Islam je sveden na lik i djelo reisa Mustafe ef. Ceri\u0107a<\/p>\n
Pi\u0161e: Davor Marko<\/strong><\/em><\/p>\n Govoriti o islamofobiji u medijima, bez obrazlo\u017eenja ili navo\u0111enjem nerelevantnih primjera, opasno je isto koliko i ne govoriti o njoj. Zato se umjesto optu\u017ebi i imenovanja odre\u0111enih novinara islamofobi\u010dnim, treba posvetiti identificiranju onoga što zaista jeste potencijalno islamofobi\u010dno. Istra\u017eivanja, koja je autor teksta proveo posljednjih godina, pokazala su da u medijima BiH postoje elementi islamofobije, o \u010demu je nedavno objavio knjigu Zar na zapadu postoji neki drugi Bog? Stereotipi i predrasude u medijima prema islamu<\/em> <\/p>\n POJAM I HISTORIJA ISLAMOFOBIJE Iako se termin islamofobija prvi put javlja u javnom diskursu tek u XX vijeku, nema sumnje da se njeni tragovi mogu prona\u0107i na Arabijskom poluostrvu VII vijeka, kada je islam objavljen. U tadašnjoj Meki, trgova\u010dkom središtu Arabije, politeisti, bogati trgovci, i pojedina jevrejska plemena, na islam su gledali kao na prijetnju, istovremeno i s podozrenjem ali i s blagim strahom jer islam je vrlo brzo privla\u010dio nove vjernike. Prvu manifestaciju islamofobije pronalazimo u progonu Muhameda i njegovih sljedbenika, koji su 622. godine svoje \u017eivote spasili "hid\u017erom", odnosno "selidbom" u Medinu. <\/p>\n Niz je doga\u0111aja koji su potom, tokom historije, oblikovali odnose hriš\u0107anstva i islama, a islamofobija bila njihov povod ili posljedica, zapo\u010deo krstaškim ratovima. Uslijedila su osmanlijska osvajanja, protjerivanje muslimanskog i jevrejskog naroda iz Granade, kolonizacija i dekolonizacija, izraelsko-arapski sukobi, iranska revolucija… sve do napada na Svjetski trgova\u010dki centar, septembra 2001. godine. Svi ovi doga\u0111aji oblikovali su u javnom diskursu nešto što poznati islamolog iz SAD-a, John L. Esposito, zove "procesom me\u0111usobne satanizacije". Karakteristika takvog diskursa je da islam i Zapad, islam i demokratiju, islam i ljudska prava stavlja u odnose permanentne konfrontacije, zanemaruju\u0107i pozitivne primjere saradnje, razumijevanja i su\u017eivota, kakvi su u odre\u0111enim vremenskim periodima karakterizirali i odnose unutar Bosne i Hercegovine. <\/p>\n MANIFESTACIJE ISLAMOFOBIJE Ako govorimo o geografskom kontekstu, za razumijevanje naše bosanskohercegova\u010dke zbilje najva\u017enija su najmanje tri nivoa. Prvi je globalni koji je sa\u017eet u kovanici "Zapad vs. Islam" ("West vs. Islam" ili "West and the rest"). Islam ne predstavlja "islam po sebi", ve\u0107 predstavlja onakav "islam" kakav odgovara Zapadu – unificirani entitet koji nakon raspada komunizma postaje novi "krivac", novi neprijatelj zapadnim vrijednostima, univerzalnom tuma\u010denju ljudskih prava… Ovakav "islam" \u010ditamo na stranicama Huntingtonove teorije o sukobu civilizacija, a postaje naša svakodnevnica nakon teroristi\u010dkih napada od 11. septembra 2001. godine, kada mu se pripisuju i neizbje\u017eni epiteti – "radikalan", "fundamentalisti\u010dki" i "teroristi\u010dki". <\/p>\n Drugi je geografski kontekst zapadna Evropa (prije svega Holandija, Francuska, Njema\u010dka i Velika Britanija), u kojem se islamofobija manifestira kroz odnos prema imigrantima muslimanskog porijekla. Globalni doga\u0111aji iz 2001. godine zaoštrili su jaz starosjedilaca i imigranata radikaliziraju\u0107i i jedne i druge. Pojava ultra desnice (poput Jean-Marie Le Pena u Francuskoj, Jörga Haidera u Austriji ili Geerta Wildersa u Holandiji) u zemljama, bar do tada, neupitne demokratske tradicije, utjecala je na radikalizaciju muslimanske manjine koja je, tako\u0111er, digla glas (jedan od najradikalnijih primjera je ubistvo re\u017eisera Thea van Gogha u Holandiji 2004. godine, zbog filma Pokoravanje koji se bavi tretmanom \u017eene u islamskim društvima). <\/p>\n Tre\u0107i je kontekst zapadnog Balkana i posebno Bosne i Hercegovine, gdje je islam prisutan više od pet stotina godina i neotu\u0111ivi je dio identiteta ljudi koji \u017eive u ovom regionu. Ono što je karakteristika Bosne i Hercegovine jeste da u njoj, bez obzira na brojne ratove i krvave epizode (koje nipošto ne treba zanemariti), postoji tradicija su\u017eivota muslimana, hriš\u0107ana i Jevreja koja je du\u017ea, sadr\u017eajnija i bogatija nego u bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji. <\/p>\n ISLAMOFOBIJA U BH. MEDIJIMA Govoriti o islamofobiji u medijima, bez obrazlo\u017eenja ili navo\u0111enjem nerelevantnih primjera, opasno je isto koliko i ne govoriti o njoj. Zato se umjesto optu\u017ebi i imenovanja odre\u0111enih novinara islamofobi\u010dnim, treba posvetiti identificiranju onoga što zaista jeste potencijalno islamofobi\u010dno. <\/p>\n \u010cinjenica je, to pokazuju i istra\u017eivanja koja sam u posljednjih nekoliko godina radio, da u medijima BiH postoje elementi islamofobije, odnosno, da odre\u0111eni mediji izvještavaju na takav na\u010din da to kod \u010ditala\u010dke, slušala\u010dke ili gledateljske publike izaziva reakcije i sentimente koje bi mogli nazvati islamofobi\u010dnim. Pokušat \u0107u to da ilustriram kroz primjere. <\/p>\n Ukoliko neko iz Republike Srpske uglavnom gleda televiziju ovog entiteta ili televiziju iz susjedne Srbije na kojima nema puno izvještaja o islamu, a pri tome ta osoba \u017eivi u ve\u0107inski hriš\u0107anskom ili pravoslavnom okru\u017eenju i nema priliku da se susretne s muslimanima, jasno je da \u0107e rezultat ovakvog medijskog izvještavanja biti nepoznavanje i neinformiranost. Ukoliko ta ista osoba svakodnevno \u010dita jedan od štampanih medija koji su mu nadohvat ruke i ukoliko taj medij (kao što je slu\u010daj s banjalu\u010dkim Fokusom, djelimi\u010dno Pressom ili srbijanskim Ve\u010dernjim novostima) obiluje tekstovima koji tendenciozno prikazuju teroristi\u010dku prijetnju po BiH od strane radikalnog islama (naprimjer, tekst u kojem takozvani "ekspert" za terorizam D\u017eevad Galijaševi\u0107 tvrdi da u BiH ima "400.000 vehabija" koji su spremni za teroristi\u010dke aktivnosti), svakako da \u0107e ta osoba biti ispunjena strahom od islamske prijetnje koju \u0107e generalizirati i svaki \u0107e joj gra\u0111anin ili gra\u0111anka BiH islamske vjere biti potencijalna prijetnja. Ovu reakciju i ovaj strah zovemo islamofobijom prouzrokovanom selektivnim i tendencioznim medijskim izvještavanjem. <\/p>\n Puno primjera islamofobije, mnogo radikalnijih, pronalazili smo u izvještavanju medija pod kontrolom srpskog i hrvatskog re\u017eima tokom rata u Bosni i Hercegovini. O TV Pale i Risti \u0110ogi mnogo je toga napisano. Uostalom, pripisivati \u0110oginim izljevima bijesa, mr\u017enje i primitivizma samo islamofobiju bilo bi previše blago s obzirom na sve ono što se iz njegovog studija emitiralo tokom sarajevske opsade. Zbog toga bih naveo jedan ilustrativan primjer objavljen na stranicama hrvatske medijske propagandne mašine, zagreba\u010dkog Vjesnika, \u010diji je dopisnik iz Mostara Mario Maruši\u0107 u broju od 9. augusta 1993. godine objavio izmišljenu vijest da je 35 Hrvata obješeno ispred katoli\u010dke crkve u Zenici jer su odbili da obuku "uniforme muslimanske vojske". <\/p>\n Dozvolit \u0107u sebi da umjesto svog komentara citiram poznatog publicistu, novinara i knji\u017eevnika Miljenka Jergovi\u0107a koji je u svom tekstu objavljenom u zagreba\u010dkom Danasu na vrlo indikativan na\u010din objasnio, prokomentirao ovaj tekst u Vjesniku, ali nagovijestio i to na koji na\u010din se manifestira islamofobija izazvana medijskim pisanjem: <\/p>\n "Svako ko \u010dita sve te novine s jutarnjom kafom i ko nikad nije vidio Bosnu niti se (kao ve\u0107ina novinara koji pišu o njoj) potrudio da išta nau\u010di o njenim nacionalnostima, i ko \u010dita te novine s povjerenjem, ustat \u0107e i i\u0107i da na\u0111e dva-tri muslimana, dobro ih isprebijati, i onda poslati pozdravni telegram bosanskim Srbima da im zahvali na svemu što oni u\u010dine za Hrvate. U isto vrijeme, vjerovatno \u0107e biti malo zbunjen kako su to bosanski Srbi tako dobri a hrvatski Srbi tako zli." <\/p>\n Argumentirana kritika nije islamofobija ni pravoslavofobija <\/p>\n Na osnovu rezultata istra\u017eivanja tretmana islama u štampanim medijima iz BiH koje sam sproveo u periodu od 15. jula do 15. septembra 2008. godine na uzorku od 43 razli\u010dita štampana izdanja, zapazio sam da se o islamu pisalo od osam do devet puta dnevno i da je slika koju su mediji nudili o islamu šarolika, \u010demu je doprinijela raznolikost medijske ponude, karakter i ure\u0111iva\u010dke politike medija koji su prisutni na tr\u017eištu BiH, kao i postojanje medija koji ekskluzivno zastupaju interese odre\u0111enog konstitutivnog naroda, odnosno religijske grupe. Treba odmah naglasiti da eksplicitnog govora mr\u017enje u ovim medijima nije bilo, ve\u0107 mo\u017eemo govoriti o tendencijama medijskog izvještavanja koje su problemati\u010dne i neprofesionalne. <\/p>\n Medijski prostor BiH karakterizira personificirana slika islama, jer islam je sveden na "lik i djelo" poglavara Islamske zajednice Mustafe ef. Ceri\u0107a spram kojeg mediji razli\u010ditih politi\u010dkih uvjerenja i interesa imaju i razli\u010dit uklon u izvještavanju. I oni mediji koji tvrde da se reis više bavi politikom i kriminalom nego svojom duhovnom misijom (prednja\u010de Dani, Slobodna Bosna, djelimi\u010dno Oslobo\u0111enje), i drugi koji ga kritiziraju i napadaju jer je protiv "njihovog" naroda (uglavnom mediji iz Republike Srpske) i tre\u0107i koji ga promoviraju i daju mu veliki prostor (prije svega Dnevni avaz), doprinijeli su stvaranju "kulta reisa", nezaobilaznog politi\u010dkog i vjerskog subjekta do \u010dijeg se mišljenja dr\u017ei i \u010dija je podrška neophodna pa i u procesima poput pisanja Ustava BiH, EU integracija ili izborne kampanje. <\/p>\n Ne \u010dudi podatak da je Dnevni avaz najviše izvještavao o islamu, o Bošnjacima, jer je to dnevna novina koja je uredni\u010dki orijentirana tako da zastupa interese bošnja\u010dkog konstitutivnog naroda. Mnogo manje i umjerenije o islamu su izvještavali ostali mediji, s izuzetkom Oslobo\u0111enja koje je, mo\u017ee se re\u0107i, iznad prosjeka i s mnogo umjerenijom orijentacijom izvještavalo o islamu. Magazin Dani spada u rijetku grupu medija koji izvještavaju o korupciji i kriminalu, rak rani bh. društva, koji nemaju eksplicitno etni\u010dki, nacionalni i religijski karakter jer prisutni su na svim stranama i u svim porama ovog društva. Ukoliko to gledamo samo u kontekstu izvještavanja o islamu, na stranicama Dana dominiraju tekstovi koji obiluju negativnim uklonom spram lidera Islamske zajednice reisul-uleme Mustafe ef. Ceri\u0107a. Kada je u pitanju ovaj magazin, "negativni uklon" treba razumjeti kao argumentiranu kritiku reisa i pojedinaca unutar IZ-a BiH koja ima za cilj pokazati da upravo ti pojedinci, pojave i problemi unutar IZ-a BiH doprinose islamofobi\u010dnim sentimentima i stvaranju negativne slike o samom islamu. Dakle, u kontekstu samo ovih tekstova teško je govoriti o postojanju islamofobije, isto kao što bi teško bilo dokazati "pravoslavofobiju" u slu\u010daju izvještavanja o malverzacijama prilikom izgradnje zgrade Vlade RS-a u Banjoj Luci ili napada na novinara Slobodana Vaskovi\u0107a u Trebinju od strane ljudi bliskih tamošnjem vladiki Grigoriju ili pak o tome kako je na zemlji protjeranih Bošnjaka kraj Bijeljine vladika Vasilije Ka\u010davenda izgradio svoje veleljepne dveri. U svakom od navedenih tekstova insinuacije novinara potkrijepljene su argumentiranim dokazima, izjavama svjedoka, sudskim dokumentima, itd… S druge strane, kontinuirano pisanje o kriminalu i zloupotrebama od strane jednog \u010dovjeka (u ovom slu\u010daju reisa Ceri\u0107a) i problemima unutar Islamske zajednice stvara kod \u010ditalaca osje\u0107aj da tu nešto nije uredu ni s islamom generalno, a ne samo s reprezentantima ove religije. Dani su u tom periodu objavili i jedan rijetko vrijedan tekst, razgovor sa Zilkom Spahi\u0107-Šiljak, muslimanskom feministicom i koordinatoricom postdiplomskih religijskih studija na Sarajevskom univerzitetu koja poru\u010duje da "muškarci ne mogu biti jedini tuma\u010di islamskih principa" i tako se priklju\u010dili još uvijek nedovoljno raširenoj debati o polo\u017eaju \u017eene u islamu. <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n\n\n
\n \n