{"id":47137,"date":"2009-11-02T13:37:49","date_gmt":"2009-11-02T13:37:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47137"},"modified":"2009-11-02T13:37:49","modified_gmt":"2009-11-02T13:37:49","slug":"nase-i-njihove-kurvetine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/11\/02\/nase-i-njihove-kurvetine\/","title":{"rendered":"Na\u0161e i njihove kurvetine"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: \u0110ur\u0111a Kne\u017eevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Kad bi se radilo o osobi \u017eenskog spola srpske nacionalnosti, koja je još i gra\u0111anka Hrvatske, razni intelektualci domoljubnog smjera, poput recimo direktora HRT Vanje Sutli\u0107a ili lije\u010dnika iz Oto\u010dca Esada Mujkanovi\u0107a, da spomenemo samo autore recentnih ispada, najstrašnije bi je uvrijedili kazavši da je – \u010detnikuša. Ali ima i gore. Ako bi se naime radilo o osobi \u017eenskog spola hrvatske nacionalnosti, tako\u0111er gra\u0111anki Hrvatske ali udate za Srbina – najstrašnija uvreda bi bila "\u010detni\u010dka kurva". A mo\u017ee i gradacija više, pa je onda \u010detni\u010dka kurvetina, hrvatski: srpska ober kurva. Jer prva, \u010detnikuša, još i ima neki dignitet, \u010dvrstinu karaktera, voli svoje, dr\u017ei se svojega i svojih, ne miješa se s neprijateljem. Sli\u010dno bi nekako bilo i s nekom našom ustašicom, naravno u percepciji sli\u010dnih tipova s one druge, neprijateljske, strane.<\/p>\n

Intelektualno, poslovno, politi\u010dko i kojekakvo još cvije\u0107e demokracije i ulju\u0111enosti na hrvatski na\u010din ne samo da se sla\u017ee s takvim svjetonazorom, ve\u0107 ga svesrdno podupire i marno raspiruje. Po\u010devši od prvog nam predsjednika, koji je bogu zahvaljivao što mu \u017eena nije ni \u017didovka ni Srpkinja, pa nacionalne nogometne veli\u010dine koji ne bi Srbe (a bogme ni crnce, ni pedere, logi\u010dno) u reprezentaciju, pa privrednik najve\u0107eg formata i još k tome i novope\u010deni gradona\u010delnik Splita, Mister Faker, koji ne bi Srbina za zeta, i tako redom, dugi niz godina i u prevelikom broju da bi se smjelo ignorirati.<\/p>\n

Srpska kurva, to jest, kurvetina, objedinjuje najgore što se u demokratskoj, ulju\u0111enoj, zemljici Hrvatskoj, tik pred vratima (samo-što-nije) Europe, mo\u017ee re\u0107i za osobu \u017eenskog spola. S jedne strane povezuje ju se s najmrskijim, vjekovnim neprijateljima, paradigmom neprijatelja, naravno Srbima. S druge strane, tijelo, koje se u našoj smrdljivoj, patrijarhalnoj tradiciji niti ne smatra njezinim, ve\u0107 je simboli\u010dki teritorij zemlje, domovine, nacije, vjere, o\u010deva i bra\u0107e, mu\u017eeva i sli\u010dnih "meglenih i kalnih" kaša u glavama domoljubnih intelektualaca, daje, još \u0107e i naglasiti, podaje, neprijatelju.<\/p>\n

Dioni\u010dari \u017eenskog tijela<\/strong><\/p>\n

Ono što nije njezino, \u010dega ona nije gospodarica (vidi netom navedenu listu dioni\u010dkih društava s pravom posjeda \u017eenskog tijela), podaje bez ovlaštenja i dopuštenja neprijatelju, i time \u010dini predaju našeg teritorija, izdaju, a ono se ipak u ovoj našoj tradiciji sablje i ma\u010da, prangije i arkebuze, kalašnjikova i tenki\u0107a, smatra najgorim. I to ne bilo koju izdaju. Izdaš li radnike Salonita i radnice Dalmatinke, radnike i radnice Podravke, MT\u010c-a, HAC-a i ostalih u nizu tu\u017enih kratica, izdaš li la\u017ene mjenice i fakultetske diplome, tu si još i domoljub. Izdaš li majku domovinu, ili još gore, njezina oca, tako što si, ne svoje, ve\u0107 njihovo tijelo, u kojem se valjda slu\u010dajno ili, reklo bi se, po njihovoj volji, nalaziš, i podaš ga neprijatelju, bolje bi ti bilo da te niti nema.<\/p>\n

Odnos prema tijelu \u017eene njihovih samozvanih vlasnika je predobro znan. Ve\u0107 se i zaboravilo na stravi\u010dno silovanje i ubojstvo Kristine Šušnjare, kada su se popovi raspomamili lupetaju\u0107i o tome kako je ona malne svetica jer je po cijenu smrti branila svoje\/njihovo tijelo. Ka\u017ee jedan od njih: "Mlada Kristina Šušnjara umrla je za ideale i krjeposti koji su joj bili va\u017eni, a to je krš\u0107anska \u010disto\u0107a duše i tijela". U prijevodu, njezino tijelo pripada bogu (a to opet zna\u010di njima, popovima), a ne njoj. Samo što nisu zaplesali od sre\u0107e u morbidni dance macabre nad djevoj\u010dinom smr\u0107u. Istina, silovatelj nije bio mrski Srbin ve\u0107 naš doma\u0107i momak, vjerojatno dobar Hrvat i katolik, no svejedno. Tijelo je naše i samo mi mo\u017eemo raspolagati njime, mi smo ti koji dopuštamo seks, mi smo ti koji dopuštamo abortus, mi smo ti koji nadziremo sve njegove funkcije. Kad su vajni ratnici sa svih strana silovali \u017eene u "vlasništvu" onih drugih, nisu to za njih bile "samo" \u017eene, ljudska bi\u0107a \u017eenskog spola. Bile su to muslimanske, hrvatske i srpske kurve. Nisu oni silovali \u017eene, silovali su teritorij neprijatelja. To što su konkretne \u017eene patile, to je junacima svejedno, vrijedi ono na simboli\u010dkoj ravni, nasilje nad i poni\u017eenje protivnika. <\/p>\n

Takav je odnos izuzetno duboko ukorijenjen u masovnoj (pod)svijesti, takav i tamo ostaje i istrajava i danas, iz jednostavnog razloga što se nitko (ili malo tko), pa niti bolji me\u0111u nama, s time ne hvata ozbiljno u koštac. Uz pretpostavku, naravno, da prvo uop\u0107e shvate o kakvom se svjetonazoru i kakvim mehanizmima društvenog podre\u0111ivanja jednog spola radi. Dok se, upravo obrnuto, sustavno radi na odr\u017eavanju takvog svjetonazora kojem je jedan od temeljnih postulata podre\u0111enost \u017eena. Još kad su u pitanju nedou\u010deni gradona\u010delnici, zadrti popovi, seoski lije\u010dnici… tu se ponešto i mo\u017ee razumjeti (ne i opravdati), ali ako to sti\u017ee s najvišeg tornja "katedrale duha", onda je sigurno da duh u Hrvata op\u0107enito civilizacijski slabo stoji. To\u010dnije, još se uvijek klati na niskim granama. I nije rije\u010d samo o ekscesu, ne\u010demu što se ne dešava svakodnevno (dakako, sve to uz pretpostavku da uop\u0107e vidimo i razumijemo to što vidimo).<\/p>\n

Imaš li ti \u017eeno vlasnika?<\/strong><\/p>\n

Neki dan prijateljica me, s pravom ljuta, upozori na formular prijave za nagradu UNESCO-l'Oreal za \u017eene u znanosti, u kojem odmah nakon imena i prezimena stoji i pitanje o bra\u010dnom statusu i broju djece kandidatkinje. Teško je zamisliti da na nekom natje\u010daju koji bi bio otvoren za oba spola, kakvih je ogromna ve\u0107ina, uz ime i prezime stoje ovakva pitanja, koja s bilo kakvim znanstvenim radom veze nemaju, ali spadaju u privatnost, pa \u010dak i u intimu, o \u010demu se netko pristojan ne bi smio ni u snu raspitivati. Ovakva poni\u017eavaju\u0107a, imbecilna pitanja rezervirana su samo za \u017eene, jer napokon, valja znati ima li "ta" vlasnika, mu\u017ea, oca… plodi li se i mno\u017ei, sve ono što sastavlja\u010dima ovakvih upitnika ne bi palo na pamet da im je na istoj muški kandidat. A ovaj upitnik nije radio tamo neki pravni referent iz recimo Pogane Vlake, nego valjda respektabilni intelektualci, rekli bismo, svjetski ljudi.<\/p>\n

Jedna druga prijateljica iz Ljubljane, donedavno udata za muškarca porijeklom iz Bosne i Hercegovine (mogao je bez problema biti i Srbin, Hrvat, bilo što), mladog \u010dovjeka s visokim intelektualnim pretenzijama i naklonosti alternativi, što god mu to zna\u010dilo. Ka\u017ee taj intelektualac u nekom \u0107askanju na samom po\u010detku njihove veze, "Što bi rekao tvoj otac (sad je nu\u017ena oznaka: Slovenac) da zna da mu k\u0107er jebe Bosanac (to je on sam, budu\u0107i suprug, intelektualac, alternativac)?". Primjer je paradigmati\u010dan do banalnosti. Ovdje se otac percipira i razumije kao pravi i prvi vlasnik k\u0107eri (nije to ni u kom slu\u010daju majka), i njega se kao vlasnika dovodi u pitanje, u istoj mjeri kao i etni\u010dki druga\u010dijeg\/drugog – jer je Slovenac. S druge je strane onaj koji otima, oskvrnjuje ("što bi otac rekao", implicira da bi otac "poludio") – u ovom slu\u010daju Bosanac (mogao bi biti Novozelan\u0111anin, Peruanac, svejedno), drugi je etnicitet koji sada jebanjem k\u0107eri preotima (ocu) vlasništvo nad njom i time ga istovremeno poni\u017eava (i kao Slovenca).  Po svoj prilici je suvišno napominjati da je sve skupa mišljeno kao vic, zezanje na ra\u010dun drugoga, u ovom slu\u010daju oca. Duhovitost dostojna Zdravka Mami\u0107a ili \u0106ire Bla\u017eevi\u0107a ili… i tako dalje i tako dalje, "duhovitost" koja ne de-konstruira ve\u0107 potvr\u0111uje (upravo njeguje) paradigmu. Pa i cijeli ritual crkvenog vjen\u010danja prilikom kojega otac (ili ako nema oca onda brat, neki muški \u010dlan porodice) dovodi udava\u010du do \u017eenika. Pritom, uglavnom, \u017eene mogu sasvim lijepo same hodati i ne djeluju dezorijetirano, pa da umjesto pred oltarom završe u sakristiji, ali i ne radi se o tome. Radi se o primopredaji vlasništva, iz o\u010deva u vlasništvo supruga.<\/p>\n

Što bi bilo da se ova bolesna sintagma s po\u010detka teksta obrne i \u010detni\u010dka kurva "prišije" nekom muškarcu? Kako bi to uostalom zvu\u010dalo da netko zagrmi i ka\u017ee da je recimo Goran Mili\u0107 srpski kurvar? To ne samo da ne bi bila nikakva uvreda, ve\u0107 bi doti\u010dni, pretpostavljeni "srpski kurvar" dobio na zna\u010denju, bio bi to u stvari, u ovoj kulturi na grani, ne mali kompliment. Jer on je "naš" a povaljuje "njihove", baš kao i netom spomenuti intelektualac-alternativac. Prema tome, one tamo Srpkinje ili Slovenke ili Novozelan\u0111anke, koje on recimo "povaljuje", kako se momci vole izraziti, a mo\u017eda ih i "\u017eeni", s aspekta tamošnjih domoljuba, sli\u010dnog intelektualnog profila kakav imaju i "naši" – jesu ustaške kurvetine.<\/p>\n

ZaMirZINE<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: \u0110ur\u0111a Kne\u017eevi\u0107 Kad bi se radilo o osobi \u017eenskog spola srpske nacionalnosti, koja je još i gra\u0111anka Hrvatske, razni intelektualci domoljubnog smjera, poput recimo direktora HRT Vanje Sutli\u0107a ili lije\u010dnika iz Oto\u010dca Esada Mujkanovi\u0107a, da spomenemo samo autore recentnih ispada, najstrašnije bi je uvrijedili kazavši da je – \u010detnikuša. Ali ima i gore. Ako […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47137","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47137","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47137"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47137\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47137"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47137"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47137"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}