{"id":47121,"date":"2009-10-22T11:27:24","date_gmt":"2009-10-22T11:27:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47121"},"modified":"2009-10-22T11:27:24","modified_gmt":"2009-10-22T11:27:24","slug":"onaj-koji-je-stvorio-cudoviste","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/10\/22\/onaj-koji-je-stvorio-cudoviste\/","title":{"rendered":"Onaj Koji Je Stvorio \u010cudovi\u0161te"},"content":{"rendered":"

Ako išta ima odvratnije od stanja u kome se nalazimo i od svakodnevnog silovanja kome smo izlo\u017eeni, to je da onaj koji je za to silovanje ponajodgovorniji, iz \u010ditave pri\u010de izlazi predstavljaju\u0107i se kao – moralni pobjednik<\/em> <\/p>\n

Pi\u0161e: Samir \u0160estan<\/strong><\/em><\/p>\n

"I Can't Get No Satisfaction", odzvanja mi u glavi dok paralelno gledam na TV-u butmirske sijeld\u017eije i na monitoru kompjutera "Taksistu", s De Nirom u ulozi psihopatskog nesu\u0111enog atentatora. No ono što ne polazi za rukom Stonesima, meni i ve\u0107ini gra\u0111ana ove zemlje pošlo je Harisu Silajd\u017ei\u0107u.<\/p>\n

CRNI HUMOR I JOŠ CRNJI REALIZAM<\/p>\n

Bolesni trijumfalizam, narcisoidnog politi\u010dkog ublehaša, koji nam ovih dana sipa so na ranu, svojim priglupim komentarima tipa "Eto, jesam li vam ja govorio", uporediv je samo sa komentarom mog studentskog jarana s kraja 80-ih, koji je, u vrijeme galopiraju\u0107e inflacije i ekonomskog i svakog drugog strovaljivanja zemlje, kao ponosni vlasnik 100 njema\u010dkih maraka i dan zapo\u010dinjao \u010ditanjem kursne liste u novinama i komentarom: "Oooo, dobro je – marka raste".<\/p>\n

Pritom se moj jaran samo zajebavao i crnim humorom od sebe tjerao mra\u010dne oblake sveprisutne društvene depresije, dok je Silajd\u017ei\u0107 mrtav ozbiljan u svom uvjerenju da je bio u pravu kada je tobo\u017ee zbog entitetskog glasanja, odnosno, zbog njegovog mogu\u0107eg negativnog uticaja na funkcionalnost dr\u017eave (a ne zbog potrebe predizbornog dizanja tenzija i gra\u0111enja si puta u predsjedništvo zemlje?) srušio prethodne razgovore o ustavnim promjenama i da je sad dobio satisfakciju za to.<\/p>\n

A zapravo se radi o notornom bezobrazluku i licemjerju. Nikad niko, osim onih kojima je srpski nacionalizam politi\u010dki program, o entitetskom glasanju, nije ni mislio druga\u010dije. Uklju\u010duju\u0107i i one koji su bili spremni prihvatiti "Aprilski paket". <\/p>\n

Ali su oni koji su bili spremni na kompromis (koji se sastojao u tome da nešto dobiju, a "izgube" samo ono što i nisu imali i što ni na koji na\u010din, u tom trenutku, nisu mogli dobiti), bili voljni da idu polako, da stvaraju normalnu društvenu klimu, u kojoj \u0107e se svi stanovnici ovih prostora po\u010deti osje\u0107ati gra\u0111anima dr\u017eave kojoj danas pola njenih stanovnika ni ime ne \u017eeli izgovoriti, u kojoj \u0107e se vremenom uspostaviti povjerenje nu\u017eno za promjene koje u ovom trenutku, upravo zbog radikalnog nepovjerenja, nije mogu\u0107e sprovesti. Da se stvori klima koja \u0107e i politi\u010darima omogu\u0107iti da budu (koliko-toliko) normalni ljudi i da se izbori po\u010dnu dobijati na pri\u010di o razvoju privrede, broju radnih mjesta, visini standarda, brzini integracije u Evropu i kvalitetu \u017eivota, a ne na nacionalisti\u010dkom rovovskom ukopavanju, kvazi-odbrambenim ratovima i jedenju kore s drve\u0107a.<\/p>\n

DALEKOVIDI FRANKENŠAJN I NJEGOVO \u010cUDOVIŠTE<\/p>\n

I sad nam onaj koji je, maksimalisti\u010dkim zahtjevima, s jasnom nacionalisti\u010dkom pozadinom (misle\u0107i da je posebno pametan što je rije\u010d "Bošnjak" u svom govoru zamijenio privatnim sinonimom "gra\u0111anin"), zaustavio pozitivni trend u razvoju odnosa unutar zemlje (ima nas, naime, na Silajd\u017ei\u0107evu \u017ealost, koji se sje\u0107amo kako je bilo prije no što je On, drito iz Reisove Majke, došao da nas usre\u0107i), minirao koncept dogovaranja, a otvorenim pozivanjem na stranu intervenciju i na ukidanje Republike Srpske (što se, nastranu \u017eelje i osje\u0107aji, o kojima bi smo mogli naširoko, pokazalo potpuno nerealnim i \u010distim predizbornim trikom, odnosno, neoprostivim zajebavanjem sa \u017eivotima gra\u0111ana ove zemlje) prouzro\u010dio ja\u010danje novog vala srpskog nacionalizma i, prakti\u010dno – stvorio Milorada Dodika (onakvog kakvog ga danas znamo), sad nam se, dakle, ta društvena šteto\u010dina i propali politi\u010dar, koji nije uspio ostvariti ni jedno svoje obe\u0107anje, direktno (su)odgovoran za u\u017eas u kome se nalazimo, proglašava dalekovidim pravednikom. I soli nam pamet. <\/p>\n

On je, eto, ne samo na vrijeme upozoravao na štetnost entitetskog glasanja, nego je i herojski trpio napade onih koji su s u\u017easom posmatrali kako on i njegovo frankeštajnovsko \u010dedo, koje je u me\u0111uvremenu (kao i pravo Frankeštajnovo \u010dudovište) po monstruoznosti i opasnosti nadmašilo svog tvorca, vode zemlju u haos i novi rat.<\/p>\n

Amneziji i krajnjoj površnosti skloni mediji (zanemarimo sad one nacionalno ostraš\u0107ene) dopuštaju da im Onaj Koji Je Stvorio \u010cudovište, to \u010dudovište (odnosno njegovo ponašanje, sada, kao odrasle jedinke) koristi kao argument ispravnosti procesa kojim je \u010dudovište stvoreno. Pritom, potpuno zanemaruju\u0107i odgovornost stvoritelja. Dopuštaju\u0107i mu da se, nakon svega, izvu\u010de gotovo neokrznut, s oreolem nevinosti i pravedništva, predstavljaju\u0107i se kao "onaj koji je vidio prije i bolje od drugih". (A onima koji ukazuju na nedopustivost i nemoralnost takvog ponašanja, prebacuje se "unproforsko nasilno izjedna\u010davanje krivice"). <\/p>\n

TRIJUMF BUDALA<\/p>\n

No finta je da je ta dalekovidost od one vrste kad na tek potencijalni problem, reagujete insistiranjem na njemu i provociranjem onog ko vam je za otklanjanje tog problema potreban, \u010dime problem, naravno, postane stvaran. <\/p>\n

Nakon što ga je impulsivna i zaštiti svog kriminala svim sredstvima sklona selja\u010dina iz Laktaša, u svojoj bolesnoj potrebi da svima u dr\u017eavi jebe majku i poka\u017ee ko je najzajebaniji, tu stvar sa entitetskim glasanjem dovela do apsurda (ne dopuštaju\u0107i da pro\u0111e ni jedan zakon osim onih koje su kreirali njegovi ministri), vrlo je lako zaboraviti da to, ustvari, i nije bio stvarni, nego tek potencijalni, problem (za mandata prošlog Vije\u0107a ministara, takore\u0107i, zanemariv). Problem koji dolazi do izra\u017eaja u trenucima sukoba i radikalizacije a gubi se u miru, demokratiji i toleranciji (kada bi ga, po komunisti\u010dkom principu odumiranja, nakon izvjesnog vremena, nestalo, na ovaj ili onaj na\u010din).<\/p>\n

I sada, kada je, zbog radikalizacije, kojoj je i sam kumovao, potencijalni problem postao stvarni, i kada je svako objektivan prisiljen da uka\u017ee na njega, Silajd\u017ei\u0107 trijumfuje. Umjesto da se sakrije u rupu. I nestane nam "sa o\u010diju".<\/p>\n

Svaka nacionalisti\u010dka budala, naime, po toj filozofiji, mo\u017ee samo da \u010deka i širi mr\u017enju oko sebe i da jednog dana, kada do sukoba i \u017ertava do\u0111e (na bojnom polju, ulici ili stadionu), ka\u017ee "Jesam li vam govorio da se s Njima ne mo\u017ee \u017eivjet". I da, naravno, poput Silajd\u017ei\u0107a, i ne pomisli da u \u010ditavoj pri\u010di postoji i njegova odgovornost za nastalo stanje. Odgovornost koja je tim ve\u0107a kad su\u017eivot, zapravo, nema alternativu. Odnosno, kad mu je jedina alternativa – susmrt.<\/p>\n

NAJBOLJE SE NAJBOLJIM SPREMIT ZA NAJGORE<\/p>\n

Trenutno ponašanje Harisa Silajd\u017ei\u0107a je u toj mjeri vulgarno i neprihvatljivo, da ga mo\u017eemo porediti sa situacijom u kojoj, kako bi to jedna ovdašnja plavuša iz viceva rekla, "optu\u017eeni za ratne zlo\u010dine", odnosno, genocidni monstrum, Radovan Karad\u017ei\u0107, svoje \u010duveno skupštinsko "upozorenje" izre\u010deno u predve\u010derje kataklizme: "Nemojte misliti da ovim ne\u0107ete Bosnu i Hercegovinu odvesti u rat a muslimanski narod mo\u017eda i u nestanak", danas, u haškom kazamatu, poentira sa: "Pa, jesam li vam ja lijepo govorio. A vi me niste htjeli slušati". I da još doda: "Doga\u0111aji koji su uslijedili, donijeli su punu satisfakciju i meni i onima koji su tvrdili što i ja".<\/p>\n

Dodatan, unutarnacionalni(!), prezir i ga\u0111enje Silajd\u017ei\u0107 bi trebao da do\u017eivi i zbog toga što je Karad\u017ei\u0107 kad je izgovarao pomenutu prijetnju imao iza sebe oru\u017eanu silu, i prijetio je "tu\u0111em" narodu. Silajd\u017ei\u0107 je svojim neodgovornim ponašanjem, egocentrizmom, vlastoljubljem i politi\u010dkim promašajima, ugrozio prije svega dr\u017eavu i narod \u010dijim se zaštitnikom (la\u017eno, naravno) pretstavlja. Dovode\u0107i ih u opasnost novih sukoba i sistemati\u010dno oštre\u0107i kand\u017ee i zube njihovom potencijalnom neprijatelju. <\/p>\n

Spreman pritom, naravno, na najgore. Onako kao što se za to najgore, kupovinom vila na Dedinju i stanova po Beogradu i Novom Sadu, pa i Evropi, spremio kompletan politi\u010dko-mafijaški vrh Republike Srpske. Spreman, dakle, da ratuje do posljednje kapi tu\u0111e krvi i spreman da se "ispali" nazad u Majku (Tursku) i maj\u010dinu, svojoj hanumi koja ga tamo vjerno \u010deka, ili, pak, sinu u prijestonicu Kraljice Majke (God Save the Queen) – pametan strateški raspored familije i finansija, po svijetu, odlika je svakog \u017eestokog "patriote" i "borca za nacionalne interese".<\/p>\n

KOCKAR KOJI JE PROKOCKAO NAŠU BUDU\u0106NOST<\/p>\n

Sva pri\u010da o Harisu Silajd\u017ei\u0107u i onima koji ga podr\u017eavaju, najbolje se razotkriva na primjeru ve\u0107 zaboravljene "policijske reforme", koja je, zapravo, drugi klju\u010dni momenat u objašnjenju situacije u kojoj se nalazimo – obaranjem "Aprilskog paketa" zaustavljen je pozitivni poratni trend i zapo\u010deta nova faza destrukcije, a raspletom oko "policijske reforme" ta destrukcija je dobila razmjere i brzinu koji su dotad bili nevi\u0111eni.<\/p>\n

Pogrešno shvataju\u0107i otvorenu podršku iz me\u0111unarodne zajednice (u smislu sredstava koja je ona u toj podršci voljna koristiti) i pokušavaju\u0107i je (zlo)upotrijebiti u svom "nastavku rata mirnim sredstvima" (s ciljem ukidanja Republike Srpske, umjesto da je energiju ulo\u017eio u njenu transformaciju u multietni\u010dki entitet), Haris Silajd\u017ei\u0107, uz histeri\u010dnu podršku dijela sarajevskih medija, potpuno stupidno, kao idiot zalutao u svijet politike, u rafiniranoj kockarskoj igri me\u0111unarodne zajednice, sra\u010dunatoj na veliki dobitak za ovu zemlju nauštrb srpskog nacionalizma, opsjednut \u017eeljom da potpuno porazi protivnika, na zgra\u017eavanje stranih prijatelja ove zemlje, gubi ve\u0107 dobijenu partiju. Ne pristaju\u0107i ninakakav kompromis, zahtjevaju\u0107i, prakti\u010dno, bezuslovnu kapitulaciju, on, ra\u010dunaju\u0107i na dobre karte me\u0111unarodne zajednice, prisiljava Dodika (koji, u jednom trenutku, misle\u0107i da je prijetnja me\u0111unarodne zajednice stvarna, tra\u017ei samo da mu omogu\u0107e \u010dasno povla\u010denje) da u igri ide do kraja. Do kraja na kome \u0107e Dodik shvatiti da me\u0111unarodna zajednica, ustvari, samo blefira, i na kome \u0107e, umjesto gotovo sve, Haris Silajd\u017ei\u0107 (i svi mi koji nismo dio srpskog nacionalisti\u010dkog bloka) dobiti – ništa. I ne samo to, nego \u0107e taj "\u010duvar Bosne" i "bošnja\u010dkih interesa", zarad vlastite ko\u017ee, spasiti Milorada Dodika, u posljednjem trenutku kada je još postojala mogu\u0107nost da ovaj bude uklonjen sa politi\u010dke scene (ali, u paketu sa Silajd\u017ei\u0107em), potpisavši s njim sporazum o reformi policije, po kome se reformisalo nije – ništa. <\/p>\n

Od tog trenutka je, zapravo, upravo zahvaljuju\u0107i Silajd\u017ei\u0107u dakle, Milorad Dodik po\u010deo da se pretvara u svemo\u0107nog siled\u017eiju i diktatora, svjesnog da mu niko ništa ne mo\u017ee. Haris Silajd\u017ei\u0107 mu je, svojom glupoš\u0107u i maksimalizmom, otsustvom osje\u0107aja za rafinirano vo\u0111enje politike i diplomatske igre, uz stavljanje svoje politi\u010dke guzice ispred nacionalnih interesa, omogu\u0107io da shvati da on, bez ikakvih posljedica, mo\u017ee vrije\u0111ati \u010dak i pretstavnike svjetskih velesila, a Visokom predstavniku me\u0111unarodne zajednice poru\u010divati da ga povu\u010de za kurac.<\/p>\n

Zato, ako išta ima odvratnije od stanja u kome se nalazimo i od svakodnevnog silovanja kome smo izlo\u017eeni, to je da onaj koji je za to silovanje ponajodgovorniji, iz \u010ditave pri\u010de izlazi kao – moralni pobjednik (???). <\/p>\n

DOKLE \u0106EMO BIRATI IZME\u0110U MANJEG ZLA?<\/p>\n

Nismo mi u svijetu u kome imamo samo dvije opcije, pa da biramo izme\u0111u Dodika i Silajd\u017ei\u0107a. Niti to što je Dodik postao vulgarna rasisti\u010dka svinja, diktator i megalomanski plja\u010dkaš, na bilo koji na\u010din amnestira Silajd\u017ei\u0107a i za sve promašaje njegove politike, za zloupotrebu \u017ertava rata i genocida (sje\u0107ate se projekta otcjepljenja Srebrenice iz RS?), za promašene šanse koje se nikad(!) više ne\u0107e ukazati, ali i za njegov dio odgovornosti u pogoršanju odnosa u zemlji, ponovnom u\u010dvrš\u0107ivanju, do njegovog povratka u politiku, dobrano narušenog srpskog nacionalnog monolita i stvaranju Dodika.<\/p>\n

Razo\u010darenje politikom lidera SDA, nikom ne mo\u017ee i ne smije biti izgovor za amnestiranje Silajd\u017ei\u0107a i davanje mu ponovne šanse za povratak na politi\u010dku scenu na velika vrata. <\/p>\n

To lutanje od jednog do drugog lidera, i razo\u010darenja njihovim "izdajama", \u010dak je i od strane bošnja\u010dkih nacionalista stupidno. A za one koji se osje\u0107aju dijelom gra\u0111anske alternative i sebe ne vide kao nacionaliste, je tek glupo do bola.<\/p>\n

Nije poenta u tra\u017eenju ko je od te dvojice niskokalibarskih politi\u010dara i moralnih bijednika bolji, ili manje loš. Poenta je u tome da je ovo sjajan trenutak u kome se ta bagra pokazala u svom pravom svjetlu. I da ih treba protjerati sa politi\u010dke scene. Da bi stvar bila tu\u017enija, to je prije mnogih koji su to morali shvatiti odmah, shvatio Fahrudin Radon\u010di\u0107. Doduše, ne na na\u010din koji preferira autor ovog teksta, kao priliku za otklon od nacionalisti\u010dke politike, nego kao ispostavljanje svoje kandidature za tron sa koga su oba dosadašnja pretendenta stresena.<\/p>\n

Ne mo\u017ee se gra\u0111ansko društvo zagovarati lamentiranjem nad slaboš\u0107u svojih(???) "nacionalnih lidera" i zazivanjem jakog, odnosno, nekog ko bi se, u toj ulozi, uspješno suprotstavio siled\u017eiji "s druge strane". Nije, naime, problem u liderima, nego u konceptu. I tu lekciju je svima koji su bili voljni slušati i razmišljati (a takvih, na \u017ealost, na ovim prostorima, nikad nije bilo previše) još na prošlim izborima odr\u017eao Fra Ivo Markovi\u0107, kada je javno, u jeku koordinirane nacionalisti\u010dke kampanje protiv SDP-ovog kandidata za \u010dlana Predsjedništva, rekao da je on glasao za Komši\u0107a, s obrazlo\u017eenjem: "siguran sam da \u0107e bolje zaštititi i otvoriti perspektive i hrvatskom narodu u BiH od onih koji \u017eive od ugro\u017eenosti i poni\u017eenja hrvatskog naroda!", dodavši "HDZ je za mene ime tragedije hrvatskog naroda u BiH". I još nešto, što ima univerzalnu vrijednost, primjenjivo je na sve u BiH, mada je ovdje kontekstualno vezano za odre\u0111en narod: "Oni koji su doveli hrvatski narod u Bosni ondje gdje je sada, sada na temelju tog stanja tra\u017ee da ih taj poni\u017eeni hrvatski narod bira za svoje vo\u0111e. Samo duhovno bolestan i izlu\u0111en narod mo\u017ee im dati svoj glas."<\/p>\n

Eto nam izbora, ka\u017eu, ponovo. Za manje od godinu dana. No, pri\u010da o Harisu Silajd\u017ei\u0107u i njegovom medijskom tretmanu unutar "butmirskih pregovora" (kojim \u0107emo se tek pozabaviti) izaziva više bojazni nego nade. \u010cak i bez Dodika, za koga, u ovom trenutku, još niko (pa ni on sam) ne zna šta \u0107e uraditi. Ili… šta \u0107e mu uraditi (da završimo s malo krhkog optimizma na kraju).<\/p>\n

zurnal.info<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako išta ima odvratnije od stanja u kome se nalazimo i od svakodnevnog silovanja kome smo izlo\u017eeni, to je da onaj koji je za to silovanje ponajodgovorniji, iz \u010ditave pri\u010de izlazi predstavljaju\u0107i se kao – moralni pobjednik<\/em> <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47121","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47121","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47121"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47121\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47121"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47121"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47121"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}