{"id":46991,"date":"2009-06-12T14:29:59","date_gmt":"2009-06-12T14:29:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46991"},"modified":"2009-06-12T14:29:59","modified_gmt":"2009-06-12T14:29:59","slug":"povodom-dva-jos-ziva-propagandna-falsifikata-iz-90-tih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/06\/12\/povodom-dva-jos-ziva-propagandna-falsifikata-iz-90-tih\/","title":{"rendered":"Povodom dva &#8220;jo\u0161 \u017eiva&#8221; propagandna falsifikata iz 90-tih"},"content":{"rendered":"<p>(Milo&scaron;evi\u0107evska propaganda u modernoj &quot;sindikalnoj NVO izvedbi&quot;)<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Pavlu\u0161ko Im\u0161irovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Dve velike i &quot;jo&scaron; \u017eive i funkcionalne&quot; propagandne la\u017ei milo&scaron;evi\u0107evske medijske ma&scaron;inerije su slede\u0107e:<\/p>\n<p>1) Masovna podr&scaron;ka Milo&scaron;evi\u0107evom &quot;plebiscitarnom bonapartizmu&quot; najjasnije se o\u010ditovala u &quot;milionskim&quot; mitinzima tokom &quot;de&scaron;avanja naroda&quot;.<\/p>\n<p>2) &quot;Radnici su bili Srbi, a ne radnici&quot;, ili &quot;pristali su da budu vi&scaron;e Srbi nego radnici&quot;, &quot;do&scaron;li su pred saveznu skup&scaron;tinu kao radnici, a vratili se kao Srbi&quot;.<\/p>\n<p>Dvadeset godina nakon svog nastanka i devet godina nakon Milo&scaron;evi\u0107evog ru&scaron;enja s vlasti, ove dve monstruozne propagandne la\u017ei njegovog re\u017eima jo&scaron; uvek \u017eive, ne retko negovane i od njegovih nekada&scaron;njih politi\u010dkih oponenata. Upravo proteklih nedelja i meseci imali smo prilike da ih vi&scaron;e puta \u010dujemo u neuroti\u010dnoj izvedbi Branislava \u010canka, do\u017eivotnog &scaron;efa srpskih &quot;nezavisnih sindikata&quot; i vatrenog pristalice privatizacije i ostalih &quot;tranzicionih&quot; reformi, jedinog &quot;sindikalnog lidera&quot; koji je otvoreno i nedvosmisleno podr\u017eao &quot;antikrizne mere&quot; &quot;mladala\u010dke&quot; vlade DSPS-PUPS i jo&scaron; mladala\u010dkijeg nam &scaron;efa dr\u017eave, pa jo&scaron; i o&scaron;tro napao samostalne sindikate, optu\u017eiv&scaron;i ih da &scaron;uruju sa vladom tako &scaron;to je&#8230; ne podr\u017eavaju kao on i protestuju protiv njenih mera! Takvoj logici nije te&scaron;ko ni da preuzima i neguje falsifikate milo&scaron;evi\u0107evske propagande ma&scaron;inerije protiv sopstvenog sindikalnog \u010dlanstva i sopstvenog naroda.<\/p>\n<p>Motivi Milo&scaron;evi\u0107evog re\u017eima za lansiranje i negovanje tih propagandnih la\u017ei bili su kristalno jasni, &scaron;to nije slu\u010daj i sa motivima njegovih oponenata koji su, uz tajnu policiju i tajkune, nasledili i nastavili da neguju i ta zlosre\u0107na \u010deda njegove propagande ma&scaron;inerije. Ne sumnjam da ta gospoda imaju dobre razloge da prikrivaju svoje motive za to &scaron;to, zajedno sa Milo&scaron;evi\u0107evim sikofantima, besramno kleve\u0107u sopstveni narod i svim svojim skromnim silama nastoje da ga demorali&scaron;u, predstavljaju\u0107i sebe kao &quot;usamljene heroje&quot; (ne smatra se &quot;politi\u010dki korektnim&quot; suvi&scaron;e pominjati sna\u017enu inostranu podr&scaron;ku toj &quot;herojskoj usamljenosti&quot;), naspram &quot;masovnom ludilu&quot; Srbije.<\/p>\n<p>Pogledajmo najpre malo istoriju politi\u010dkih mitinga u Beogradu i Jugoslaviji u poslednjih 40 godina. Ona najbolje pokazuje totalnu &scaron;upljinu i proizvoljnost tih propagandih falsifikata o &quot;plebiscitarnoj svenarodnoj podr&scaron;cu Milo&scaron;evi\u0107evom srbovanju&quot;.&nbsp; <\/p>\n<p>Jugoslovenska i beogradska vlast odrekla se prakse organizovanja masovnih politi\u010dkih mitinga u Beogradu jo&scaron; davne 1969. godine. Poslednji takav &quot;tradicionalni miting&quot;, na kome je govorio Veljko Vlahovi\u0107, odr\u017ean je u jesen 1969. godine, povodom 50 godina osnivanja KPJ, i na tom mitingu su bili glasniji studenti, u\u010desnici studentskih demonstracija iz juna 1968, nego svi mobilisani partijski &quot;ljudski resursi&quot;. Grupe opozicionih studenata su na tom mitingu skandirali &quot;Juni, juni!&quot; i pevali masovku &quot;Ho\u0107e narod, ho\u0107e masa, da se opet zatalasa&quot;. Vlast je izvukla pouku, zaklju\u010dila da su masovni mitinzi za nju postali suvi&scaron;e riskantni i u narednih 13 godina ih se odrekla. Sem ako u mitinge ra\u010dunamo i redovne godi&scaron;nje masovne cirkuske predstave na stadionu JNA &#8211; sletove u \u010dast Titovog ro\u0111endana, na koje je bilo nemogu\u0107e prodreti i prisustvovati im van zvani\u010dne organizacije publike koja je organizovano probirana i privo\u0111ena iz &scaron;kola i preduze\u0107a. U vreme kada je moja generacija po\u010dela da studira (1967), na beogradskom Univerzitetu nije bilo takvog re\u017eimskog organizovanja studenata radi prisustva tim politi\u010dkim cirkusijadama.<\/p>\n<p>Nakon tog neslavnog mitinga iz 1969, prvi ponovni poku&scaron;aj organizovanja jednog politi\u010dkog mitinga u Beogradu bio je u prvim danima jula 1982. Organizovan je na trgu Marksa i Engelsa (dana&scaron;nji trg Nikole Pa&scaron;i\u0107a) u znak protesta protiv izraelske agresije i okupacije ju\u017enog Libana i ju\u017enog dela Bejruta i izraelskog i falangisti\u010dkog terora nad palestinskim izbegli\u010dkim logorima u Libanu, terora koji je u narednih par meseci prerastao u masovan pokolj izbeglica i arapskih civila u Sabri i &Scaron;atili, gradi\u0107ima nadomak Bejruta.<\/p>\n<p>Jugoslavija je tada jo&scaron; uvek bila lider pokreta nesvrstanih i Titovi naslednici su se trudili da odr\u017ee taj polo\u017eaj koji im je on ostavio u amanet. Borba za Titovo nasle\u0111e vo\u0111ena je i u vrhovima SKJ, odnosno aparata vlasti \u010dija monolitnost je bila ozbiljno okrnjena ja\u010danjem centrifugalnih snaga nakon Titove smrti. Srpska frakcija jugoslovenske birokratije se ve\u0107 borila za obnovu svoje hegemonije u birokratskom aparatu Jugoslavije, na Kosovu je ve\u0107 drugu godinu trajalo vanredno stanje, objavljeno zbog masovnih studentskih demonstracija u aprilu 1981, i trebalo joj je da poja\u010da i svoj uticaj na spoljnu politiku zemlje, a i da demonstrira svoju politi\u010dku snagu i uticaj na stanovnike Beograda. Sve te lepe planove sa mitingom, na kome je glavni govornik bio Ivan Stamboli\u0107, vo\u0111a tada&scaron;nje &quot;mladojani\u010darske&quot; struje srpske birokratije, pomrsila im je opoziciona grupa u\u010desnika Slobodnog univerziteta koja je, zajedno sa palestinskim studentima (koji su nosili zastave PLO), istupila sa zastavama poljske &quot;Solidarno&scaron;\u0107i&quot;, koja je tada, nakon Jaruzelskijevog vojnog pu\u010da, bila zabranjena u Poljskoj ve\u0107 vi&scaron;e od pola godine. Taj miting je neslavno okon\u010dan skandaloznim hap&scaron;enjem i prekr&scaron;ajnim ka\u017enjavanjem (po 50 dana zatvora &#8211; da bi iza&scaron;li iz zatvora pre po\u010detka &scaron;kolske godine, &scaron;to je umanjivalo rizik studentskih protesta na Univerzitetu zbog tog politi\u010dkog skandala) grupe sa zastavama &quot;Solidarno&scaron;\u0107i&quot;, a skandal zbog tog hap&scaron;enja pomra\u010dio je sve njegove planirane politi\u010dke ciljeve i efekte.<\/p>\n<p>Re\u017eim je potom ponovo, za period od 6-7 godina, odustao od poku&scaron;aja organizovanja svojih politi\u010dkih mitinga. Po\u010dela je jedna druga vrsta mitinga &#8211; mitinga radnika &scaron;trajka\u010da koji su diljem Jugoslavije protestovali protiv vladine politike stabilizacije diktirane od strane MMF i inostranih poverilaca, kojima je u periodu izme\u0111u 1980. i 1988. za po\u010detni spoljni dug od 20 milijardi dolara, nasle\u0111en iz Titovog perioda, isplatila 86,4 milijarde dolara na ime servisiranja duga (dakle, vi&scaron;e od 4 puta od po\u010detnog duga), a da time nimalo nije smanjila osnovni dug. Politika stabilizacije, odnosno &scaron;ok terapija MMF, izazvala je u celoj Jugoslaviji talas &scaron;trajkova koji se nezadr\u017eivo razvijao ka svejugoslovenskom generalnom &scaron;trajku. Taj &scaron;trajka\u010dki talas kulminirao je u leto 1988, kada su radnici Vukovara do&scaron;li kamionima u Beograd, odr\u017eali svoj miting pred Saveznom skup&scaron;tinom, na juri&scaron; zauzeli Saveznu skup&scaron;tinu i od Savezne vlade iznudili znatne ustupke. Prva briga te vlade bila je da policijskom silom spre\u010di svaki kontakt beogradskih radnika sa vukovarskim. Trasa prolaska vukovarske &scaron;trajka\u010dke kolone, od ulaska u Beograd pa do Savezne skup&scaron;tine, i prostor ispred Savezne skup&scaron;tine, od Terazija i Nu&scaron;i\u0107eve ulice do glavne po&scaron;te, Andri\u0107evog venca i du\u017e Kosovske ulice, bili su ogra\u0111eni gustim kordonima policije pod punom ratnom spremom. Danas to mo\u017eda zvu\u010di nadrealno, ali onda&scaron;njem re\u017eimu je uspelo da u potpunosti fizi\u010dki izoluje manifestaciju skoro 10.000 vukovarskih radnika u najstro\u017eem centru Beograda. O takvoj policijskoj efikasnosti, re\u017eim Slobodana Milo&scaron;evi\u0107a mogao je samo ljubomorno ma&scaron;tati i sanjati. Kao &scaron;to to isto tako mogi i dana&scaron;nji &quot;demokratski&quot; naslednici i nastavlja\u010di tog re\u017eima.<\/p>\n<p>Verujem da je ta kulminacija talasa &scaron;trajkova u Jugoslaviji u vukovarskom &scaron;trajku i okupaciji Savezne skup&scaron;tine zape\u010datila kasniju sudbinu Vukovara, njegovo surovo uni&scaron;tenje \u010detvoromese\u010dnim neprekidnim avijacijskim i artiljerijskim bombardovanjem i granatiranjem. Vukovar nije osvojen, nego je uni&scaron;ten zajedni\u010dkim nastojanjima Slobodana Milo&scaron;evi\u0107a, vrhova JNA i Franje Tu\u0111mana, uz pre\u0107utan, ali veoma jasan i delotvoran blagoslov &quot;me\u0111unarodne zajednice&quot;. Predrag Matvejevi\u0107 je s pravom ubistvo Vukovara nazvao ubistvom Jugoslavije.<\/p>\n<p>Jugoslovenski &scaron;trajka\u010dki pokret i njegov razvoj ka generalnom &scaron;trajku nisu zaustavljeni nikakvim masovnim nacionalisti\u010dkim euforijama i ludilima, nego nametanjem jednog prljavog bratoubila\u010dkog rata, rata imperijalizma i doma\u0107ih mafija&scaron;kih birokratija protiv svih naroda Jugoslavije, a pre svega protiv jugoslovenskih radnika \u010diji &scaron;trajka\u010dki pokret je ugro\u017eavao same temelje vlasti totalitarne birokratije.&nbsp; <\/p>\n<p>Milo&scaron;evi\u0107evi &quot;masovni mitinzi&quot; i &quot;de&scaron;avanja naroda&quot; po\u010dinju tek nakon 1988. godine. Totalni politi\u010dki i informacioni monopol tog re\u017eima mogao je obmanuti neobave&scaron;tene i zbunjene provincijske naiv\u010dine i navesti ih da i poveruju da na njegovim mitinzima ima i po milion pristalica. Beogra\u0111anima sa imalo mozga i o\u010dinjeg vida je bilo o\u010digledno da na tim mitinzima nikada nije bilo vi&scaron;e od stotinjak hiljada &quot;organizovano privedenih&quot;. Prostor ispred Savezne skup&scaron;tine ni na jednom od njegovih mitinga nije bio ni blizu ispunjen. A taj prostor, zajedno sa Pionirskim parkom i trgom Nikole Pa&scaron;i\u0107a, ima povr&scaron;inu manju od 40.000 kvadratnih metara i dovoljno je 160 hiljada ljudi (\u010detiri \u010doveka po kvadratnom metru) da ga popune tako da bukvalno izme\u0111u njih &quot;ni igla ne mo\u017ee da padne&quot;. Na Milo&scaron;evi\u0107evim &quot;milionskim&quot; mitinzima pred saveznom sku&scaron;tinom, izme\u0111u u\u010desnika mitinga su se sasvim komotno kretali kamioni sa kojih su u\u010desnicima deljene besplatne fla&scaron;e brlje i vinjaka &#8211; da im malo podgreju &quot;patriotsku&quot; motivaciju.&nbsp; <\/p>\n<p>Druga smradna propagandna legenda je da su srpski radnici tih godina &quot;izabrali da budu Srbi, a ne radnici&quot;. Njen nastanak se vezuje za susret Milo&scaron;evi\u0107a sa &scaron;trajka\u010dima radnika Rakovice, industrijske \u010detvrti Beograda, prilikom njihovog &scaron;trajka i protesta pred Saveznom skup&scaron;tinom krajem 1990.godine, kada su svi milo&scaron;evi\u0107evski mediji u mazo-sado orgasti\u010dkoj euforiji vrtili banalnu i &scaron;uplju re\u010denicu kojom je Milo&scaron;evi\u0107 okon\u010dao taj skup: &quot;A sada, svi na svoje radne zadatke&quot;, a pre\u0107utkivali \u010dinjenicu da su rakovi\u010dki &scaron;trajka\u010di upravo od Milo&scaron;evi\u0107a iznudili ispunjenje svojih zahteva i da je najprirodnije da su se posle toga vratili svojim radnim mestima i radnim zadacima u svojim fabrikama. Nikakvo Kosovo, nikakav nacionalizam i nikakvo srbovanje nisu ni re\u010dju pomenuti na tom radni\u010dkom protestu, pa se \u010dak ni Milo&scaron;evi\u0107 nije odva\u017eio da ih uop&scaron;te pominje. Pri\u010da o tome kako su se rakovi\u010dki radnici sa tog mitinga vratili &quot;kao Srbi, a ne kao radnici&quot;, naprosto je izmi&scaron;ljena. Jednako kao i milionske mase na njegovim mitinzima.<\/p>\n<p>Namerno se &quot;zaboravlja&quot; da Milo&scaron;evi\u0107ev teror i rat u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu nikada nije ugu&scaron;io &scaron;trajka\u010dki pokret i otpor u Srbiji. Namerno se &quot;zaboravlja&quot; da je slaba\u010dka i izdana odbrana Vukovara, oskudno naoru\u017eana isklju\u010divo lakim pe&scaron;adijskim naoru\u017eanjem, uspela da 4 meseca opstane i odoleva zahvaljuju\u0107i ne toliko svojoj sopstvenoj snazi koliko zahvaljuju\u0107i masovnom antiratnom otporu upravo srpskih radnika. Namerno se &quot;zaboravlja&quot; masovan bojkot mobilizacije u Srbiji, bojkot koji je u Beogradu zahvatio 98 % vojnih obveznika. Namerno se &quot;zaboravljaju&quot; masovne demonstracije u martu i julu 1991. u Beogradu. Namerno se &quot;zaboravlja&quot; da svih godina rata u skoro da nije bilo dana bez &scaron;trajkova u Srbiji. Namerno se &quot;zaboravlja&quot; da su upravo na talasu tog &scaron;trajka\u010dkog pokreta nastali prvi nezavisni sindikati u Srbiji, nedvosmisleno demokratski, antire\u017eimski i antiratni. Taj &quot;zaborav&quot; slu\u017ei tome da se srpski radnici i srpski narod optu\u017ee kao saodgovorni za zlo\u010dine Milo&scaron;evi\u0107eve diktatura, da se, kao i ostali balkanski narodi, objave nesposobnim za demokratiju i slobodu, te da legitimi&scaron;e imperijalisti\u010dku &quot;paternalisti\u010dku tezu&quot; da i Srbija, kao i svi balkanski narodi, moraju da budu pod &quot;me\u0111unarodnim&quot; tutorstvom.<\/p>\n<p>Glavni zagovornici tog &quot;paternalizma me\u0111unarodne zajednice&quot;, uz morbidno prostituirane etablirane politi\u010dke stranke, su NATO-pacifisti i ostali neoliberalni heroji srpske NVO scene. Ti junaci bili su, u najboljem slu\u010daju, u mi&scaron;ijoj rupi u vreme masovnih &scaron;trajkova i demonstracija ranih devedesetih, ako nisu bili i u dr\u017eavnoj slu\u017ebi kao &quot;bezbednosno pouzdan i proveren kadar&quot;, poput famozne Sonje Biserko. Njihov glas u Srbiji po\u010dinje da se \u010duje tek od trenutka kada je njihovim mo\u0107nim inostranim pokroviteljima i finansijerima uspelo da ih uvere da imaju dovoljno diplomatskog i svakog drugog uticaja na Milo&scaron;evi\u0107ev re\u017eim da bi mogli da im garantuju potpunu li\u010dnu bezbednost. Nedavno objavljivanje \u010dinjenice da je Jovica Stani&scaron;i\u0107, &scaron;ef Milo&scaron;evi\u0107eve tajne policije, od po\u010detka rata i uz Milo&scaron;evi\u0107evo odobrenje i kontrolu, bio glavni agent CIA-e na Balkanu, dovoljno jasno obja&scaron;njava taj uticaj.&nbsp; <\/p>\n<p>Ne iznena\u0111uje mnogo to &scaron;to se Branislav \u010canak, solidno pla\u0107eni profesionalni &quot;sindikalni lider&quot;, sitni kapitalista (suvlasnik privatnog preduze\u0107a GRAF Danas) i vladin honorarni \u010dinovnik (uz pla\u0107ene penzijske doprinose, dakako) u slavnom vladinom Socijalno-ekonomskom savetu i jo&scaron; pokojem &quot;socijalnom tripartitno-partnerskom&quot; upravnom odboru, priklju\u010dio tom uve\u017ebanom neoliberalnom NVO horu u kr\u010dmenju ideolo&scaron;kih i politi\u010dkih maglu&scaron;tina i legendarnih masovnih falsifikata milo&scaron;evi\u0107evske propagande ma&scaron;inerije. Ne iznena\u0111uje mnogo ni to &scaron;to on danas istupa kao zagovornik vladine antiradni\u010dke politike. Ono &scaron;to iznena\u0111uje je perverzna tendencija degeneracije &quot;Nezavisnosti&quot;, izra\u017eena u \u010dinjenici da je on njen glavni i neprikosnoveni gazda i da sve svoje javne antiradni\u010dke izjave daje upravo kao &quot;sindikalni lider&quot; i &quot;predsednik UGS Nezavisnosti&quot;. To je simptom zaista ozbiljne bolesti same &quot;glave organizacije&quot; koja je postala nezavisna od svog \u010dlanstva i \u010dlanovima &quot;Nezavisnosti&quot; mo\u017eemo samo po\u017eeleti snage i pameti da pristupe njenom izle\u010denju pre nego ih radnici prezru jo&scaron; gore nego &scaron;to su prezirali Milo&scaron;evi\u0107eve &quot;sindikalne&quot; \u010dankolize s po\u010detka 90-tih kada su masovno napu&scaron;tali tada&scaron;nje dr\u017eavne sindikate i osnivali sopstvene nezavisne. Zbog svog nedemokratskog unutra&scaron;njeg re\u017eima i liderskih trvenja oko podele donacija i fotelja UGS &quot;Nezavisnost&quot; je do sada izgubila desetine hiljada \u010dlanova i iz nje su nastale skoro sve manje i mla\u0111e sindikalne centrale. Njena &quot;reprezentativnost&quot; na nacionalnom nivou ozbiljno je dovedena u pitanje i sada zavisi isklju\u010divo od naklonosti i dobre volje vlade Srbije. To je \u010dini zavisnijom od vlade u meri koja je daleko ve\u0107a nego kod svih ostalih sindikalnih centrala. To obja&scaron;njava i \u010cankovu ne\u010duvenu podr&scaron;ku vladinim antiradni\u010dkim &quot;antikriznim&quot; merama i njegovo ignorisanje narastaju\u0107eg &scaron;trajka\u010dkog talasa u Srbiji. Umesto o\u010dekivane podr&scaron;ke, on radnicima upu\u0107uje nedostojna piljari\u010dka opankavanja (tipa: &quot;ne\u0107e da u\u010destvuju u sindikalnim protestima za svoje interese ako im sindikat ne plati dnevnicu za to&quot;) i izan\u0111ale falsifikate milo&scaron;evi\u0107evske propagande.&nbsp; <\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/freedomfight.net\/cms\/index.php?page=povodom-dva-jos-ziva-propagandna-falsifikata-iz-90-tih\">freedomfight.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>(Milo&scaron;evi\u0107evska propaganda u modernoj &quot;sindikalnoj NVO izvedbi&quot;)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46991","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46991","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46991"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46991\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46991"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46991"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46991"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}