudili, zga\u0111eno gledaju\u0107i generala Jaruzelskog na crno-bijelim televizorima, i nema nikakve veze s politi\u010dkim idealima zbog kojih su prije dvadeset godina na Vaclavskim namestima deseci tisu\u0107a njih zveckali klju\u010devima.<\/p>\n

Ipak, ne\u0107u se ni sasvim pokolebati i zaklju\u010diti da je sve bilo pogrešno i uzaludno, i da bi kola historije valjalo ubaciti u rikverc. Razmislite još jednom i nemojte se zalijetati. Be careful what you wish for. Ako ni zbog \u010dega drugoga, a onda barem zbog banana, hranjivog i zdravog vo\u0107a u kojem podjednako u\u017eivaju i najmla\u0111i i oni nešto stariji.<\/p>\n

Jutarnji.hr<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ante Tomi\u0107 Ankete u bivšim socijalisti\u010dkim zemljama otkrivaju kako ve\u0107i dio gra\u0111ana misli da im je prije bilo bolje. I sam se gdješto na\u0111em u sli\u010dnom iskušenju Dobrih, starih vremena, kao što je poznato, nema. Obi\u010dno se nikad nisu dogodila. Što god mi danas mislili o socijalizmu, \u010dinjenica je da je Berlinski zid bio […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47153","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47153","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47153"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47153\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47153"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47153"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47153"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}