{"id":46970,"date":"2009-05-18T09:12:00","date_gmt":"2009-05-18T09:12:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46970"},"modified":"2009-05-18T09:12:00","modified_gmt":"2009-05-18T09:12:00","slug":"cenzura-privilegija-probranih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/05\/18\/cenzura-privilegija-probranih\/","title":{"rendered":"Cenzura privilegija probranih"},"content":{"rendered":"

Cenzor kao urednik je uvijek na djelu kada od svih navedenih pitanja u razgovoru, kao klju\u010dno, iznosi upravo ono koje odgovara njegovoj ideologiji<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Sanja Vlaisavljevi\u0107*<\/strong><\/em><\/p>\n

\u010citam na jednom veb sajtu tekst novinarke Sanje Modri\u0107 i zapadnu mi za oko 20 metoda cenzure o kojim piše autorica. <\/p>\n

Piše ona o tome bez gnjeva i srd\u017ebe, odmjereno, ne navode\u0107i posebno primjere za svaku metodu, ali i jasno i precizno. Pokušavam prevesti ove metode u bh. realnost. Ako ne griješim prevod bi za neke mogao izgledati ovako:<\/p>\n

Zabranjivanje tema<\/strong><\/p>\n

Uvijek postoje prioriteti u objavljivanju vijesti, ali ako jedna vijest koja se odnosi na suradnju ili prekid suradnje izme\u0111u aktera u dva entiteta ne dobije nikakav medijski prostor u vremenu kada se ponajviše govori o medijskim slobodama i zagovara otvoreni medijski prostor nije ništa drugo nego cenzura. Vijest da dvije \u010dlanice UO Udruge BH novinara napuštaju \u010dlanstvo nije marginalna vijest, ve\u0107 vijest koja sasvim ozbiljno treba da zabrine i šire krugove negoli novinarske. Ali ove informacije nema u "gra\u0111anskim" medijima u Federaciji.<\/p>\n

Skra\u0107ivanje priloga<\/strong><\/p>\n

Recimo, boravi Doris Pak u BiH, boravi u oba entiteta i gra\u0111ani iz gra\u0111anskih medija saznaju da je zabrinuta zbog opstrukcija u RS, medijskih nesloboda, ali ne i da je boravila u Redakciji "Nezavisnih novina" i pri\u010dala o ure\u0111iva\u010dkim politikama i medijskim slobodama.<\/p>\n

Nametanje tema<\/strong><\/p>\n

Kada recimo 14 godina poslije rata na javnom servisu imate priliku svake sedmice gledati jedan isti prilog, nije li to nametanje tema i to ne bilo kakvo ve\u0107, na\u017ealost, upravo takvo nametanje koje mo\u017ee biti pogubno za BiH, a sve pod izgovorom zahtjeva za uspostavljanjem pravednih odnosa i uklanjanjem negativnih trendova, premda je snimak iz devedesetih. Ali tko zna, mo\u017eda je tema ukazivanja na vje\u010dno \u010detništvo u biti aktualna i nenametnuta, kao i svaki film koji pokazuje doga\u0111aje iz ranih devedesetih koji se prikazuju na FTV. Zašto bi se mladi zavoljeli i sura\u0111ivali kada mogu lijepo i dosljedno da se mrze.<\/p>\n

Premještanje bitnih tema na manje uo\u010dljive pozicije ili na veb<\/strong><\/p>\n

Informacija da su mladi iz Srbije došli u Poto\u010dare da se poklone \u017ertvama genocida je toliko nebitna da zaslu\u017euje prostor ne ve\u0107i od 5 d\u017e 6 cm negdje na 6. stranici jednih "gra\u0111anskih" dnevnih novina, a i kako bi bila bitnija od stalnog ukazivanja na zlo koje dolazi od njihovih sunarodnika. Nije ni trebala dolaziti ta mladost i pokazivati dobru volju, jer kome je još do dobre volje?<\/p>\n

Diktiranje pitanja<\/strong><\/p>\n

Cenzor kao urednik je uvijek na djelu kada od svih navedenih pitanja u razgovoru, kao klju\u010dno, iznosi upravo ono koje odgovara njegovoj ideologiji, pa iz sasvim nebitnog konteksta iz toga intervjua izvla\u010di naslov poput "Sloboda medija mora biti apsolutna", iako je to u intervjuu jedan visoki me\u0111unarodni du\u017enosnik usput spomenuo, te iako ova tvrdnja ima nastavak.<\/p>\n

Laki novinari<\/strong><\/p>\n

Ako na primjer iz RS, jedan nazovimo ga novinar, pristane da stalno objavljuje samo i samo negativne vijesti o stanju u RS za FBiH, jer je to trend u mediju za koji radi, onda je to pa, "susretljiv" novinar.<\/p>\n

Prilozi koje treba "doraditi"<\/strong><\/p>\n

Ne mogu govoriti o novinarskom prilogu koji treba doraditi, ali mogu o pokušaju pravljenja intervjua za jedne "slobodne i nezavisne" sedmi\u010dne novine u kojima direktor, vlasnik i urednik, sve u jednom liku, vra\u0107a intervju sa izvjesnom osobom tvrde\u0107i da se kosi sa njegovim uredni\u010dkim i ideološkim stavovima i da ga takvoga ne\u0107e objaviti.<\/p>\n

Zadr\u017eavanje<\/strong><\/p>\n

Kada se reagiranje u jednim "gra\u0111anskim" dnevnim novinama zadr\u017eava ili onemogu\u0107ava isklju\u010divo samovoljom urednice i nikakvim uporištem unutar teksta, onda je to školski primjer cenzure.<\/p>\n

Ukidanje istra\u017eivanja<\/strong><\/p>\n

Istra\u017eivanje? Kakvo li je ozbiljno istra\u017eivanje u jednoj sedmici mogu\u0107e provesti. Nije zabranjeno, ali nije ni preporu\u010dljivo. Bolje je sura\u0111ivati sa tajnim slu\u017ebama. Novinar je zašti\u0107en, a svijet je senzacija.<\/p>\n

Mladi novinari na teškim zadacima<\/strong><\/p>\n

Mladi novinari vole svoje urednike, a i urednice, a još ako nisu novinari a u raznim su redakcijama, nema te teme o kojoj ne mogu pisati od sporta, preko politike, preko knji\u017eevnosti, gra\u0111evinarstva do filozofije i psihoanalize. Oni \u0107e i smjelije pisati kritike koje ne\u0107e da pišu oni iskusniji, jer ovi znaju da to ne bi trebalo, ali imaju \u017eelju, a ovi mla\u0111i \u0107e to pisati u neznanju. Još \u0107e pri tome napisati i pokoju o nepismenosti svih onih koji ne misle jezikom njihovih urednica\/ka.<\/p>\n

Kao što maloprije rekoh, svi mogu sve, a posebno mla\u0111i koji treba da zadive urednike, pa svi drugi koji \u017eele da pišu u struci budu nazvani podsmješljivo "stru\u010dnjakinja".<\/p>\n

Autoritarni nenjsroom<\/strong><\/p>\n

Redakcijski kolegij "gra\u0111anskih novina"! \u010duje se gromoglasan smijeh urednika\/ice i još glasniji onih od kojih se o\u010dekuje da podr\u017ee ovaj prvi smijeh, a to je jasan signal drugima da \u0107ute. Kada se pojavi barem kao predmet razgovora onaj koji druga\u010dije misli, taj je predmet ismijavanja, ali takav\/a definitivno ne sjedi na redakcijskom kolegiju. O njoj\/njemu se samo sa pod\/smijehom mo\u017ee na kolegiju govoriti.<\/p>\n

Marginalizacija neposlušnih<\/strong><\/p>\n

Ako nisi dobar, nisi u redakciji ili si premješten u neke sasvim nebitne rubrike. \u010citam sastav redakcije jednih "slobodnih" i od ugleda novina i vidim sva poznatija imena otišla su sa novim uredništvom širom drugih redakcija, a ovi što su ostali u novini ure\u0111uju neke kutke i sli\u010dno.<\/p>\n

Proizvodnja celebritija u politici i ekonomiji<\/strong><\/p>\n

U\u010diniti neku osobu koju \u017eelimo promovirati za politi\u010dke svrhe blisku gra\u0111anima, ali i obratno, uništiti joj dostojanstvo pred gra\u0111anima, u\u017ea je specijalizacija slobodarskih, "gra\u0111anskih" medija. Otud \u010dak dolazi i prijetnja, u stilu: "ne bi bilo dobro da se još više pozabavimo privatnim pitanjima".<\/p>\n

Pišem ono što ljude zanima, politika je out<\/strong><\/p>\n

Ne treba se zamjeriti. Treba samo uvesti rubrike sa dizanjem i spuštanjem prsti\u0107a, stavljanjem crnih i crvenih to\u010dkica, plusovima i minusima, ne\u0107e se govoriti direktno o politici, ne\u0107e nitko potpisati tekst, a sve \u0107e biti re\u010deno. I više od toga.<\/p>\n

Bez konteksta<\/strong><\/p>\n

Ja bih rekla na kraju i bez komentara. Prizivati ratnu i neposredno poslijeratnu prošlost je sasvim izvan konteksta danas u bilo kojem prostoru, u bilo kojem mediju, ali i bez komentara.<\/p>\n

A o drugim metodama, drugi put.<\/p>\n

*Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH<\/em><\/p>\n

Glas Srpske<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Cenzor kao urednik je uvijek na djelu kada od svih navedenih pitanja u razgovoru, kao klju\u010dno, iznosi upravo ono koje odgovara njegovoj ideologiji<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46970","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46970","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46970"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46970\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46970"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46970"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46970"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}