{"id":47036,"date":"2009-07-31T15:04:43","date_gmt":"2009-07-31T15:04:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47036"},"modified":"2009-07-31T15:04:43","modified_gmt":"2009-07-31T15:04:43","slug":"sjaj-i-bijeda-medija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/07\/31\/sjaj-i-bijeda-medija\/","title":{"rendered":"Sjaj i bijeda medija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Robert Oluji\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

"Narod se ne uzdi\u017ee u kulturu, a sama kultura se spušta na nivo masa.", Habermas<\/em><\/p>\n

Uvijek nas iznova fasciniraju, zar ne? Ti mediji uistinu svojim specifi\u010dnim sadr\u017eajem, koji je neka mješavina iskusnog prevaranta i stand up komi\u010dara, uvijek iznova uspijevaju fascinirati naše umove. Ok, barem moj. Mo\u017eda zato jer sam se opet bacio u laganu analizu medija? Ili je uistinu dovoljno samo pogledati dnevne naslove pa da se \u010dovjek zbunjeno zabulji u list kao da halucinira?<\/p>\n

Što god bilo, sad \u0107emo malo to sve rastvoriti, jer je ve\u0107 prošlo odre\u0111eno vrijeme od kada smo ovdje posljednji put rastvarali tu fascinantnu pojavu znanu kao mainstream mediji. Mnogo je se puta rastvaralo, to su radili likovi s te\u017einom, da tako ka\u017eem, likovi kao što su Habermass, Baudrillard ili recimo Chomsky. Mislim da bi se sva trojica slo\u017eila da su proizvodnja pristanka i prezentacija metastvarnosti vjerojatno osnovna obilje\u017eja masmedija op\u0107enito.<\/p>\n

Taj mainstream je zaglibio u dekadenciji i neukusu što sve potencira stalnom sugestijom koju ispod površine neprestano šalje svojim primaocima, poruku da je to bez obzira na sve ipak prirodno i da se trebamo kao socijalno prilago\u0111eni ljudi priklju\u010diti tom uva\u017eenom lifestyleu. Dominantan frajer, uvijek fino zapakiran, i moderan, trendovski orijentiran, pomalo metraseksualac, pomalo ma\u010do tip, uspješan muškarac iz Playboya: to je taj mainstream. I naravno, korumpirani politi\u010dar, mislim da se o tome ni ne mora govoriti.<\/p>\n

Bombasti\u010dni naslovi o ubojstvima i manijacima, a kad je mafijaš u pri\u010di – još bolje: to je ve\u0107 beletristi\u010dki efekt. Ili još bolje: kazališni efekt, da tako ka\u017eem. Taj efekt zauzima tim podvaljivanjem najve\u0107u pa\u017enju konzumenata, pa stoga ostaje mnogo manje pa\u017enje za ostale teme. I ne samo da je pa\u017enja publici odvra\u0107ena, o ne gospodo. I sami kreatori naših najgledanijih vijesti su izgleda zbunjeni.<\/p>\n

Eto, Gruzija. Tek sad kad je narodni ustanak neminovan, HTV je odlu\u010dio izbaciti tu vijest van, a to što ta zemlja pati ve\u0107 tko-zna-koliko-vremena pod jednom staljinisti\u010dkom diktaturom, to o\u010dito nije bilo baš vrijedno spomena. Bar ne u udarnom terminu. Ili uredništvo jednog HTV-a uistinu cijelo vrijeme nije imalo pojma što se tamo doga\u0111alo? Iako teško za povjerovati, ipak dajem solidnu \u010detvorku ljudskoj neinformiranosti, pa makar se radilo i o profi novinarima. No s druge strane, kako kriviti novinare koji rade za velike medije a koji se pak moraju povoditi zahtjevima oglašiva\u010da i ostalih sponzora? Ciljana publika se mora ipak i naciljat sa pravo odabranim oru\u017ejem, zar ne?<\/p>\n

Eto što ka\u017ee McLuhan na tu temu: „Svijet mašina uzvra\u0107a \u010dovjekovu ljubav time što mu pospješuje \u017eelje i \u017eudnje. Zatvoren u svijetu zadovoljavanja svojih potreba, me\u0111u drugim ljudima sa istim potrebama, pojedinac ne dovodi u pitanje društvenu situaciju u kojoj se nalazi." I nakon te izreke, eto pitanja:<\/p>\n

Hegemonija ili individualnost?
<\/strong>
Citat od maloprije je ustvari ve\u0107 odgovorio na pitanje podnaslova. Donekle, barem što se ti\u010de masmedija iliti mainstreama ili kako god to ve\u0107 ho\u0107emo nazivati. Hegemonija se provodi na politi\u010dkom, socijalnom, ideološkom, ukratko – na svakom podru\u010dju kojeg se mo\u017ee zahvatiti. Sad \u0107ete re\u0107i, pa \u010demu onda pitanje u podnaslovu, i na to \u0107u odgovoriti: radi toga što individualnost ipak postoji.<\/p>\n

Ona je tu, unato\u010d sveprisutnim aparatima i mašinama za proizvodnju klonova koji odgovaraju sivim eminencijama. Individualnost jest tu, samo ju je danas mnogo te\u017ee uo\u010diti: ona se mo\u017ee nazrijeti u kolumnama, u intervjuima, raznim \u010dlancima koji su obi\u010dno na marginama ve\u0107ih novina i\/ili \u010dasopisima. Ona se mo\u017ee vidjeti recimo, pa eto, na našem Zamirzineu. Ustvari, u mainstreamu je \u010dak i po\u017eeljno do odre\u0111ene granice furati individualizam i samokriti\u010dnost: to daje privid objektivnosti doti\u010dnog medija. Jedna vrlo rafinirana fora koja veoma dobro pali kod hrpe ljudi, a osim toga daje privid dosljednosti. Be yourself i sli\u010dne parole su in, to je trend, kao što je npr. i vegetarijanstvo postalo trend. A ljudi vole biti u trendu, jer se onda osje\u0107aju informirano, priznato, sna\u017enije, cool, što god, ali uglavnom se osje\u0107aju – bolje. Barem ve\u0107ina.<\/p>\n

Hegemonija i individualnost \u010dine jedan ljubavni par, samo što je individualnost onaj pod\u010dinjeni, a hegemonija beskompromisna dominatrix. Vrlo izopa\u010dena ljubavna veza, ako mene pitate, no s druge strane, da je svijet leglo bolesti znaju ve\u0107 i vrapci na grani, tako da nas takve \u010dinjenice ne bi trebale previše šokirati.<\/p>\n

Ali tu su i nezavisni mediji<\/strong><\/p>\n

Da, oni su tu, i dobro da su tu, ina\u010de bi stvarno \u010ditali samo o savjetima kako što prije zbariti komad. Ili kako je priklju\u010denje EU tako planetarno va\u017eno: kao da \u0107emo ikad biti punopravna \u010dlanica. No dobro, to je ve\u0107 druga pri\u010da, tako da… Tako da idemo dalje:<\/p>\n

„Bio je to govor protiv, govor koji je dodatno stvarao bipolarni svijet, stvarnost u kojoj postoje "oni" i "mi". Oni su u ve\u0107ini i imaju mo\u0107. Mi smo u manjini, ali znamo pravu istinu. A ono što je nas prisutne primarno povezivalo, bila je \u010dinjenica da smo protiv vlastitih vlastodr\u017eaca." Ovo je rekla Vesna Jankovi\u0107, \u017eena koja je bila cijelo vrijeme u uredništvu sad ve\u0107 legendarnog ARKzina, i po meni je \u017eena rekla na posve iskren i jednostavan na\u010din jednu nepatvorenu istinu.<\/p>\n

A ARKzin je bio pravi, takore\u0107i enciklopedijski primjerak onoga što bi se moglo nazvati nezavisnim medijem. Kao i jedan Nomad, ili noviji „megazin" 04; od elektroni\u010dkih medija imamo tu kulturpunkt.hr, h-alter.org, zamirzine.net, planetmagazin.net (koji izlazi i u tiskanom izdanju preko udruge Domachi); a osim toga? Tu i tamo koji prilog od Fade in-a na HTV-u, dok se za isto vrijeme jedna Agata Juniku (iz udruge Nemezis za razvoj neprofitnih medija) bori za mjesto pod suncem: za nezavisne (i neprofitne, molim lijepo…) medije.<\/p>\n

No idemo pogledati što ka\u017eu još neki akteri u nezavisnim medijima o tome \u010dime se bave: rije\u010d ima Denis Mikši\u0107, jedan od najaktivnijih \u010dlanova karlova\u010dke udruge Domachi, gitarist, student novinarstva, dobar i zabavan drug, nostalgi\u010dni punker i metalac i, naravno, jedan od najva\u017enijih likova u egzistenciji magazina PLAN.et, \u010dasopisa koji je iz jedne vrste metalsko-punkerskog glasnika evoluirao u vrlo šarolik i zanimljiv urbani list i koji izme\u0111u ostalih sura\u0111uje i sa Zamirzine-om:<\/p>\n

„PLANet magazin pokrenut je 1998 na 1999. godinu. Prva ideja bila nam je napraviti bilten tadašnje udruge Studentski kulturni centar Bra\u0107a Radi\u0107 koja je vodila klub Mala Scena. PLANet je bio najviše posve\u0107en pra\u0107enju doga\u0111anja u klub i izgledao je kao pravi fanzin, fotokopiran u 100 njak komada. Kasije prvom donacijom Instituta otvoreno društvo krenuli smo s tiskanjem u nakladi 1000 komada, pa smo kasnije prešli i na 2000 komada.<\/p>\n

Prvotno se fanzin zvao PLAN99, pa je promjenio ime u PLAN2000, a kako nam se nije dalo iz godine u godinu mijenjati ime ostavili smo ono PLAN. i dodali .et.<\/p>\n

Suradnici su nam bili razli\u010diti od ekipe koja je vodila SKUC, \u010dlanova bendova i nekih povremenih do ozbiljnih, profesionalnih novinara, komentatora i aktivista svih vrsta. Posljednjih nekoliko godina sura\u0111ujemo s internetskim portalima Zamirzine, h-alter i Kulturpunkt. Obzirom da navedeni portali nemaju tiskana izdanja na ovaj na\u010din neke materijale pribli\u017eujemo i publici koja nema navike ili mogu\u0107nosti provjeriti što piše na tim portalima.<\/p>\n

PLANet je od po\u010detka s manjim ili ve\u0107im prekidima imao izlete u virtualne vode, a posljednji je redovit rad od po\u010detka 2008. Vrlo smo zadovoljni s posje\u0107enoš\u0107u; PLANet magazin je drugi portal prema posjeta prema alexa.com u Karlova\u010dkoj \u017eupaniji, a i jedan od poznatijih i popularnijih u Hrvatskoj, bar što se ti\u010de tematike kao što su nezavisna glazbena scena, urbana kultura i kultura mladih, nezavisni mediji, vijesti iz FOSS-a.<\/p>\n

PLANet magazin je izrastao iz malog fanzina koji se bavi lokalnom, usko specijaliziranom scenom u nezavisni magazin u \u010dijem radu sudjeluju suradnici iz nekoliko hrvatskih gradova i kao takav sve je više prepoznat kao bitna karika u razvoju nezavisne kulture i kulture mladih u Hrvatskoj.<\/p>\n

Nezavisni mediji kao dio cjelokupne nezavisne kulturne scene iznimno su va\u017eni za razvoj cjelokupne situacije na ovim prostorima. Sve ja\u010doj ekspanziji komercijalne ponude javni mediji teško odolijevaju, ponajviše zbog \u017eelje da ne izgube publiku a time i oglašiva\u010de te sve više li\u010de na komercijalne medije kojima i je jedini cilj profit. Nezavisni mediji, iako tehni\u010dki i kvalitativno zaostaju za gore navedenima daju pak jedna drugi oblik informacije, iz jednog drugog kuta, a nerijetko i pozivaju same gledatelje\/slušatelje\/\u010ditatelje da iza\u0111u iz pozicije pukog konzumera i samostalno sudjeluju u kreiranju sadr\u017eaja.<\/p>\n

Internet nam tu uvelike poma\u017ee o \u010demu svjedo\u010di globalna zajednica developera koja je usavršila alate poput Drupala i wordpressa (objašnjenje što su ti alati su na dnu teksta<\/em>) do te mjere da se s razmjerno niskim stupnjem poznavanja informati\u010dke tehnologije mo\u017ee pokrenuti internetski portal\/stranica koja \u0107e sadr\u017eavati sve danas potrebne multimedijske sadr\u017eaje. Putem tih kanala dolazi do suradnje stru\u010dnjaka najrazli\u010ditijih profesija na globalnoj razini ali i svih koji nisu specijalizirali svoje znanje ve\u0107 jednostavno \u017eele i sami dati svoj doprinos rastu svjetskog znanja i informiranja. Odli\u010dni primjeri tome su wikipedia i archive.org."<\/p>\n

Drugi dio<\/u><\/p>\n

 <\/p>\n

"Mediji kao nova vojska današnjice.", dio komentara na prvi dio ove teme od „prijatelja lakih misli".<\/em><\/p>\n

Mislim da je komentator ovo odli\u010dno rekao. Mo\u017eda bih ga samo još nadopunio sa „…još jedna nova vojska današnjice", jer ipak i dalje postoji ona dobra stara naoru\u017eana i strogo upravljana rulja znana kao vojska. No da unutar medija postoje vojnici znani kao novinari i koji na raznim ideološko-filozofskim stranama vode ratove, s tim se mislim sla\u017eu i djeca. To je ono što je rekla Vesna Jankovi\u0107 i koju smo ve\u0107 citirali u prvom dijelu: „Bio je to govor protiv, govor koji je dodatno stvarao bipolarni svijet, stvarnost u kojoj postoje "oni" i "mi".<\/p>\n

Dakle, tu imamo taj bipolarni svijet; jedna polovica predana „najva\u017enijoj sporednoj stvari na svijetu", Red Carpetu i citiranju retori\u010dkih smicalica dobro nam znanih foteljaša; i druga polovica koja se \u017eeli uklju\u010diti u kreiranje sadr\u017eaja, zalagati se za pozitivne društvene promjene i op\u0107enito slobodnu participaciju svima u svemu. Ili ono: zašto bi art bio samo ono što ka\u017eu povjesni\u010dari umjetnosti i njihova ekipa? Zašto ne bismo i mi mogli re\u0107i da je art jednostavno puštanja jednog zvuka cijeli dan u centru Zagreba? I uop\u0107e, zašto bismo mi bili zavisni od njihovog vi\u0111enja i uop\u0107e prezentiranja stvarnosti?<\/p>\n

I eto nas kod jednog poprili\u010dno škakljivog dijela ove cijele pri\u010de na koji je ve\u0107 jedan komentator ukazao u prvom dijelu ovog teksta: „Što su to nezavisni mediji?! Zar nisu 101-ca, Nova TV, RTL, Jutarnji list nezavisni?! Nezavisni od koga…od vlasti ili kapitala ili oboje.."<\/p>\n

Prije toga jedna mala digresija. Ovih dana je objavljen govor Hrvoja Appelta (eto recimo ovdje na ZaMirZINE-u), bivšeg novinara Jutarnjeg lista i Globusa, koji je – citiram iz objavljenog teksta – „u svom govoru na sjednici Nacionalnog vije\u0107a za pra\u0107enje provedbe Strategije suzbijanja korupciji posve\u0107enoj korupciji u medijima, imenom i prezimenom prozvao najve\u0107e hrvatske novinske izdava\u010de, glavne urednike Jutarnjeg lista i Globusa, ministre te premijera Ivu Sanadera." Pri\u010dao je o tome kako ne samo da ugledni novinari dobivaju otkaze kao neposlušna djeca batine, nego kako su se istima, urednicima i sli\u010dnim medijskim djelatnicima podmetale bombe pod aute itd i sl.<\/p>\n

Uostalom, o tome je ve\u0107 pisao Omer Rak upravo na ZaMirZINE-u; samo \u0107emo još dodati kako bismo mogli re\u0107i da se \u010dlanak 38. Ustava Republike Hrvatske koji ka\u017ee da se u našoj dr\u017eavi „Jam\u010di sloboda mišljenja i izra\u017eavanja misli. Sloboda izra\u017eavanja misli obuhva\u0107a osobito slobodu tiska i drugih sredstava priop\u0107avanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priop\u0107avanja. Cenzura se zabranjuje a novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji." i \u010dlanak 4. Zakona o medijima da "nitko nema pravo prisilom ili zloporabom polo\u017eaja utjecati na programski sadr\u017eaj medija, ni na bilo koji drugi na\u010din nezakonito ograni\u010davati slobodu medija".<\/p>\n

Dakle, mo\u017eemo re\u0107i da su se svi ti ustavni \u010dlanci pa najbla\u017ee re\u010deno ne baš najbolje poštivali. Zavisnost od interesa kapitala i politike ovdje je prisutna kao izrabljiva\u010dke tvornice u siromašnim zemljama, ili kao kokain u nosovima holivudskih zvijezda. A zavisnost je ono što nas u ovom dijelu tekstu zanima. Sad, da bismo razumjeli što zna\u010di zavisnost medija i od \u010dega zavisnost moramo prvo malo pretresti strukturu medija.<\/p>\n

Struktura mainstream medija i njihovo funkcioniranje<\/p>\n

<\/strong>„Moj dojam je taj da mediji nisu nimalo druga\u010diji od obrazovanja ili, recimo, \u010dasopisa intelektualnog mišljenja – postoje odre\u0111ena ograni\u010denja – ali ništa bitno druk\u010dije. Oni djeluju jedni na druge, i to je razlog zašto se ljudi vrlo lagano izmjenjuju unutar njih." (Noam Chomsky: Što mainstream medije \u010dini mainstream)<\/p>\n

Isti taj Chomsky je u navedenom djelu rekao kako postoje pri prou\u010davanju medija prvo otkrivamo kako postoje razni tipovi medija. Jedni su „o\u017eenjeni" sa industrijom zabave, tra\u010devi, zvijezde, zanimljivosti itd., i to je za masovnu publiku. Onda su tu oni elitni, oni koji su tu za povlaštenu klasu, za intelektualce, za novinare velikih (ali i manjih) novina, i ti mediji odre\u0111uju što je to vijest. Eto, kod nas recimo novinarski servis Hina od koje preuzimaju svi veliki (ali ponekad i manji) mediji ve\u0107inu vijesti, dakle intelektualna klasa (novinari, kriti\u010dari itd.). Tu su pak onda i razni \u010dasopisi o biznisu, kulturi, zdravlju, lifestyilu (Vijenac, business.hr, Hrvatski \u010dasopis za javno zdravstvo, pa i Playboy ako baš ho\u0107emo).<\/p>\n

Sad, veliki mediji su oni koje \u010dita ve\u0107ina ljudi, a budu\u0107i da svijest o stvarnosti u današnjem informacijskom svijetu stvaraju ponu\u0111ene informacije, svijest ve\u0107ine \u0107e biti onakva kakva je prezentirana u 24sata ili jednom Jutarnjem listu. Tako se ve\u0107ini ljudi \u010dini kako je baš super što smo sad \u010dlanica NATO-a ili što je Sanader bio u posjetu onom budalašu koji je bio bivši predsjednik SAD-a. Sad, jedna je stvar vrlo zanimljiva. U navedenim medijima nigdje nikad nema vijesti o tome da „Zelena akcija organizira radionicu samogradnje solarnih kolektora, da kri\u017eeva\u010dka udruga P.O.I.N.T. organizira simulacije prijemnih ispita za tehni\u010dke fakultete ili da Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Ured pu\u010dkog pravobranitelja i nevladina udruga Centar za mirovne studije provode projekt „Potpora provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije" uz financijsku podršku Europske komisije". Prostor za takve vijesti je rezerviran za reklame, razne zanimljivosti ili bezveznih vijesti tipa „Europska policija na slu\u017ebenom sun\u010danju", Monitor.hr. I sad pitanje stolje\u0107a: zašto ti veliki mediji ne prepuštaju barem malo prostora za vijesti o doga\u0111anjima u koje se svatko mo\u017ee besplatno (ili ne, sad neva\u017eno) uklju\u010diti?<\/p>\n

Chomsky: „Stvarni masovni mediji \u017eele odvratiti pozornost ljudi. Neka rade nešto drugo, ali neka nam (vode\u0107im ljudima) ne smetaju. Neka se zabavljaju uz profesionalne sportove, na primjer. Neka svatko postane zalu\u0111en profesionalnim sportovima, seks skandalima ili poznatim osobama i njihovim problemima, ili ne\u010dim sli\u010dnim. Bilo \u010dime, samo da nije ozbiljno. Naravno, ozbiljne stvari su za glavne de\u010dke. "Mi" se brinemo o tome."<\/p>\n

Dakle, mediji su zavisni od onih koji odre\u0111uju što je vijest, a oni su pak ovisni od vlasnika tih medija za koje rade i koji su ina\u010de potpuno netransparentni. Vlasnici bilo kojih velikih medija su velike multinacionalke, no jako je teško saznati koje to\u010dno, jer one se kriju u vrhovima svojih blistavih piramida, kupuju jedni druge ili se pak udru\u017euju i tako još samo više nadogra\u0111uju svoje piramide. A tim svim velikim igra\u010dima nije u interesu da se „obi\u010dan puk" uklju\u010di u bilo koji aspekt kreiranja bilo \u010dega, jer bi taj puk tako mogao oguliti dio njihovih blistavih gra\u0111evina. (A mo\u017eda \u010dak i napraviti rupu pa u\u0107i unutra?)<\/p>\n

Dakle, kada se pri\u010da o zavisnosti pri\u010da se o tome koliku slobodu imaju odre\u0111eni mediji objavljivati odre\u0111ene vijesti. I tu smo sad došli opet do onog podnaslova iz prošlog dijela ovog teksta:<\/p>\n

Ali tu su i nezavisni mediji<\/strong><\/p>\n

Odmah \u0107emo ovo zapo\u010deti citatom Joanne Richardson iz još davno napisanog teksta „Jezik takti\u010dkih medija":<\/p>\n

„Tu je osobito va\u017ean nedavni slu\u010daj preobrazbe alternativnih medija u Indymediju, globalnu mre\u017eu nezavisnih medija, u kojoj je posve o\u010digledna razlika izme\u0111u Indymedijinog alternativnog glasa i neprijatelja iz mainstreama. Indymedia kritizira pretenzije masovnih medija da budu istinit, izvoran, demokratski oblik predstavljanja; suprotstavlja se la\u017enoj medijskoj ljusci protutvrdnjama danima iz obratne perspektive – a ta se obratna perspektiva pritom ne dovodi u pitanje jer se pretpostavlja da je prirodna.<\/p>\n

Moji prijatelji Talijani koji rade s Indymedijom pokazali su mi video zapis o protuglobalizacijskim prosvjedima u Pragu i pitali su me što mislim o tome. Odgovorila sam da je to dobra propaganda; kao propaganda, nikad ne propituje vlastitu poziciju. U tom video materijalu vidite puno aktivista koji su doputovali u Prag iz Amerike, Velike Britanije, Nizozemske, Francuske, Španjolske, Italije i tako dalje; povremeno ima i okoštalih lenjinisti\u010dkih sranja \u010dlanova komunisti\u010dkih stranaka. Ono \u010dega, me\u0111utim, nema je bilo kakvo promišljanje lokalnog \u010deškog konteksta – mnogi tamošnji stanovnici odbacili su prosvjed kao pokušaj stranaca da uprizore revoluciju, u kojemu su se izbacivale parole jedne ideologije koju sami \u010cesi smatraju ve\u0107 odavna zastarjelom. Sukob tih perspektiva ne vidi se na video materijalu, jer je zamišljen tako da promi\u010de Indymedijinu anarhokomunisti\u010dku poziciju, uzdignutu na razinu univerzalne istine. U tom smislu, ona je jednako strateška i dogmatska kao i mediji glavne struje; razlikuje se samo sadr\u017eaj poruke."<\/p>\n

Suvremeni relativizam koji dovo\u0111enjem svega u pitanje završava na sumornim pustošima nihilizma? Vrlo teško sad za re\u0107i, no što nije teško za re\u0107i da jest istina da se medijski ratovi vode isto kao što se vode oni militaristi\u010dki. Sad, da li je to gašenje vatre vatrom? Ili je to jednostavno prirodan tijek odvijanja te pri\u010de?<\/p>\n

No sad \u0107emo napraviti jedan mali break i pustiti intervju u tekstualni eter da malo proširi pri\u010du o nezavisnim medijima. Intervju je odra\u0111en sa glavnom urednicom www.kulturpunkt.hr Deom Vidovi\u0107, \u017eenom koja je ve\u0107 godinama prisutna kako u medijima, tako i u civilnom društvu op\u0107enito.<\/p>\n

RO: U prošlom tekstu o medijima, gdje je bilo i rije\u010di o nezavisnim medijima, jedan je komentator postavio pitanje nezavisni od \u010dega. Po \u010demu su nezavisni mediji nezavisni po vašem mišljenju?<\/em><\/p>\n

Uvijek je problem s ovom nesretnom konstrukcijom. Sli\u010dne prozivke do\u017eivljava i nezavisna kulturna scena upravo zbog ovog odre\u0111enja nezavisan. Iza nezavisnog je samoosnovana organizacija, koja dakle nije u vlasništvu dr\u017eave, lokalnih uprava ili nekih tre\u0107ih subjekata. Osniva\u010di i \u010dlanovi samostalno odlu\u010duju i upravljaju organizacijom\/medijem, a financijski nisu vezani samo uz jedan izvor, ve\u0107 i o tome samostalno odlu\u010duju. Dakle, ne postoje apriori uvjetovanosti i sve se temelji na odluci onih koji su se udru\u017eili kako bi postigli zajedni\u010dke ciljeve.<\/p>\n

RO: Kako u globalu funkcioniraju nezavisni mediji i što ih \u010dini druga\u010dijima od mainstreama?<\/em><\/p>\n

Sveprisutni trend komercijalizacije i koncentracije medija utje\u010de na slobodu izbora gra\u0111ana, ali i na odabir tema i ideja koje dolaze u fokus kroz mainstream medije. Ekonomski pritisak od strane vlasnika medijskih ku\u0107a za što ve\u0107om ekonomskom dobiti ima za posljedicu da razli\u010diti mediji koriste iste, najjeftinije izvore informacija. Pored ovog smanjenja raznolikosti vijesti iz razli\u010ditih izvora i orijentiranosti na kulturu senzacionalizma i skandala tako\u0111er je narušena kvaliteta objavljenih vijesti, \u010dlanaka, intervjua, priloga i reporta\u017ea, a razina pismenosti je iznimno smanjena. Ovakav medijski prostor narušava javni prostor mišljenja, govora i sudjelovanja. Za razliku od mainstream medija, nezavisni mediji prate relevantne teme i informacije koje su od javnog interesa. Osim toga, nezavisni mediji su naj\u010deš\u0107e vezani uz virtualni prostor koji omogu\u0107ava gra\u0111anima slobodnu komunikaciju te br\u017ee i lakše probijanje do informacija koje sti\u017eu iz najrazli\u010ditijih izvora: javnog, privatnog ili tre\u0107eg sektora, pojedinaca, neformalnih grupa i inicijativa i dr. Ovakva mre\u017ena informacijska ekonomija koja se temelji na slobodnoj produkciji i nesebi\u010dnom dijeljenju dokida postoje\u0107e negativne aspekte medijske informacijske ekonomije i trend komercijalizacije. Svaki pojedinac mo\u017ee nesputano komunicirati s drugim pojedincima, istovremeno mo\u017ee proizvoditi i dijeliti te sudjelovati u diskusijama gdje \u0107e bez ikakve kontrole mo\u0107i iznijeti svoje mišljenje, ideje, stavove bez straha da \u0107e sutra ostati bez posla ili da \u0107e netko cenzurirati njegove re\u010denice.<\/p>\n

RO: Koliki je po vašem mišljenju utjecaj nezavisnih medija na jednu širu publiku?<\/em><\/p>\n

Nemam nikakvih relevantnih podataka na koje se mogu pozvati tako da na ovo pitanje mogu odgovoriti samo pozivaju\u0107i se na svoj dojam i neku intuitivnu procjenu. \u010cinjenica da ve\u0107ina hrvatskih gra\u0111ana i dalje glasa za korumpirane, nedosljedne i netransparentne politi\u010dke opcije, meni govori da je utjecaj nezavisnih medija još uvijek mali. Me\u0111utim, ne smijemo zaboraviti da nezavisnih medija u Hrvatskoj još uvijek nema dovoljno; oni su ponajviše vezani uz virtualni prostor pa samim tim imaju ograni\u010denu publiku, naj\u010deš\u0107e upravo onu \u010dija je kriti\u010dka oštrica ve\u0107 sama po sebi dovoljno naoštrena. Me\u0111utim, mislim da \u0107e se situacija s vremenom mijenjati, jer ovi postoje\u0107i trendovi u medijskom prostoru ne\u0107e mo\u0107i dugoro\u010dno opstati.<\/p>\n

Povijest je ve\u0107 nebrojeno puta pokazala da iza svakog lošeg perioda dolazi bolji tako da, gledano i na ovaj na\u010din, mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e se pojavljivati sve više onih novinara koji \u0107e odustajati od pristajanja na politiku mainstream medija te \u0107e se priklanjati nezavisnim pri\u010dama. S njima \u0107e do\u0107i i \u010ditatelji koji \u0107e izgubiti interes za lake teme, a nadam se da \u0107e i sve manje vjerovati onome što im plasiraju mainstream mediji. Naravno, ovdje otvaramo još nekoliko pitanja koja se prije svega ti\u010du educiranosti našeg \u010ditateljstva te \u010dinjenice da pripadamo onom tipu ljudi koji nije navikao samostalno misliti, a onda ni govoriti ono što misli. Tek kad se to promijeni mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e i utjecaj nezavisnih medija biti ve\u0107i. I na kraju, tu su i skromni financijski okviri unutar kojih funkcioniraju nezavisni i neprofitni mediji, koji im onemogu\u0107avaju ve\u0107u proizvodnju sadr\u017eaja što im umanjuje konkurentnost: naša sklonost megalomaniji i real timeu o\u010dekuje mnogo i odmah, a nezavisni mediji \u010desto zbog svoje podkapasitiranosti nisu u stanju odgovoriti na ove potrebe. No, mo\u017eda niti ne trebaju.<\/p>\n

Ovo je sad ve\u0107 proširilo sliku o nezavisnim medijima, kao što je s druge strane ustvari samo detaljnije objasnilo ono što je ve\u0107 re\u010deno. No u svakom slu\u010daju, kao što vidimo iz rije\u010di D.Vidovi\u0107, ima razloga za optimizam, i to je baš odli\u010dno jer uvijek radije vidim \u010dašu polupunu nego polupraznu.<\/p>\n

Ali kako god, pokraj mainstreama i nezavisnih medija, tu imamo onda i nešto znano kao Takti\u010dki mediji – što je to?<\/p>\n

Takti\u010dki mediji kao alternativna alternativi?<\/strong><\/p>\n

Idemo ponovno prepustiti rije\u010d Vesni Jankovi\u0107: „Na formuliranje ideje takti\u010dkih medija, osim višegodišnjeg iskustva postojanja alternativne scene sa svim njenim medijima, mo\u017eda je najviše utjecala pojava hackera – s motom "informacija \u017eeli biti slobodna", i subverzivnom upotrebom visoke tehnologije. Zapravo se paralelno i u društvenoj i u medijskoj praksi po\u010deo doga\u0111ati proces reclaiminga. Umjesto zatvaranja u osvojene autonomne prostore (fizi\u010dke i virtualne), alternativa kre\u0107e u napad i pokušava prona\u0107i nove na\u010dine za preokretanje odnosa mo\u0107i. Naj\u010deš\u0107e navo\u0111eni primjeri takti\u010dkih medija su: Adbusters koji piratiziraju reklamne plakate, talijanski hakeri koji plagiraju web stranice, 0100101110101101.org, \u017darkove web stranice na kojima se izruguju G. W. Bushu i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji te Yes Men koji se la\u017eno predstavljaju kao predstavnici Svjetske trgovinske organizacije i dovode njezina stajališta do apsurda, ne dovode\u0107i ih izravno u pitanje."<\/p>\n

Sad, i takti\u010dki mediji su svjesni onog ve\u0107 re\u010deno „vi" i „mi", samo što su takti\u010dki mediji fleksibilniji, fluidniji; oni su subverzivni na na\u010din da se znaju tako re\u0107i infiltrirati u mainstream na stra\u017enja vrata i onda svoje poruke postavljati na prednja. Kako je za sebe rekla skupina iz talijanske televizije Candida: „(naš) Medij je televizija, no s pridodanom takti\u010dnom kvalitetom jer se televizijom slu\u017eimo kako bismo odaslali poruke koje uznemiruju i mijenjaju uobi\u010dajenu vizuru gledatelja. Ona stimulira kritiku, stvara vizije multiplicirane stvarnosti, i u tom je smislu takti\u010dki medij."<\/p>\n

U Hrvatskoj imamo tako Slobodni Internet Radio Stanica Mir koja za sebe ka\u017ee da je" neformalna mre\u017ea slobodnih Internet radija koju \u010dine organizacije i pojedinci. Stanica M.I.R. svojim radio programom i korištenjem slobodnog softwarea te kroz razmjenu iskustava i ideja kao i suradnju s me\u0111unarodnim FREE radio stanicama djeluju u cilju širenja slobodnog medijskog prostora za nekomercijalno kreativno djelovanje i aktivizam."<\/p>\n

Osim toga, tu je i Multimedijalni kamp i Putuju\u0107i radio. O tom dvoje što su usko povezani projekti stoji da je (rije\u010d je trenutno o 2007 god., ali svake godine je ideja i na\u010din funkcioniranja isti) „MMK 2007 nastavak je djelovanja na polju novih medijskih umjetnosti me\u0111unarodnog karaktera, a nadovezuje se na doga\u0111anja organizirana od udruga UKE – Urbana kultura i edukacija (Kri\u017eevci), LAE – Labin Art Express (Labin) i Doma\u0107i (Karlovac): Transart festival, EEII – Eksperimentalne elektronske intervencije i Multimedijalne evente. Uz medijsko djelovanje, na MMKampu ‘07 predstaviti \u0107e se i radovi umjetnika koji se slu\u017ee multimedijom, novim medijima i takti\u010dkim medijima.<\/p>\n

Izme\u0111u 18. i 28. 6. 2007. putuju\u0107i radio nastavlja svoje djelovanje u Zadru, Rijeci, Labinu, Puli i Karlovcu. Mogu\u0107e ga je aplicirati u razli\u010ditim uvjetima, u otvorenom i zatvorenom prostoru, tokom nekog doga\u0111anja, na ulici i sl. Radionice su zamišljene kao slobodni prijenos znanja te zajedni\u010dki rad na stvaranju okru\u017eja i programa za prijenos radio signala i Internet radija. Program se mo\u017ee sastojati od glazbe, novinarskog, eksperimentalnog i umjetni\u010dkog programa, a s ciljem slobodnog i otvorenog izra\u017eavanja. Putuju\u0107i radio razbija strah od korištenja medija te ukazuje kako javno medijsko djelovanje ne mora nu\u017eno biti monopolizirano dr\u017eavnim ili komercijalnim medijima." Ovo je eto jedan fini primjer kako funkcioniraju takti\u010dki mediji, kolika je njihova veza sa Free Open Culture pokretom i što takva vrsta medija konkretno izvodi u jednoj Hrvatskoj.<\/p>\n

Mislim da nakon ovog prikaza takti\u010dkih medija mo\u017eemo komotno odgovoriti na pitanje u podnaslovu ovog poglavlja: da, oni jesu alternativa na alternativu. Barem koliko se to ve\u0107 mo\u017ee biti kod nas. U jednoj Italiji je ta cijela pri\u010da na jednoj, pa recimo malo ve\u0107oj razini. Uzmimo Telestreet.it o kojem je stajalo u \u010dlanku o istoimenoj pri\u010di na www.cunterview.net slijede\u0107e: „To je mre\u017ea od skoro 200 piratskih TV transmitera kratkog dometa koja je 2002. zapo\u010dela u Bolonji sa malom piratskom tv stanicom OrfeoTV i otada se proširila Italijom, odgovaraju\u0107i na komercijalizaciju medija i medijski monopol Silvija Berlusconija. <\/p>\n

Kombiniraju\u0107i lo-tech i hi-tech, telestreet je uspio od jednog starog i nezanimljivog medija stvoriti dvosmjernu komunikacijsku pri\u010du obra\u0107aju\u0107i pa\u017enju na mikro zajednice, imigrantske kvartove i lokalne probleme. Po svom utjecaju je bio puno širog dosega – postaju\u0107i globalno prepoznata inicijativa i vjerojatno najzanimljivija takti\u010dka upotreba medija u zadnje vrijeme." Da, uistinu vrlo zanimljiva upotreba takti\u010dkih medija, dvosmjerne komunikacije i odašiljanje, brisanje pasivnog primanja, hakiranja ustaljene verzije realiteta koju nam uvijek i neprestano \u017eele i name\u0107u oni ve\u0107 podosta opisani mainstream mediji, o kojima uistinu nakon ovog svega nema više potrebe brbljati. Umjesto toga, skoknimo na recimo www.stanicamir.org i pošaljimo link na neki naš DJ set, na neke snimke pijanih politi\u010dara, ili birtijaških filozofa, ili pjevanje djece u vrti\u0107u, lajanje pasa, škripa auta, intervjua sa nekim freelancerom, slobodnim umjetnikom ili pri\u010danje nekog kvartovskog dede kako je to bilo nekad davno, ili… Dobro, ku\u017eimo se.<\/p>\n

I što sad na kraju sa tim svim famoznim medijima? Eto, imamo izbor: ho\u0107emo gutat knedle i pisat za Jutarnji ili Klik, ho\u0107emo pisati sa u\u017eitkom i naravno ozbiljnoš\u0107u za jedan h-alter.org ili eto zamirzine.net, ili \u0107emo i\u0107i još dalje, biti „takti\u010dki" na još nekom tamo kao višem levelu? Eh sad ide ono: izbor je tvoj, ali ne i presuda. Ili da ne završimo baš tako dramati\u010dno – kud koji mili moji.<\/p>\n

——————————————————————————–<\/p>\n

WordPress – weblog hosting poslu\u017eitelj koji je svakome slobodan na korištenje
<\/em>Drupal – slobodan i open source alat za kreiranje internet stranica
<\/em>Wikipedija – najve\u0107a enciklopedija koja je slobodna i funkcionira na open source principu
<\/em>Archive.org – The Internet archive je neprofitna organizacija posve\u0107ena da razvija i odr\u017eava otvorenu i slobodnu digitalnu arhivu dostupnu na Internetu<\/em><\/p>\n

ZaMirZINE.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Robert Oluji\u0107 "Narod se ne uzdi\u017ee u kulturu, a sama kultura se spušta na nivo masa.", Habermas Uvijek nas iznova fasciniraju, zar ne? Ti mediji uistinu svojim specifi\u010dnim sadr\u017eajem, koji je neka mješavina iskusnog prevaranta i stand up komi\u010dara, uvijek iznova uspijevaju fascinirati naše umove. Ok, barem moj. Mo\u017eda zato jer sam se opet […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47036","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47036","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47036"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47036\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47036"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47036"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47036"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}