{"id":47063,"date":"2009-08-28T17:15:14","date_gmt":"2009-08-28T17:15:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47063"},"modified":"2009-08-28T17:15:14","modified_gmt":"2009-08-28T17:15:14","slug":"uzalud-vam-trud-lingvisti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/08\/28\/uzalud-vam-trud-lingvisti\/","title":{"rendered":"Uzalud vam trud, lingvisti"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Karmen Lon\u010darek<\/strong><\/em><\/p>\n

Sve jezi\u010dke invencije s nakanom da se poja\u010daju razlike izme\u0111u srpskog i hrvatskog jezika i dalje \u0107e propadati u to\u010dki kad postanu zaista djelotvorne; naime, kad postanu nerazumljive Bošnjacima, Srbima i Crnogorcima – jednako \u0107e biti nerazumljive i Hrvatima.<\/em> <\/p>\n

Jedno od pitanja o budu\u0107nosti naše zemlje svakako je i pitanje budu\u0107nosti našeg jezika. \u010cuju se predvi\u0111anja kako \u0107e se, zahvaljuju\u0107i slobodnom divergentnom razvoju, hrvatski i srpski jezik za pedesetak godina toliko razlikovati da se naši potomci uop\u0107e ne\u0107e razumjeti.<\/p>\n

Nadalje, svaka, pa i najbezazlenija sumnja u tvrdnju doma\u0107ih jezikoslovaca da su hrvatski i srpski dva suštinski razli\u010dita i odjelita jezika, u javnosti se do\u010dekuje na no\u017e, \u017eestinom kojom gorljivi vjernici do\u010dekuju sumnje u svoju religijsku dogmu.<\/p>\n

Znanost (a lingvistika jest znanost), temelji se na obilje\u017ejima suprotnima od dogmatskih, to jest, na logici i na empiriji. Empirija je, da se podsjetimo, sistematsko provjeravanje tvrdnji da li su u skladu s iskustvenom stvarnoš\u0107u; logika je pak preispitivanje izri\u010daja da li su bez proturje\u010dnosti. Logika i empirija su, kako veli njema\u010dki filozof mla\u0111e generacije Michael Schmidt-Salomon, još uvijek najbolji instrumenti koje je \u010dovje\u010danstvo dosad razvilo da bi dobivalo ispravne spoznaje o svijetu.<\/p>\n

Pa upotrijebimo onda te dvije znanstvene metode koje nas ne koštaju ništa (eto, još jedan dokaz da su najbolje stvari još uvijek besplatne), i usporedimo tvrdnju naših jezikoslovaca da su srpski i hrvatski dva odjelita jezika sa iskustvenom stvarnoš\u0107u.<\/p>\n

Jezikoslovni pokus prvi. Prvi prakti\u010dni eksperiment u razgrani\u010denju hrvatskog od srpskog jezika bila je hrvatska premijera srpskog filma "Rane" re\u017eisera Sr\u0111ana Dragojevi\u0107a titlovanog (mo\u017eda je ispravnije re\u0107i: titlanog? titliranog?) na hrvatski.<\/p>\n

Kad je u prvoj minuti lik s filmskog platna rekao "Ve\u017eite se, pole\u0107emo", i pojavio se titl „Ve\u017eite se, polije\u0107emo", kinodvoranom je prostrujao kikot. Kad se na filmskom platnu pojavio latini\u010dni natpis "Beograd, jesen 1991.", a ispod njega je latini\u010dni titl objasnio: "Beograd, jesen 1991.", dvoranom se zaorio takav smijeh da bi re\u017eiseru filma i autorima titlova pozavidio i besmrtni Charles Chaplin. Time su hrvatski gra\u0111ani odaslali vrlo jasnu poruku što misle o prevo\u0111enju sa srpskoga na  hrvatski.<\/p>\n

Titl u kojem je „p.z.a" prevedena kao „p.\u010d.a" ve\u0107 je ušao u legendu, pa \u0107emo ga u ovom, strogo znanstvenom razmatranju pristojno zaobi\u0107i.<\/p>\n

Eksperiment je izveden 1999. godine, re\u0107i \u0107e neki, bilo je to davno, i od tad se mnogo toga promijenilo u hrvatskom, a bogme i u srpskom, bosanskom i crnogorskom jeziku.<\/p>\n

Zato izvedimo:<\/strong><\/p>\n

Jezikoslovni pokus drugi. Sredinom o\u017eujka ove godine je u povodu slu\u017ebenog posjeta hrvatskog premijera Ive Sanadera Beogradu hrvatski tisak prenio da \u0107e Zagreb Beogradu ponuditi stotine dokumenata koje je za svoje potrebe Hrvatska morala prevesti u procesu pribli\u017eavanja EU. Spominjalo se tridesetak tisu\u0107a stranica prevoda, koli\u010dina \u010dije prevo\u0111enje košta oko milijun eura. Nekoliko dana kasnije oglasila se i crnogorska javnost, malo nervozna što takav dar nije ponu\u0111en i njihovoj zemlji. Kad spomenuti dar nije isporu\u010den ni tri mjeseca kasnije, za\u010dulo se rogoborenje i u srpskoj javnosti.<\/p>\n

Kao što je premijera titlovanog srpskog filma pokazala da hrvatski gra\u0111ani savršeno razumiju srpski, pa \u010dak i kad se radi o lingvisti\u010dkim finesama poput gore spomenutog dijela damske anatomije, tako je i jamranje srpske i crnogorske javnosti zbog neustupanja skupih prevoda vrlo jasno dokazalo da srpski i crnogorski gra\u0111ani razumiju ne samo svakodnevan hrvatski govor, ve\u0107 i stru\u010dne izraze pravne, ekonomske i drugih znanosti, korištene u pretpristupnim dokumentima.<\/p>\n

Hrvatsko gvo\u017e\u0111e<\/strong><\/p>\n

Dalo bi se raspredati i o drugim znanstvenim dokazima da bosanski, crnogorski, hrvatski i  srpski nisu suštinski razli\u010diti jezici, primjerice, da su foneti\u010dke, fonološke, ortoepske i ortografske razlike me\u0111u njima neznatne, kao i da razlike u konjugacijama i deklinacijama ukupno iznose jedva jedan posto. Tako\u0111er bi se moglo dokazivati da su jezi\u010dke podjele prvenstveno politi\u010dke, a ne lingvisti\u010dke.<\/p>\n

Me\u0111utim, kad se raspravlja o dogmi – pa bila ona kvazilingvisti\u010dka ili religijska – tu znanstveni dokazi, logika i pozivanje na iskustvenu stvarnost nisu od osobite koristi. Zato se ograni\u010dimo na posljedice koje su hrvatski jezik i hrvatski gra\u0111ani pretrpjeli zbog pokušaja aktivnog produbljavanja razlika izme\u0111u hrvatskoga i ostala tri štokavska standarda.<\/p>\n

Odjeljivanje hrvatskog jezika od srpskoga i ostalih izvedeno je da ne mo\u017ee biti jednostavnije: gdje god su za neki pojam postojala dva izraza, jednoga se dodjeljivalo hrvatskome, a drugoga ostalim trima standardima. Tu smo metodu svi savladali vrlo rano, još u dje\u010djoj dobi, a u znanosti i šire poznata je kao „jedna meni – jedna tebi." Kao posljedica, hrvatski jezik ostao je osiromašen za mnoge rije\u010di kojima upotreba kroz povijest daje puno pravo da se nazivaju hrvatskima. Na primjer, svaki dogmatik hrvatskog jezika ustvrdit \u0107e da je „gvo\u017e\u0111e" srpska rije\u010d, dok je hrvatska pravovjerna ina\u010dica „\u017eeljezo". Me\u0111utim, pretra\u017eimo li elektronske biblioteke (primjerice, na http:\/\/hr.wikisource.org), rije\u010d „gvo\u017e\u0111e" prona\u0107i \u0107emo u Šari\u0107evom prijevodu Biblije, Ma\u017eurani\u0107evoj Smrti Smail-Age \u010cengi\u0107a, nekoliko Šenoinih djela, pa kod Gunduli\u0107a, Kamova (naš, Rije\u010danin!), Badali\u0107a, Kova\u010di\u0107a, Vojnovi\u0107a, Ivane Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107, u hrvatskim narodnim pripovjetkama…<\/p>\n

Sli\u010dno je s "muzikom" – cijeli svijet sluša muziku, jedino smo mi osu\u0111eni na glazbu [naime, glazba nije isto što i muzika, jer nije svaka muzika glas (glas+ba=glasba=glazba)]. \u010cista glazba su, primjerice, ojkalica, ganga i rera. <\/p>\n

Zašto nam više ne valjaju rije\u010di koje su valjale našim knji\u017eevnim klasicima, i zašto bismo valjane rije\u010di, poput muzike, tek tako ustupali drugim narodima? Zar nisu i te rije\u010di naša „obiteljska srebrnina"?<\/p>\n

Jedna meni – jedna tebi<\/strong><\/p>\n

Zadr\u017eimo se još malo na našoj jezi\u010dkoj baštini i odnosu prema našim literarnim klasicima.<\/p>\n

Sijamske blizance ne mo\u017ee se uvijek podijeliti na na\u010din „jedna meni – jedna tebi", pogotovo kad se radi o vitalnim dijelovima tijela. No kad ih se odjeljuje, to se \u010dini sofisticiranom kirurškom tehnologijom, a ne pilom i sjekirom. Odjeljivanje hrvatskoga od ostala tri jezi\u010dna standarda upravo podsje\u0107a na mlataranje sjekirom tamo gdje je trebalo mikrokirurgijom i laserom. Jer, kako druk\u010dije prispodobiti to što se oboga\u0107ivanje hrvatskog jezika prepustilo radu slu\u017ebenika u institucijama koje se bave jezikom, ili, još gore, raspisivanjem pateti\u010dnih natje\u010daja za izmišljanje novih hrvatskih rije\u010di \u010dime bi se, kao, imalo dokazati bogatstvo tvorbenih mogu\u0107nosti hrvatskog jezika (vidi pod „Nagrada Dr. Ivan Šreter"), umjesto da se pokušalo revitalizirati tisu\u0107e rije\u010di što su se stolje\u0107ima koristile u hrvatskom knji\u017eevnom jeziku, a koje nisu pre\u017eivjele vukovske zahvate po\u010detkom prošlog stolje\u0107a.<\/p>\n

I dok svi suvremeni europski knji\u017eevni jezici zasnivaju i nadogra\u0111uju vlastiti leksik djelima svojih najve\u0107ih klasi\u010dnih pisaca, mi to zaobilazimo u širokom luku, iako je hrvatska je renesansna i barokna knji\u017eevnost najkvalitetnija od svih slavenskih jezika. Da ironija bude ve\u0107a, stotine rije\u010di koje su iskovali hrvatski pisci i jezikoslovci (poput "sladoled", "parobrod", "zlo\u010din"…) s vremenom su ušli u srpski knji\u017eevni jezik. A nas su, eto, dopali suosnik, dalekovidnica i  zrakomlat.<\/p>\n

Ipak, izmišljanje novih hrvatskih rije\u010di ostalo je razonoda za "intelektualnije" krugove, dok su takve rije\u010di u širokom gra\u0111anstvu – baš kao i titlovanje srpskih filmova – do\u010dekivane s podsmijehom i ispra\u0107ene porugom montipajtonovskih kalambura (bicikl = me\u0111uno\u017eno guralo, kravata = okolovratni dopupnik).<\/p>\n

Materinji jezik u Absurdistanu<\/strong><\/p>\n

Trijebljenje srbizama iz hrvatskoga nije urodilo samo osiromašenjem hrvatskog leksika, ve\u0107 je, postavši obavezom i znakom domoljublja, stvorilo opasnu iluziju da hrvatski gra\u0111ani ne znaju dobro svoj jezik. Zamisao da ljudi ne znaju svoj materinji jezik toliko je izvan zdrave pameti da nema smisla razglabati je.<\/p>\n

Osobito su zakinuta djeca jer u sklopu obavezne osnova\u010dke i srednjoškolske lektire više ne \u010ditaju izuzetno va\u017ena knji\u017eevna djela obli\u017enjih naroda. Nije li bizarno da hrvatski gimnazijalci \u010ditaju Maruli\u0107a gdje im za svaku petu rije\u010d treba rje\u010dnik, a ostaju zakinuta za neka od podnajboljih djela klasika jezika kojeg bi razumjeli gotovo sasvim, kao što su Andri\u0107 ili Selimovi\u0107?<\/p>\n

Uzrok takvog stanja u našem jeziku, kao i mnogih drugih doma\u0107ih naopakosti, jest \u010dinjenica da budu\u0107nost u nas ustrajno kasni. Naime, u balkanskoj regiji još uvijek \u017eivi, ina\u010de nadvladana, romanti\u010darsko-nacionalisti\u010dka ideja s kraja 18. stolje\u0107a o svetom trojstvu jezika, nacije i dr\u017eave, po kojoj svaki narod mora imati jezik koji pripada samo njemu.<\/p>\n

Malo zdrave logike i usporedbe s iskustvenom stvarnoš\u0107u smjesta \u0107e pobiti tu ideju: Austrijanci ne govore austrijski, ve\u0107 njema\u010dki; u Švicarskoj su \u010dak \u010detiri slu\u017ebena jezika; jedina globalna velesila ne slu\u017ei se ameri\u010dkim, ve\u0107 engleskim jezikom, baš kao i Kana\u0111ani, Australci, Indijci, i drugi gra\u0111ani u ukupno 53 zemlje svijeta. Devet desetina Iraca govori samo engleski, dok svoj autohtoni keltski jezik \u010duvaju više na simboli\u010dkoj razini, kroz javne natpise i osobna imena (Padraigh, Sean, Siobhan…). \u017didovi su kroz tisu\u0107lje\u0107a ostali narodom, iako nisu imali vlastitu dr\u017eavu.<\/p>\n

Do you speak HRglish?<\/strong><\/p>\n

Iako je aktivan napor na produbljivanju podjele veoma \u017eivahan, ne samo s hrvatske, ve\u0107 sve više i sa srpske, bosanske i crnogorske strane, ishod je ve\u0107 odavno predvidio Krle\u017ea u cini\u010dnom komentaru da su ve\u0107 osamsto godina Hrvati i Srbi dva naroda podijeljena jednim bogom i jednim jezikom. Svakom je razumnom jasno da se oni još uvijek jako dobro razumiju, i nema razloga misliti da \u0107e za pedeset ili stotinu godina biti išta druga\u010dije. Jer, mogu\u0107nosti za komunikaciju ima više nego ikad u povijesti, a u virtualnom prostoru dr\u017eavne granice ne zna\u010de ništa: srpska djeca gledaju piratske kopije crti\u0107a i dje\u010djih emisija sinhroniziranih i titlovanih u Hrvatskoj, a hrvatska pak one iz Srbije; mladi ljudi iz tih zemalja razgovaraju na internetskim forumima, chatovima, \u010duju se preko Skypea. Prošle je godine Hrvatsku posjetilo stotinjak tisu\u0107a turista iz Srbije, i nije zabilje\u017een niti jedan slu\u010daj anga\u017eiranja prevodilaca za sporazumijevanje s doma\u0107ima.<\/p>\n

Zato \u0107e sve sve jezi\u010dke invencije s nakanom da se poja\u010daju razlike izme\u0111u srpskog i hrvatskog jezika i dalje propadati u to\u010dki kad postanu zaista djelotvorne; naime, kad postanu nerazumljive Bošnjacima, Srbima i Crnogorcima – jednako \u0107e biti nerazumljive i Hrvatima.<\/p>\n

Sve ovo bio je samo uvod da bih \u010ditaoce podsjetila na \u010dinjenicu da u našoj zemlji u svim ve\u0107im tvrtkama u stranom vlasništvu, gornje upravlja\u010dke razine razgovaraju isklju\u010divo na jeziku svoje zemlje: engleskom, njema\u010dkom, talijanskom, ma\u0111arskom, turskom.<\/p>\n

H-alter<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Karmen Lon\u010darek Sve jezi\u010dke invencije s nakanom da se poja\u010daju razlike izme\u0111u srpskog i hrvatskog jezika i dalje \u0107e propadati u to\u010dki kad postanu zaista djelotvorne; naime, kad postanu nerazumljive Bošnjacima, Srbima i Crnogorcima – jednako \u0107e biti nerazumljive i Hrvatima. Jedno od pitanja o budu\u0107nosti naše zemlje svakako je i pitanje budu\u0107nosti našeg […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47063","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47063","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47063"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47063\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47063"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47063"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47063"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}