{"id":47128,"date":"2009-10-27T22:31:37","date_gmt":"2009-10-27T22:31:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47128"},"modified":"2009-10-27T22:31:37","modified_gmt":"2009-10-27T22:31:37","slug":"otvaranje-dosijea-i-dalje-tesko-pitanje-za-istocnu-evropu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/10\/27\/otvaranje-dosijea-i-dalje-tesko-pitanje-za-istocnu-evropu\/","title":{"rendered":"Otvaranje dosijea i dalje te\u0161ko pitanje za isto\u010dnu Evropu"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Beta<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Kada je zatra\u017eio da vidi debeli dosije koji je o njemu vodila rumunska tajna policija iz vremena komunizma, knji\u017eevnik Stelian Tanase je otkrio da ga je \u010dak i najbolji prijatelj izdao, da je bio dou&scaron;nik koji je redovno podnosio izve&scaron;taje agentima dr\u017eavne bezbednosti o tome &scaron;ta Tanase radi. <\/p>\n<p>&quot;Mislim da se ni do danas nisam oporavio od tog saznanja. On je bio neko kome sam verovao najvi&scaron;e na svetu, i nikad u njega nisam sumnjao&quot;, ka\u017ee Tanase, koji je bio pod 24-\u010dasovnom prismotrom i \u010diji je stan prislu&scaron;kivan za vreme vladavine Nikolae \u010cau&scaron;eskua. <\/p>\n<p>Ove jeseni navr&scaron;ava se dvadeset godina od pada komunizma u isto\u010dnoj Evropi ali njegovo mra\u010dno nasledje je nad\u017eivelo i jo&scaron; ostaje bez odgovora pitanje da li dozvola \u017ertvama da pro\u010ditaju svoje dosijee le\u010di stare rane ili otvara nove. <\/p>\n<p>Ve\u0107ina zemalja iz biv&scaron;eg isto\u010dnog bloka usvojila je zakone koji dozvoljavaju da se za javnost otvore bar neke od miliona stranica tajnih policijskih arhiva, otkrivaju\u0107i kako su \u010ditave vojske dou&scaron;nika podmi\u0107ivane ili prisiljene da &scaron;pijuniraju svoje prijatelje, kolege i susede. <\/p>\n<p>Dok je Nema\u010dka pokrenula ambiciozan projekat da rekonstrui&scaron;e milione dokumenata uni&scaron;tenih posle pada Berlinskog zida u novembru 1989, \u010ce&scaron;ka i Poljska su duboko podeljene oko toga koliko pristupa tajnim dosijeima treba dozvoliti javnosti. <\/p>\n<p>Bar jo&scaron; dve zemlje &#8211; Madjarska i Rumunija &#8211; jo&scaron; ne \u017eele da otvore stotine hiljada dosijea u kojima se navode imena klju\u010dnih li\u010dnosti, medju kojima i nekih koje su i danas mo\u0107ne u poslovnom svetu, medijima i politici. <\/p>\n<p>U Madjarskoj, gde jo&scaron; nema zakona kojim se dozvoljava potpuno otvaranje tajnih arhiva, bezbednosne slu\u017ebe i dalje dr\u017ee pod oznakom &quot;tajna&quot; 27 odsto dosijea, ka\u017ee istra\u017eiva\u010d Jano&scaron; Kenedi. &quot;Ni u jednoj drugog zemlji koja je bila sovjetski satelit nema tako malo zakona o dosijeima kao u Madjarskoj&quot;, dodaje on. <\/p>\n<p>Uprkos tome, imena pojedinih biv&scaron;ih potkaziva\u010da \u010desto iscure u javnost, naro\u010dito ako su to poznate li\u010dnosti, od glumaca i sportista do sve&scaron;tenika i intelektualaca. <\/p>\n<p>U Rumuniji, zemlji od 22 miliona stanovnika u kojoj je 700.000 dou&scaron;nika radilo za Sekuritate, preko dva miliona dosijea je i dalje pod strogom kontrolom, mada neke tajne ipak izadju na svetlo dana. <\/p>\n<p>Letos je jedan rumunski dnevnik otkrio da je slavni fudbaler Georgi Popesku, nekada&scaron;nji kapiten rumunske reprezentacije, saradjivao sa Sekuritateom. On je prvo to ljutito demantovao a onda je priznao da je tokom 80-tih tajnu policiju pismeno obave&scaron;tavao o tome &scaron;ta rade \u010dlanovi tima. <\/p>\n<p>Istovremeno, veo tajne i dalje &scaron;titi generale Sekuritatea koji su nagledali pra\u0107enja. Neki od njih sada imaju klju\u010dne polo\u017eaje u politici i u biznisu. <\/p>\n<p>Za neke se tvrdi da su uni&scaron;tili svoje dosijee, a Nacionalni savet za istra\u017eivanje arhiva Sekuritatea, priznaje da mu nije predato 70.000 dosijea, za&scaron;ti\u0107enih zbog nacionalne bezbednosti. <\/p>\n<p>Ovogodi&scaron;nja dobitnica Nobelove nagrade, knji\u017eevnica rumunskog porekla Herta Miler, koja je pobegla od rumunskog re\u017eima u Nema\u010dku, optu\u017eila je rumunsku vladu da pravi predstavu oko otvaranja dosijea dok s druge strane dr\u017ei najva\u017enije dokumente skrivene. <\/p>\n<p>Time se, sla\u017eu se i mnogi drugi, izvrgavaju ruglu napori da se postigne nacionalno pomirenje. <\/p>\n<p>&quot;Nikad ne\u0107e otvoriti dosijee velikih igra\u010da&quot;, smatra i Kornel Nistoresku, istaknuti rumunski politi\u010dki analiti\u010dar. &quot;To se ne mo\u017ee uraditi zato &scaron;to su ti ljudi jo&scaron; na vlasti. Oni su u politi\u010dkim strankama, nevladinim organizacijama, u medijima, u biznisu, svuda&quot;. <\/p>\n<p>Nije bilo te&scaron;ko, navodi agencija AP, navesti ljude da saradjuju sa tajnim slu\u017ebama. Neki su ucenjeni, neki su na taj na\u010din \u017eeleli da osiguraju napredovanje na poslu ili putovanje u inostranstvo. Bolja hrana ili besplatne cigarete &#8211; bili su popularan na\u010din da se neko pridobije da saradjuje. <\/p>\n<p>Poljska je posebno zaokpuljena time kako postupati sa svojim nasledjem tajnih dosijea. Pre \u010detiri godine Partija prava i pravde do&scaron;la je na vlast uz obe\u0107anje da \u0107e izvr&scaron;iti &quot;ci&scaron;\u0107enje&quot;, odnosno ukloniti svakog sa vezama sa biv&scaron;om tajnom policijom. Partija je progurala zakon kojim bi do 700.000 javnih slu\u017ebenika bilo podvrgnuto proveri ali je taj zakon progla&scaron;en neustavnim. <\/p>\n<p>Od tada je dr\u017eavni Institut nacionalnog se\u0107anja, \u010diji bi dokumenti pokrili 86 kilometara kada bi se polo\u017eili celom du\u017einom, po\u010deo da objavljuje spisak javnih li\u010dnosti koje su ili saradjivale sa tajnim slu\u017ebama ili su bile &scaron;pijunirane. Ali, pokazalo se da to mo\u017ee lako da izmakne kontroli. <\/p>\n<p>Jedan poljski novinar je 2005. godine izazvao veliku buku kada je spisak od 240.000 imena, koji je tajno kopirao, zavr&scaron;io na internetu. Na spisku su bili pome&scaron;ani dou&scaron;nici i oni koji su posmatrani i nije bilo mogu\u0107e razlikovati ih. <\/p>\n<p>U \u010ce&scaron;koj su stvari toliko lo&scaron;e da je Vaclav Havel, biv&scaron;i disident koji je postao predsednik, morao da interveni&scaron;e molbom: &quot;Mladi istori\u010dari molim vas budite obazrivi kad sudite istoriji ili mo\u017eete napraviti vi&scaron;e &scaron;tete nego koristi&quot;. <\/p>\n<p>Havel je podstaknut na ovaj gest po&scaron;to je njegov prijatelj, pisac Milan Kundera stavljen pod sumnju da je bio saradnik tajnih slu\u017ebi. Jedan list objavio je policijski dokument u kome se navodi da je Kundera potkazivao \u010doveka optu\u017eenog da &scaron;pijunira za zapad. Kundera tvrdi da je ovo \u010dista izmi&scaron;ljotina. <\/p>\n<p>Kunderin slu\u010daj ilustruje veliki problem tajnih dosijea, koji su \u010desto prepuni rekla-kazala, pretpostavki, banalniosti ili \u010dak i \u010distih la\u017ei. <\/p>\n<p>To je jedan od razloga zbog koga mnogi nisu ni tra\u017eili da vide svoj dosije. Rumunske vlasti navode da su od 2005. godine primile samo oko 10.000 zahteva za uvid u dosijee. <\/p>\n<p>Knji\u017eevnik Tanase, koji je pro\u010ditao svoj dosije 2001, ka\u017ee da je potom kona\u010dno seo i razgovarao sa prijateljem koji ga je izdao ali da se taj \u010dovek nikad nije izvinio i da vi&scaron;e nisu prijatelji. <\/p>\n<p>&quot;On mi je rekao da je ponudio svoje usluge Sekuritateu da bi me za&scaron;titio, ali ja ne verujem u to&quot;, ka\u017ee Tanase. Dodaje da je toliko traumatizovan da se i dan danas sastaje s prijateljima na ulicama ili u parkovima gde, veruje, nema prislu&scaron;kivanja. <\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.beta.rs\/?tip=static&amp;kategorija=clanakdana&amp;id=2196315&amp;ime=Beograd \">Beta<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Beta Kada je zatra\u017eio da vidi debeli dosije koji je o njemu vodila rumunska tajna policija iz vremena komunizma, knji\u017eevnik Stelian Tanase je otkrio da ga je \u010dak i najbolji prijatelj izdao, da je bio dou&scaron;nik koji je redovno podnosio izve&scaron;taje agentima dr\u017eavne bezbednosti o tome &scaron;ta Tanase radi. &quot;Mislim da se ni do [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47128","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47128","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47128"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47128\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47128"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47128"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47128"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}