\n| \n U tribunalu<\/strong> <\/p>\nMadeleine Albright svjedo\u010dila je protiv Plavši\u0107ke na Haškom sudu 18. decembra 2003. <\/p>\n Pitanje: Da li ste tokom vaših razgovora i sastanaka imali osje\u0107aj da je Biljana Plavši\u0107 ikad imala osje\u0107aj za interese drugih, osim Srba? <\/p>\n Odgovor: Mislim da je samo mislila na srpske interese. Mislim da mi je mnogo puta priznala da je ono što ona zaista \u017eeli, pravda za Srbe. Mislim da ona nikad nije bila osoba koja je nešto krila, i to je njena osnovna osobina. Mislim da je mislila samo na Srbe. Ali ona je tako\u0111er podr\u017eavala Dayton, i tu je ta nijansirana razlika. Ali u razgovorima koje smo imale, ona je uvijek jasno isticala koliki je srpski nacionalista.Mislim da nije prošao niti jedan naš sastanak da mi nije dala knjigu o Kosovu… <\/p>\n Pitanje: O Kosovu? <\/p>\n Odgovor: O Kosovu i Miloševi\u0107u i o va\u017enosti da Srbi \u017eive na teritoriji koja ima po pravdi pripada. <\/p>\n Pitanje: Pored toga što ste razgovarali o implementaciji Daytona, da li je koristila svaku priliku da vam govori o patnjama srpskih \u017ertava? <\/p>\n Odgovor: Jeste. A ja sam joj govorila i o patnjama drugih \u017ertava. Mi smo razgovarale o \u017ertvama i mislim da je postojalo razumijevanje o u\u017easima koji su se desili. Ali, znate, ja sam uvijek smatrala da je ona na neki na\u010din osoba sa unutrašnjim konfliktom, ako mogu tako re\u0107i. Ona je vodila ra\u010duna da srpski interesi budu zašti\u0107eni, a u isto vrijeme je shvatala potrebu da se implementira Dejtonski mirovni sporazum, za koji se zalagala više puta na razne na\u010dine. Ali je o\u010dito da je prije toga bila umiješana u u\u017easne stvari, da bi kasnije uvidjela da je Dejtonski sporazum najbolji na\u010din da se postigne neophodno. <\/p>\n Zanimljivo je da je Pretresno vije\u0107e potpuno previdjelo ovaj dio iskaza Madeleine Albright, koji jasno govori da je Biljana Plavši\u0107 Dejtonski sporazum podr\u017eavala samo zbog toga što je shvatila da je to jedini na\u010din da Srbi legitimiziraju Republiku Srpsku, odnosno da je shvatila da je jedini na\u010din da Srbi zadr\u017ee teritoriju ostvarenu u ratu i genocidnom politikom, upravo Dejtonski sporazum. Umjesto toga, Pretresno vije\u0107e je utvrdilo da \u010dinjenica da su svi svjedoci velikog me\u0111unarodnog ugleda istupili i dali takve iskaze, mnogo daje na te\u017eini njenom izjašnjenju o krivici, u smislu ubla\u017eavanja kazne. <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n "Ovdje le\u017ei principijelna i pravedna!", zapis je koji na svom nadgrobnom spomeniku \u017eeli vidjeti Biljana Plavši\u0107. To je samo jedan od detalja iz knjige Svedo\u010dim, koju je Plavši\u0107 napisala i objavila po dolasku u Hinseberg, švedski zatvor za \u017eene. Nakon \u010ditanja ovoga štiva sasvim je jasno da se Plavši\u0107 ne osje\u0107a kao pokajnica, ve\u0107 kao \u017ertva i pravednica. Zahvaljuju\u0107i sudiji Patricku Robinsonu, predsjedniku ICTY-a, koji je bio \u010dlan i Sudskog vije\u0107a koje je Biljanu Plavši\u0107 osudilo na 11 godina, ona \u0107e biti u poziciji da svom politi\u010dkom nasljedniku Miloradu Dodiku pru\u017ei punu podršku na relaciji Beograd-Banjaluka. <\/p>\n Priznati sve, samo ne genocid Odluka o puštanju na slobodu Biljane Plavši\u0107, prouzrokovala je brojne reakcije udru\u017eenja \u017ertava, nevladinih organizacija, nezavisnih intelektualaca, što je, s obzirom na hipokriziju koja je pratila njeno "priznanje", bilo za o\u010dekivati. Poricanje njenog priznanja poznata je \u010dinjenica u ICTY-u, jer je Haško tu\u017eilaštvo to pratilo i odgovaraju\u0107im podnescima predsjedniku Tribunala i Sudskom vije\u0107u koje je donijelo presudu, sa zahtjevom za obnovu postupka. Ali odgovor za obnovu postupka stigao je u odluci Sudskog vije\u0107a da zlo\u010dinku Biljanu Plavši\u0107 pusti na slobodu. Pitanje koje se odnosi na uzroke zbog kojih je Sudsko vije\u0107e Biljane Plavši\u0107 odlu\u010dilo ignorirati podnesak Tu\u017eilaštva, Dani su uputili Patricku Robinsonu, predsjedniku ICTY-a, Nermi Jela\u010di\u0107, glasnogovornici Suda te Olgi Kavran, glasnogovornici Tu\u017eilaštva. Ali, pitanje "zašto je zapravo Plavši\u0107ka na slobodi?", iako je prekršila pravila sporazuma, tek je jedno od mnogih na koje birokratizirani glasnogovornici Haškog tribunala odgovaraju šutnjom. No, \u010dinjenice koje su dostupne i bez njihovih odgovora, dovode u pitanje osnovne principe me\u0111unarodne krivi\u010dne pravde. <\/p>\n U knjizi Svedo\u010dim Biljana Plavši\u0107, pored o\u010digledne herojske uloge koju je dodijelila samoj sebi, glorificira i Ratka Mladi\u0107a, optu\u017eenog ratnog zlo\u010dinca i bjegunca od me\u0111unarodne pravde, koji je podsje\u0107a na lik Ljutka iz bajke Snjeguljica i sedam patuljaka. U Plavši\u0107kinoj interpretaciji, prototip srpskog heroja – grube vanjštine, a dobre duše. Ova knjiga je objavljena 2005., dvije godine nakon presude u Haagu. Sve što piše u knjizi u potpunoj je koliziji sa njenim haškim Priznanjem, a u skladu sa nacionalisti\u010dkom genocidnom retorikom. <\/p>\n No i prije nego što je objavljena ova knjiga, bilo je jasno da je njeno priznanje samo dio strateškog plana srpskog pravnog lobija da se na Haškom tribunalu \u010dlanovima srpskog politi\u010dkog i vojnog rukovodstva iz Srbije i Bosne i Hercegovine, ne doka\u017ee optu\u017eba za genocid. Podsjetimo, prvobitnu hašku optu\u017enicu Biljana Plavši\u0107 je dijelila sa Mom\u010dilom Krajišnikom i bila je prva \u017eena u svijetu optu\u017eena za genocid po komandnoj odgovornosti. Ovu optu\u017ebu, Tu\u017eilaštvo je odbacilo u zamjenu za po(s)lovi\u010dno priznanje, koje je, kako vidimo ovih dana, iskorišteno u svrhu daljeg poricanja genocida. <\/p>\n S obzirom da je Tu\u017eilaštvo odustalo od optu\u017ebi za genocid u slu\u010daju Plavši\u0107, ote\u017ealo je poziciju u dokazivanju genocida Mom\u010dilu Krajišniku, što je opet proizvelo lan\u010danu reakciju i reflektiralo se negativno i na slu\u010daj Karad\u017ei\u0107. Svjedoci smo da je od hapšenja Radovana Karad\u017ei\u0107a, Tu\u017eilaštvo pod konstantnim pritiskom da optu\u017ebe za genocid reducira samo na podru\u010dje u i oko Srebrenice u julu 1995. <\/p>\n Kolektivna, individualna i\/li odgovornost dr\u017eave Prvi znak da protiv Biljane Plavši\u0107 postoji tajna optu\u017enica bio je kada je 1998., na putu u London, uhapšena na Be\u010dkom aerodromu. Izjavila je da je to bilo "u\u017easno iskustvo", a puštena je na intervenciju tadašnjeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Carlosa Westendorpa. Na pitanje da li ju je strah tajne optu\u017enice, Plavši\u0107 je u istom medijskom nastupu odgovorila: "Ne bojim se tajne optu\u017enice od Tribunala, jer ako uzmemo u obzir da je više od 20.000 mladih ljudi poginulo za Republiku Srpsku i da je više od 600.000 Srba protjerano iz svojih domova, šta zna\u010de pojedinci koji idu u Haag da odgovaraju na optu\u017enice koje bi se mogle primijeniti na mnoge ljude u Republici?" <\/p>\n Izjava od 1999., prema kojoj su svi ljudi u Republici Srpskoj "odgovorni" koliko i ona, jasno govori o tome da Biljana Plavši\u0107 nije vidjela nikakvu razliku izme\u0111u individualne i kolektivne odgovornosti za genocid. <\/p>\n No ono što je mnogo va\u017enije, njeni mentori iz srpskog pravnog tima, koji ve\u0107 godinama, uspješno lobiraju\u0107i, vješto manipuliraju haškim optu\u017enicama i dokazima, znali su da je izme\u0111u dokazivanja individualne odgovornosti za genocid na visokom politi\u010dkom nivou i dokazivanja odgovornosti dr\u017eave, veoma mala razlika. S obzirom da je prvobitna optu\u017enica protiv Plavši\u0107ke i Krajišnika sadr\u017eavala i "udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki poduhvat" sa Miloševi\u0107em na \u010delu, Plavši\u0107kino priznanje bio je prvi korak u razbijanju koncepcije Tu\u017eilaštva. <\/p>\n Iz ugla "srpskog nacionalnog interesa" slu\u010daj Krajišnik je veoma uspješno završen. Na prvostepenoj presudi Krajišnik je osu\u0111en na 27 godina, ali nije dokazana optu\u017eba za genocid. U drugostepenom postupku, Krajišniku je kazna smanjena na 20 godina, ali je drugostepeno vije\u0107e odbacilo optu\u017ebu za "udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki poduhvat". <\/p>\n Krajišnikova prvostepena presuda donesena je u septembru 2006. godine. Tu\u017eilaštvo odlu\u010duje da se ne\u0107e \u017ealiti na dio presude u vezi sa odbacivanjem optu\u017ebe za genocid. Ovi va\u017eni "detalji" iz Krajišnikovog procesa dešavaju se u toku procesa Bosna i Hercegovina protiv Srbije na Me\u0111unarodnom sudu pravde (MSP). \u010citaju\u0107i presudu MSP-a, name\u0107e se zaklju\u010dak da su sudije samo "prekopirale" postoje\u0107e presude iz ICTY-a, prema kojima je potvr\u0111en samo genocid u Srebrenici. Mnogi analiti\u010dari tvrde da bi se potvrdna presuda Krajišniku za genocid u periodu 1992.-1995., direktno reflektirala i na presudu Bosna i Hercegovina protiv Srbije na Me\u0111unarodnom sudu pravde. Neki od "insajdera" u ICTY-u, tako\u0111er tvrde da je zajedni\u010dki proces Krajišnik-Plavši\u0107 imao mnogo više šansi u dokazivanju genocida i udru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog poduhvata. Biljana Plavši\u0107 je u srpskom rukovodstvu imala najve\u0107i broj javnih izjava koje su svjedo\u010dile o srpskoj genocidnoj ideologiji, tako da je Tu\u017eilaštvo u dokazivanju njene genocidne namjere prema Bošnjacima imalo veoma \u010dist pravni put. No, Plavši\u0107kino priznanje dovelo je u pitanje cijeli koncept dokazivanja genocida i udru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog poduhvata bosansko-srpskom rukovodstvu. <\/p>\n "Naivna" Carla del Ponte Sude\u0107i prema onome što piše u svojoj knjizi Gospo\u0111a tu\u017eiteljica, Carla Del Ponte nije bila svjesna ove veze. Prema sopstvenom svjedo\u010denju, gospo\u0111a tu\u017eiteljica je navodno bila naivna i nije razumjela zbog \u010dega je Plavši\u0107eva naglo pristala da prizna sve osim genocida. <\/p>\n Del Ponte se sje\u0107a prvog dru\u017eenja s Plavši\u0107kom u svom uredu u Haagu, gdje su zapalile po cigaretu. Darovala je Plavši\u0107ki šteku Marlboro Goldsa ameri\u010dke proizvodnje, jer je pretpostavljala da joj u nizozemskom zatvoru nije lako do\u0107i do pravog Marlbora te da \u0107e joj se ta "gesta mo\u017eda isplatiti u budu\u0107nosti" (sic!). Plavši\u0107ka se trudila razgovarati s njom kao "\u017eena sa \u017eenom". "Na sebi je, poput kakve pristojne britanske dame, imala suknju od grubog tvida; rekla mi je da je doktorica biologije, da bi me odmah nakon toga pokušala uvjeriti u nadmo\u0107nost srpskog naroda. Budalaštine koje je pritom izgovorila u meni su izazvale osje\u0107aj mu\u010dnine i razgovor sam brzo privela kraju. Pri\u017eeljkivala sam da joj Tribunal odredi kaznu do\u017eivotnog zatvora", piše Del Ponte. <\/p>\n Nekoliko mjeseci nakon njezina pritvaranja, Del Ponte je od njezinog branitelja \u010dula da se Plavši\u0107ka namjerava izjasniti krivom, ali ne u ta\u010dki optu\u017ebe za genocid. Kako sama ka\u017ee, bila je jako iznena\u0111ena. Ali u knjizi Del Ponte ne spominje da je ijednog trenutka razmislila o tome kakve \u0107e to posljedice imati na dokazivanje genocida u slu\u010daju Krajišnik. Ili da je mo\u017eda bila u dilemi da odbaci Plavši\u0107kinu ponudu i da nastavi sa procesuiranjem, te da bude prvi svjedok u procesu protiv nje i da pred sudom potvrdi kako joj je Plavši\u0107ka li\u010dno obrazlagala rasne teorije o superiornosti srpskog naroda. <\/p>\n Sa Plavši\u0107kom su o njenom priznanju pregovarala dvojica tu\u017eitelja, Alan Tiger i Mark Harmon (sada je to tim Tu\u017eilaštva za slu\u010daj Karad\u017ei\u0107). Plavši\u0107kini uvjeti su naravno prihva\u0107eni, optu\u017eba za genocid odba\u010dena, ali je tim sa Del Ponte na \u010delu "zaboravio" da na papir stavi Plavši\u0107kino usmeno obe\u0107anje da \u0107e svjedo\u010diti protiv ostalih optu\u017eenika. <\/p>\n "U trenutku izricanja presude, ustala je, a zatim pro\u010ditala izjavu prepunu uop\u0107enih mea culpa, bez navo\u0111enja bilo kakve pojedinosti kojom bi pokazala da se doista osje\u0107a krivom. U\u017easnuto sam slušala njena priznanja, svjesna da je posrijedi obi\u010dno trabunjanje", piše Del Ponte. <\/p>\n Nakon što je Plavši\u0107ka odbila ispoštovati usmeni dogovor o svjedo\u010denju protiv ostalih optu\u017eenika, Del Ponte je organizirala da se Plavši\u0107ka iz švedskog zatvora dovede u Haag na nove pregovore. "Tom je prilikom povukla \u010dak i svoje izjave kojima se u sklopu postignutog sporazuma s Tu\u017eiteljstvom obavezala da \u0107e se pred Tribunalom izjasniti krivom i stala nas uvjeravati u svoju nevinost", piše Del Ponte. <\/p>\n Nakon ovog sastanka Tu\u017eilaštvo je tra\u017eilo obnovu postupka od predsjednika Tribunala, ali on je tu\u017ebu vratio rekavši da nije ovlašten donositi odluke o tom pitanju. Nakon toga tu\u017eba je upu\u0107ena Sudskom vije\u0107u pred kojim se Biljana Plavši\u0107 izjasnila krivom. <\/p>\n Odgovor je stigao ovih dana, u vidu odluke sudije Patricka Robinsona o puštanju Biljane Plavši\u0107 na slobodu. <\/p>\n Priznanje i ekonomija Priznanju Biljane Plavši\u0107 i Haški tribunal i me\u0111unarodne diplomate dale su izuzetno veliko zna\u010denje. \u010cak je i ve\u0107ina medija u Bosni i Hercegovini svojevremeno veoma pozitivno reagirala na ovu odluku Plavši\u0107ke, isti\u010du\u0107i koliko \u0107e \u010din Priznanja u budu\u0107nosti imati pozitivne implikacije na proces pomirenja i lije\u010denje ratnih trauma. Pri tom su gotovo svi akteri i komentatori u vezi sa ovim \u010dinom – od tu\u017eilaca koji su napravili ovu pogodbu i sudija koji su se odlu\u010dili na blagu kaznu, do lokalnih novinara i politi\u010dara koji su po\u017eurili da poka\u017eu oduševljenje, zaboravili obratiti pa\u017enju na poslovni aran\u017eman koji je pratio ovo priznanje i zanemarili su šta je odbacivanje optu\u017ebe za genocid zna\u010dilo za srpski nacionalni interes. <\/p>\n Tokom izricanja presude, obrazla\u017eu\u0107i kaznu od 11 godina, sudija Richard May se iskreno osvrnuo i na ekonomske faktore koji su doprinijeli pogodbi sa Plavši\u0107kom rekavši da je njeno priznanje krivice, "uz zna\u010dajnu uštedu vremena i sredstava me\u0111unarodne zajednice ostvarenu njenim prihvatanjem krivice prije su\u0111enja, osnov da se optu\u017eenoj snizi kazna kakva bi ina\u010de bila odgovaraju\u0107a". Ako obratimo pa\u017enju na redoslijed olakšavaju\u0107ih okolnosti koje je naveo sudija May, mo\u017eemo re\u0107i da je prema hronologiji nabrajanja, sudija May ocijenio i va\u017enosti sudskih motiva za nisku kaznu. Naime, "va\u017enost" Plavši\u0107kinog Priznanja za utvr\u0111ivanje istine o zlo\u010dinima i postizanje pomirenja u bivšoj Jugoslaviji, navedeni su nakon isticanja va\u017enosti uštede sredstava. <\/p>\n No, "ušteda sredstava" sudskog procesa, samo je mali dio ekonomskog aspekta procesa Plavši\u0107 koji je koristio haškoj birokraciji. Naime, u periodu presude Biljani Plavši\u0107, tim Haškog tribunala zadu\u017een za finansijsko lobiranje bio je zabrinut da \u0107e dio novca iz me\u0111unarodnog bud\u017eeta namijenjen tranzicionoj pravdi u bivšoj Jugoslaviji, odnijeti osnivanje Komisije za istinu i pomirenje. Poznato je da su me\u0111unarodni teoreti\u010dari (ali i diplomate) podijeljeni u pristupu tranzicionoj pravdi i da dio njih smatra da krivi\u010dno-pravni pristup nije najbolje rješenje za društvo koje se mora suo\u010diti sa posljedicama masovnih zlo\u010dina, te da favoriziraju ju\u017enoafri\u010dki model i komisije za istinu i pomirenje, u kojem je primarno priznanje a ne ka\u017enjavanje zlo\u010dina. <\/p>\n Plavši\u0107kino priznanje savršeno se uklopilo u strateško finansijsko lobiranje ICTY-ja, postavši najva\u017eniji dio marketinškog portfolija u kojem su haški borci za donacije mogli potvrditi da nema potrebe za bilo kakvom komisijom za pomirenje, jer Tribunal nudi sve u paketu: i kaznu i priznanje; odnosno "savršenu" kombinaciju restorativne i retributivne pravde. Koliko je to bio nakaradan koncept pokazala je serija priznanja koja su zapravo bila samo trgovina za manje kazne. Srpskim haškim optu\u017eenicima i njihovim advokatima u jednom trenutku \u010dak se u\u010dinilo i da "što više priznaš, dobijaš manju kaznu", tako da je bilo slu\u010dajeva da su u procesu trgovine sa Tu\u017eilaštvom neki priznavali i ono što nisu uradili. <\/p>\n Jedini haški optu\u017eenik koji se iskreno pokajao bio je Milan Babi\u0107, tzv. bivši premijer Republike Srpske Krajine. Svojim svjedo\u010denjem, zna\u010dajno je doprinio da Sudsko vije\u0107e, cijene\u0107i dokaze Tu\u017eilaštva 2004., u Me\u0111upresudi Slobodanu Miloševi\u0107u potvrdi genocidnu namjeru nad Bošnjacima za 1992. Svi ostali bili su dio "paket aran\u017emana" koji je strateški odgovarao i Tribunalu i optu\u017eenicima, ali i srpskim nacionalnim interesima. <\/p>\n \n\n\n| \n Predrasude <\/p>\n \u017dene su za kuhanje i pe\u010denje, a ne genocid?!<\/strong> <\/p>\nAko haške istine posmatramo kao višeslojne, i ako napravimo dodatni napor da u potpunosti razumijemo blagost ne samo sudija, ve\u0107 i tu\u017eilaca prema Biljani Plavši\u0107 i njihov pristanak da prijetvorno pokajanje prihvate kao iskreno, ovaj slu\u010daj je neophodno sagledavati i u kontekstu odnosa pravosu\u0111a prema \u017eeni zlo\u010dincu uop\u0107e. Literatura o \u017eeni i ratnom zlo\u010dinu, s obzirom na to da su po\u010dinioci zlo\u010dina u ratu uglavnom muškarci, \u017eenu posmatra prevashodno kroz prizmu \u017ertve. Me\u0111utim, o op\u0107em kriminalitetu gdje su po\u010dinioci \u017eene, provedena su mnogobrojna istra\u017eivanja. Zaklju\u010dci do kojih su došla ta istra\u017eivanja mogu biti instruktivni i u razumijevanju blagog tretmana Biljane Plavši\u0107 od strane Haškog tu\u017eilaštva i sudija. <\/p>\n Op\u0107e je mjesto da se, pri analiziranju i interpretiranju \u017eenskog ponašanja, \u017eena posmatra kao odvojen subjekt, a "\u017eensko okru\u017eenje kao odvojeni svijet, koji se mora studirati kao odvojena realnost, upravo poput drugih manjina (djeca, mladi ljudi, profesionalne kategorije, imigranti, itd.)", piše Simoneta Bisi u \u010dlanku Female Criminality and Gender Difference(\u017denski kriminalitet i gender razlike) objavljenom u International Review of Sociology 2002. Usprkos brojnim promjenama koje je donijela modernizacija, te poboljšanju polo\u017eaja \u017eene, shvatanja o "\u017eenskom svijetu" obojena su brojnim predrasudama koje \u017eenu tretiraju kao slabiji spol, nesposoban da uskladi uspješnu karijeru sa porodi\u010dnim \u017eivotom. Me\u0111utim, ove predrasude su se, prema Bisi, prenijele i u zakonsku sferu: "'Muški pe\u010dat’ na zakonu je tako\u0111er o\u010digledan u tretmanu \u017eena koje su po\u010dinile zlo\u010din: iako kriva, sudije je tretiraju sa paternalisti\u010dkom blagonaklonoš\u0107u i popustljivoš\u0107u." <\/p>\n Podsjetimo da je sudija Patrick Robinson u odluci o puštanju na slobodu, kao olakšavaju\u0107u okolnost naveo da se zlo\u010dinka Plavši\u0107 bavila "kuhanjem i pe\u010denjem". No istra\u017eivanja o \u017eenskom kriminalitetu pokazuju da je paternalisti\u010dka blagost rezervirana za \u017eene sa "statusom". <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n <\/p>\n \n\n\n| \n Hronologija<\/p>\n Tu\u017eilaštvo je tra\u017eilo do 20 godina zatvora<\/strong> <\/p>\nNakon dobrovoljne predaje koja se zbog iznena\u0111enja optu\u017eene, morala pa\u017eljivo i dugo diplomatski pregovarati (optu\u017enica podignuta u aprilu 2000., a bivša predsjednica Republike Srpske predala se u januaru 2001.) Biljana Plavši\u0107 je ledenog lica pred Haškim sudijama negirala svaku ta\u010dku optu\u017enice. U oktobru 2002., promijenila je mišljenje, odlu\u010divši da prizna samo jednu ta\u010dku optu\u017enice – etni\u010dko \u010diš\u0107enje. Haško tu\u017eilaštvo joj je velikodušno izašlo u susret odbacivši optu\u017ebu za genocid kao i ostalih sedam ta\u010daka Optu\u017enice. Tu\u017eilaštvo je tra\u017eilo od 15-20 godina zatvorske kazne, ali su sudije, ganute njenim priznanjem, za Biljanu Plavši\u0107 odredile svega 11 godina zatvora. <\/p>\n Djelomi\u010dno zato što je \u017eena, ali i zbog dobrovoljne predaje, privremeno je puštena na slobodu u periodu od 6. septembra 2001. do 27. februara 2003. Za to vrijeme boravila je u Beogradu pod zaštitom vlade tadašnjeg srbijanskog premijera Zorana \u0110in\u0111i\u0107a. <\/p>\n Rasprava o kazni koja je vo\u0111ena od 16.12.2002. -18.12.2002., a koju su mediji samo površno pratili, pokazala je sav apsurd priznanja Biljane Plavši\u0107, ali je ukazala i na problem korištenja tog priznanja u procesu pomirenja u Bosni i Hercegovini. U trodnevnom saslušanju Tu\u017eilaštvo je izvelo \u010detiri svjedoka: Mirsada Toka\u010du, predstavnika Dr\u017eavne komisije za istra\u017eivanje ratnih zlo\u010dina, Adila Draganovi\u0107a, predstavnika Udru\u017eenja bivših logoraša u Bosni i Hercegovini, Teufiku Ibrahimefendi\u0107, koordinatora Organizacije Viva-\u017eene, nevladine organizacije stacionirane u Tuzli, a za Tu\u017eilaštvo je svjedo\u010dio i Elie Wiesel, dobitnik Nobelove nagrade za mir. Za odbranu su svjedo\u010dili Plavši\u0107kin politi\u010dki nasljednik Milorad Dodik, zatim Carl Bildt, bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, ambasador Robert Frowick, bivši šef misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Dva svjedoka koja su se pojavila kao svjedoci Suda, dakle istovremeno svjedoci i odbrane i optu\u017ebe, bili su Madeline K. Albright, bivši ameri\u010dki predstavnik u UN-u i bivši dr\u017eavni sekretar SAD-a, te Alex Boraine, bivši \u010dlan parlamenta u Ju\u017enoj Africi i zamjenik predsjednika Komisije za istinu i pomirenje u Ju\u017enoj Africi. Presuda Pretresnog vije\u0107a donesena je 27.2.2003. Biljana Plavši\u0107 je osu\u0111ena na 11. godina zatvora, a na izdr\u017eavanje kazne u Švedsku preba\u010dena je 27.7.2003. <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n \n\n\n| Priznanje <\/p>\n Da poštedim moj narod<\/strong> <\/p>\nPriznanje koje je ratna zlo\u010dinka Biljana Plavši\u0107 izrekla pred Tribunalom u Haagu 17. decembra 2002.: "Zahvaljujem se što ste mi pru\u017eili priliku da danas govorim. Pre skoro dve godine došla sam ovde kao optu\u017eena za u\u010deš\u0107e u zlo\u010dinima protiv drugih ljudskih bi\u0107a, pa \u010dak i protiv \u010dove\u010dnosti. Došla sam iz dva razloga: da se suo\u010dim s ovim optu\u017ebama i da poštedim moj narod – jer je bilo jasno da bi oni platili cenu bilo \u010dijeg nedolaska. Do sada sam imala priliku da preispitam ove optu\u017ebe i da ih, zajedno s mojim braniocima, proverim i procenim. Sada sam se uverila i prihvatam da je više hiljada nevinih ljudi bilo \u017ertva organizovanog i sistemati\u010dnog delovanja da se uklone Muslimani i Hrvati s podru\u010dja koje su Srbi smatrali svojim. <\/p>\n U to vreme, ja sam olako ubedila samu sebe da je ovo pitanje opstanka i samoodbrane. Ustvari, i više od toga – naše rukovodstvo, \u010diji sam bila neophodan deo, vodilo je poduhvat koji je za \u017ertve imao nebrojene nevine ljude. Objašnjenja samoodbrane i opstanka ne pru\u017eaju opravdanje. Na kraju, \u010dak i naši sunarodnici su rekli da smo u ovom ratu izgubili svoju plemenitost. Postavljaju se o\u010digledna pitanja: ako je ova istina sada tako jasna, zašto je ja nisam videla ranije; i – kako su naše rukovodstvo i oni koji su ga sledili mogli po\u010diniti takva dela? Odgovor na oba pitanja je, verujem – strepnja – zaslepljuju\u0107a strepnja koja je dovela do opsesije, naro\u010dito za one od nas za koje je Drugi svetski rat \u017eiva uspomena, da Srbi više ne dopuste sebi da budu \u017ertve. \u010cine\u0107i ovo, mi u rukovodstvu smo prekršili najosnovniju du\u017enost svakog ljudskog bi\u0107a – du\u017enost da se uzdr\u017ei i poštuje dostojanstvo drugih. Bili smo opredeljeni da u\u010dinimo sve što je neophodno da prevladamo. <\/p>\n Iako sam više puta bila upoznata s navodima o surovim i neljudskim postupcima protiv nesrba – odbila sam da se s time suo\u010dim, ili \u010dak da ih proverim. Ustvari, ja sam se potpuno predala govorenju o nevinim srpskim \u017ertvama ovoga rata. Ovaj svakodnevni rad potvrdio je moje uverenje da se borimo za svoj opstanak, i da je u ovoj borbi me\u0111unarodna zajednica naš neprijatelj. I tako sam ja jednostavno poricala te navode, \u010dak ih i ne proveravaju\u0107i. Ostala sam sigurna u svom uverenju da Srbi nisu sposobni da u\u010dine nešto tako. U ovoj opsesiji da više nikada ne postanemo \u017ertve – dopustili smo sebi da postanemo po\u010dinioci. <\/p>\n \u010culi ste ju\u010de, a delomi\u010dno i danas, opširno o patnjama koje su ovim prouzrokovane. Ja prihvatam odgovornost za moj udeo u tome. Ova odgovornost je moja – i samo moja. Ona se ne prote\u017ee na druge lidere i njihovo pravo da se brane. Ona se zasigurno ne prote\u017ee na naš, srpski, narod, koji je ve\u0107 platio visoku cenu za postupke našeg rukovodstva. Saznanje da sam odgovorna za takve ljudske patnje i za kaljanje ugleda mog naroda uvek \u0107e ostati deo mene. <\/p>\n Postoji pravda koja zahteva \u017eivot za svaki nevini \u017eivot, smrt za svaku grešnu smrt. Za mene, naravno, nije mogu\u0107e da odgovorim zahtevima takve pravde. Ja jedino mogu da uradim ono što je u mojoj mo\u0107i i da se nadam da \u0107e to biti od neke koristi – da spoznam istinu, da je ka\u017eem i da prihvatim odgovornost. Ovo \u0107e, ja se nadam, pomo\u0107i muslimanskim, hrvatskim i srpskim nevinim \u017ertvama da ne postanu obuzeti gor\u010dinom koja \u010desto postaje mr\u017enja i koja je – na kraju – samouništavaju\u0107a. <\/p>\n Što se ti\u010de mog naroda – rekla sam danas nešto ovde o njegovom ugledu. Mislim da je stoga bitno da pojasnim o \u010demu govorim. Danas u Beogradu, u centru Beograda, stoji pod kupolom jedna crkva, još uvek u izgradnji, a izgradnja je po\u010dela davne 1935. godine. Naš narod je istrajao u izgradnji ove crkve, posve\u0107ene \u010doveku, koji je – više nego iko drugi – ugra\u0111en u bi\u0107e srpskog naroda, a to je Sveti Sava. Put koji je on sledio bio je obele\u017een samouzdr\u017eanjem i poštovanjem prema svima. Veliki diplomata, koji je stekao ugled u svom narodu i u svetu koji ga okru\u017euje, \u010dovek \u010diji je karakter duboko usa\u0111en u srpski narod. <\/p>\n Put i primer Svetog Save su sledile velike srpske vo\u0111e, \u010dak i u današnjem vremenu, istrajno pokazuju\u0107i plemenitost i dostojanstvo \u010dak i u najte\u017eim okolnostima. Dovoljno je samo pomenuti vladiku Artemija Radosavljevi\u0107a, koji je i dan-danas glas vapiju\u0107eg za pravdu, u onome što je za Srbe postalo – pustinja Kosovo. Na nesre\u0107u, naše rukovodstvo, uklju\u010duju\u0107i mene, napustilo je ovaj put tokom poslednjeg rata. Verujem da vam je jasno da sam se ja razišla s tim liderima – premda prekasno. Ipak, to rukovodstvo bestidno nastavlja da tra\u017ei odanost i podršku našeg naroda. To se \u010dini izazivanjem straha, govorenjem poluistina kako bi se ubedio naš narod da je svet protiv nas. Ali, plodovi njihovog rada – tog rukovodstva – su jasni: grobovi, izbeglice, izolacija i ogor\u010denje prema celom svetu koji nas je odbacio upravo zbog tih lidera. <\/p>\n Neki su me upozoravali da ovo nije ni vreme ni mesto da se ka\u017ee ova istina – da bi trebalo sa\u010dekati dok ostali tako\u0111e prihvate odgovornost za njihova dela. Ali, ja verujem da ne postoji mesto ni vreme na kome je neprikladno re\u0107i istinu. Ja verujem da mi moramo da uredimo našu ku\u0107u – ostali \u0107e morati da preispitaju sebe i svoje postupke. Mi moramo da \u017eivimo u ovom svetu, a ne u pe\u0107ini. Ali, dokle god zadr\u017eimo naš identitet i naš karakter – nemamo se \u010dega bojati. <\/p>\n Što se ti\u010de mene – \u010dlanovi ovog Sudskog ve\u0107a su oni kojima je data odgovornost da sude. Vi se morate truditi da u svojoj presudi na\u0111ete bilo kakvu pravdu koju ovaj svet mo\u017ee da ponudi – ne samo za mene nego i za nevine \u017ertve ovog rata. Ja \u0107u, me\u0111utim, uputiti jedan apel ovom Tribunalu – sudijama, tu\u017eiocima, istra\u017eiteljima – uradite sve što je u vašoj mo\u0107i da pru\u017eite pravdu za sve strane. \u010cine\u0107i to, mo\u017eda \u0107ete biti u mogu\u0107nosti da ostvarite misiju radi koje ovaj sud postoji." <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n <\/p>\n \n\n\n| Teorija kavalira <\/p>\n Sudije odbijaju \u017eene osuditi na smrt<\/strong> <\/p>\nOdnos ameri\u010dkog pravosu\u0111a prema \u017eenama zlo\u010dincima osu\u0111enim na smrtnu kaznu istra\u017eila je Jenny E. Carroll, a rezultate tog istra\u017eivanja objavila je u \u010dasopisu Texas Law Review 1997. Carrol u ovoj studiji koristi dvije teorije: "teoriju kavalira" i "teoriju zle \u017eene", prvom objašnjavaju\u0107i pomilovanja mnogih \u017eena osu\u0111enih na smrtnu kaznu, a drugom – izvršenja smrtne kazne. <\/p>\n U kontekstu kazne smr\u0107u, ovaj se kavalirski stav manifestira u kulturološkom odbijanju sudija da \u017eenu osude na smrt. Statisti\u010dki podaci svakako potvr\u0111uju ovu kavalirsku teoriju. Od otprilike 19.000 dokumentiranih smrtnih kazni u SAD-u od 1608. – 1997. godine, samo 520 su bile \u017eene. <\/p>\n Carrol ka\u017ee da statistike pokazuju da je jedna od osam osoba uhapšena za ubistvo \u017eena, ali kad je u pitanju smrtna kazna, na osamdeset osu\u0111enih muškaraca jedna je \u017eena. <\/p>\n S druge strane, Simoneta Bisi tvrdi da statisti\u010dki podaci pokazuju da su \u017eene nad kojima je izvršena smrtna kazna neobrazovane, i iz ni\u017eih klasnih slojeva, te da se pred sudijama nisu ponašale damski. U historiji Amerike dodatna varijabla je i rasni faktor, pa su tako dvije tre\u0107ine \u017eena osu\u0111enih na smrtnu kaznu crnkinje. Naime, \u017eene koje prema ovim statisti\u010dkim podacima u\u017eivaju zaštitu sudija su bjelkinje iz viših klasnih slojeva. <\/p>\n "Znali smo da je nacionalista, ali kao \u017eena…imala je stila. \u010cesto je znala zakasniti na va\u017ean sastanak jer je išla na frizuru…U svom ponašanju je definitivno imala nešto damsko…", \u010deste su izjave koje su se neformalno mogle \u010duti u diplomatskim kuloarima u vezi sa Biljanom Plavši\u0107. Diplomate koje su isticale njeno "damsko ponašanje", njenu "genocidnu retoriku" stavljale su u drugi plan. Isto kao što je sudija Robinson vrline koje se razvijaju "šetnjom i kuhanjem" pretpostavio vrlinama koje je Plavši\u0107ka mogla razviti iskrenim pokajanjem i radom na pomirenju. Stoga se Robinsonova odluka o puštanju Biljane Plavši\u0107 na slobodu mo\u017ee posmatrati samo na dva na\u010dina: kao bolno banalna ili konspirativna…<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n *Autorica je docentica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu<\/em><\/p>\nDani<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Zlo\u010din i kazna: Slu\u010daj Biljana Plavši\u0107 <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47093","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47093","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47093"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47093\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47093"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47093"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47093"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}} | | | | |