{"id":47047,"date":"2009-08-11T09:34:45","date_gmt":"2009-08-11T09:34:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47047"},"modified":"2009-08-11T09:34:45","modified_gmt":"2009-08-11T09:34:45","slug":"brzezinski-i-postmoderni-hunizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/08\/11\/brzezinski-i-postmoderni-hunizam\/","title":{"rendered":"Brzezinski i postmoderni hunizam"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jure Vuji\u0107*<\/strong><\/em><\/p>\n

Danas ne postoji nijedan ozbiljni analiti\u010dar me\u0111unarodnih odnosa koji ne poznaje teze Zbigniewa Brzezinskog iznesene u njegovu dijelu "Velika šahovska plo\u010da" (reaktualizirana verzija je "The Choice: global domination or global leadership" istog autora, knjiga koja je postala obvezatni studijski brevijar o me\u0111unarodnim odnosima i nezaobilazna "biblija" ameri\u010dke vanjske geopolitike). Me\u0111utim, postavlja se pitanje što ve\u017ee Zbiga, bivšeg savjetnika ameri\u010dkog predsjednika Jimmyja Cartera, današnjeg savjetnika Baracka Obame i jednog od utemeljitelja Trilateralne komisije, tog dinosaura ameri\u010dke "real-politike", s protopovijesnim Atilinim Hunima? Netko bi rekao da je to šala, ali zaista imaju mnogo zajedni\u010dkoga. "Velika šahovska plo\u010da" je \u017eivi anakronizam, odnosno bolje re\u010deno neohunski memento, geopoliti\u010dki esperanto za svjetsku dominaciju. Spoj high tech svemirskog antimisilskog štita i hunskog osvaja\u010dkog ratobornog duha. <\/p>\n

Postmoderni hunizam Brzezinskog je nastavak klju\u010dnih ameri\u010dkih velikih svjetskih strategija – od Manifest destinyja, Monroeove doktrine, doktrine neocontainementa, današnje doktrine roll backa iz kojih se sukcesivno iš\u010ditava kontinuirani imperativ i konstanta: onemogu\u0107avanje europskih kontinentalnih sila da kontroliraju klju\u010dni srednjoazijski prostor. <\/p>\n

"Velik šahovska plo\u010da" je postmoderno "remake-djelo" Kiplingove "Velike igre" iz 19. stolje\u0107a kada Britanci nastoje kontrolirati Put svile sve do indijskog oceana. Prostor koji su do ju\u010der Huni nastojali osvojiti s konjani\u010dkim pohodima, danas, prema tezama Brzezinskog, Amerika nastoji kontrolirati s trioceanskom pomorskom prevlaš\u0107u od Sueza do Šangaja. Ju\u010der, kao i danas, sudbina Europe kao potencijalne svjetske sile i geopoliti\u010dki hegemon odigrava se na podru\u010dju srednje Azije. Gubitak kontrole na tom golemom kontinentalnom prostoru neminovno dovodi propasti projekta "Europe-sile". Strategija Brzezinskog nastoji igrati turkofonsku kartu u novoj geopoliti\u010dkoj i energetskoj rekonfiguraciji regije, onemogu\u0107uju\u0107i povezivanje regionalnih hegemona: Rusije, Irana i Indije. Brzezinski naziva regiju srednje Azije "euroazijski bakani". Takva strategija nije nova i vu\u010de svoje korijene iz osvaja\u010dke dinamike hunskih i turko-mongolskih carstava potkraj razdoblja antike. Zanimljivo je i relevantno da svi ameri\u010dki vojni sto\u017eeri i Pentagone pomno prou\u010davaju takve vojne strategije i regionalne dinamike. Prodiranje Huna prema zapadu Europe tijekom povijesti je prouzro\u010dilo veliki nered na europskom kontinentu. Potkraj antike na podru\u010dju srednje Azije Mongoli su potisnuli azijatski narod Xianbei, koje turkofonske horde potiskuju na periferiji kineskog svijeta, a zadnji su protjerali Huni Kazahstana koji se, nakon što su podjarmili Alane u regiji Kaspijskog mora, sukobljavaju s Gotima i napreduju prema zapadu. Me\u0111utim taj je pohod zaustavio Karlo Veliki s frana\u010dko-germanskim savezom. <\/p>\n

Cijelo je to razdoblje bilo obilje\u017eeno kaosom europskoga kontinenta. Me\u0111utim u "Velikoj šahovskoj plo\u010di" Brzezinski izjavljuje da "ameri\u010dka strategija treba oponašati i primijeniti mongolsko-hunsku strategiju u srednjoj Aziji: konsolidirati gospodarsko i vojnu hegemoniju bez primjene strategije prostornog upravljanja osvojenog podru\u010dja". Noam Chomsky \u010desto isti\u010de da je Amerika izumila "neodgovornu hegemoniju", dok su tri carstva koja su upravljala tom regijom (Rimljani, Parti i carstvo Gupta) nastojali optimizirati taj prostor \u010diji tragovi su još danas vidljivi u najperifernijim bivšim carskim provincijama: Hadrijanov zid, terme Batha, trasiranje gradova Timgada i Lambezea u sjevernoj Africi, kao svjedo\u010denje organizacijske i urbanisti\u010dke prostorne politike navedenih carstava. Naime, takva su carstva poticali na postupnu sedentarizaciju i urbaniziraju ruralnih autohtonih plemena. I tu pronalazimo sr\u017e iskonskog europskog identiteta: volja za organizacijom i osiguravanjem trajnog mira i stabilnosti putem carskog policentri\u010dnog europskog modela. <\/p>\n

Kod hunsko-mongolskog modela ništa od toga. Nikakvi tragova arhitektonskog postignu\u0107a i urbanisti\u010dkog prostornog ure\u0111enja. Nijedan trag paradigmati\u010dne arhitekture i prisutnosti prometnih mre\u017ea. Nomadska hunska turkofonsko-mongolska imperijalna dinamika protivi se uspostavi koherentnog teritorijalnog poretka iako te\u017ei prema univerzalnoj dominaciji. U odnosu na neprisutnost takve teritorijalne organizacije, Brzezinski, naprotiv, veli\u010da taj nomadski model pa tako piše u "Velikoj šahovskoj plo\u010di": "… jedino izvanredno mongolsko carstvo se pribli\u017eava našoj definiciji svjetske sile". Ameri\u010dki vojni krugovi ozbiljno nastoje reaktivirati takvu dinamiku jer omogu\u0107ava primjenu strategije "konstruktivnoga kaosa" i odr\u017eavanje kontrole nad prostorima u permanentnom kaosu i nestabilnosti. To govori o postupnoj reaktualizaciji hunsko-mongolske strategije na podru\u010dju Europe koja je tijekom povijesti uvijek imala iste ciljeve: onemogu\u0107iti stvaranje europskoga kontinentalnog bloka, neutralizirati Njema\u010dku, zaokru\u017eiti (politika containementa) ili potisnuti (politika roll-backa) Rusiju na podru\u010dju srednje Azije, onemogu\u0107iti svaki pokušaj koncentracije europske sile u Mezopotamiji te staviti pod nadzor Kinu. <\/p>\n

Primjena hunsko-mongolske strategije u srednjoj Aziji, na podru\u010dju euroazijske kontinentalne mase, omogu\u0107ava nametanje nestabilnih "fragmentiranih granica" prema terminologiji Kissingera, koji je takav model preuzeo o francuskog kardinala Richelieua i stratega Vaubana. Cilj takve strategije je rastavljati rubna, vanjska podru\u010dja Rusije, Irana, srednje Europe (širenjem mikrodr\u017eava) te onemogu\u0107iti Rusiji pristup Sredozemlju. U tom smjeru jedan od cilja širenja Atlantskog saveza na srednjoeuropske zemlje (posebice Bugarsku i Rumunjsku) imala je cilj, prema geopolitologu Edwardu Luttwaku, kontrolu Dunava i uspostavu ameri\u010dkoj vojnog dipozitiva du\u017e te rijeke. Ameri\u010dki vojni sto\u017eer primjenjuje Luttwakove geopoliti\u010dke teze te teze umirovljenoga britanskoga generala Nigela Bagnalla, autora knjige "Povijesti ratova Rima protiv Kartage". Današnje geopoliti\u010dko stanje u jugoisto\u010dnoj Europi dokazuje da kontrola Jadrana i Egejskog mora biti onemogu\u0107ena bilo kojem regionalnom hegemonu na Balkanu ili pak mitteleuropskoj germanskoj sili. <\/p>\n

Takvo podru\u010dje povezuje Sredozemlje s kopnenim zale\u0111em ma\u0111arske doline putszta koja povezuje ukrajinske doline i golema prostranstva Sibira. Geopoliti\u010dar Haushofer tako\u0111er je uvidio u ondašnjoj angloameri\u010dkoj strategiji za vrijeme Drugog svjetskog rata, reaktualizaciju hunske strategije "anakonde": "anakonda" simbolizira anglosaksonske pomorske flote i sile. Ta je pomorska anakonda, koja nastoji zaokru\u017eiti srednjoazijski prsten (od Kakvaza do Indijskog oceana) duplirana svemirskom anakondom, mre\u017eom satelita koja tako\u0111er okru\u017euje zemlju, putem satelitskog nadziranja (poznata je mre\u017ea Echelon). <\/p>\n

Jedan od klju\u010dnih ciljeva takve strategije je onemogu\u0107avanje stvaranja onog što francuski geopoliti\u010dar Henri de Groussovre naziva "os Pariz-Berlin -Moskva", kao pretpostavke za izgradnju realne vojne i vanjskopoliti\u010dke "Europe-sile".<\/p>\n

Zbigova strategija ra\u010duna na klju\u010dna sredstva informacijskog rata i na odre\u0111eno nepoznavanje povijesnih geopoliti\u010dkih i kulturoloških prilika u srednjoj Aziji. O tome govori francuski vojni analiti\u010dar François-René Huyghe, specijalist "kognitivnog rat" u numeri\u010dkoj eri, i profesor Jacques Bertin, koji je izdao "univerzalni povijesni atlas" koji objašnjava hunsku strategiju s kartama. <\/p>\n

Nije ni \u010dudno da Zbig razmišlja na duge staze i da se ne boji eksplicitnosti svojih izjava i teza u "Šahovskoj plo\u010di", jer ra\u010duna na u\u010dinkovitost poznatoga koncepta tittytainementa, koji je predstavio tijekom foruma "State of the World" 1995. godine kao sredstvo za definiranje globalnih ciljeva svjetske politike putem menad\u017eerskih politika u poduze\u0107ima. Taj koncept objedinjuje fizi\u010dka i psihološka sredstva i jedna je vrsta softpowera koji upravlja s anestezijskim u\u010dinkom poput mlijeka za dojen\u010dad. <\/p>\n

*Autor je geopolitolog i publicist<\/p>\n

Vjesnik<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jure Vuji\u0107* Danas ne postoji nijedan ozbiljni analiti\u010dar me\u0111unarodnih odnosa koji ne poznaje teze Zbigniewa Brzezinskog iznesene u njegovu dijelu "Velika šahovska plo\u010da" (reaktualizirana verzija je "The Choice: global domination or global leadership" istog autora, knjiga koja je postala obvezatni studijski brevijar o me\u0111unarodnim odnosima i nezaobilazna "biblija" ameri\u010dke vanjske geopolitike). Me\u0111utim, postavlja se […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47047","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47047","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47047"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47047\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47047"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47047"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47047"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}