{"id":47033,"date":"2009-07-28T12:39:21","date_gmt":"2009-07-28T12:39:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47033"},"modified":"2009-07-28T12:39:21","modified_gmt":"2009-07-28T12:39:21","slug":"raja-i-papci-revisited","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/07\/28\/raja-i-papci-revisited\/","title":{"rendered":"Raja i papci Revisited"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e:  Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em>Nacionalizam koji je &quot;razvalio&quot; Jugoslaviju generiran je u glavama ljudi koji su posjedovali &quot;najbolji paso&scaron; na svijetu&quot;, famozni bala&scaron;evi\u0107evski &quot;crveni paso&scaron; bez mane\/&scaron;to prelazi grane bez puno njakanja&quot;. Pri\u010da o viznom re\u017eimu s na&scaron;im je lokalnim nacionalizmima povezana malo ili nimalo, no fantazmagorija po kojoj nam bezvizni re\u017eim sam od sebe donosi spas nije daleko od specifi\u010dne ovda&scaron;nje forme kvaziurbanog rasizma<\/em><\/p>\n<p>Ko god je \u010ditao bosanskohercegova\u010dke novine u posljednjih petnaestak dana, nije mogao ne primijetiti kako je glavna tema u svima njima bila \u010dinjenica nedobijanja bezviznog re\u017eima sa zemljama Evropske unije. U tom je kontekstu bilo zanimljivo pratiti medije u Crnoj Gori, Makedoniji i Srbiji, zemljama kojima je bezvizni re\u017eim odobren. Tamo, naime, makar bi se takvo &scaron;to na prvi pogled moglo o\u010dekivati, nije bilo prevelike euforije. Ljudima je, naravno, drago, ali uglavnom ne misle da \u0107e im takva odluka promijeniti \u017eivot. Poneki euroskeptik promrmlja kako je &quot;bijeli Schengen&quot; bezna\u010dajan u svjetlu \u010dinjenice da \u010dak i oni gra\u0111ani koji imaju sre\u0107e da su zaposleni jedva da si sa svojim ukupnim mjese\u010dnim primanjima mogu platiti produ\u017eeni vikend u Parizu ili Barceloni, no na takvu se demagogiju malo ko hvata. Sama mogu\u0107nost da se slobodno putuje blagotvorna je i psiholo&scaron;ki i simboli\u010dki, pa \u010dak i kad se takva privilegija koristi rijetko ili nikako.<\/p>\n<p>Apsurdne su, smije&scaron;ne i besmislene ideje poput one obznanjene iz Ko&scaron;tuni\u010dinog DSS-a prema kojoj bi Srbija trebala odbiti liberalizaciju viznog re\u017eima. U Bosni i Hercegovini nema, reklo bi se, nijedne stranke, pa \u010dak ni pojedinca, kojem bi takvo &scaron;to palo na pamet. Kod nas je, me\u0111utim, &scaron;iroko rasprostranjena ideja koja nije mnogo manje apsurdna, smije&scaron;na i besmislena. Prema toj ideji, bezvizni re\u017eim sa Evropskom unijom stabilizirat \u0107e stanje u Bosni i Hercegovini maltene sam od sebe. Po brojnim pobornicima ove teze, nacionalizam u na&scaron;oj zemlji, naro\u010dito me\u0111u mladim ljudima, puka je posljedica manjka putni\u010dkog iskustva i kilometara u nogama. Ko biva, kad bosanskohercegova\u010dki tinejd\u017eeri i twenty-somethingsi vide da u pari&scaron;kom metrou ima vi&scaron;e \u017eena pod hid\u017eabom nego na Ba&scaron;\u010dar&scaron;iji te kad vide kako se na berlinskim ulicama mirno mimoilaze bijeli, crni i \u017euti, shvatit \u0107e kako je nacionalizam anahron, lo&scaron; i negativan. Osim &scaron;to je beskrajno naivna, ova je ideja tako\u0111er i najnovija inkarnacija naj\u017eilavijeg bosansko-sarajevskog urbanog mita, onog o raji i papcima. Primije\u0107eno je i ranije da navedena teza pada u vodu ve\u0107 i nakon najpovr&scaron;nijeg poznavanja atmosfere u takozvanoj dijaspori. Bosanci i Hercegovci, svejedno da li Bo&scaron;njaci, Srbi ili Hrvati, rasuti od skandinavskih zemalja do Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, s paso&scaron;ima svojih novih domovina u d\u017eepu, kad je o nacionalizmu rije\u010d su po pravilu zadrtiji od svojih sunarodnjaka &quot;zaglavljenih&quot; u BiH. Isto tako, Republika Hrvatska je ve\u0107 dulje od decenije na bijeloj &scaron;engenskoj listi, &scaron;to ne spre\u010dava onda&scaron;nju mlade\u017e da masovno &quot;otkida&quot; na poruke koje oda&scaron;ilje Marko Perkovi\u0107 Thompson. Uostalom, nacionalizam koji je &quot;razvalio&quot; Jugoslaviju generiran je u glavama ljudi koji su posjedovali &quot;najbolji paso&scaron; na svijetu&quot;, famozni bala&scaron;evi\u0107evski &quot;crveni paso&scaron; bez mane\/&scaron;to prelazi grane bez puno njakanja&quot;.<\/p>\n<p>Pri\u010da o viznom re\u017eimu s na&scaron;im je lokalnim nacionalizmima povezana malo ili nimalo, no fantazmagorija po kojoj nam bezvizni re\u017eim sam od sebe donosi spas nije daleko od specifi\u010dne ovda&scaron;nje forme kvaziurbanog rasizma. S po\u010detka 1992. godine, uo\u010di referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, tada&scaron;nja je Muslimanska bo&scaron;nja\u010dka organizacija plasirala plakate na kojima je pisalo kako su se ljudi ovdje oduvijek dijelili na raju i papke; ispod je ispisano ve\u0107im slovima stajalo: &quot;Raja su za suverenu i nezavisnu Bosnu, a papci&#8230;&quot; Jedva je pro&scaron;ao mjesec-dva, a rat su mnogi ve\u0107 tuma\u010dili kao osvetu papaka. Simplifikacija o ratu sela protiv grada, brda protiv doline i primitivizma protiv kulture varirana je na stotinama i hiljadama stranica. Svi koji su tvrdili da su za rat krivi turbo-folk, epski deseterac i provincijalizam izazvan manjkom putovanja, nikad nisu ni poku&scaron;ali ponuditi odgovor na pitanje kako je onda mogu\u0107e da su rat pokrenuli i vodili pjesnici koji su se furali na modernizam, stru\u010dnjaci za Shakespearea, doktori, profesori i bankari koji ne samo da su imali paso&scaron;e s pe\u010datima sa silnih svjetskih aerodroma nego su po Amerikama i Evropama \u017eivjeli, radili i usavr&scaron;avali se. Isto tako, me\u0111u d\u017eamijama na teritoriji pod kontrolom Vojske Republike Srpske \u010ditave nisu ostale one u &quot;urbanoj Banjoj Luci&quot;, nego one u &quot;ruralnim&quot; Baljvinama i Umoljanima.<\/p>\n<p>Tolerantna &quot;raja&quot; i fanati\u010dni &quot;papci&quot; postoje samo u glavama onih koji u vlastitoj pripadnosti &quot;raji&quot; vide vrhunaravnu vrijednost. Ima puno takvog svijeta &quot;na strate&scaron;kim mjestima&quot;, po medijima i nevladinim organizacijama; to su oni koji bi odre\u0111ivali gdje koja pjeva\u010dica smije pjevati i koja je muzika &quot;progresivna&quot;. Ima ih i u politi\u010dkim strankama, naro\u010dito u opoziciji; to su oni koji preziru vlastite potencijalne bira\u010de, jer im je (javno) tap&scaron;anje po ramenu, va\u017enije od hiljada (tajnih) glasova. Bijeli Schengen je bez ikakve sumnje vi&scaron;estruko blagotvoran jer donosi slobodu putovanja, lak&scaron;u prohodnost poslovnih ljudi i pobolj&scaron;anje ekonomske saradnje sa zemljama EU, pove\u0107anje mogu\u0107nosti za studiranje i zaposlenje u zemljama Evropske unije i cijeli niz drugih pogodnosti. Kad je, me\u0111utim, rije\u010d o stanju u Bosni i Hercegovini, &scaron;anse za njegovu stabilizaciju su obrnuto proporcionalne va\u017enosti koja se u javnom \u017eivotu daje podjeli na raju i papke, odnosno srazmjerna brzini nestanka koncepta &quot;raje&quot; kao takvog.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.oslobodjenje.ba\/index.php?id=1733\"><em>Oslobo\u0111enje<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Muharem Bazdulj Nacionalizam koji je &quot;razvalio&quot; Jugoslaviju generiran je u glavama ljudi koji su posjedovali &quot;najbolji paso&scaron; na svijetu&quot;, famozni bala&scaron;evi\u0107evski &quot;crveni paso&scaron; bez mane\/&scaron;to prelazi grane bez puno njakanja&quot;. Pri\u010da o viznom re\u017eimu s na&scaron;im je lokalnim nacionalizmima povezana malo ili nimalo, no fantazmagorija po kojoj nam bezvizni re\u017eim sam od sebe donosi [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47033","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47033","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47033"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47033\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47033"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47033"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47033"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}