Studenti su zauzeli fakultet gotovo puritanski. Nijedna cigareta nije upaljena i nijedna \u010daša alkohola unesena u zgradu. Nema vo\u0111a, nema ambicioznih, ne vi\u010du niti bu\u010de <\/p>\n
Pi\u0161e: Tomislav \u010cade\u017e<\/strong><\/em><\/p>\n Miroslav Tu\u0111man jedini je pokušao nadmudriti studente u srijedu, tre\u0107eg dana studentskog štrajka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. <\/p>\n Lukavi šef Katedre za organizaciju znanja i bivši šef svih hrvatskih tajnih slu\u017ebi sabrao je potiho grupicu štrajkbrehera u svom kabinetu i po\u010deo predavati. Uspio je gotovo završiti lekciju, kad mu je na vrata banuo najkrupniji student na fakultetu, koji prou\u010dava nekoliko egzoti\u010dnih i inih jezika. Profesor je odbio završiti, a student mu je objasnio da \u0107e ga ometati lupom i vikom. Tu\u0111man mu je odbrusio da \u0107e onda i on ometati njega. Za\u010dudio se dobrodušni dalmatinski div pa upitao: "A kako \u0107ete me ometati?" <\/p>\n Taj student ostat \u0107e anoniman kao i ostali sugovornici studenti u ovoj reporta\u017ei. <\/p>\n – Zapamtite – ka\u017ee mi jedan – ovi prosvjedi ne\u0107e iznjedriti ni Budišu ni \u010ci\u010dka, nije va\u017eno tko u naše ime nastupa i svaki dan to mo\u017ee biti drugi student.<\/p>\n Prošla su 22 sata. Stojim ispred ulaza u dvoranu 7 u kojoj od 20 sati traje plenum. Nekoliko stotina djevojaka i mladi\u0107a gusto je posjedalo po stepenasto svedenim klupama, mnogi i stoje na marginama, katedru su zauzeli moderatori, raspravljaju o svakoj to\u010dki svojih proglasa i zaklju\u010daka. Predstavnike za odnose s medijima, \u010dlanove delegacija za pregovore, \u010dlanove radnih grupa biraju tako\u0111er izravno. Oni se mijenjaju svakodnevno, sami se prijavljuju za te poslove, a onda se podvrgnu raspravi. Nema vo\u0111a, nema ambicioznih. <\/p>\n Tiho razgovaram s Andreom Zlatar, profesoricom komparativne knji\u017eevnosti, pjesnikinjom i politi\u010darkom, kandidatkinjom za dekanicu: <\/p>\n – Danas su na Fakultetsko vije\u0107e poslali brojnu delegaciju, stiglo ih je desetak. Prvu to\u010dku njihovih zahtjeva po\u010deo je \u010ditati mladi\u0107 obuzet tremom. Drugu to\u010dku iznijela je njegova kolegica, vidjevši da je kolega zastao. Oni doista nisu poslali na pregovore najglasnije i najbrbljavije i najspretnije, nego doista one koji predstavljaju svakog od njih, njihov prosjek.<\/p>\n Današnja generacija i ‘71.<\/strong><\/p>\n Otkako je Fakultetsko vije\u0107e odlu\u010dilo poduprijeti zahtjeve studenata, kao što je ukidanje školarina, studenti su se, \u010dini se, još više uozbiljili. <\/p>\n Detaljno su pretresali svaku re\u010denicu, nisu se nadvikivali, nisu \u017eurili. U dvorani je i 20-ak profesora, uglavnom mla\u0111ih, s odsjeka za povijest umjetnosti, s lingvistike, povijesti, filozofije, sociologije. A onda se dogodio klju\u010dan moment. Dvojica mladi\u0107a stala su polemizirati o hrvatstvu i o tome je li ono njihov, studentski argument. Svaki je iznio svoje mišljenje i nisu se posvadili niti su koga povukli za sobom. Jednostavno pitanje, rekli bismo! <\/p>\n Za\u010du\u0111uju\u0107e je, \u010dini se, zapravo daleko ova generacija dvadesetogodišnjaka od generacije njihovih gotovo djedova iz 1968. i 1971. Oni bi se, u istoj prilici, gušili u oblaku dima, na stolu bi stajala boca stocka, hodnicima bi se šuljali udbaši a vani nastupali, kako se zaneseno prisjetio \u017darko Puhovski, \u017eongleri. <\/p>\n Sad svega toga nema, studenti su zauzeli fakultet gotovo puritanski. Nijedna cigareta nije upaljena i nijedna \u010daša alkohola unesena u zgradu.<\/p>\n Plenum je završio oko 23 sata, kad se vrata zatvaraju. Svi koji \u017eele, mogu ostati, a tko izi\u0111e, ne mo\u017ee se vratiti do ujutro, kad po\u010dinje joga.<\/p>\n Pedesetak studenata, uglavnom onih koji najviše rade, ostalo je prespavati, tre\u0107u no\u0107, na svom fakultetu. <\/p>\n Mnogi su ostali i pogledati film u studentskom kinu u koji se sedmica pretvori odmah nakon plenuma. U srijedu su gledali Schenkmanov "The Man from Earth".<\/p>\n ‘Nismo ni lijevi ni desni’<\/strong><\/p>\n Razgovaram u studentskom klubu s vrlo elokventnim, starijim studentom, koji sve vrijeme u ruci dr\u017ei kartonsku kutiju s dobrovoljnim prilozima za sutrašnje potrebe. <\/p>\n – Nas školuju da budemo kriti\u010dari društva i dr\u017eave, to je, me\u0111u ostalim, budu\u0107i zadatak studenata ovog fakulteta. I, znate, nas ne mogu podijeliti na lijeve i desne. Pogledajte ovaj klub, na ovom je zidu predimenzionirani Isus bez lica koji nosi u rukama ogromno srce. U srednjovjekovnoj ikonografiji Isus bez lica predstavljao je \u0111avla. Na suprotnom zidu, koji je crven, otisnute su glave Engelsa, Marksa i Lenjina. Neki su nas optu\u017eivali da je taj dizajn antikrš\u0107anski. A nije. Jer, jasna je ironija upu\u0107ena i jednoj i drugoj strani, i crvenoj i crnoj. Još objašnjava: – Pogrešno je \u010dak kazati da smo mi fakultet blokirali. Nismo, svatko mo\u017ee na fakultet u\u0107i i iza\u0107i. To što spominjemo liberalizam i antigolobalizaciju ne zna\u010di valjda da smo prljave komunjare ili odrpanci, kako nas ve\u0107 etiketiraju.<\/p>\n U klubu se uz šank privio, ispijaju\u0107i mineralnu vodu, zanimljiv gost. <\/p>\n Arieb Azhar došao je u Zagreb 1990. iz Islamabada i upisao studij filozofije i indologije, koji se baš nije \u017eurio završiti. Danas je profesionalni muzi\u010dar. <\/p>\n – Došao sam iz zemlje u kojoj demokracija propada i drago mi je što ovdje demokracija raste. Došao sam u Zagreb na promociju filma Borisa Veli\u010dana i doznao za doga\u0111anja na svom fakultetu. I mi smo nekad protestirali, uglavnom zbog uvjeta na fakultetu, a ovo što se sad doga\u0111a puno je više od toga.<\/p>\n