Rastko Mo\u010dnik u intervjuu za H-alter: Današnje vlasti se legitimiraju na izborima, a onda imaju \u010detiri godine vremena da rade što god ho\u0107e<\/p>\n
Pi\u0161e: Vesna Kesi\u0107, Jelena Svir\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Rastko Mo\u010dnik, redovni profesor sociologije kulture na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, prije nekoliko dana posjetio je Zagreb u sklopu Subversive Film Festivala na kojem je odr\u017eao predavanje "Trebamo li još kapitaliste?". Ve\u010der prije predavanja drugi put je sudjelovao na plenumu Nezavisne studentske inicijative Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ovaj razgovor vo\u0111en je nakon nekoliko sati provedenih na plenumu.<\/p>\n Mo\u010dnikovi radovi i istra\u017eivanja na podru\u010dju teorije ideologija, društvenih pokreta, teorijske psihoanalize, semiotike i popularne kulture poznati su i ve\u0107 desetlje\u0107ima utjecajni u cijelog regiji bivše Jugoslavije i u ostatku Evrope. Uz to, Mo\u010dnik je i sudionik svih va\u017enijih politi\u010dkih zbivanja i inicijativa u bivšoj dr\u017eavi (od ‘68. do antiratnog djelovanja), kao i post-jugoslavenskih slovenskih inicijativa. Protivio se ulasku Slovenije u NATO i kriti\u010dar je Bolonje.<\/p>\n Kakvi su vam dojmovi s plenuma, s \u010dime biste mogli usporediti njegove organizacijske forme i procedure?<\/em><\/p>\n – Ovo izgleda fantasti\u010dno, plenum ima svoj protokol, sve što je potrebno za njegovo optimalno funkcioniranje. Zagreba\u010dki studenti riješili su jedan problem koji je iskrsnuo u Ljubljani 1964. godine. Tada je u Ljubljani po\u010deo studentski pokret koji je imao dalekose\u017ene posljedice. Me\u0111utim, unutar Studentskog zbora, koji je tako\u0111er formiran kao oblik spontane neposredne demokracije, iskrsnuo je problem kvoruma. To pitanje su lansirali studenti prava: kako mo\u017ee Zbor odlu\u010divati kada nema kvorum i ne mo\u017ee se odrediti što je ve\u0107ina. Tadašnja studentska organizacija vrlo je brzo stala na stranu studentskog pokreta, ali pitanja legitimiteta nikada nisu razriješena i na to je izgubljeno mnogo vremena i energije. Ovo što vidim na plenumu je vrlo inovativno na svjetskoj razini, ne samo u ovoj regiji, i zna\u010dajan korak za demokraciju u svijetu, jer razrješava problem na\u010dina su\u017eivota o kojem se mnogo pri\u010da u posljednje vrijeme.<\/p>\n Kao sociolog društvenih pokreta kako biste unutar danog pravnog i politi\u010dkog sustava odredili plenumsku formu? Je li to gra\u0111anski neposluh, prilago\u0111ena anarhisti\u010dka forma, ili nešto tre\u0107e? Što plenumu daje legitimitet osim vlastitih proklamacija i procedura?<\/em><\/p>\n – Legitimitet mu daje vlastita praksa. Ovo što se \u010duje kao kritika inicijative, da nema lidera, da su subjekti anonimni, da nema individualnosti i samostalnog istupanja (u ime drugih), to su uvijek bile kvadrature kruga. Studenti i studentice su to ovdje uspješno riješili unutar legitimiteta kolektivnog organiziranja. Jer, lideri su uvijek pojavljuju kao produkt pritiska socijalne psihologije, a oni su uo\u010dili tu opasnost i zablokirali je od po\u010detka. Idu protiv spontanosti, kao što je netko rekao na plenumu, mijenjaju svoj na\u010din mišljenja i ponašanja, kontroliraju i usmjeravaju svoje mišljenje i ponašanje uz mnogo diskusije i deliberacije. To je vrlo inovativno i pokazalo se uspješnim upravo u kriti\u010dnim to\u010dkama kao što je pojava liderstva i uzurpiranja pokreta od nekih dinami\u010dnijih grupica. To se za mjesec dana nije dogodilo i mislim da je to nevjerojatan uspjeh. <\/p>\n Studenti jako paze da se ne proglase ljevi\u010darima, socijaldemokratima, anarhistima, patriotima, ili bilo kako politi\u010dki i ideološki odrede. Pokret je fokusiran na kritiku komercijalizacije školstva, odnosno javnih servisa. Ipak, u tradicijama poznatih ideologija, kuda biste smjestili ovu inicijativu?<\/em><\/p>\n – I ja bih, tako\u0111er, izbjegavao labele, brandove i bilo kakve odrednice i rekao bih da su u\u010dili od razli\u010ditih politi\u010dkih filozofija. Uspjeli su formirati vlastitu politi\u010dku praksu, a politi\u010dka je praksa uvijek kolektivna i kao takva "pronalazak" moderne. Pozivaju se i na nenasilje, što je dobro, ali politi\u010dka praksa uvijek uklju\u010duje i odre\u0111enu mjeru pritiska i nasilja. Ona isklju\u010duje, konfrontira i zahtijeva, ima programe i u tom smislu je militantna, \u010dak i kad je antimilitaristi\u010dka, ili mirovnja\u010dka. Npr. danas je netko rekao da bi bila katastrofa da je netko rekao "spalit \u0107emo ministarstvo". Mislim da treba obrnuti percepciju – trideset dana se ovdje pri\u010da i nitko nije pozvao ni na kakav oblik nasilja. No, mene intrigira kakva bi bila metafora nasilja da je kojim slu\u010dajem upotrijebljena. Studenti su kao primjer iznijeli nešto što je zapravo legitimna metaforika radikalne politi\u010dke akcije, ali njihova orijentacija protiv nasilja toliko je jaka da to ne podnose, \u010dak ni kao frazu. To je visoko dostignu\u0107e, iako smatram da se, unutar legitimne revolucionarne prakse, ministarstvo mo\u017ee i spaliti, ali to je jedna druga tradicija. Njihovu politi\u010dku praksu organiziranja povezao bih sa linijom moderne politike koja ide od Francuske revolucije, preko Pariške komune i Oktobarske revolucije, ali uz odbacivanje revolucionarnog nasilja.<\/p>\n O nasilju-nenasilnosti studentskih inicijativa ima dosta nesporazuma. Sam akt blokade fakulteta proglašen je nasiljem nad onima koji bi i dalje sudjelovali u nastavi, istodobno inicijativa se poziva na nenasilje.<\/em><\/p>\n – To je pitanje definicije nasilja. Naravno da je blokada nasilna onima koji bi htjeli dr\u017eati nastavu, ali svaka je politi\u010dka akcija takva. Iluzija je tra\u017eiti i o\u010dekivati totalni pacifizam, \u010dak je i Gandhi zagnjavio cijelu Indiju kad je tra\u017eio da se u svakoj ku\u0107i proizvodi tekstil na tradicionalan, indijski na\u010din kao subverzija britanske tekstilne industrije i kolonijalizma. Natjerao je milijune ljudi da se bave s ne\u010dim o \u010demu nisu prije toga razmišljali. I sama paradigma pacifizma je nešto što je ljudima nametnuto.<\/p>\n Ima li plenum i dimenziju terapeutske funkcije kakvu gaje neke protestantske zajednice. Tu se incidenti, tenzije i konflikti procesiraju i razrješavaju unutar kolektiva.<\/em><\/p>\n – Naravno, incidente treba procesuirati, jer se potiskivanjem akumuliraju i onda na površinu izbije nešto što je neproporcionalno izvornom problemu. Ono što sam danas vidio ide protiv terapeutike, studenti \u010dak slabo podnose humor, koji je na svakodnevnoj razini terapija ljudima koji \u017eive u stresu. Humor je u principu ok, ali ovi mali vicevi koji su izletjeli nisu bili ok, bili su grubi, skretali su s teme i moderatori su zauzeli pravi komunisti\u010dki stav, nema šale o ozbiljnim pitanjima, rekli su. U po\u010detku je humor bio dobar, ali sada više nema potrebe. U principu je to ok, ali u svim posebnim slu\u010dajevima bilo bi pogrešno spre\u010davati humor. <\/p>\n Rekli ste jednu zanimljivu stvar, da je na\u010din organizacije i provedbe bunta inovativan u svjetskim razmjerima. To se nastavlja na onu pri\u010du da kad god bi se nešto doga\u0111alo ovdje, na evropskoj margini, uvijek se javljala i dilema importa svjetskih trendova, imitacije itd. Ima li u inovativnosti ove metode i naslje\u0111a svijesti o socijalnoj jednakosti iz vremena socijalizma, koju su i ove nove generacije naslijedile u kolektivnoj memoriji? <\/em><\/p>\n – Kad ka\u017eem inovativnost, mislim hegelijanski pretenciozno, na svjetsko-povijesnu razinu, ne u smislu je li nešto uvoz, ili je autohtono, jer u globalnom svijetu ta opozicija (svjetsko-autohtono) ne djeluje, odnosno djeluje samo u imperijalno-kolonijalnom diskursu. Ova praksa inovativna je u odnosu na nekadašnje politi\u010dke prakse socijalne promjene, npr. sovjete radnika, seljaka i vojnika koji su u po\u010detku bili ekskluzivni, nisu se slagali sa praksom liberalne demokracije i bili su oblik neposredne demokracije. Mislim i na narodno-oslobodila\u010dke savjete u jugoslavenskoj antifašisti\u010dkoj borbi koji su tako\u0111er bili inovativni oblik organiziranja, \u010dak su povezivali politi\u010dku gestu sa opasnoš\u0107u po \u017eivot. Kad je \u010dovjek bio \u010dlan narodno-oslobodila\u010dkog odbora to je zna\u010dilo da bi mogao biti strijeljan. Svi ti pokreti pronašli su neku formu svog izra\u017eavanja i odlu\u010divanja. 1968. godina, me\u0111utim, nije pronašla tu formu. U tolikoj koli\u010dini spontanosti odlu\u010divanje nije bilo mogu\u0107e, pokret je izrastao iz „grupuskula", kako se to tada nazivalo, od kojih je svaka radila za sebe, nekad su se uklopile, nekad nisu. Ova inicijativa uspjela je prona\u0107i formu direktne demokracije koja nije spontanisti\u010dka, koja se pridr\u017eava pravila koje je sama odredila i to vrlo refleksno, ljudi su ozbiljno shvatili pravila i pridr\u017eavaju ih se i to se pokazalo jako efikasnim. <\/p>\n Nije li nevjerojatno je da su \u010dak i mediji po\u010deli poštivati zadana pravila? Ne izvještavaju izravno s plenuma, ako nisu dobili dozvolu, nisu unosili previše intriga i senzacionalizma, a poruke su ipak stigle do javnosti. Naravno, s vremenom, a mo\u017eda i pod politi\u010dkim pritiskom, mediji se sve više fokusiraju na mogu\u0107e sankcije studentima i zanemaruju temeljni cilj protesta, ali u cjelini uop\u0107e nisu loše reagirali.<\/em><\/p>\n – U sadašnjim okolnostima komercijalizacije javnih medija strašno je teško probiti tu bara\u017enu vatru koja se bavi banalijama i trivijalijama. Mislim da je veliki uspjeh što su studenti uop\u0107e privukli pa\u017enju medija, odnosno pa\u017enju ovih koji formiraju javno mnijenje i što su uspjeli uspostaviti neki tip dijaloga i neki oblik pregovora s vlastima, što je veliki uspjeh. Današnje vlasti se legitimiraju sa izborima, a onda imaju \u010detiri godine vremena da rade što god ho\u0107e. A kad opet do\u0111u izbori ne koriste politi\u010dki, nego estradni diskurs, estradne tehnike privla\u010denja pa\u017enje, lobiranja i prikupljanja glasova. Zato treba strašno cijeniti to što su studenti, u takvim uvjetima, uspjeli posti\u0107i ono što su htjeli. U vrijeme kad se komercijaliziraju i privatiziraju javni sektori, staviti u centar pa\u017enje javni servis, kao što je školstvo, je strašno zna\u010dajna gesta u europskim, ali i svjetskim razmjerima.<\/p>\n U zemljama poput Hrvatske, kao i u zemljama u razvoju i siromašnim zemljama, taj se problem manifestira druga\u010dije, pa ga valjda treba druga\u010dije i rješavati nego li u tzv. Evropi ili Americi? <\/em><\/p>\n – Studenti su pokrenuli bitno pitanje strateške i dugoro\u010dne orijentacije društava na periferiji. Jer ako mi uvedemo privatno školstvo i ako se školstvo po\u010dne pla\u0107ati, to zna\u010di dugoro\u010dno prihvatiti neokolonijalnu situaciju. Za naša društva to zna\u010di da se ne\u0107e mo\u0107i ravnopravno uklju\u010diti u svjetsku podjelu rada, i da \u0107e ostati na periferiji. Naravno, neoliberalni argument glasi da \u0107emo tek onda dobiti dobru selekciju, izvrsnost, kriteriji moraju postojati da bi bili dosegnuti, itd. Ali u širem društvenom kontekstu to funkcionira druga\u010dije.<\/p>\n Komercijalno školstvo po definiciji ne mo\u017ee zahvatiti cijelu populaciju, što zna\u010di da toliko i toliko ljudi ostaje van sistema. Ekonomski gledaju\u0107i, to zna\u010di da korištenje svih potencijala nije optimalno, a to si, mi u malim i siromašnim društvima, ne mo\u017eemo priuštiti. Drugo, komercijalizirano školstvo neminovno reproducira klasne razlike. U liberalnom \u017eargonu govori se da ako je netko vrijedan uspjeti \u0107e, ali to samo zna\u010di da taj netko mo\u017ee prije\u0107i u društvenu elitu i da je klasna reprodukcija otvorena, ali klase ostaju. A postojanje elita i klasnih razlika polarizira cijelo društvo. Kad ljudi znaju da zbog toga što su im roditelji siromašni ne mogu studirati, to toliko demoralizira dio društva da se nu\u017eno stvara margina i da se formiraju grupe mladih ljudi koje nemaju perspektivu i koji \u0107e se, prije ili kasnije, po\u010deti baviti kriminalom, pribjegavati nasilju, postati apati\u010dni i nezainteresirani, pa opet gubimo ionako male društvene resurse i potencijale. Drugo, kako se u takvom okru\u017eenju osje\u0107aju privilegirane i vladaju\u0107e klase? One se plaše tih masa koje su pune resentimana, iz kojih mo\u017ee prokuljati bijes. Sve je to jako dobra baza za populizme, fašizme i sve ove pokrete jeftinih rješenja. Komercijalizacija truje društvene odnose. Pošto smo mi dugo \u017eivjeli u egalitaristi\u010dkom društvu, ne prepoznajemo uvijek tu opasnost.<\/p>\n Kao argument pla\u0107anja visokog školstva i postizanja „izvrsnosti", uporno se nudi primjer SAD-a sa svojim, u svjetskim razmjerima vode\u0107im sveu\u010dilištima. Koliko je to uop\u0107e usporedivo?<\/em><\/p>\n – Treba napomenuti da ameri\u010dki model obrazovanja nije najbolji mogu\u0107i, niti u Americi, i tamo je ogroman dio stanovništva demotiviran i isklju\u010den, ali pogotovo on ne dolazi u obzir u siromašnim društvima. Ono što je dobro u Americi je to da ima puno novca i onda \u010dak i sistemi koji nisu idealni mogu, privu\u0107i najbolje umove, najbolje profesore. Osim toga postoji uhodani sustav povoljnih kredita i stipendija i najva\u017enije: studenti mogu zara\u0111ivati na sveu\u010dilištu, kao asistenti pri nastavi, predava\u010di na ni\u017eim stupnjevima obrazovanja, u sveu\u010dilišnim laboratorijima, što je samo po sebi dobra praksa uklju\u010divanja studenata u sustav obrazovanja. Kod nas nema novca, mi \u010dak ne uspijevamo niti obnavljati u\u010diteljsku strukturu koja postoji, zato su te analogije besmislene. <\/p>\n I iz intelektualnih i iz politi\u010dkih, pa \u010dak i dr\u017eavnih struktura \u010dule su se ocjene da je ovo borba za povratak u komunizam, odakle taj antikomunisti\u010dki naboj?<\/em><\/p>\n – To je stvarno zabrinjavaju\u0107e, da antikomunizam koji je na po\u010detku još i bio razumljiv, sada ponovo ja\u010da. On ja\u010da proporcionalno s neuspjehom sadašnjih re\u017eima da stvore društvo koje bi se moglo usporediti sa socijalisti\u010dkim. Demoralizacija koja se sada širi, siromaštvo, pojava besku\u0107nika kojih u socijalizmu nikada nije bilo, to je skandal ovih re\u017eima, a porast antikomunizma je priznanje njihovog neuspjeha. Stvara se neki mit o komunizmu koji je bio jedinstveni blok, koji nije imao povijest i u kojem nisu postojali politi\u010dki sukobi, naturalizira se slika koja je sasvim fantazijska i ahistorijska. To je opasno jer društvo bez povijesnog sje\u0107anja koje ne mo\u017ee razviti neki normalan odnos prema svojoj prošlosti, pa bio taj sustav dobar ili slab, takvo se društvo ne mo\u017ee razvijati i funkcionirati. Išli su ljudi u zatvor zbog gluposti, bila je represija, ali bilo je i dobrih stvari, kao vrlo solidno javno školstvo i zdravstvo, mirovinski sustav i još mnogo toga. <\/p>\n Kad smo ve\u0107 kod dobrih stvari, imaju li sveu\u010dilišni nastavnici moralnu odgovornost prema današnjim studentima s obzirom da su se oni besplatno školovali do doktorata?<\/p>\n Uvijek sam znao i bio svjestan da mi je narod platio obrazovanje. Dobio sam vrlo malo stranih stipendija, nisam imao ni doma\u0107ih stipendija, jer mi se to \u010dinilo kao nefer pozicija prema onima koji su te stipendije zaista trebali jer sam \u017eivio u Ljubljani, badava kod porodice. To se u socijalnom diskursu zove odlo\u017eena razmjena. Mi smo primili od roditelja i ono što smo primili vra\u0107amo svojoj djeci. To stvara društvenu koheziju i solidarnost. Mogli smo \u010dak i ne i\u0107i na ispite, padati godine, ništa nije bio problem. Studentski \u017eivot i stil \u017eivota je integralni dio odrastanja i obrazovanja, navikavanja da sam odlu\u010duješ o sebi. Imam vrlo ambivalentan dojam o ponašanju mojih kolega, sveu\u010dilišnih nastavnika. To što je dekan poru\u010dio studentima da ih ne\u0107e progoniti eti\u010dkim i stegovnim mjerama, to zna\u010di da bi to mogao napraviti, ali se milostivo odri\u010de svoga prava da ih kazni i prepušta to individualnoj odluci profesora, zapravo je skandalozno. Imam dojam da su ti ljudi sasvim promašili zna\u010daj ovih doga\u0111aja. Radi se o paradoksu, da su studenti ponudili strateški plan razvoja društva, a univerzitet se nije ni pomakao u svojoj vlastitoj konzervativnoj strukturi.<\/p>\n