Uz eventualni izuzetak Fate Orlovi\u0107, nane Fate nacionale, ni\u010dija zlehuda sudba nije u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini navla\u017eila tolike o\u010di i potaknula prosipanje tolikih javnih suza kao ona Andreja Nikolaidisa.<\/p>\n
Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n Ulcinjsko-dobrinjski cinik (kako bi rekao Nenad Filipovi\u0107) odnosno naša pametnica (formulacija Senada Had\u017eifejzovi\u0107a) u sarajevskoj je javnosti dosegao razinu obljubljenosti nezapam\u0107enu u novijoj historiji. U gradu koji svoje najve\u0107e umjetnike ve\u0107 tradicionalno mezeti na najprizemnije mogu\u0107e na\u010dine, u gradu u kojem herostratski nastrojeni mediokriteti neuspješno lije\u010de svoje komplekse koprolalijskom logodijarejom uz prešutno odobravanje i pokoji aplauz takozvane javnosti, Nikolaidis je ovjen\u010dan konsenzualnim lovorikama. Takav status samo je zabetoniran tekstom "D\u017eelatov šegrt"; manje zapravo tekstom samim, a više njegovim posljedicama. U tekstu koji, izme\u0111u ostalog, otkriva svu raskoš Nikolaidisove neobrazovanosti, Emir Kusturica je našao razloga da autora tu\u017ei. Razli\u010dite sudske instance donosile su razli\u010dite presude, a svaka je u Sarajevu do\u010dekivana s pa\u017enjom s kakvom su u zimu i rano prolje\u0107e 1980. godine širom SFRJ do\u010dekivani izvještaji ljekarskog konzilija o zdravstvenom stanju druga Tita. U sredini nesklonoj javnom aktivizmu, više od hiljadu ljudi svojeru\u010dnim se potpisima suprostavilo sudskoj odluci podr\u017eavaju\u0107i Nikolaidisovo pravo da priznaje samo sud svoje publike. Kad se u\u010dinilo da bi Nikolaidis morao Kusturici isplatiti i nekakve novce, nadigli su se i sarajevska vlast i mediji i nevladine organizacije i cjelokupna javna scena da u humanitarnoj akciji te novce prikupe. I makar akcije prikupljanja novca za bolesnu djecu ovdje po pravilu zaškripe, ovaj put to nije bio slu\u010daj. Novca se, rije\u010dima samog Nikolaidisa, za\u010das skupilo. Mada sam Nikolaidis nije krio da novac ne ispla\u0107uje iz vlastitog d\u017eepa, to nije sprije\u010dilo tanko\u0107utnog sarajevskog poetu Milu Stoji\u0107a da lirski nje\u017eno ne zacvili zbog nepravde da Nikolaidis mora Kusturici "uplatiti cijelu svoju godišnju zaradu, dakle dvadeset i \u010detiri tisu\u0107e maraka", a da zatim, pun pravedni\u010dkog gnjeva, pozivaju\u0107i za svjedoka mastionicu, pero i ono što se perom piše te svoju komšinicu "ozarenu ramazanskom aurom vjere" slavnog re\u017eisera, i ne prokune doslovce ovim rije\u010dima: "Dabogda Kusta sve Andrejeve novce u apoteci potrošio!"<\/p>\n Imaju\u0107i sve to u vidu, za\u010du\u0111uje iznimno mala medijska pa\u017enja koju je u Bosni i Hercegovini privukla nedavno obznanjena informacija. Andrej Nikolaidis ovih je dana, naime, imenovan na funkciju savjetnika za kulturu i slobodnu javnost u kabinetu predsjednika Skupštine Republike Crne Gore Ranka Krivokapi\u0107a. Samozvani apatrid, uvijek spreman za cmoljave tirade kako mu Crna Gora usprkos svemu što je u\u010dinio za njenu knji\u017eevnost i kulturu ni dr\u017eavljanstvo nije dala, postao je sinekurac, i to prve klase. I dobro, sve bi to zapravo bilo sasvim u redu, da sinekurac i dalje ne glumi marginalca, jurodivog pravednika, ju\u017enja\u010dkog tomasabernharda op\u0107e prakse. Umjesto da, makar kad je rije\u010d o moralisti\u010dkim pisanijama iz perspektive nezavisnog i, kao, egzistencijalno ugro\u017eenog intelekualca, ka\u017ee: "Quod scripsi, scripsi!" (za one kojima smeta latinski u novinskom tekstu, kao i za kvazigimnazijalce iz Šuvarovog vakta koji ni svoje srednje usmjereno obrazovanje nisu \u010destito okon\u010dali, evo i prevoda: "Što pisah, pisah!"), sinekurac nastavlja punom parom.<\/p>\n Na opskurnom portal\u010di\u0107u koji sam sebe komi\u010dno krsti "jedinom slobodnom teritorijom", a \u010dija bi se kolumnisti\u010dka sekcija mogla i trebala zvati "Kutak za savjetnike", Nikolaidis tako ovih dana vergla nove varijacije na svoje stare teme. Nikada to, me\u0111utim, nije zvu\u010dalo ovako komi\u010dno. Kad sinekurac Mile \u0110ukanovi\u0107 ka\u017ee "da je današnji predsjednik Srbije sasvim dobar nastavlja\u010d djela onog predsjednika svih Srba \u010dija je bosanska vojska Sarajevo pretvorila u konc-logor bez struje i vode", to zvu\u010di otprilike jednako vjerodostojno kao kad Haris Silajd\u017ei\u0107 govori o nepravednosti Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kao što je Silajd\u017ei\u0107 jedini aktivni bh. politi\u010dar koji je potpisao Dejtonski sporazum, tako je i prvi \u010dovjek re\u017eima kojeg sinekurac opslu\u017euje u vrijeme kad je Sarajevo bilo "konc-logor bez struje i vode" bio premijer manjeg entiteta u SR Jugoslaviji, dok je Slobodan Miloševi\u0107 bio predsjednik onog ve\u0107eg. U to isto vrijeme, današnji predsjednik Srbije bio je – gimnazijski profesor. \u0110ukanovi\u0107 se, podsjetimo, s Miloševi\u0107em razišao tek 1996. godine, nakon što je rat u Bosni i Hercegovini završen, ustvrdivši da je Dejtonski mirovni sporazum – antisrpski.<\/p>\n Ali dobro, neka nama savjetni\u010dke stolice u vrhu crnogorske vlasti. Ako ponovo uhapse Veselina Vlahovi\u0107a – Batka, da svoje šefove posavjetuje da ga ne puste da opet pobjegne na na\u010din na koji su ga jednom ve\u0107 pustili, pa se na njih ugledala fo\u010danska policija u slu\u010daju Radovana Stankovi\u0107a, odnosno širokobriješka u slu\u010daju Olivera Knezovi\u0107a.<\/p>\n