{"id":47061,"date":"2009-08-25T21:23:51","date_gmt":"2009-08-25T21:23:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47061"},"modified":"2009-08-25T21:23:51","modified_gmt":"2009-08-25T21:23:51","slug":"subverzivna-ljubav","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/08\/25\/subverzivna-ljubav\/","title":{"rendered":"Subverzivna ljubav"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Mona Othman<\/strong><\/em><\/p>\n

U teoriji i praksi društvenih promjena nemogu\u0107e je izbje\u0107i pitanje naših odnosa i na koji na\u010din ih odre\u0111ujemo – što je zapravo norma preko koje ne prelazimo i kako \u0107emo zvati naše odnose. Jesu li oni ljubavni ili prijateljski, monogamni ili… Ili je rije\u010d o nebrojenom broju mogu\u0107nosti, gdje je naša otvorenost klju\u010dna u odabiru smjera u kojem \u0107e se naši odnosi razvijati. U Razgovoru za ZaMirZINE, Wendy-O Matik<\/strong> govori o svojim iskustvima oko otvorenih odnosa te o knjizi Redefiniranje naših odnosa, koja je objavljena i u Hrvatskoj.  <\/em><\/p>\n

Wendy-O Matik je spisateljica i aktivistkinja, objavila je niz knjiga poezije, dok je njeno najpoznatije i svakako naprodavanije izdanje knjiga "Redefiniranje naših odnosa – smjernice za odgovorne otvorene odnose" u kojoj kroz osobna iskustva i iskustva svojih prijatelja progovara o pitanju otvorenih odnosa. Kroz knjigu prikazuje probleme i vrijednosti takvih odnosa, dok istvoremeno jasno daje do znanja kako tu nije rije\u010d o recpetu ili jedinom mogu\u0107em rješenju, ve\u0107 tek o jednom od mogu\u0107ih rješenja koje je uvijek mogu\u0107e nadogra\u0111ivati.<\/p>\n

Osim što se ovo temom bavi u svojim tekstovima, Wendy-O Matik stalno radi turneje i predavanja, a posebno naglašava radionice "Radikalna ljubav i odnosi" gdje s razli\u010ditim ljudima dublje ulazi u probleme odnosa za koje smatra da je nu\u017eno opet ih definirati.<\/p>\n

Kako si došla na ideju pisanja knjige o otvorenim odnosima, ali ne na teorijski, nego prakti\u010dan na\u010din, kombiniraju\u0107i pritom vlastito iskustvo i iskustvo svojih prijatelja?<\/em><\/p>\n

Tema otvorenih odnosa ve\u0107 je dugo vremena podru\u010dje moje aktivne borbe i interesa. Oduvijek sam osje\u0107ala golemu koli\u010dinu ljubavi prema drugima (svima oko sebe): besku\u0107nicima na ulici, bakici u ulazu do, nekome s kime sam upravo vodila inspirativan petosatni razgovor…a naravno podrazumijeva se, i prema svojim prijateljima, ljubavnicima i obitelji.<\/p>\n

Kad sam si napokon bila u stanju priznati (bez osje\u0107aja krivnje) da imam pravo i obvezu prema sebi voljeti onoliko ljudi koliko \u017eelim i imam potrebu, tada sam postala svjesna da monogamni odnos, ograni\u010den statusom quo, nikad ne\u0107e zadovoljiti moje potrebe. Nikad se ne\u0107u mo\u0107i prilagoditi. U ranim dvadesetima „radikalna ljubav" ili sloboda da voliš onoga koga \u017eeliš, na na\u010din na koji \u017eeliš i onoliko osoba koliko \u017eeliš, postala je za mene na\u010din \u017eivota.<\/p>\n

Nakon ohrabrenja brojnih prijatelja, odlu\u010dila sam da je va\u017eno ispri\u010dati vlastitu pri\u010du, otvoreno pisati o svojim odnosima i \u017eivotnim izborima kako bih time ohrabrila osobe koje se isto tako bore sa \u017eivljenjem izvan dominantne i propisane strukture monogamije. Bilo je premalo primjera otvorenih odnosa i gotovo nijedna knjiga iz feministi\u010dke i anarhisti\u010dke perspektive.<\/p>\n

Kad netko spomene otvorene odnose ve\u0107ina ljudi automatski pomisli samo na seks s više ljudi ili na svingere. Ali ti u svojoj knjizi naglašavaš da je rije\u010d o odgovornim otvorenim odnosima. Mo\u017eeš li objasniti zna\u010denje odgovornosti u otvorenim odnosima i na\u010din na koji je ti vidiš?<\/em><\/p>\n

Takav na\u010din razmišljanja zovem mit o svingerima. Otvoreni odnosi nisu samo otvoreni seks. Postoji tisu\u0107u na\u010dina na koje mo\u017eemo voljeti nekog – seks je lakši dio. Radi se o tome da budemo dovoljno kreativni u aktivnom posve\u0107ivanju razvijanja ljubavi na više razina (npr. ma\u017eenje, grljenje, slušanje, razmjena iskustva itd.) koje te odvajaju od norme.<\/p>\n

Otvoreni odnosi nemaju toliko veze sa seksom, koliko imaju s pristankom, iskrenoš\u0107u, posljedicama, razrješavanjem osje\u0107aja posesivnosti, potporom i spremnoš\u0107u na komunikaciju. Zamislimo da su svi naši zna\u010dajni odnosi inspirativni, intimni i strastveni – rije\u010dima, djelima, emocijama. Zamislimo da ti odnosi uklju\u010duju prijatelje, ljubavnike, obitelj, našu zajednicu, susjede i poznanike. Sada zamislimo da \u017eongliramo s tim zna\u010dajnim odnosima punim ljubavi na odgovoran, eti\u010dan i iskren na\u010din.<\/p>\n

\u010cesto isti\u010deš va\u017enost iskrenosti u otvorenim odnosima, ali kod ljudi koji prakticiraju otvorene odnose pogledi se razlikuju u vezi njezinih razina. Što ti misliš o svemu tome, uzimaju\u0107i u obzir da svi ljudi ne mogu podnijeti istu koli\u010dinu iskrenosti?<\/em><\/p>\n

To je odli\u010dno pitanje i jedno od \u010desto postavljanih na mojim radionicama „Radikalna ljubav & odnosi". Na to pitanje mo\u017eemo samo sebi samima odgovoriti, i komunikacijom sa svojim partnerima, ljubavnicima, prijateljima. Neki ljudi mogu podnijeti sve detalje bez osje\u0107aja ljubomore i zabrinutosti. Drugi ljudi samo \u017eele znati da se osje\u0107ate dobro, da ste sretni i da se prema vama odnose s poštovanjem. Jako je bitno razgovarati s voljenima: Koliko toga mo\u017eeš podnijeti i \u017eeliš \u010duti? Do koje mjere \u017eeliš da budem iskrena i otvorena?<\/p>\n

U tvojoj se knjizi nudi mnogo smjernica za to kako se nositi s ljubomorom. Ona je veliki problem u odnosima i dosta ljudi se teško nosi s njom. Budu\u0107i da je sastavni dio kulture, puno ljudi je smatra osje\u0107ajem koji dokazuje da nekog stvarno voliš. Misliš li da je mogu\u0107e, ako se radi na tome, da osje\u0107aj ljubomore potpuno nestane?<\/em><\/p>\n

Mislim da ljubomora nikad ne mo\u017ee u potpunosti nestati jer je duboko integrirana u našu kulturu. Volim misliti o ljubomori kao o osje\u0107aju-smjernici, što objašnjavam u svojoj knjizi. Kao u analogiji s lukom, svi osje\u0107aju odre\u0111ene stupnjeve ljubomore, ali kada skineš slojeve luka, kada uzmeš vremena i stvarno preispitaš odakle izvire taj osje\u0107aj ljubomore, tada otkrivaš puno dublje središte osobnih problema kao što su nesigurnost, razo\u010daranje, strah od gubitka bliske osobe, strah od napuštanja, \u010dak me\u0111usobna ovisnost.<\/p>\n

Ljubomora je va\u017ean prozor u svijet onoga što pro\u017eivljavamo. Ve\u0107ina je ljudi usmjeri na prebacivanje krivnje na drugu osobu i nikad zapravo ne uzme vremena da razmisli o biti problema. Ja iskreno vjerujem da preispitivanje korijena vlastite ljubomore, bez predbacivanja i ka\u017enjavanja drugih osoba, uz puno strpljenja vodi do du\u017eeg, zdravijeg i ispunjenog odnosa.<\/p>\n

Mo\u017eeš li objasniti zašto je va\u017eno voljeti sebe da bismo se mogli suo\u010diti s ljubomorom?<\/em><\/p>\n

Kao što sam ve\u0107 spomenula u prethodnom odgovoru, ljubomora je prilika za preokretanje paradigme, obrat od po\u010detnog prebacivanja krivnje zbog vlastite ljubomore na voljenu osobu do dubljeg preispitivanja samoga sebe. Ljubomora je pro\u017eeta intenzivnim osje\u0107ajima, strahovima, nesigurnostima i emocionalnom prtljagom iz prošlosti. Kad osjetimo ljubomoru, a pritom odustanemo od okrivljavanja druge osobe, prisiljeni smo zagledati se u svoje najdublje emocije i okida\u010de. Kad oljuštimo slojeve, sti\u017eemo do jezgre naših najbolnijih strahova, kao što su strah od napuštanja, izdaje i ostale vrlo stare, mra\u010dne rane. Jednom kad se razotkriju ove rane, po\u010dinje briga za sebe, ili drugim rije\u010dima ljubav prema sebi.<\/p>\n

U otvorenim je odnosima jako bitna sloboda istra\u017eivanja svih mogu\u0107nosti i emocija s osobama s kojima to \u017eelimo. \u010cini se da koncept primarnog partnera, sveprisutnog u knjizi, mo\u017ee biti prepreka tome, jer se nova osoba u \u017eivotu mo\u017ee osje\u0107ati sekundarno i ograni\u010deno u istra\u017eivanju svih mogu\u0107nosti odnosa.<\/p>\n

To je dobar pokazatelj kako patrijarhat uokviruje naš na\u010din razmišljanja o odnosima i koliko dominira našim jezikom. Rije\u010di „primaran" i „sekundaran" nedvojbeno su hijerarhijske i neeti\u010dne prema slobodi da volimo i do\u017eivimo ljubav u svim njezinim neograni\u010denim mogu\u0107nostima.<\/p>\n

Zašto onda upotrebljavaš termin „primarni partner" u svojoj knjizi?<\/em><\/p>\n

Na\u017ealost, priznajem, nismo se više pozabavili jezikom i nismo imali druge termine za partnere ili ljubavnike koji nisu dio našeg neposrednog blisko povezanog kruga. I na mene su duboko utjecale patrijarhalne norme koje su nas navele da razmišljamo u hijerarhijskim terminima. Ja sam daleko od savršenog i još se trudim da shvatim na koje sve na\u010dine hijerarhija\/patrijarhat pro\u017eima i inficira sve što ka\u017eem, osje\u0107am, napravim i do\u017eivim.<\/p>\n

Knjigu sam napisala 2000. godine, tada sam bila u desetogodišnjem otvorenom odnosu s osobom s kojim sam i \u017eivjela i koja je bila veliki prioritet u mom \u017eivotu. Od pisanja moje knjige prošlo je 8 godina i treba je izmijeniti i nadopuniti.<\/p>\n

Otvoreni su odnosi u našem društvu tabu, smatraju se površnima te da se radi samo o seksu sa \u010dim je više ljudi mogu\u0107e. Ta predrasuda je toliko ukorijenjena da je jako teško priznati roditeljima ili \u010dak bliskim prijateljima prakticiranje takvih odnosa. Ponekad se \u010dini kako je lakše obznaniti svoju seksualnu orijentaciju jer je to prihvatljivije i manje je prijetnja svetom konceptu monogamije. Zbog toga dosta ljudi odlu\u010duje ostati u ormaru. <\/em><\/p>\n

Misliš li da takav izbor osu\u0111uje otvorene odnose na zatvorenu, getoiziranu pri\u010du koja ostaje izme\u0111u ljudi koji su dio te pri\u010de? Misliš li da ostajanje u ormaru i skrivanje nekih bitnih dijelova \u017eivota pravi pritisak na svakodnevni \u017eivot?<\/em><\/p>\n

Na\u017ealost, puno ljudi u odgovornim otvorenim odnosima ostaje u ormaru u vezi s time. Bez potpore drugih, jako je teško dijeliti svoje izbore koji prijete samom korijenu patrijarhalnog društva. Upravo me ta underground priroda alternativnih na\u010dina \u017eivota potaknula da javno govorim o otvorenim odnosima i organiziram radionice koje okupljaju ljude zainteresirane za tu tematiku i na kojima mogu dobiti potporu. Mnogim ljudima koji su sudjelovali na tim radionicama bio je to prvi put da otvoreno razgovaraju o svom otvorenom odnosu.<\/p>\n

U SAD-u je knjiga objavljena šest puta, \u010dini se da je interes za knjigu velik. Mo\u017eeš li re\u0107i nešto o tome i kakve su tvoje povratne informacije? Misliš li da ljudi sve više preispituju koncept monogamije?<\/em><\/p>\n

Zapravo je 2007. godine objavljena sedmi put. Bez sumnje, svjedo\u010dila sam revoluciji otvorenih odnosa i isto tako razvoju globalnog pokreta koji je postao vidljiviji zadnjih 5-10 godina. Primila sam nebrojene mejlove s pozitivnim reakcijama o knjizi i obogatila sebe iskustvima drugih koji prakticiraju druga\u010dije otvorene odnose. Ljudi su tijekom \u017eivota izlagani starim ili novim konceptima odnosa i ljubavi i tijekom tog procesa po\u010dinju uvi\u0111ati da postoje izbori. Ti su izbori klju\u010dni dio u prihva\u0107anju slobode i slamanju ograni\u010denja patrijarhata. A ljubav prema više osoba na vlastite na\u010dine o kojima sanjamo mo\u017ee biti nevjerojatno osloba\u0111aju\u0107e iskustvo.<\/p>\n

Tvoji prijatelji i ti pišete tako\u0111er i o vašim lošim iskustvima u otvorenim odnosima. U puno slu\u010dajeva ljudi pokušaju biti u otvorenom odnosu i odmah nakon prvog negativnog iskustva prestaju pokušavati. Misliš li da su loša iskustva dio procesa u\u010denja i treba li o njima razgovarati da bi se to postiglo, a ne uzeti prvo loše iskustvo kao razlog za odustajanje?<\/em><\/p>\n

To je jedna od najva\u017enijih to\u010dki moje radionice koja mo\u017ee pomo\u0107i ljudima koji se trude da njihov otvoreni odnos uspije ili su bili povrije\u0111eni u prošlosti lošim iskustvima. Ovdje \u017eelim istaknuti jedan dvostruki standard: kad tradicionalni monogamni odnos završi loše, nitko nikad za to ne krivi oblik odnosa, osobe iz tog odnosa vra\u0107aju se monogamiji. Ali kad otvoreni odnos završi loše, prirodna reakcija je krivljenje nemonogamnog oblika odnosa za neuspjeh. Samo me\u0111usobnom potporom i radom na odnosu mo\u017eemo izgraditi samoodr\u017eivi zdravi odnos.<\/p>\n

U knjizi je posebno naglašavana va\u017enost neprestanog ponovnog promišljanja svih odluka i pravila koje smo donijeli tijekom odnosa. <\/em>Ti dogovori i odluke ne bi se trebali uzimati zdravo za gotovo kao u tradicionalnim odnosima. Mo\u017eeš li re\u0107i nešto više o tome?<\/em><\/p>\n

Partneri u otvorenom odnosu donose odluke i pravila kako bi izgradili \u010dvrste temelje povjerenja, iskrenosti i odgovornosti. Ali \u017eelje i odnosi se mijenjaju tijekom vremena, pa je prirodan slijed preispitivanje i utvr\u0111ivanje vrijede li još stara pravila i odluke ili mogu biti promijenjena ili izba\u010dena.<\/p>\n

Na primjer, partneri se mogu dogovoriti da ne stupaju u seksualne odnose s drugima na po\u010detku odnosa kad su i sami osjetljiviji i dok svi dogovori ne sjednu na svoje mjesto. Ali nakon nekog vremena, kad mo\u017eda budu htjeli dijeliti ljubavnika ili se vi\u0111ati s ljudima izvan svog odnosa, tada \u0107e trebati preispitati taj dogovor i zapo\u010deti polagan proces donošenja novih pravila i dogovora koji su otvoreniji, a s kojima \u0107e na\u0107i na\u010din da zadr\u017ee svoju povezanost. Sastavni je dio ljepote i slobode otvorenih odnosa u kreiranju naših vlastitih odnosa s onima koje volimo na na\u010din koji nama odgovara i s obzirom na naše ideale i stavove, a ne prema onome što su nam roditelji i društvo odredili<\/p>\n

zamirzine.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Mona Othman U teoriji i praksi društvenih promjena nemogu\u0107e je izbje\u0107i pitanje naših odnosa i na koji na\u010din ih odre\u0111ujemo – što je zapravo norma preko koje ne prelazimo i kako \u0107emo zvati naše odnose. Jesu li oni ljubavni ili prijateljski, monogamni ili… Ili je rije\u010d o nebrojenom broju mogu\u0107nosti, gdje je naša otvorenost […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47061","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47061","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47061"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47061\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47061"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}