Baš kao i politi\u010dari, koji brane svoj zlo\u010din \u010dinjenicom da su i drugi \u010dinili zlo\u010dine, tako i novinari koji su huškali na rat ka\u017eu da su svi huškali. Nije ta\u010dno – nisu svi huškali na rat.<\/p>\n
Pi\u0161e: Nenad Peji\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Kada je Miloševi\u0107 došao na vlast brzo je smijenio direktore glavnih medija, onda su oni smijenili urednike, onda su urednici po\u010deli diktirati novinarima kako i šta pisati. Onda je tadašnja Televizija Beograd ukinula gradjanima Srbije mogu\u0107nost da gledaju dnevnike drugih televizijskih stanica. Tako je medijski prostor zatvoren, a gradjani prepušteni na milost i nemilost propagande. Sli\u010dan je postupak, sa malom odgodom, revnosno obavio i Franjo Tudjman. U BiH su gradjani imali prilke da vide ne samo dnevnike tadašnje TV Sarajevo, TV Beograd i TV Zagreb nego i YUTEL, televizijski program iniciran od strane tadašnjeg premijera Markovi\u0107a. Nama tada nije smetao \u010detvrti TV dnevnik, radovali smo se konkurenciji. Drugima je smetalo sve što nije kontrolirano – pa su ostali na jednom TV dnevniku. Patriotizam se brzo pretvarao u mr\u017enju prema drugima. Naravno, znanje o tome šta se dešava i šta ko misli zašto se nešto dešava zna\u010dilo je otvarati dijalog i sprije\u010davati rat. To je, naravno, i u Bosni i Hercegovini, smetalo onima koji su naumili da ratuju i osvajaju pa je JNA zauzela TV predajnike u Bosanskoj Krajini i okrenula antene prema Televiziji Beograd. Umjesto \u010detiri gledaoci tog podru\u010dja u BiH su mogli sada da vide samo jedan televizijski dnevnik.<\/p>\n Tako je logistika za pripremu rata bila spremna, narodima je servirana la\u017e – svaki dan, svaki sat, svaki minut. Izmišljane su vijesti o ugro\u017eenim Srbima, ubijenim srpskim bebama, o tome kako "srpsku neja\u010d" bacaju lavovima u sarajevskom zoološkom vrtu, sakrivane one o ubijenom vojniku u Splitu, Srbi su postali \u010detnici, Hrvati ustaše……U Sarajevu je tada kru\u017eio ovaj vic. "Šta bi radio da uhapsiš Karadzi\u0107a?" Odgovor je glasio: "Zamijenio bih ga za Ristu Djogu!" Taj je novinar sa Radio Sarajeva, (poginuo ili ubijen na Zvorni\u010dkom jezeru 1994-e godine) jednom u vrijeme dok je glad harala Sarajevom, otvorio TV dnevnik sa pe\u010denom prasetinom nasladjujuci se nad mukama ogladnjelih gradjana. Bila je to tek jedna od njegovih voditeljskih "bravura".<\/p>\n Tu\u017eilaštvo za ratne zlo\u010dine u Beogradu je pokrenulo nedavno istragu o odgovornosti medija za podstrekivanje ratnih zlo\u010dina po\u010detkom devedesetih godina. Konkretni slu\u010dajevi u kojima se tra\u017ee elementi krivi\u010dnog djela novinara vezana su za dva predmeta koja su ve\u0107 prvostepeno presu\u0111ena, a to su zlo\u010dini u Ov\u010dari i u Zvorniku. Dvojica optu\u017eenika za ratni zlo\u010din su, naime, izjavila u istrazi da su na zlo\u010din bili motivirani medijskim napisima.<\/p>\n Niko ne mo\u017ee opravdati zlo\u010din, ma kakvi mu motivi bili. Ali, sklon sam povjerovati da je medijska priprema za rat i pokrivanje samog rata znatno doprinijelo kolicini mr\u017enje koja je morala postojati da bi se ratni zlo\u010dini \u010dinili. Kad mediji u nebesa slave tipove poput Arkana ili kad glorificiraju razne jedinice poput "skorpiona" i sli\u010dnih – tada mediji definiraju uzore, tada postavljaju kriterije da su najhrabriji i najpametniji oni poput Arkana, Mladi\u0107a, Glavaša, Cace i sli\u010dnih. To je vrijeme kada se gradjani radije ponašaju kao navija\u010di na nogometnim utakmicama, kada nemaju pojma da se u njihovo ime vode neke druge bitke, a ne one koje su im predstavljene i kad još manje znaju da se u njihovo ime i sa njihovom podrškom dešavaju masovni zlo\u010dini.<\/p>\n Mnogi novinari jesu, dakle, krivi zato što su plasirali najprimitivniju mogu\u0107u propagandu i zato što nisu govorili istinu. Oni su krivi jer su stvarali atmosferu koja \u0107e politi\u010darima omogu\u0107iti da krenu u rat. Bez njih nijedan rat ne bi bio mogu\u0107, svaki bi bio sprije\u010den profesionalnim izvještavanjem. Naša je profesija ta koja je gradjanima oprala mozgove i pretvarala ih u ovce jednonacionalnih stada; naša je profesija ta koja je širila strah i mr\u017enju, bilo da je izmišljala bilo da je sakrivala. Svakom metku koji je ispalio neki vojnik je prethodila bara\u017ena medijska priprema od strane nekog novinara. Zato oni medju nama koji su povla\u010dili takve obara\u010de treba da odgovaraju.<\/p>\n Ve\u0107 sam negdje napisao o jednom primjeru iz desetog mjeseca 1991-e godine. Tada je sarajevska televizija emitirala u dnevniku prilog o katoli\u010dkom sve\u0107eniku kojeg su pretukle srpske snage. Telefonu su "poludili’ – bili smo "antisrpska" televizija. Tek koji minut kasnije emitirali smo pri\u010du o pravoslavnom sve\u0107eniku koji je bio prebijen od strane hrvatskih snaga. Telefoni su opet "poludili", samo \u010dto smo sada bili "antihrvatska" televizija.<\/p>\n Bilo je kasno – gradjani su se ve\u0107 opredjelili i nisu \u017eeljeli \u010duti ništa što nije u skladu sa njihovim stavom. Ponavljali su ujutro tvrdnje i re\u010denice koje su prethodne no\u0107i \u010duli na "svom" televizijskom dnevniku – svi su se ve\u0107 predali i svi su ve\u0107 slijepo vjerovali. Oni koji nisu – bili su proglašavani neprijateljima. Uredjiva\u010dka koncepcija TV Sarajevo da gledaocima da sve verzije dogadjaja, da svi mogu da gledaju sve televizijske dnevnike je propala. "Svi imaju svoje televizije – i Srbi i Hrvati, samo mi nemamu svoju!" – govorili su mi tada lideri SDA.<\/p>\n Bili smo, dakle, pora\u017eeni. Oni koji su plasirali samo svoju istinu i samo svoje la\u017ei su – pobijedili. Oni sjede i dan danas u više ili manje istim uredni\u010dkim stolicama i govoriti o njihovim grijehovima zna\u010dilo bi govoriti o grijesima stranaka na vlasti. Pri\u010da o medijima je pri\u010da o vladaju\u0107im politikama, zato niti govore oni niti stranke na vlasti. Kao što je nekad postojala suglasnost da se la\u017ee, sada postoji suglasnost da se o tim la\u017eima \u0107uti. Još gore – \u0107ute i udru\u017eenja novinara.<\/p>\n Kad progovore o tom vremenu onda ka\u017eu da su "sve strane huškale na rat", da su "svi krivi". \u017dao mi je gospodo – NISU SVI HUŠKALI NA RAT. Nije ni "Feral" ni "Novi List", ni "B92" ni "Vreme". Mi smo u predratnoj BiH imali svaki dan \u010detiri TV dnevnika i naš i vaše – vi ste imali samo jedan; glavne urednike na TV, radiju i "Oslobodjenju" su kod nas birali sami zaposleni, u nekim slu\u010dajevima i tajnim glasanjem – vas su postavljali vaše vodje; nas je vlast svakodnevno napadala da smo "anti-srpski", "anti-hrvatski" ili "anti-muslimanski" – vas je nagradjivala novcem i stanovima; mi nismo nikog otpuštali, \u010dak ni one koji su se ve\u0107 bili svrstali na jednu nacionalnu stranu – vi ste fizi\u010dki sprije\u010davali ulaz u vaše zgrade novinarima koje ste proglasili izdajicama; mi smo \u010ditaocima, slušateljima i gledaocima davali sve informacije – vi ste davali samo svoje; vama su diktirali iz kancelarija vaših lidera – nama nisu smjeli to ni pokušati; mi smo tu\u017eeni, ru\u017eeni, hapšeni i mobilisani – vi ste bili uzdanice re\u017eima; iza nas su bile \u010dinjenice – iza vas vojske… Dakle, nismo svi pripremali rat – vi ste ga pripremali, mi nismo. Nismo ni mi bezgrešni, ali ako vam je za utjehu – vi ste pobijedili, mi smo pora\u017eeni – iako vas osobno ne smatram pobjednicima.<\/p>\n Mo\u017eda je netko sretan što su la\u017ei danas manje opasne. Ja nisam, jer znam da \u0107utati o malim la\u017eima danas i velikim la\u017eima ju\u010der zna\u010di stvarati preduvjete za još ve\u0107e la\u017ei – sutra.<\/p>\n Zato smo mi bili na suprotnim stranama i zato smo još uvijek na suprotnim stranama.<\/p>\n