{"id":46975,"date":"2009-05-24T11:04:40","date_gmt":"2009-05-24T11:04:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46975"},"modified":"2009-05-24T11:04:40","modified_gmt":"2009-05-24T11:04:40","slug":"legenda-o-kravljem-zvonu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/05\/24\/legenda-o-kravljem-zvonu\/","title":{"rendered":"Legenda o kravljem zvonu"},"content":{"rendered":"<p><em>Nema u na&scaron;oj DNK spirali darovnica, bula ni hati&scaron;erifa, nema Konstantina Porfirogeneta, ni Ba&scaron;\u010danske plo\u010de, ni Miroslavljevog jevan\u0111elja, nema tu \u010distog Hrvata i Srbina ni u prvom koljenu, nema \u010distog Ju\u017enog Slavena, nema \u010distog nikog. Ovdje je, bra\u0107o, spavao tko je s kim stigao<\/em><\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Boris De\u017eulovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Pri\u010dao mi jednom moj prijatelj \u017deljko Maganji\u0107 o \u017eivopisnim obi\u010dajima livanjskih Roma, zapravo velike romske obitelji koja je cijela spavala u jednoj ove\u0107oj sobi, gdje su bra\u0107a pred odlazak na po\u010dinak, prije nego bi se ugasila jedina sijalica u sobi, staroj majci Finki vezivala oko vrata klepku, limeno zvono za kravu. Pri\u010daju\u0107i tu pri\u010du, Maganja bi na tom mjestu zapalio cigaretu, ostavljaju\u0107i u kr\u010dmi prazan prostor za pitanje za&scaron;to su, pobogu, majci vezivali kravlje zvono oko vrata, a onda otpuhnuo dim i objasnio: kad bi se uve\u010der ugasilo svjetlo, skakao je u mraku te sobe tko je na koga stigao, nije se pitalo tko je \u010dija \u017eena, a tko \u010dija snaha, tek kad bi se za\u010dulo zvono, to je zna\u010dilo &#8211; ne diraj, to je majka Finka.<\/p>\n<p>Sjetio sam se te zgodne etnografske fusnote \u010ditaju\u0107i rezultate istra\u017eivanja &scaron;vicarskog instituta za genetiku iGenea, \u010diji su se stru\u010dnjaci nedavno najsuvremenijim DNK-metodama pozabavili dekodiranjem slo\u017eenih rodoslovnih stabala balkanskih naroda.<\/p>\n<p>Svi, naravno, pamtimo romanti\u010dne pri\u010de za &bdquo;laku no\u0107, djeco&quot;, kakve su nam pri\u010dali profesori povijesti i istorije &#8211; moderne verzije epskih dvanaesteraca o plemenima ponosnih slavenskih vitezova koji u velikoj seobi naroda na bijelim konjima sti\u017eu na Balkan, useljavaju u rimske gradove, grade veli\u010danstvene crkve i dvorce, herojski se odupiru kojekakvim Turcima, Austrijancima i ostalim mrskim zavojeva\u010dima, i ve\u0107 do kraja re\u010denice imaju slavne nezavisne nacionalne dr\u017eave, sa certifikatom o tisu\u0107ljetnoj narodnoj pravici i etni\u010dkoj \u010disto\u0107i.<\/p>\n<p>Desetlje\u0107ima i stolje\u0107ima sijedi su profesori pisanim dokumentima, historijskim izvorima, Porfirogenetovim zapisima, kamenim plo\u010dama, papinskim bulama i sultanovim hati&scaron;erifima hranili mitove i legende o slavnim narodima, uvjerili smo se i sami u svaku predrasudu o nama i drugima, &scaron;to je trebala u\u010dvrstiti vjeru u jedinstvenost i neponovljivost na&scaron;ih etni\u010dkih identiteta, svetu i neupitnu druga\u010dijost u odnosu na sve ostale.<\/p>\n<p>Kad bismo pak s vremena na vrijeme otkrili koliko smo zapravo jednaki u upinjanju da doka\u017eemo razli\u010ditost, izvla\u010dili smo klju\u010dni argument &#8211; krsne listove, izvode iz mati\u010dnih knjiga i rodoslovlja koja su imala dokazati da smo &bdquo;\u010disti&quot;. \u010cisti Hrvati, \u010disti Srbi, \u010disti Albanci, \u010disti Slovenci. \u010cisti po oba roditelja, \u010disti unazad tri koljena, \u010disti dokle god se\u017ee pam\u0107enje djedova, \u010disti unazad vijek, dva ili pet, s prezimenima i obiteljskim rodoslovljima koja su nam jam\u010dila \u010disti narodni pedigre, potomci Zrinskog, Kara\u0111or\u0111a, Tvrtka, Skenderbega, Nemanji\u0107a, &Scaron;ubi\u0107a i ostalih junaka romanti\u010dnih pri\u010da za laku no\u0107, nacionalnih historija &scaron;to smo ih nacrtali kao stripove o princu Valijantu.<\/p>\n<p>Onda je znanost, ta po&scaron;ast na&scaron;eg doba, &bdquo;prevela&quot; mapu ljudskog genoma, neki su neobi\u010dni ljudi u bijelim keceljama sa znakom instituta iGenea, dokoni &scaron;vicarski ni&scaron;koristi s vi&scaron;kom slobodnog vremena i manjkom nacionalnog osje\u0107aja, i&scaron;li provjeriti kako u na&scaron;im DNK-spiralama stoje stvari s porijeklom i genetskim korijenima. I na&scaron;i su se romanti\u010dni mitovi raspali kao dje\u010dja zve\u010dka.<\/p>\n<p>Ukratko, nema u toj spirali darovnica, bula ni hati&scaron;erifa, nema Konstantina Porfirogeneta, ni Ba&scaron;\u010danske plo\u010de, ni Miroslavljevog jevan\u0111elja, nema tu \u010distog Hrvata i Srbina ni u prvom koljenu, nema \u010distog Ju\u017enog Slavena, nema \u010distog nikog. Ovdje je, bra\u0107o, spavao tko je s kim stigao, tko god je pro&scaron;ao ovim krajevima &#8211; ja se izvinjavam na jeziku &#8211; jeb'o nam je majku, svatko svakome, svi svima, Iliri Slavenima, Teutonci Ilirima, Kelti Teutoncima, Feni\u010dani Keltima, Heleni Feni\u010danima, Vikinzi Helenima, jedni drugima, drugi prvima, sprijeda, straga, pojedina\u010dno, grupno, u trojke, na redaljke, sa zvonom, bez zvona.<\/p>\n<p>Kad se svedu povijesni ra\u010duni, ovaj je prostor zapravo bio jedna golema historijska javna ku\u0107a, multikulteraj: hiljadama godina kolone &scaron;to su u velikim seobama prolazile kraj Balkana slu&scaron;ale su otamo ciku, vrisku, \u017eenski smijeh, pohotne krikove i brecanje kravljih zvona, pa su vrtjeli glavama, pokrivali djeci u&scaron;i i ubrzavali korak. &bdquo;Sve je tu izmije&scaron;ano i jedno na drugo nakalemljeno&quot;, zabilje\u017eio je konsternirani Seneka dvije hiljade godina prije otkri\u0107a mape ljudskog genoma.<\/p>\n<p>Takvi su otprilike lai\u010dki interpretirani rezultati istra\u017eivanja o genetskom porijeklu balkanskih naroda, &scaron;to ih je objelodanio ugledni &scaron;vicarski institut iGenea. Od plemenite \u010disto\u0107e na&scaron;ih krvnih grupa nije, naime, ostalo ni&scaron;ta: ponosni Hrvati, recimo &#8211; \u010dukununu\u010dad Klukasa i Lobela &#8211; po genetskoj strukturi zapravo su pedeset posto vi&scaron;e Iliri nego Slaveni, a slavenske krvi imaju tek kap-dvije vi&scaron;e od &#8211; keltske. Ima tu i teutonske, i feni\u010dke i helenske krvi, ali od Tu\u0111manove mitske Perzije ni traga.<\/p>\n<p>Gordi Srbi, s druge strane &#8211; \u010dukununu\u010dad Nemanji\u0107a i \u010carnojevi\u0107a &#8211; jedva su trideset posto uop\u0107e Slaveni, tek ne&scaron;to manje Iliri, Teutonci i Kelti, a i u njihovim pravoslavnim venama na&scaron;lo se bogami feni\u010dke i helenske krvi. U Bosni je pak ilirske krvne grupe ostalo najvi&scaron;e, \u010detrdeset posto, pa su malo Teutonci, malo Kelti, a malo Slaveni, i jo&scaron; manje Huni i Tra\u010dani. Makedonci i Slovenci likuju: makedonskoj bra\u0107i nalaz je potvrdio trideset posto genetske strukture anti\u010dkih Makedonaca, a Slovencima tre\u0107inu profila teutonskog porijekla. Ali i pet posto \u017eidovske i tri posto krvi &#8211; drevnih Vandala. Danas okupljenih uglavnom u klubu navija\u010da NK Maribor.<\/p>\n<p>Albancima je, na primjer, ostalo tek trideset posto ilirske krvne grupe, a ostalo je koktel slavenske, tra\u010danske, feni\u010dke, helenske i &#8211; vikin&scaron;ke krvi. Tko zna kad i kako, tek Vikinzi su traga ostavili i u Srbiji, gdje dva posto genetske strukture otpada na slavne Odinove ratnike.<\/p>\n<p>Stoje tako Hrvati i Srbi na parkirali&scaron;tu pred zgradom instituta iGenea, dr\u017ee svoje nalaze u rukama i zbunjeno vrte glavama. Dvadeset godina upinjali se Hrvati dokazati da su iranskog porijekla, a sada ispada kako ne samo da nemaju tamo ni najdaljeg ro\u0111aka nego i da su za \u010detiri posto vi&scaron;e Iliri nego sami Albanci. A da se od Srba razlikuju tek ne&scaron;to malo u omjeru ilirske i slavenske krvi. I po tome &scaron;to &#8211; za razliku od Srba &#8211; nemaju nimalo vikin&scaron;ke.<\/p>\n<p>Stoje Srbi i Hrvati, gledaju se s nelagodom, vrte u glavi &scaron;to se to, bestraga, dogodilo s njihovim historijama i psuju u sebi vlastiti rod i porod. S kim su spavale mitske prahrvatice Tuga i Buga, kurvetine da bi li kurvetine, nije valjda bilo feni\u010dkog trgovca koji ga nije umo\u010dio, sram ih i stid bilo, svaki helenski probisvijet, svaka jebena teutonska propalica, tko god je pitao taj je i dobio, negacijski prefiks &bdquo;ne&quot; u hrvatski jezik je do&scaron;ao tek kad su se umorile Tuga &#8211; koja je i ime valjda dobila zato &scaron;to se iz njene sobe vazda \u010dulo &bdquo;tu ga, majstore, tu ga!&quot; &#8211; i njena sestra Buga, radodajka s govornom manom.<\/p>\n<p>A i ona stara Anastasija, Stefanova \u017eena i majka Nemanji\u0107a, oduvijek je Srbima bila sumnjiva ta koketna i pohotna \u017eena &scaron;to se izdavala za \u010dednu monahinju. I onaj njihov sin, Stefan Prvoven\u010dani, &scaron;to nije prvoven\u010davao srpske k\u0107eri, nego je sijao plemenitu srpsku spermu k\u0107erima bizantskih careva i venecijanskih du\u017edeva, za koje se sad &#8211; kao u filmu &bdquo;Mostovi okruga Madison&quot;, kad nakon smrti majke djeca otkriju njenu davnu tajnu &#8211; ispostavilo da su se jebale sa svakim keltskim konjokradicom i vikin&scaron;kim malim od palube. Pa sad ne znaju Srbi jesu li im rogovi od Stefana Prvoven\u010danog ili od vikin&scaron;kih pradjedova.<\/p>\n<p>Odjednom se tako, eto, raspale na&scaron;e slavne historije, popadale jabuke daleko od rodoslovnog stabla, umjesto Tuge i Buge Hrvati sada u\u010de o Feni\u010daninu Kadmu koji se doselio me\u0111u Enhelejce, o\u017eenio Harmoniju i dobio sina Illyriosa, kr&scaron;nog junaka kojega je, veli legenda, po ro\u0111enju obavila mitska zmija i prenijela mu svoju golemu mo\u0107. Koju to\u010dno mo\u0107 mu je prenijela, legenda ne ka\u017ee, ali ka\u017ee kako je jednom prilikom mladi Illyrios na putovanju Balkanom prolazio pored ku\u0107e iz koje se \u010dulo mahnito udaranje limene klepke i \u017eenski krikovi &bdquo;Tu ga, tu ga!&quot;.<\/p>\n<p>A Srbima sada umjesto Du&scaron;ana Silnog valja u &scaron;koli u\u010diti srpskog cara Hogara Stra&scaron;nog. Kojega je njegov vjerni suborac Glupi Edi jednom prilikom umjesto na Baltik doveo na Balkan, gdje je Hogar Prvoven\u010dani, Silni, Stra&scaron;ni, kako se ve\u0107 zvao, jednom prilikom prolazio pored \u017eenskog manastira iz kojega se \u010dulo mahnito udaranje limene klepke i \u017eenski krikovi &bdquo;Illyriose, sada me, Illyriose, sada me!&quot;.<\/p>\n<p>Od cijelog veli\u010danstvenog rodoslovnog stabla Hrvata ili Srba ostala je tako tek po jedna tu\u017ena obje&scaron;ena limena klepka, jedini dokaz na&scaron;e etni\u010dke i genetske \u010disto\u0107e. Stajat \u0107e u na&scaron;im muzejima prastaro kravlje zvono u posebnoj staklenoj vitrini, a kustosi \u0107e pri\u010dati o \u017eivopisnim narodnim obi\u010dajima drevnih Hrvata i Srba, koji su pred spavanje vezivali \u017eenama kravlje zvono oko vrata. I kad budete kustosa pitali za&scaron;to su, pobogu, \u017eenama vezivali zvona oko vrata, re\u0107i \u0107e vam: kad bi se u mraku za\u010dulo zvono, to je zna\u010dilo da je stranac stigao u selo.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.e-novine.com\/sr\/kultura\/clanak.php?id=26372\"><em>e-Novine.com<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p><em>Nema u na&scaron;oj DNK spirali darovnica, bula ni hati&scaron;erifa, nema Konstantina Porfirogeneta, ni Ba&scaron;\u010danske plo\u010de, ni Miroslavljevog jevan\u0111elja, nema tu \u010distog Hrvata i Srbina ni u prvom koljenu, nema \u010distog Ju\u017enog Slavena, nema \u010distog nikog. Ovdje je, bra\u0107o, spavao tko je s kim stigao<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46975","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46975","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46975"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46975\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46975"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46975"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46975"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}