Novinarstvo u Italiji je prostor izuzetne socijalne nestabilnosti, mjesto gdje zapošljavanje vrtoglavo pada<\/p>\n
Pi\u0161e: Elio Velan<\/strong><\/em><\/p>\n Nedavno sam u Trstu dobio knji\u017eicu autora Giulija Sensija, mladog novinara koji se bavi problemom medija u Italiji. Knji\u017eicu od šezdesetak stranica tiskala je zadruga iz Milana znakovitoga naziva "Altra economia" (Neka druga ekonomija), dok izdava\u010da tako\u0111er krasi zanimljiv naziv: Cart’ armata ed. Srl, što bi u slobodnom prijevodu zna\u010dilo Izdava\u010dka ku\u0107a Naoru\u017eani papir d.o.o.<\/p>\n Na tim stranicama novinar objašnjava kako savjesno konzumirati novine, radio i TV u Italiji, odnosno objavljene i ponu\u0111ene informacije uz poznavanje osnovnih \u010dinjenica o proizvodnji tih informacija. U prvom redu Sensi piše da informaciju u Italiji kontrolira mala grupa mo\u0107nika, izdava\u010da kojima je izdavaštvo tek posredna aktivnost jer se radi prete\u017eito o bankarima, financijerima, industrijalcima, gra\u0111evinarima koji posluju uz konstantan dodir i interesni sklop s politikom. Naime, pet najja\u010dih talijanskih izdava\u010da ostvaruje 73,1 posto ukupnog prometa tiskanih novina, radija i televizije. U masu prometa valja uklju\u010diti i masu novca koji se u medije slije iz dr\u017eavnog bud\u017eeta, odnosno svi su mediji predmet masnih dr\u017eavnih subvencija: svake godine dr\u017eava sufinancira razne medije s oko sedamsto milijuna eura a to se tek odnosi na izdatke vlade kojima valja dodati i ve\u0107i iznos subvencija koje kolaju iz regionalnih i pokrajinskih jedinica lokalne samouprave. <\/p>\n U tom smislu informacija postaje zanimljiv biznis bez obzira na prodane primjerke ili razinu gledanosti: izdava\u010di kupuju i prodaju razne dnevne novine s nevjerojatnom lako\u0107om jer se iza toga krije drugi interes povezan s politikom i obe\u0107anjima trenutnih vladara.<\/p>\n Drugi je va\u017ean ograni\u010davaju\u0107i faktor stvarne slobode medija u Italiji tr\u017eište ekonomske propagande. EPP ostvaruje ve\u0107i dio prihoda unutar izdava\u010dke ku\u0107e pa Sensi nudi i nekoliko zanimljivih podataka: u 2007. godini, primjerice, dnevni su listovi u Italiji prihodovali od prodaje novina 908 milijuna eura a od objave marketinških sadr\u017eaja 1.366 milijuna eura, što rje\u010dito govori o mo\u0107i, odnosno udjelu ekonomske propagande u poslovanju dnevnog lista. Agencije koje se bave distribucijom ekonomskog materijala, pa i same tvrtke koje promi\u010du vlastite proizvode putem medija \u010dine drugo va\u017eno \u010dvorište mo\u0107i koje smanjuje slobodu medija.<\/p>\n U toj situaciji mladi novinar nudi i presjek stanja u novinarskom poslu ili pozivu: broj novinara s ugovorom na neodre\u0111eno vrijeme koji mogu ra\u010dunati na radni\u010dka i novinarska prava iz godine u godinu se smanjuje. Uz nekoliko novinarskih mo\u0107nika koji masno zara\u0111uju prodaju\u0107i svoje ime, cijela je masa novinara koji rade s ugovorom na odre\u0111eno vrijeme, pla\u0107a im je ispod zajam\u010denog minimuma i ne mogu ra\u010dunati na neka radni\u010dka prava. Novinarstvo u Italiji je prostor izuzetne socijalne nestabilnosti, mjesto gdje zapošljavanje vrtoglavo pada: na svakog zaposlenog novinara pet je do osam novinara na odre\u0111eno vrijeme koji krpaju rupe, rade za sitan novac i spremni su ugoditi zahtjevima koja dolaze s tr\u017eišta. Izme\u0111u izdava\u010da i vlasnika velikih agencija koje se bave prodajom ekonomske propagande razlika ima sve manje, interesi su istovjetni, a \u010desto dio su iste ku\u0107e, odnosno pripadaju istom izvoru kapitala.<\/p>\n Prodaja novina nije primarna stvar, što zna\u010di da se one ne rade za \u010ditatelja ve\u0107 slijede sasvim drugi tijek interesa. U prilog tome Giulio Sensi nudi zanimljive podatke o dnevnoj remitendi najpoznatijih talijanskih dnevnih novina. Primjera radi, milanski dnevni list Corriere della Sera dnevno tiska 808.723 primjerka, 646.843 primjerka se distribuira na razne na\u010dine (566.197 je broj prodanih primjeraka), a 160.432 ostaju u skladištu, vra\u0107aju se u obliku remitende. U godinu dana taj list doslovce baci više od 57 milijuna primjeraka tiskanih novina. Drugi najve\u0107i dnevni list u Italiji La Repubblica dnevno ima remitendu od 158.874 primjerka, list La Stampa iz Torina 104.920 primjeraka, remitenda lista Libero iznosi dnevno sto tisu\u0107a primjeraka.<\/p>\n Situacija nije nimalo bolja u sferi tjednika: remitenda L’ Espressa iznosi 132.738 primjeraka, Panorame 126.427, a tjednik koji se bavi informacijama iz svijeta televizije i filma Sorrisi e canzoni TV tiska svaki tjedan 228 tisu\u0107a primjeraka viška.<\/p>\n Ima pravo komi\u010dar Beppe Grillo kada tvrdi da ve\u0107i dio izuzetno dobro pla\u0107enih novinara ne bi imao od \u010dega \u017eivjeti kad bi se njihova primanja ravnala koli\u010dinom prodanih primjeraka i \u010ditanosti \u010dlanaka. U biti, ono što se stvarno piše i na\u010din na koji se obra\u0111uje informacija nema nikakve veze s poslovanjem novina, novinari su tek priljepak posla u kojemu je informacija tek sredstvo, a ne cilj. Talijani nisu veliki potroša\u010di dnevnih novina, oni su u prvom redu pasivni gledatelji TV programa i zato kvaliteta televizijskih programa iz godine u godinu pada i srlja u sapunicu bez reda i mirisa. <\/p>\n Na vrhu ljestvice naj\u010ditanijih dnevnih listova nalazi se sportski list La Gazzetta dello Sport a dnevno ga \u010dita 3.581.000 talijanskih potroša\u010da dnevnog tiska. List koji je neko\u0107 imao prepoznatljivu roza boju stranica nezamjenjiv je predmet svih talijanskih kafi\u0107a, u njega bulje strastveni igra\u010di sportske prognoze koji svaki dan hrle pred šaltere kladionica.<\/p>\n Dva najtira\u017enija dnevna lista Corriere della Sera i La Repubblica ne uspijevaju prije\u0107i granicu od tri milijuna \u010ditatelja: La Repubblica raspola\u017ee s 2,9 milijuna, a Corriere s 2,7 milijuna. Nakon njih nalaze se listovi koji se besplatno dijele ulicama velegrada: Metro s 1,8 milijuna, City s 1,7 i Leggo s 2,2 milijuna \u010ditatelja.<\/p>\n Italiju karakterizira velika raznovrsnost regionalnih ili gradskih listova, no oni su postali plijen velikih izdava\u010dkih ku\u0107a: primjera radi, trš\u0107anski list Il Piccolo i dnevni list iz Udina Messaggero vlasništvo su izdava\u010dke ku\u0107e L'Espresso koja uz izdava\u010dku ku\u0107u RCS Mediagroup i Gruppo Caltagirone kontrolira više od 80 posto tr\u017eišta tiskanih medija. <\/p>\n