Noblesse oblige – ka\u017ee ozbiljan svijet. Malo morgen – imamo i mi odgovor<\/p>\n
Pi\u0161e: \u017deljko Ivankovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Francuzi bi rekli "noblesse oblige" (\u010d. nobles obli\u017e), tj. plemstvo obvezuje. I tek što \u010dovjek ovo ka\u017ee, pokaje se, ugize se za jezik. Zašto i kome ovo uop\u0107e re\u0107i, podsje\u0107ati na ovo u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu? <\/p>\n Zašto, kad je ovo tako daleko od svakog pojma tobo\u017enje \u010dasti koja se (ne) \u017eivi na našim prostorima i komu kad je broj onih koji uop\u0107e znaju što to ima zna\u010diti sramotno zanemarljiv. <\/p>\n Koje i kakvo plemstvo, ve\u0107 \u010dujem bukvalce kojih je više nego bukava po bosanskim šumama, a koji jedva mogu doku\u010diti i metafori\u010dku vrijednost poruke, premda su javni prostor spremni popunjavati mitom o vlastitom visokom porijeklu ili su na visokim društvenim pozicijama koje bi morale u njima generirati osje\u0107aj \u010dasti i odgovornosti.<\/p>\n Dakako to je "plemstvo" u toj krilatici doista zna\u010dilo "plemenitaško porijeklo", pa \u010dak i ono na koje se u nas vole pozivati kojekakve loze i obitelji, osobito one koje su taj status stekle u vrijeme osmanlijskog upravljanja Bosnom, ali više od toga "plemstvo" je stanje duha koje bi se o\u010dekivalo od onih \u010dija je aktualna društvena pozicioniranost imperativ njima samima. Smiješno, zar ne? <\/p>\n Da, i meni tako zvu\u010di. Tim više što se na našim prostorima svako malo doga\u0111a "osma ofenziva", u kojoj rusti\u010dni plebs barbarski jurne na gradove, a "nova klasa" dozlaboga rabijantna s kupljenim akademskim titulama zauzme "intelektualnu busiju". <\/p>\n Tad \u010doporativni tribalizam i korporativno-koruptivni primitivizam postaju mjera novog društvenog bontona, po kojemu ta "nova elita" i njihovi najbolji sinovi smiju, dapa\u010de to je šik, figurativno re\u010deno, jesti rukama, mljackati, srkati, ne znati govoriti, verbalizirati svoju prostotu, biti potpuni ignoranti, od svih jezika govoriti napredni zavi\u010dajno-\u010dobanski, mahati zastavama niskih strasti… i, gle, za sve to i zbog svega toga još tra\u017eiti nasljedno pravo.<\/p>\n Gra\u0111anske norme, prema kojima se \u010dak i jednom semaforu treba "iskazati poštovanje", pokazuju se teško dosti\u017enim standardom, a kamoli podrazumijevaju\u0107i zahtjev da bi se pro\u010ditala ili napisala koja knjiga, pa da bi se tek potom predavalo na kakvom fakultetu. Ta nova "plava krv" (zelena, kockasta!) kimilsungovski ne samo da svojata politi\u010dko naslje\u0111e (\u010dak ga još mitomanski konstruira), nego i preko no\u0107i ste\u010den akademski status pozivaju\u0107i se nerijetko, nemaju\u0107i bogzna što drugo, na stvarni ili tobo\u017enji tradicijski pedigre. <\/p>\n Ovdje je, tek ilustracije radi, vrijedno spomena, premda krajnje ironijski iskazano, kvalificiranje univerzitetske zajednice u Sarajevu, kao "intelektualnog neobegovata". A kvalifikacija bi se mogla aplicirati i na druge prostore, ne samo zemljopisno, nego i strukturalno.<\/p>\n Taj se i takav "intelektualni sloj" naj\u010deš\u0107e (samo)identificira "svojim" jasno nacionalno markiranim dnevnim novinama pod rukom (baš intelektualno!), posjetima kadrovskim bogomoljama i(li) nacionalno-vjerskim ki\u010d paradama. A u biti, i to je najporaznije, rije\u010d je o sloju neoideologiziranih notornih kukavica, oportunista i sitnih karijerista, koji bi bez prošloga rata, nedou\u010deni kakvi jesu, ostali u svojim intelektualnim i mentalnim provincijama. <\/p>\n Osobito je ovo pora\u017eavaju\u0107e ako znamo da je rije\u010d o sloju koji bi trebao pripadati akademskoj zajednici, biti neovisan i slobodan, suvremen u svom znanju i nepodlo\u017ean vulgarnim dnevnopoliti\u010dkim turbulencijama. Jer, njihova bi osobna znanstvena sloboda i duh slobode, koji bi se otuda imali emanirati, trebali biti vihor op\u0107edruštvene ventilacije, zamašnjak hrabrih i slobodnih poleta u novo, smjelih iskoraka i promjena. <\/p>\n Ali kako \u0107e, jadnici? Kad su tu dovedeni "s falinkom" (kad su rupe u znanju popunili podobnoš\u0107u!) i slušati im je, jer imaju djecu koju tako\u0111er treba "uhljebiti" u akademsku zajednicu. I slušati im je, jer ništa drugo ni ne znaju doli slušati u njihovu patrijarhalno strogo zadanom sustavu "vrijednosti", po kojem i jesu tu gdje jesu. <\/p>\n (Mali, budi dobar i poslušan pa \u0107eš daleko dogurati!) I tada i tako oni postaju najpouzdaniji, poslušni\u010dko-obrambeni bastion sustava zvanog "ne talasaj", psi \u010duvari ignorancije i osrednjosti, generatori mediokritetstva. Sami korumpirani postaju ideolozi sve novih i novih korupcija, skrivaju\u0107i se iza naciona, vjere, ideologije viktimizacije, trajno odani prošlosti koja ih je tu i dovela, ljudi bez vizije i u vlastitome djelu i \u017eivotu, a kamoli u onome što bi bilo izvan zidova njihovih feuda ili katunskih zajednica. I tako se u nedogled, a organizirano, nastavlja pustošenje društva. <\/p>\n Nema veze što to košta, jer \u0107e uvijek biti onih koje je lako proglasiti krivim za naše nazadovanje ili barem nenapredovanje. Zaboga, za sve je ionako i uvijek kriv rat, a i za to uvijek i samo onaj drugi. A to, gle, i nije najgore! To ima i "dobru stranu", time se uspješno njeguju neprijateljstvo i mr\u017enja prema drugosti i tobo\u017enji obrambeni oblici ksenofobije. A zapravo, njihova ksenofobija je eurofobija! Pobogu, valja i imati i znati sa svijetom što i o \u010demu govoriti, pokazati mu "svojih ruku djelo", policu vlastitih knjiga, svoje \u010diste bolnice, sre\u0111ene ulice, svoju pristojnost i kultiviranost, pa makar i na razini, evo gadim se toga (!), blazirane europske malogra\u0111anštine, a kamoli onoga što zna\u010di i jest plemenitaštvo slobode, istine, odgovornosti…<\/p>\n Noblesse oblige – ka\u017ee ozbiljan svijet. Malo morgen – imamo i mi odgovor.<\/p>\n