{"id":46954,"date":"2009-04-30T13:05:44","date_gmt":"2009-04-30T13:05:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46954"},"modified":"2009-04-30T13:05:44","modified_gmt":"2009-04-30T13:05:44","slug":"da-nam-zivi-zivi-rad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/04\/30\/da-nam-zivi-zivi-rad\/","title":{"rendered":"Da nam \u017eivi, \u017eivi rad"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Ne volim praznike jer mi se u\u010dini da \u017eivot tada stane. \u010cak ni Prvi maj, dan kad se slavi ljudski napor zvani rad, dakle ono što je, prema marksisti\u010dkoj teoriji, stvorilo samog \u010dovjeka. Naprosto, ne posjedujem sposobnost da oponašam masu ni u \u010demu, pa ni u njenom prvomajskom raspolo\u017eenju, mada je to dobar praznik. Ve\u010deras \u0107e širom Evrope biti zapaljene velike vatre, kao ritualna uvertira u sutrašnje radni\u010dke parade sa buketima crvenih zastava. Nekad je tako bilo i kod nas. Jugom se Prvog maja orila pjesma "Da nam \u017eivi, \u017eivi rad". Ali, naš je svijet u me\u0111uvremenu izgubio vezu sa samim sobom, sa svime što je bilo ju\u010de, dobro ili loše, pa i sa Me\u0111unarodnim praznikom rada. Sutra \u0107e taj izgubljeni svijet, ne bude li kiše, pohrliti u prirodu, na teferi\u010d oko bosanskih rijeka, uz ra\u017enjeve, roštilj, toplo pivo i harmoniku. Sme\u0107e koje \u0107e Sarajlije ostaviti za sobom na Vrelu Bosne pokupi\u0107e neko drugi, mo\u017eda neki skauti iz inostranstva. <\/p>\n

Nekada, dok su iluzije još trajale, i sam sam bio poletni propagandista radni\u010dke klase. U to ubrajam i seriju reporta\u017ea o bosanskim rudarima, herojima rada, koju sam objavio u ovom listu. Abdurahman Babaji\u0107, Nikola Škobi\u0107, Risto Mijatovi\u0107, Edhem Škori\u0107, Stjepo Vidovi\u0107… Svi su ve\u0107 mrtvi i zaboravljeni. Sa Babaji\u0107em sam razgovarao u njegovoj ku\u0107i na periferiji Tuzle. Le\u017eao je na krevetu u jednoj sobici, okru\u017een o zidove obješenim medaljama, odlikovanjima, plaketama i uramljenim isje\u010dcima iz novina, i umirao od raka. Aliju Sirotanovi\u0107a, naj\u010duvenijeg od njih, sreo sam u Brezi. Bio je petak, pija\u010dni dan, kiša je lila kao iz kabla. Sjedili smo u maloj, skromnoj kancelariji Muniba Imamovi\u0107a, direktora Veleprometa, gdje mi je Alija, u dugom zimskom kaputu, sav mokar od kiše, pri\u010dao o svojoj rudarskoj slavi. <\/p>\n

Tada je sve poticalo iz Moskve, pa i inicijativa da se u zemljama socijalizma pokrenu akcije obaranja rekorda u privredi. Najatraktivnije je bilo takmi\u010denje u  kopanju uglja. Poljski re\u017eiser And\u017eej Vajda snimio je antologijski film na temu socijalisti\u010dkog udarništva pod naslovom "\u010covjek od mermera". Film govori o TV novinarki koja rekonstruiše \u017eivot jednog udarnika u brzom zidanju u Poljskoj i koji usred pri\u010de nestaje. Baš kao što su nestali junaci jedne utopijske epohe.<\/p>\n

Najpoznatiji sovjetski rudar u to vrijeme bio je izvjesni Aleksej Stahanov. Dvoboj sa ovim Rusom odredio je sudbinu Alije Sirotanovi\u0107a. Alija je za tu priliku napravio posebnu lopatu, kasnije nazvanu "sirotanovi\u0107ka", na koju je moglo stati 50 kilograma uglja. Tog "istorijskog" dana, 24. jula 1949, rudar iz sela Trtovi\u0107i kod Breze oborio je rekord Stahanova, iskopavši u jednoj smjeni 152 tone uglja. <\/p>\n

Bilo je to vrijeme Rezolucije Informbiroa, pa je vijest iz malog bosanskog gradi\u0107a prohujala cijelom Jugoslavijom i bila protuma\u010dena na jedino ispravan na\u010din: Tito je pobijedio Staljina! Alija Sirotanovi\u0107 je tada postao \u017eiva legenda, simbol pregalaštva radni\u010dke klase, ideološke ki\u010dme re\u017eima. Njegov lik se našao na nov\u010danici od deset dinara, odlikovan je Ordenom junaka socijalisti\u010dkog rada, dobio je nagradu AVNOJ-a i bezbroj drugih priznanja i odlikovanja. Umro je u 76. godini, baš u maju, negdje pred rat, kad se u Jugoslaviji nacionalizam rasplamsao svom silinom. Jedna mala ulica na periferiji Breze nosi ime Alije Sirotanovi\u0107a, a u krugu rudnika stoji njegova bista. Zabranjeno pušenje posvetilo mu je pjesmu pod nazivom "Srce, ruke i lopata". <\/p>\n

Alija je tako simboli\u010dno nad\u017eivio cijelu plejadu jugoslovenskih politi\u010dara, mada sam \u010duo pri\u010du prema kojoj su i on i njegov podvig bili izmišljeni. U Brezi je, naime, postojao \u010dovjek koji je, poput hiljada drugih, od bivšeg re\u017eima dobio sve što se moglo dobiti, da bi nakon pada komunizma pretr\u010dao u redove SDA. Taj je konvertit postao ratni na\u010delnik Op\u0107ine Breza. Bojovnik nove demokratije, doti\u010dni je gospodin išao po Brezi i, navodno, uvjeravao ljude da Alija Sirotanovi\u0107 nije ni postojao, te da su ga izmislile komunjare. <\/p>\n

Alija Sirotanovi\u0107 je, naravno, postojao. Njegov kopa\u010dki podvig, kao i njegova urnebesna ideološka promocija, danas djeluju dirljivo naivno. A što je najparadoksalnije u Alijinoj slavi, stvarni rad nije u tom re\u017eimu nikada bio na cijeni. Jugosloveni su \u017eivjeli nezaslu\u017eeno dobro zahvaljuju\u0107i isklju\u010divo kreditima sa Zapada. Ali danas je stanje još poraznije: pojam radnik izba\u010den je iz upotrebe i zamijenjen pojmom uposlenik, a sam rad potcijenjen do poni\u017eenja. Tajkunizacija, prijatelju! Nema to veze sa famoznom tranzicijom. Pro\u0111i ovog prvog maja ulicom, ponesi crvenu zastavu i zapjevaj "Da nam \u017eivi, \u017eivi rad". Svi \u0107e misliti da si prolupao.<\/p>\n

Oslobo\u0111enje<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107 Ne volim praznike jer mi se u\u010dini da \u017eivot tada stane. \u010cak ni Prvi maj, dan kad se slavi ljudski napor zvani rad, dakle ono što je, prema marksisti\u010dkoj teoriji, stvorilo samog \u010dovjeka. Naprosto, ne posjedujem sposobnost da oponašam masu ni u \u010demu, pa ni u njenom prvomajskom raspolo\u017eenju, mada je to […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46954","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46954","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46954"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46954\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46954"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46954"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46954"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}