Andrej Nikolaidis u intervjuu za H-alter: Cinizam, ironija, sarkazam – to je izraz moje slobodne volje<\/p>\n
Pi\u0161e: Ma\u0161enjka Ba\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Andrej Nikolaidis u intervjuu za H-alter: Cinizam, ironija, sarkazam – to je izraz moje slobodne volje. Ako je naš politi\u010dki izbor biti revolucionarne lude ili konzervativne hulje, nije li o\u010dito da je najbolji izbor – odbiti izbor? Tek takva odluka otvara prostor za akciju.<\/p>\n Crnogorski knji\u017eevnik i kolumnist Andrej Nikolaidis objavio je svoj novi roman "Dolazak" u izdanju "Algoritma" koji je nedavno promovirao u Hrvatskoj. Povodom tog doga\u0111aja, s ovim zanimljivim piscem \u010dija su predhodna djela "Mimesis" i "Sin" naišla na dobar prijem, razgovarali smo o njegovom novom literarnom uratku, knji\u017eevnosti i još ponekim stvarima.<\/p>\n U Vašem novom romanu „Dolazak" pripovjeda\u010d i glavni lik je detektiv, ali bilo bi sasvim površno klasificirati ga kao detektivsku prozu. Kako biste marketinški ozna\u010dili „Dolazak"?<\/em><\/strong><\/p>\n – Dolazak je detektivsko-apokalipti\u010dki roman. Detektivska pri\u010da odvija se u ozra\u010dju dolaze\u0107e apokalipse. Detektiv pri\u010da svoju, detektivsku pri\u010du, a onda se uklju\u010duje njegov sin, koji pri\u010da apokalipti\u010dnu pri\u010du. A obojica, zapravo, govore o svom odnosu, o odnosu u odsustvu. Sin pokušava razumjeti zašto je ostavljen, otac objasniti zašto ga je ostavio. Ali otac tako\u0111e \u017eeli znati zašto je i on ostavljen, zašto smo svi ostavljeni… Dolazak govori o manjku u ocu i o u\u017easnoj sili o\u010dinstva. Tako da je "Dolazak" roman o idejama. To je danas nepopularna vrsta romana, pa još romana o nepopularnim idejama. Taj detektivski narativ je hook, to bi kao trebalo navesti ljude da pro\u010ditaju knjigu. <\/p>\n U „Mimesisu" i u „Sinu", pa tako i u „Dolasku" glavni lik izmi\u010de, kako ste to u jednom intervjuu rekli, diktaturi sre\u0107e. Što njih ustvari pokre\u0107e?<\/em><\/strong><\/p>\n – Pokre\u0107e ih nesre\u0107a. Koja je sveopšta, ali je oni do\u017eivljavaju vrlo li\u010dno. Nesre\u0107a jednog \u010dovjeka je tragedija, nesre\u0107a miliona je statistika. To su dobro znali staljinisti, to mora znati pisac. Nedavno sam gledao TV emisiju u kojoj su vrlo mudri ljudi govorili o tome kako je Andri\u0107 rekao: "sve je moje iz Bosne". Pa su se onda raznje\u017eili nad njegovom ljubavlju prema Bosni, ljubavlju koja ima mo\u0107 da iskupi. Znate kako dalje ide: hopa-cupa, i od ljubavi prema zemlji, eto nas ve\u0107 kod identiteta, kod pisaca va\u017enih za nacionalne identitete… Na idiotsku primjedbu kako je Andri\u0107 mrzio Bosnu odgovarati kako nije, nego je Bosnu volio, jednako je glupo. Ja tako ne funkcionišem, od toga mi se bukvalno povra\u0107a. Sve je moje iz o\u010daja. O\u010daj je, kao što znamo, pravilno rasprostranjen, debelo razmazan po svijetu. Što me \u010dini gra\u0111aninom svijeta, a moju o\u010dajni\u010dku knji\u017eevnost na neki funny na\u010din – kosmopolitskom.<\/p>\n Vaše likove nervira gotovo sve – od turista i antiglobalista do prosjaka i kvazidobro\u010dinitelja. Oni su poput Bob Rocka koji se ne uzrujava. Je li ta svojevrsna pasivnost jedini na\u010din pre\u017eivljavanja i u stvarnom svijetu?<\/em><\/strong><\/p>\n – Ima mnogo na\u010dina i valjda su svi jednako neu\u010dinkoviti. Na koncu ipak ne pre\u017eivimo, zar ne? Sa jednakom efikasnoš\u0107u nas ubija ono što volimo, kao i ono što mrzimo. Pasivna pozicija je ponekad vrlo aktivna. Na primjer: vjerujem kako se moja slobodna volja ne izra\u017eava na izborima, nego u mom odnosu prema ideološkoj mre\u017ei koju sistem postavlja izme\u0111u mene i onoga što le\u017ei u središtu politi\u010dkog sistema. Cinizam, ironija, sarkazam – to je izraz moje slobodne volje. Ako je naš politi\u010dki izbor da li \u0107emo biti revolucionarne lude ili konzervativne hulje, nije li o\u010dito da je najbolji izbor – odbiti izbor? Tek takva odluka otvara prostor za akciju – ve\u0107 odluka da odbijam da budem predmet izborne manipulacije zna\u010di aktivnu poziciju, dok glasanje zna\u010di pasivnu poziciju. Ne uvijek, ali danas da. Moji \u010dangrizavi likovi su u tom, aktivisti\u010dkom smislu, konzervativne hulje. „Ovo nije dobro, ali mi u tome ne\u0107emo u\u010destvovati. Kao što ne\u0107emo u\u010destvovati ni u popravci stanja, jer ni to ne funkcioniše. Sjebani smo i tu nema popravke" – to je njihova pozicija. <\/p>\n Ali detektiv iz "Dolaska" ide korak dalje od toga – on je tako \u010dvrsto ubije\u0111en da je \u010ditav društveni poredak la\u017ean, tako ubije\u0111en da se od la\u017ei gradi poredak u svijetu, da se ne libi da la\u017ee i la\u017ee, ponekad da olakša sebi, ponekad drugima. Njegova pozicija je sljede\u0107a: istina je nesnošljiva i razorna, sve što imamo je la\u017e, sve što imamo je ono \u010dime pokušavamo prikriti manjak, tu rupu u našem središtu. <\/p>\n <\/p>\n U što onda na posljetku vjeruju vaši junaci? <\/em><\/strong><\/p>\n – Moji junaci vjeruju da je „umjetnost posljednji veo na licu u\u017easa". Manjak o kojem govorimo je taj u\u017eas. Apokalipsa zna\u010di raskrivanje, podizanje vela: to je ono što se \u010deka u "Dolasku". U\u017eas mo\u017eemo prikriti Goddardom, sa Velvet Underground, Pynchonom, Jamesom – tako \u010dine moji junaci. A, kao što znamo, ljudi to pokušavaju u\u010diniti i sa Lepom Brenom, Thompsonom, patriotizmom… Ali kraj tog u\u017easa od prekriva\u010da, kome treba u\u017eas koji taj u\u017eas prekriva? Ve\u0107ina kulturnih i ideoloških konstrukcija koje je \u010dovjek osmislio ne bi li prekrio manjak o kojem govorimo jesu u\u017eas. Kada ljudi ka\u017eu „identitet", oni misle upravo na taj prekriva\u010d. Ubijati u ime identiteta zna\u010di krvlju braniti svoju najdragocjeniju la\u017e. Moji junaci u tome ne u\u010destvuju.<\/p>\n <\/p>\n \u010cini li ih to onda likovima koji nisu nu\u017eno definirani prostorom i vremenom u kojem \u017eive? <\/em><\/strong>Mnoge od situacija koje opisujete mogle su se lako zbiti bilo gdje u Hrvatskoj, ali i drugdje…<\/em><\/strong><\/p>\n – Ako proza koju pišem išta vrijedi, ti likovi bi mogli \u017eivjeti bilo gdje. Samoubica u Ulcinju razmišlja isto kao i samoubica u New Yorku. Ljudska bijeda u Ulcinju ista je kao ljudska bijeda u Amsterdamu. Apokalipsa u Ulcinju ista je kao apokalipsa u Bogoti. Idiotska ideja ove civilizacije je da se sre\u0107a mo\u017ee prona\u0107i – zato imate gomile ljudi koji putuju svijetom. I rade šta – tra\u017ee sre\u0107u? Kao: doma ga je nešto sputavalo, nešto mu je nedostajalo, pa \u010dim osjeti slobodu, koju kao daje putovanje, i \u010dim na\u0111e to što mu nedostaje – sve \u0107e biti u redu. Druga opcija, jednako komi\u010dna, su \u010duvena duhovna putovanja. To je ono: lutaj kroz terase svijesti, na\u0111i svoje pravo Ja, kada otkriješ harmoniju u sebi, \u017eivje\u0107eš u harmoniji sa svijetom… Ta potreba da se u svemu uo\u010di harmonija je vrlo iritantna. Kao kad govore o „harmoniji u prirodi". Samo prošle godine, u iznenadnim izlivima bijesa „prirode u harmoniji", stradalo je preko 250 hiljada ljudi. Govorimo, dakle, o vrlo smrtonosnoj harmoniji. <\/p>\n Povrh svega, stalno kupujemo, \u010dak i prirodu kupujemo, jer i prirodu su pretvorili u komoditet, kupujemo da bi nam to što smo kupili donijelo sre\u0107u. Ono što prodaju kao „sre\u0107a" pokre\u0107e ovu gadost od kapitalizma. To traganje za sre\u0107om je unesre\u0107ilo tako mnogo ljudi. A svi tako lijepo govore o sre\u0107i. Što me sjetilo genijalnih Poundovih stihova:<\/p>\n Theodorus will be pleased at my death, Vaše pisanje je uglavnom vezano uz Ulcinj u kojem \u017eivite. <\/em><\/strong>Kakav je Vaš odnos prema njemu?<\/em><\/strong><\/p>\n – Ulcinj je odli\u010dan grad za mene, zato što sam u njemu stranac, a to \u0107u i ostati. Moji sugra\u0111ani su druge nacije (Albanci), druge religije i kulture (muslimani), govore drugim jezikom (albanskim), koji ja ne razumijem. Tu su, tako\u0111e, u malom procentu (Albanaca u Ulcinju ima nešto iznad 80 odsto, drugih dvadesetak odsto) i oni koji su mi jednako strani: Srbi i Crnogorci, hriš\u0107ani koji govore mojim jezikom. To su dvije jako zatvorene, nacionalisti\u010dke zajednice, u kojima ja\u010da religijski fundamentalizam. Ho\u0107u re\u0107i, ve\u0107 samo okru\u017eenje me sprje\u010dava da razvijem la\u017eni osje\u0107aj bliskosti sa drugim ljudima, sprje\u010dava misli koje bi mogle odvesti ka kolektivizmu i populizmu.<\/p>\n Vaše se pisanje \u010desto svodi pod nazivnik poetike pesimizma i \u010dita se u klju\u010du razotkrivanja ljudskog licemjerja. <\/em><\/strong>Kako Vi stojite prema tim etiketama?<\/em><\/strong><\/p>\n – U Crnoj Gori su vrlo aktuelne rasprave o korupciji. Koliko znam, ja sam jedini \u010dovjek u toj zemlji koji je javno, u novinskoj kolumni (sa sve fotografijom) saopštio da sam korumpiran, još od ro\u0111enja, te da me se stoga poštedi tih pri\u010da. <\/p>\n Jedna od prednosti demokratskog sistema je to što je u njemu samovolja korumpiranih subjekata zna\u010dajno ograni\u010dena anti-korupcijskim akcijama drugih korumpiranih subjekata, na koje oni prvi korumpirani subjekti odgovaraju anti-korupcijskim inicijativama protiv onih drugih korumpiranih subjekata… Tako da se, kako primje\u0107uje Badiou, u demokratiji odvija permanentna \u010distka, borba svakog protiv svakoga. Korupcija je onaj unutrašnji neprijatelj koji sistem odr\u017eava mobilnim. O korupciji govori i "Dolazak", apokalipti\u010dki segment tog romana. Nije li Bog obe\u0107ao Apokalipsu, koja nije drugo do ultimativna anti-korupcijska akcija, koja dolazi na kraju korumpirane istorije u kojoj smo prisiljeni \u017eivjeti svoje korumpirane \u017eivote? Pitanje pesimizma nije jednostavno. Jer pesimisti\u010dki scenario ka\u017ee da se sve prosto nastavlja, kao beskrajno ponavljanje istog. Takav scenario odri\u010de smisao istoriji, osim ako samo pre\u017eivljavanje nije smisao. Sa druge strane, dva su optimisti\u010dka scenarija: jedan humanisti\u010dko-nau\u010dni i jedan hriš\u0107anski. Nau\u010dni: nauka toliko napreduje da \u010dovjek, na koncu, zahvaljuju\u0107i njoj, prevazilazi sebe i svoju prirodu – krajnji domet humanizma je nestanak \u010covjeka: cilj istorije bio je taj napredak, ta evolucija. Hriš\u0107anski scenario: apokalipsa. I jedan i drugi optimisti\u010dki scenario zna\u010de the end of the world as we know it… Pesimisti\u010dki scenario zna\u010di da se \u010covjek nastavlja, optimisti\u010dki scenariji zna\u010de kraj \u010covjeka. Tako da ne shvatam na šta ta\u010dno misle kada ka\u017eu – pesimista? <\/p>\n Nedavno ste promovirali „Dolazak" u Dubrovniku i tako postali prvi crnogorski pisac u tom gradu nakon rata. Kako ste bili primljeni i mislite li da knji\u017eevnost mo\u017ee „graditi mostove" me\u0111u zemljama ex – Ju na na\u010din na koji to \u010dine ekomomija ili spektakli poput Big brothera i Operacije trijumf?<\/em><\/strong><\/p>\n – Ne mo\u017ee. Knji\u017eevnost je tu nepozvan gost koji se u \u010ditavu pri\u010du gura na svoju štetu. Mostove koje oni grade oni \u0107e i paliti, tek ponekad vatru pravdaju\u0107i i knji\u017eevnoš\u0107u. U Dubrovniku sam bio dirljivo toplo primljen.<\/p>\n U hrvatskoj recepciji crnogorske knji\u017eevnosti govori se o svojevrsnom boomu kojem uz Vas pripadaju Ognjen Spahi\u0107 i Balša Brkovi\u0107, a u kojem se Vi izdvajate kao „knji\u017eevna zvijezda". Kako stvari stoje u mati\u010dnoj Vam dr\u017eavi?<\/em><\/strong><\/p>\n – Pošto ne dobijam nagrade, niko ne piše o mojim knjigama, javni servis u svojoj rubrici za kulturu ne javlja ni da su izašle, i tako od prve do posljednje knjige – mislim da mogu re\u0107i kako me ovdje knji\u017eevni establišment ne smatra bitnim piscem. Ali postoji par stotina ljudi koji pro\u010ditaju moje knjige, tako da ipak imam publiku.<\/p>\n Vi znate kako stoje stvari sa knji\u017eevnoš\u0107u – poredak u knji\u017eevnosti ne uspostavlja se na top listama. To je utješno. Ne razumijem ljude koji se bave knji\u017eevnoš\u0107u da bi bili popularni i ponavljaju kako je „publika najbolji sudija". Nisu li onda trebali postati glumci, osnovati bend ili snimiti ku\u0107ni porno?<\/p>\n Zna\u010di li to da i u Crnoj Gori, kao i u Hrvatskoj, odnosno svugdje gdje su knji\u017eevna tr\u017eišta mala, pa time i \u010ditav sistem knji\u017eevne produkcije premre\u017een ulogama koje obavljaju isti ljudi, postoji odre\u0111eni klijentelizam?<\/em><\/strong><\/p>\n – Kako je mogu\u0107e istrijebiti klijentelizam? \u010covje\u010danstvo se protiv korupcije bori sa jednakom uspješnoš\u0107u kao protiv smrti.<\/p>\n \u010citate li knji\u017eevnost s podru\u010dja bivše Jugoslavije ili kako se to danas lijepo eufemizira, knji\u017eevnost iz regije?<\/em><\/strong><\/p>\n – U posljednje dvije godine teorija mi je daleko interesantnija od proze. \u010citao sam mnogo \u017darka Pai\u0107a, i mnogo nau\u010dio od njega. Sad vrlo prilje\u017eno \u010ditam Sre\u0107ka Horvata. Mislim da je njegova "Budu\u0107nost je ovdje" inspirativna i uzbudljiva knjiga. \u010citam "Beton", oni su vanredno dobri. Viktor Ivan\u010di\u0107 je u posljednjih godinu dana napisao nekoliko briljantnih eseja, koji su objavljeni u novinama, pa se to onda, kao, ne broji u knji\u017eevnost. Sa najve\u0107om radoš\u0107u sam u "Quorumu" pro\u010ditao putopis iz Japana koji je napisao Jerko Bakotin – to je, ono, two thumbs up. Suprotno ovdje uvrije\u017eenom mišljenju, kad se piše knji\u017eevnost, nije loše malo i razmišljati. Ali diskurzivni pisci ovdje nisu na cijeni – mnogo bolje prolaze oni koji se bave „emocijama", „istorijom", „usudom kolektiva", „usudom Balkana"… Zar doista ima nešto strašno u pomisli da ne\u0107emo biti nagra\u0111ivani i popularni autori?<\/p>\n Zna\u010di li to da na ovim podru\u010djima nema „dobre" knji\u017eevnosti?<\/em><\/strong><\/p>\n – Nisam to htio re\u0107i. Tim prije što ima mnogo pisaca boljih od mene. Radi se o drugome: nekako je stvorena atmosfera da postoje „velike teme" o kojima ovdašnji pisci ne trebaju pisati. I još: da treba pisati tako da ono što pišete bude svakome razumljivo i dopadljivo. Nije to samo problem sa ovdašnjom prozom, nego sa prozom generalno: ideja da proza ne treba da se bavi stvarima kojima se bavi teorija. Istovremeno, teorija se bavi i stvarima kojima se na bavi proza, kao i samom prozom. Tako teorija postaje zanimljivija od proze. Eagleton podsje\u0107a na to kako se ljudi glasno bune kada nai\u0111u na knjigu ili tekst u novinama koji ne razumiju. Istovremeno, niko se ne\u0107e buniti zbog toga što ne razumije tekst iz oblasti fizike. To je zato što svi polaze od pretpostavke da su stru\u010dnjaci za umjetnost: „gledao sam na stotine filmova, naravno da se razumijem u film, stoga pitam – kakvo je ovo nerazumljivo sme\u0107e"? Mislim da smo \u017ertve potrebe da se dopadnemo i da se obratimo što široj ciljnoj grupi. Zar doista ima nešto strašno u pomisli da ne\u0107emo biti nagra\u0111ivani i popularni autori? <\/p>\n I za kraj, što mislite o komi\u010darskoj grupi "The Books of knjige" i njihovoj kandidaturi na izborima, pod parolom vlastite materijalne dobiti?<\/em><\/strong><\/p>\n – To je bilo genijalno. Odnosno, bilo bi genijalno da su doista i izašli na izbore. A mogli su, jer je bilo izvjesno da bi prikupili dovoljno potpisa za u\u010deš\u0107e na izborima. Trebalo je pre\u0107i i taj korak, testirati sistem, vidjeti kako \u0107e reagovati na tako inteligentnu provokaciju. Oni su, dakle, najavili izlazak na izbore i onda, navodno u šali, u par dosjetki razotkrili \u010ditav set razloga zbog kojih se ljudi ina\u010de bave politkom. To je bio \u010disti diogenovski performans. Saopštivši da se politikom \u017eele baviti zato da bi krali, obogatili se i u\u017eivali u privilegijama, "The Books Of Knjige" su saopštili šta zapravo zna\u010de fraze: „zaštita nacionalnih interesa", „Evropska unija", „interes gra\u0111ana"… Na prigovor da politika nije prostor za ludiranje, nije karneval, treba odgovoriti sa – ona baš to jeste. Politika je prostor u kojem svi nose maske, a izbori su glasanje za najbolju masku. Da su se pojavili na izborima, "The Books Of Knjige" bi bili savršeno maskirani time što ne bi bili maskirani. "The Books of Knjige" su sjajna organizacija, to je vrlo prefinjen, vrlo cerebralan humor. Cetinjski humor je nešto što nije ni pribli\u017eno dovoljno dobro istra\u017eeno – tamo raste crni smijeh, mogu\u0107e jedinstven u Evropi.<\/p>\n
And someone else will be pleased at the death of Theodorus,
And yet everyone speaks evil of death.<\/p>\n