{"id":47077,"date":"2009-09-11T12:02:21","date_gmt":"2009-09-11T12:02:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47077"},"modified":"2009-09-11T12:02:21","modified_gmt":"2009-09-11T12:02:21","slug":"uloga-skolovanja-u-drustvu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/09\/11\/uloga-skolovanja-u-drustvu\/","title":{"rendered":"Uloga \u0161kolovanja u dru\u0161tvu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: J.D. Matthews<\/strong><\/em><\/p>\n

Ve\u0107ina ljudi ne voli da im se govori što da rade. Svaka institucija s ciljem da konstruira i uobli\u010di ne\u010diji \u017eivot je, u odre\u0111enoj mjeri, u sukobu s takvim osobama. Zanimljivo je da pojedinac nije uvijek u \u017eeljenom sukobu s institucijom. Oni koji su poslušni i ispunjavaju svoju ulogu studenta, razumljivo, pokušavaju ignorirati negativne u\u010dinke koje školovanje ima na njih. Ali, tko bi iskreno mogao pore\u0107i \u010dinjenicu da su ti u\u010dinci itekako vidljivi?<\/em>  <\/p>\n

Kroz proces školovanja studenti u\u010de da budu konformisti, nemaštoviti, poslušni i još puno drugih stvari koje se podrazumijevaju tijekom radnog vijeka. Ostani takav i nikad se ne\u0107eš osje\u0107ati dobro u svojoj ko\u017ei, ali \u0107e ti zato autoriteti biti zahvalni do kraja \u017eivota. Mislim da averzija koju ljudi imaju prema školovanju dobro odra\u017eava što nam proces obrazovanja \u010dini. Sadašnja situacija u kojoj se prisilno školovanje \u010dini tako prirodnim, ima svoj povijesni kontekst. Razlozi zašto provodimo tako puno vremena u svom \u017eivotu u školi mogu se jedino adekvatno objasniti gledaju\u0107i na školovanje iz povijesne perspektive i u povijesnom kontekstu \u010dime se u obzir uzimaju korištena sredstva, \u017eeljeni ciljevi i na\u010dini na koje institucionalni okvir školovanja pojedinca postavlja zato\u010denog u školi. Takav na\u010din gledanja na školovanje mo\u017ee biti revolucionaran samo ako se uspije poistovjetiti s pojedincem zato\u010denim u školi -njihovim potrebama i \u017eeljama, njihovom ljutnjom i frustracijama. Potrebno je sagledati kako se školovanje uklapa u cijelo društvo i kakve su to društvene veze i institucije koje iz vlastitih razloga pokušavaju pokoriti pojedinca. Problem što ve\u0107ina ljudi i radi sve što im se ka\u017ee, jest problem obrazovnih i društvenih odnosa.<\/p>\n

Školovanje je fundamentalni proces našeg društva. Mo\u017ee se shvatiti kao skup tehnika kojima društvo usmjerava mlade u znanje, vrijednosti i stavove neophodne da bi postali odgovorni \u010dlanovi društva, kopiraju\u0107i dominantni društveni poredak. Zvona, u\u010dionice, razredi, pravila, disciplina; sve su to va\u017eni aspekti procesa kontroliranja sa ciljem oblikovanja pojedinaca u po\u017eeljne oblike za druge – za autoritete. Školovanje, kao i rad, bazira se na prisili. Realno gledano, školovanje nas ne oboga\u0107uje prakti\u010dnim \u017eivotnim iskustvima. Ne školujemo se po svojim uvjetima. Tako\u0111er, tu je uvijek i metoda mrkve i batine koja upravlja napretkom. M. Stirner je imao pravo kada je rekao da je pitanje škole \u017eivotno pitanje.<\/p>\n

Najva\u017enija \u017eivotna vještina nau\u010dena u školi je pokornost. Ona je krucijalna za cijeli društveni hijerarhijski sistem. Obrazovanje, kako ga je W. T. Harris jednom definirao obuhva\u0107anje je pojedinca. Nitko nije potpuno slobodan od društvenih pritisaka i materijalnih snaga te izvan utjecaja. Ali to ne zna\u010di da se trebamo pokoriti uzoru individualne prilagodbe društvenom terenu: modifikaciji ponašanja koje je propisano od zaštitnika Dr\u017eave. Ovdje postoji esencijalna napetost: napetost izme\u0111u individue i društvenih institucija koje spre\u010davaju njihovo samoodre\u0111enje. Potreba za školovanjem usa\u0111ena je duboko u modrenu psihu. Bezuvjetnost prihva\u0107anja bilo koje moderne politi\u010dke ideologije jest u pretpostavci da pojedinci postoje kako bi slu\u017eili op\u0107im dobrima ili nekom višem, za osobni subjektivitet izvanjskom principu – ustvari, \u010dini se da je potreba za školovanjem osnova svih ideologija, svih politi\u010dkih sistema, svih oblika vladanja. Polaze\u0107i od ovog zaklju\u010dka, dovoljno školovana osoba – na primjer student, preuzima razmišljanje društvenog planera pozdravljaju\u0107i sva politi\u010dka pitanja. Kriti\u010dko se razmišljanje toliko zatire da su mnogi prakti\u010dno nesposobni za zauzimanje protupoliti\u010dkog stajališta, stava protiv moralne prtljage propisane ideologije, protiv sveobuhvatnosti „umne obrade". U vezi s ovim aspektom školovanja A. Inglis rekao je: „Va\u017eno je uo\u010diti da u ameri\u010dkom društvu svaki pojedinac mora biti, ne samo poštovatelj zakona, nego i u odre\u0111enoj mjeri vršitelj zakona."<\/p>\n

U demokratskoj dr\u017eavi, društvena stabilnost po\u010diva na internalizaciji vrijednosti koja stoje iza pravila, na internalizaciji moralnosti materijalizirane u zakonima. Netko mo\u017ee i ne voljeti školu, ali ipak vjerovati u njezinu mitologiju – a to je ve\u0107ina ljudi. Stereotipi oko dobrih\/loših studenata i svake druge kategorije studenata, prikrivaju pitanja oko po\u017eeljnosti sistema ocjenjivanja i kategoriziranja. „Banalnosti povezane s tim što prikrivaju, rade za tu dominantnu organizaciju \u017eivota…rije\u010di ne\u0107e prestati raditi dok god ljudi rade", napisao je M. Khayati. Mitologija oko dominantne organizacije \u017eivota sastoji se od mitova kao što su neophodnost školovanja da bi se nešto nau\u010dilo, od odvojenosti objektivnosti (i inteligencije) od razuma, i još dosta toga, a sve skupa odra\u017eava kapitalisti\u010dke vrijednosti od kojih je najtiša Napredak.<\/p>\n

Studenti, kao i \u010ditavo društvo, stalno stvaraju napredak. Studenski napredak, kao i onaj društveni, u osnovi je pripitomljavanje \u017eivotinje u ljudima. Kada se D. Jensen upitao zašto školovanje traje tako dugo, odgovor na koji je naišao bio je jasan i iskren: „ Potrebno je tako dugo da bi se uspješno slomila dje\u010dja volja. Nije lako prekinuti dje\u010dju volju, otkinuti je od vlastitog do\u017eivljaja svijeta i pripremiti za \u017eivot bolnog zaposlenja koji \u0107e morati trpjeti". Par stolje\u0107a ranije, Immanuel Kant sa\u017eeo je to u: „\u010covjek mora biti pripitomljen jer je po prirodi divlji…" Discipliniranje je u sr\u017ei obrazovnog poduzetništva. Škole o\u010dito nisu organizirane od strane studenata – oni su populacija koja treba biti pod kontrolom, nadzirana, mjerena i disciplinirana. Disciplina je ono što tvornice, uredi i prodavaonice dijele sa zatvorom, školom i psihijatrijskom ustanovom. Postoje odre\u0111ena pravila koja treba slijediti i studenti su cijelo vrijeme promatrani da bi bili u skladu s njima. Disciplina je klju\u010dna, ali ne objašnjava sve aspekte školovanja. Znanje, proizvod koji škole pola\u017eu u u\u010denike ili ih zasipaju njime, studentu koji prikuplja znanje u tom procesu izvan vlastite kontrole jest nešto izvanjsko. Znanje je mo\u0107, naj\u010deš\u0107e u toj mjeri da bi poslu\u017eilo interesima mo\u0107i i osiguralo utjecajno ili ugodno mjesto u društvenom poretku. Foucault je istaknuo da „mo\u0107 nu\u017eno proizvodi znanje"…mo\u0107 i znanje direktno povla\u010de jedno drugo, nema odnosa mo\u0107i bez korelacije ustrojstva podru\u010dja znanja, ni znanja koje ne pretpostavlja i tvori u isto vrijeme odnose mo\u0107i. Visoko specijalizirano znanje je ono putem kojeg škole preslikavaju odnose mo\u0107i i nadovezuju se na opse\u017enu hijerarhiju i podjelu rada. Pove\u0107anje va\u017enosti školovanja u modernom društvu odra\u017eava pove\u0107anje društvenog totalitarizma, u smislu da je sve više i više ljudskih aktivnosti podre\u0111eno i uvjetovano napretkom tehnološkog društva \u010dija je pokreta\u010dka snaga Kapital.<\/p>\n

O\u010dito je da svaka kritika školovanja mora sadr\u017eavati u sebi i kritiku društvenog poretka kojeg su škole sastavni dio i obratno. Školovanje se doima kao pozitivna povratna veza sistema: sve više i više ljudi poha\u0111a škole kapitalisti\u010dkog napretka i više je škola potrebno da bi ljude dr\u017eali pokornim šefovima. Obrazovanje je tako va\u017eno „pravo" za sve ljude da \u0107e biti obavezno prema \u010dlanku 26 iz Op\u0107e deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine. Obrazovanje je nešto oko \u010dega se sve ideologije mogu slo\u017eiti. Ono o\u010dito poma\u017ee ljudima da se prilagode ludosti modernog društva. Postajemo strojevi, poslušna tjelesa, dosadni mutavci i jednoli\u010dni od pisanja školskih uradaka sa istim karakteristikama. U ve\u0107ini slu\u010dajeva, studenti se pokoravaju institucionalnoj promjeni ponašanja i vjerno reproduciraju trenutni društveni poredak.<\/p>\n

Zamirzine.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: J.D. Matthews Ve\u0107ina ljudi ne voli da im se govori što da rade. Svaka institucija s ciljem da konstruira i uobli\u010di ne\u010diji \u017eivot je, u odre\u0111enoj mjeri, u sukobu s takvim osobama. Zanimljivo je da pojedinac nije uvijek u \u017eeljenom sukobu s institucijom. Oni koji su poslušni i ispunjavaju svoju ulogu studenta, razumljivo, pokušavaju […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47077","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47077","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47077"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47077\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47077"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47077"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47077"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}