Ono što Dodik demonstrira u svojim javnim nastupima jest neka vrst slobode, oslobo\u0111enosti, ali to je sloboda divljaka, koji smatra da mu je sve dopušteno<\/p>\n
Pi\u0161e: Ivan Lovrenovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Definitivno je Milorad Dodik nadmašio i pobijedio sve konkurente, uspeo se na sam vrh, i sad stoji tamo sam, s glavom u oblacima, dok mu u ušima šumi od zanosa. I od manjka kisika: to su stanja u kojima se prsa nadimaju od ponosa, ali u mozgu se muti, smjenjuju se trenuci zatamnjenja s trenucima varni\u010denja od kratkih spojeva… Napokon situacija, toliko \u017eu\u0111ena: Dodiku se obratila vlada Amerike i rekla mu da je prekardašio! Premijer Republike Srpske vs. Amerika! (Kao u srpskoj narodnoj pjesmi iz 1941: "Zaratile dvije velesile, sva Hrvatska i srez Nevesinje.") Ni sanjati o tome ne mogu Dodikovi pandani u doma\u0107em politi\u010dkom ringu Silajd\u017ei\u0107 i Tihi\u0107, da se i ne spominju \u010covi\u0107, Lagumd\u017eija, Ivani\u0107, Bosi\u0107 ili \u010cavi\u0107. Sve je to šef Republike Srpske pomeo u "prednatjecanju", u kojemu je isprobavao snagu i na strancima – Laj\u010daku, Doris Pack, Oliju Rehnu… <\/p>\n Pa, kako bi se mogla imenovati i opisati ta disciplina, u kojoj se jedan mali balkanski politi\u010dar, \u010dak ne ni dr\u017eavni nego tek pokrajinski ("entitetski"), vinuo tako visoko da je to morala primijetiti \u010dak i vlada najja\u010de svjetske sile (doduše, ne iz Bijele Ku\u0107e nego tek preko svoje sarajevske ambasade, ali nemojmo cjepidla\u010diti)? <\/p>\n Poznata je krivulja Dodikove politi\u010dke karijere. Ukratko, promu\u0107urni "opozicionar" biznismen i "socijaldemokrat" s kraja Karad\u017ei\u0107eve vladavine, uz enormnu pomo\u0107 danas mrskih mu stranaca politi\u010dki se etablirao kao demokratska alternativa SDS-ovim nacionalisti\u010dkim ekstremistima što su naslijedili Karad\u017ei\u0107a nakon njegove prisilne abdikacije. Takav, ulazio je i u vlast, sveudilj ašikuju\u0107i s faktotumima u me\u0111unarodnoj zajednici. Nastavio je biti umiljat i kooperativan i kada su najja\u010di od njih, Amerikanci, o desetoj godišnjici Daytona pri kraju 2005. godine zapo\u010deli s projektom redizajna Dejtonskoga sporazuma, uvi\u0111aju\u0107i sve njegovo paraliziraju\u0107e djelovanje u procesu dr\u017eavne konsolidacije Bosne i Hercegovine. Vidjelo se da Dodik to radi nevoljko, jer logika (sve)vlasti u Republici Srpskoj, kako ju je on zamislio i namjerio ostvariti, nalazila je u dejtonskome statusu quo svoj najja\u010di oslonac. No, tu mu se nasmiješio Kairos, bog sretnoga trenutka, poslavši mu Silajd\u017ei\u0107a (uz asistenciju Ljubi\u0107a), koji je u predizborno prolje\u0107e 2006. srušio projekt ustavnih promjena, zdušno odradivši Dodikov posao. To je, s jedne strane, na dugi rok zakovalo bilo kakvu mogu\u0107nost promjena, a s druge, kroz \u017eestoki predizborni javni sukob izme\u0111u Silajd\u017ei\u0107a i Dodika koji se sveo na nacionalisti\u010dko nadmetanje, ovome potonjem pripremilo pravi izborni trijumf. Posre\u0107io mu se i reis Ceri\u0107, koji je prakti\u010dno u svoje ruke uzeo i vanjsku i unutarnju politiku u Bošnjaka, te mu dao stotinu i jedan argument za teoriju o pravljenju "domovine islama od BiH". <\/p>\n Mo\u017eda je i prije opisanih doga\u0111aja Dodik u intimnim trenucima padao u nacionalne ekstaze, to ne mo\u017eemo znati a ni ne treba da znamo ako spada u privatni \u017eivot. No, evidentno je da je kroz opisane doga\u0111aje iz 2006. godine nominalni socijaldemokrat iz Laktaša otkrio svu opojnost, odnosno politi\u010dku funkcionalnost i u\u010dinkovitost slatkoga mleka nacionalizma, te da od tada opijenost svojim otkri\u0107em ideološki iskazuje u takvim intonacijama i formulacijama, kakvim se do njega nije slu\u017eio valjda nitko, ni sami ratni vo\u0111e, te bi se njegova politi\u010dko-ideološka orijentacija mogla opisati jedino kao – nacionalsocijaldemokracija. Moram precizirati: nije što je Dodik nacionalist, imamo ih na svakom koraku, me\u0111u politi\u010darima, vjerskim slu\u017ebenicima, intelektualcima iz svih naroda i vjera, o tzv. obi\u010dnim ljudima da i ne govorimo, toliko je to postalo obi\u010dno, da su neki od nacionalista po\u010deli izgledati sasvim fini i konstruktivni. Parafraziraju\u0107i Lenjinovu opasku o ruskim komunistima-šovinistima: zagrebite malo ispod ko\u017ee našega ljutog zagovornika gra\u0111anske opcije, na\u0107i \u0107ete pravog nacionalista. Nije, dakle, nacionalizam sam po sebi disciplina u kojoj se Dodik toliko izdignuo iznad svih; konkurencija je prejaka a borba neizvjesna. Primjera radi, neke od politi\u010dkih ideja o Bosni i Bošnjacima, koje uporno varira reis Ceri\u0107 (ve\u0107 prema tomu gdje nastupa i komu se obra\u0107a), imaju nacionalisti\u010dki potencijal na kojemu Dodik mo\u017ee samo pozavidjeti. (Na neki na\u010din to i on sam priznaje, kada Ceri\u0107a titulira "glavnom politi\u010dkom facom" u Bošnjaka.) "Fenomen Dodik" stvara se na ne\u010demu drugome – na ekstati\u010dnom prela\u017eenju svih granica civiliziranosti, boljih obi\u010daja i elementarnoga poštivanja druge strane (ma tko to bio – drugi narod, politi\u010dar, novinar, ili javnost kao takva). Ono što Dodik demonstrira u svojim javnim nastupima jest neka vrst slobode, oslobo\u0111enosti, ali to je sloboda divljaka, koji smatra da mu je sve dopušteno, zato što u \u010dvrstim rukama dr\u017ei jaku toljagu (kako Dodik tuma\u010di izborni legitimitet i privatnu financijsku mo\u0107). Uz to ide i o\u010digledno u\u017eivanje u prekora\u010divanju granica civiliziranosti, u sladostrasnom prepuštanju afektima i najni\u017eim porivima, što i jest osnovna indikacija divljaštva, ili, ako je ljepše re\u0107i – svojevrsne socijalne patologije. Zato \u010desto izgleda kao da sugovornici, odnosno politi\u010dki partneri, doma\u0107i kao i strani, ne znaju što bi i kako bi s Dodikom: nisu savladali "školu" divljaštva. <\/p>\n Drugo je pitanje, kojim se ovdje ne\u0107emo baviti – dokle se mo\u017ee tako? Podrška na kojoj Dodik zasniva svoju "slobodu" (Rusija?, Srbija?, neusuglašenost evropskih dr\u017eava u vezi s Bosnom?…) uop\u0107e ne mora biti tako trajna i zakleta (kao što je, uostalom, upozorio sam Milorad Ekme\u010di\u0107 u svojemu lanjskom referatu o "historijskim i politi\u010dkim osnovama" Republike Srpske). Kad bi te podrške sutra u promijenjenoj konstelaciji odnosa nestalo, ili kad bi bila samo relativizirana, politi\u010dar i gra\u0111anin Dodik našao bi se sam, pred rugobom divlja\u010dkih besjeda što ih se naizgovarao kroz mjesece i godine svoje srpskoentitetske svevlasti, i ispuhao bi kao probušen mjehur u vlastitoj intelektualnoj ubogosti i politi\u010dkoj bezna\u010dajnosti, a kojekakvi nacionalentitetski patrioti i medijski poltroni što ga danas pozla\u0107uju kao banjalu\u010dku verziju Saparmurata Nijazova, okrenuli bi se protiv njega ili bi ga naprosto zaboravili. Tada bi mu preostalo samo bogatstvo što ga je stekao valjda onako, usput, bave\u0107i se nacionalnom politikom i vrhunaravnom vrijednoš\u0107u srpstva. Ako se ne bi našli neki sposobni i objektivni suci Srbi (nipošto muslimani!) da izva\u017eu zakonsku validnost toga bogatstva… <\/p>\n DANI<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ono što Dodik demonstrira u svojim javnim nastupima jest neka vrst slobode, oslobo\u0111enosti, ali to je sloboda divljaka, koji smatra da mu je sve dopušteno<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46968","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46968","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46968"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46968\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46968"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46968"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46968"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}