{"id":46972,"date":"2009-05-20T11:57:21","date_gmt":"2009-05-20T11:57:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46972"},"modified":"2009-05-20T11:57:21","modified_gmt":"2009-05-20T11:57:21","slug":"dva-novinara-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/05\/20\/dva-novinara-godine\/","title":{"rendered":"Dva novinara godine"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Miljenko Jergovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Neugodno bi, mo\u017eda, bilo prisje\u0107ati se tko je sve u posljednjih dvadesetak godina glasovima \u010dlanova Hrvatskoga novinarskog društva bio proglašen novinarom godine. Zato je ovog puta bilo nekako umiruju\u0107e uzeti glasa\u010dki listi\u0107 na kojemu su imena Mladena Stubljara i Dušana Miljuša. <\/p>\n

Ni udvorice, ni ubojice, ni organizirani kriminalci, ni društveno-politi\u010dki radnici, ni budu\u0107i i bivši \u010dlanovi centralnih komiteta, nego samo novinari. Obi\u010dni novinari. Koji su danas uzaludni i neobi\u010dni baš kao kljunaš \u010dudnovati, u albumu samoljepivih sli\u010dica Flora i fauna.<\/p>\n

Na kraju je tajno izglasan Mladen Stubljar. Veliki televizijski novinar, voditelj dnevnika u raznim vremenima, \u010dovjek koji je izmislio "pozdrav hrvatskim braniteljima, ma gdje bili", ali kojemu se ni u ta vremena nije omaklo nešto \u010dega bi se kasnije trebao stidjeti. <\/p>\n

Kada su drugi napredovali na hijerarhijskoj ljestvici, pa postajali politi\u010dari, saborski zastupnici, predsjednikovi intimusi, vlasnici poduze\u0107a ili barem direktori, on je zglajzao,  Sretni su ljudi poput Stubljara i Miljuša, za njih je novinarstvo profesija za odabrane <\/p>\n

sklonili su ga i smijenili jer im je bio nepodoban, a ustvari zato što je tvrdoglavo naumio biti novinar. <\/p>\n

Umjesto da se oda samosa\u017ealjenju, umjesto da postane profesionalni borac za svoja ljudska prava, Stubljar je promijenio fah i otišao u – mlade novinare. Kao lutaju\u0107i reporter po\u010deo se baviti maslinarstvom, ribolovom, svinjokoljama i \u010dvarcima, dakle poslom koji u nas rade novinarski po\u010detnici, što \u0107e se zatim s mukom probijati prema profesionalnim, politi\u010dkim, gospodarskim i još tko zna kakvim vrhovima. <\/p>\n

Odlu\u010dio je, dakle, raditi nešto što bi svima, ili skoro svima iz njegove i desetak mla\u0111ih generacija bilo poni\u017eenje. Tim se poslom, evo, bavi ve\u0107 drugo desetlje\u0107e. Njegove reporta\u017ee o maslinama su genijalne jer su samo reporta\u017ee o maslinama. Mladen Stubljar jedan je od posljednjih velikih televizijskih novinara u Hrvatskoj.<\/p>\n

Dušan Miljuš uglavnom se bavi kriminalom, ali kao ni Stubljar, on nije kriminalac, koliko god to zamamno i privla\u010dno bilo. <\/p>\n

Miljuš svakako nije jedini izuzetak me\u0111u novinarima iz svoga faha, ali jest najmarkatniji: on nije sebi dopustio da ga fasciniraju ljudi o kojima piše, nije se s njima sprijateljio, niti je strateški birao simpati\u010dniju bandu da bi mu ona davala podatke o nesimpati\u010dnijoj bandi, kako se vrlo \u010desto zamišlja posao novinara koji pišu o kriminalu. <\/p>\n

\u010cak se misli da je to preduvjet za pristup informacijama, pa i za samo pisanje o toj vrsti tema: ako nemaš svoju mafiju, ili kuma kojemu si drag, uzalud ti posao, piši o uzgoju ru\u017ea ili o eskontnim stopama. <\/p>\n

Dušan Miljuš je vlastitim primjerom, a katkad i vlastitom ko\u017eom, demantirao ovo po hrvatsko novinarstvo pogubno pravilo. Nisu prona\u0111eni oni koji su ga fizi\u010dki napali, ali zapravo se zna zašto je napadnut: zato što je odbio u \u017eivotu se identificirati s glavnim likovima svojih tekstova i postati jedan od njih, na na\u010din na koji se u nas nogometni novinari identificiraju s pojedinim klubovima i njihovim klupskim upravama, i tako umjesto novinara postaju visokokvalificirani navija\u010di (takvu vrstu pisanja mogu si dopustiti samo \u017didak i Zdravko Reji\u0107, ali eto, vidjela \u017eaba da se konji potkivaju, pa stotine nogu poletješe u zrak…) \u010cinjenica da je Miljuš to odbio pohvala je cijeloj njegovoj profesiji. Ona je nešto što se zapravo i ne nagra\u0111uje, jer je nagradom sama po sebi. Doista su sretni oni ljudi, poput Stubljara i Miljuša, koji povjeruju da je novinarstvo profesija za odabrane, za one koji s kriminalcima nikada ne\u0107e postati kriminalci, s politi\u010darima politi\u010dari ili s nogometnim huliganima huligani… <\/p>\n

Kada Mladen Stubljar jednom bude odlazio u mirovinu, on \u0107e, pri usporedbi sa svojim mla\u0111im kolegama, a naro\u010dito kolegicama, koji trguju svim i sva\u010dim, biti siromašan kao crkveni miš. Ali HTV \u0107e bez njega biti jedan veliki korak bli\u017ee ubo\u017enici i kaznionici za one koji još nisu shvatili. Takvi ljudi \u010duvaju\u0107i vlastito dostojanstvo \u010duvaju dostojanstvo drugima. Recimo, onima koji se ne usu\u0111uju biti \u010destiti, jer imaju kredite, malu djecu i sli\u010dne jadne alibije.<\/p>\n

Odvratno je bilo \u010dituckati i po kuloarima ovih dana slušati govorkanja o ovogodišnjoj nagradi za novinara godine. Kao, netko je tu nešto krivotvorio, bilo je previše neva\u017ee\u0107ih glasova i tomu sli\u010dno. Ljudi koji su uznastojali da takvi tra\u010devi za\u017eive, zapravo nastoje i Stubljara i Miljuša svesti na vlastitu mjeru.<\/p>\n

Jednoga bi kompromitirali prijateljskom ponudom i laskama o novinarskoj veli\u010dini, a drugoga bi unizili profesionalnom pokudom i navodnom aferom s viškom neva\u017ee\u0107ih listi\u0107a. Ne zna se koji bi u tome gore prošao. Zato je bolje o obojici šutjeti kada se ne shva\u0107a na \u010demu im obojici valja \u010destitati.<\/p>\n

Jutarnji.hr<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Miljenko Jergovi\u0107 Neugodno bi, mo\u017eda, bilo prisje\u0107ati se tko je sve u posljednjih dvadesetak godina glasovima \u010dlanova Hrvatskoga novinarskog društva bio proglašen novinarom godine. Zato je ovog puta bilo nekako umiruju\u0107e uzeti glasa\u010dki listi\u0107 na kojemu su imena Mladena Stubljara i Dušana Miljuša. Ni udvorice, ni ubojice, ni organizirani kriminalci, ni društveno-politi\u010dki radnici, ni […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46972","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46972","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46972"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46972\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46972"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46972"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46972"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}