{"id":46941,"date":"2009-04-16T08:21:28","date_gmt":"2009-04-16T08:21:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46941"},"modified":"2009-04-16T08:21:28","modified_gmt":"2009-04-16T08:21:28","slug":"staklene-case-koje-se-skupljaju-posle-pranja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/04\/16\/staklene-case-koje-se-skupljaju-posle-pranja\/","title":{"rendered":"Staklene \u010da\u0161e koje se skupljaju posle pranja"},"content":{"rendered":"<p>Samo pet odsto populacije u Srbiji \u010dita deklaracije na proizvodima, zato se de&scaron;ava da trgovci na staklariju &quot;u&scaron;ivaju&quot; etikete <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Jelica Antelj\/Ivana Albunovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Ako je verovati deklaraciji sa \u010da&scaron;a za vino, kupljenih nedavno u prodavnici poznatog italijanskog lanca za opremanje ku\u0107e u centru Beograda, staklo se pri pranju skuplja i po du\u017eini i po &scaron;irini. I to dva odsto. Ove skupe \u010da&scaron;e odr\u017eavaju se, pi&scaron;e, po uputstvu &bdquo;sa u&scaron;ivene etikete&quot;. I pored toga &scaron;to se kompanija potrudila da, prema propisima, na svakom artiklu istakne etiketu, ova deklaracija o\u010digledno ne odgovara proizvodu. Kupac je to primetio jo&scaron; u radnji, pokazao prodavcu, na &scaron;ta se ovaj slatko nasmejao.<\/p>\n<p>Odgovor je jasan, trgovci i proizvo\u0111a\u010di pona&scaron;aju se onako kako im potro&scaron;a\u010di dozvoljavaju. Jer, prema nekim istra\u017eivanjima, samo pet odsto populacije Srbije ima tu dobru naviku da pre kupovine pogleda nalepnicu i upozna se sa &bdquo;li\u010dnom kartom&quot; proizvoda. Da i ne govorimo o tome da je posao inspekcije da ovakve propuste kazni, povu\u010de robu iz prometa, dok se ne utvrde poreklo i karakteristike robe u maloprodaji.<\/p>\n<p>&#8211; Bilo je slu\u010dajeva da prilikom kontrole zateknemo robu koja nema deklaraciju ili da etikete ne sadr\u017ee sve potrebne podatke. U tim slu\u010dajevima robu privremeno povla\u010dimo s tr\u017ei&scaron;ta &#8211; ka\u017ee za &bdquo;Potro&scaron;a\u010dku politiku&quot; Radenko \u0106etkovi\u0107, na\u010delnik beogradske tr\u017ei&scaron;ne inspekcije.<\/p>\n<p>Prema njegovim re\u010dima, naj\u010de&scaron;\u0107e su to bile igra\u010dke ili proizvodi za ku\u0107u. U velikim trgovinskim lancima \u010desti su propusti, jer je veliki promet robe, pa trgovci propu&scaron;taju da istaknu deklaraciju zato &scaron;to ona ne mo\u017ee fizi\u010dki da se nalepi na proizvod, ili je samo formalno istaknu na grupi proizvoda.<\/p>\n<p>&#8211; Informacije na deklaracijama moraju da budu ta\u010dne i nedvosmislene, a ne, kao &scaron;to je sve \u010de&scaron;\u0107e slu\u010daj, da se navodi samo EU umesto zemlje u kojoj je proizveden. Jo&scaron; je gore ako trgovac sam, bez provere i laboratorijskih analiza, napravi i od&scaron;tampa deklaraciju, &scaron;to je obmana potro&scaron;a\u010da, ka\u017enjiva po zakonu &#8211; ka\u017ee \u0106etkovi\u0107.<\/p>\n<p>Pitanje ispravnog deklarisanja proizvoda poslednjih dana je aktuelno u gotovo svim dr\u017eavama u regionu. Bosnu i Hercegovinu tako potresa saznanje da im se na &bdquo;Kra&scaron;ovom&quot; najpoznatijem brendu &#8211; kiki bombonama potkrao va\u017ean \u017eelatinasti sastojak svinjskog porekla. Problem je u tome &scaron;to na etiketi nije nazna\u010deno da je re\u010d o ovom dodatku, jer ovaj slatki&scaron; ve\u0107ina Bo&scaron;njaka u tom slu\u010daju ne bi konzumirala. Proizvo\u0111a\u010d je priznao da to nije nazna\u010deno, ali i argumentovao da i nije u obavezi da takve podatke saop&scaron;tava potro&scaron;a\u010du.<\/p>\n<p>&quot;Reagovali smo iskreno. Na deklaraciji nema mesta da se za svaki dodatak navede i poreklo. Zato smo pokrenuli proces sertifikovanja na&scaron;ih proizvoda &#8216;halal&#8217; oznakom (sigurno ne sadr\u017ee sastojke svinjskog porekla), naravno onih za koje je to mogu\u0107e&quot;, usledio je odgovor iz &quot;Kra&scaron;a&quot;.<\/p>\n<p>Hrvatska se, s druge strane, upravo bori sa evropskim propisima. Izmenjenom zakonu o za&scaron;titi potro&scaron;a\u010da, o kojem se jo&scaron; raspravlja, pridodat je novi \u010dlan koji direktno kr&scaron;i prava tamo&scaron;njih kupaca. Evropska unija, naime, odnedavno insistira na brisanju zemlje porekla sa deklaracija na neprehrambenim proizvodima. Pravdaju\u0107i to otvorenim globalnim tr\u017ei&scaron;tem, potro&scaron;a\u010dima \u0107e tako ostati tajna gde je roba proizvedena, a na deklaraciji \u0107e prakti\u010dno biti zemlja naru\u010dilac posla. Ako za potrebe francuskog proizvo\u0111a\u010da, na primer, Kina proizvodi igra\u010dke ili garderobu, na etiketi \u0107e stajati samo Francuska, \u010dime se kr&scaron;i pravo potro&scaron;a\u010da na istinitu informaciju o proizvodu.<\/p>\n<p>Ovo pravilo je uzburkalo javnost u Hrvatskoj, jer to podrazumeva da \u0107e deklaracija ubudu\u0107e imati samo naziv i adresu sedi&scaron;ta proizvo\u0111a\u010da ili trgovca koji proizvod stavlja u promet, a ne i zemlju porekla u kojoj proizvo\u0111a\u010d ima pogone ili ugovorenu proizvodnju.<\/p>\n<p>Potro&scaron;a\u010di u Hrvatskoj \u0107e ovim dobiti dodatno ogoljen zakon o za&scaron;titi potro&scaron;a\u010da u kojem se gubi pravo na potpunu informaciju, apeluju tamo&scaron;nja udru\u017eenja.<\/p>\n<p>Te&scaron;ko je poverovati da su Hrvatska, ali i Srbija i sve zemlje koje \u017eele da pristupe Evropskoj uniji u poziciji da pregovaraju o ostavljanju naziva zemlje porekla u svojim zakonima i pravilnicima, ako EU, kao jedinstveno tr\u017ei&scaron;te, smatra da je &bdquo;proizvedeno u EU&quot; sasvim dovoljna informacija za kupca.<\/p>\n<p>Potro&scaron;a\u010dke organizacije u zemljama van Evropske unije, jasno je, malo mogu u\u010diniti po ovom pitanju. Ove zemlje, me\u0111u kojima je i Srbija, uglavnom uskla\u0111uju propise sa evropskim i nemaju ni polo\u017eaj, a ni jake organizacije potro&scaron;a\u010da koje bi se izborile za druga\u010dije propise. Neke \u010dlanice EU su uspele u tome, pa se u Austriji, na primer, u deklarisanju vo\u0107a i povr\u0107a ide do najsitnijih detalja, \u010dak i do imena i prezimena poljoprivrednika, jer doprinosi poverenju kupaca.<\/p>\n<p>Dok poku&scaron;avaju da sakriju zemlju porekla, istovremeno razvijene zemlje uvode obavezna deklarisanja aditiva koji uti\u010du na aktivnost i pa\u017enju i tako \u010dine sitan ustupak kupcima koje naj\u010de&scaron;\u0107e zanimaju misteriozni &bdquo;E brojevi&quot;. Prema pisanju &scaron;tampe, Evropski parlament je ostavio rok od godinu i po dana proizvo\u0111a\u010dima da istaknu upozorenje na proizvode koji sadr\u017ee aditive, ve&scaron;ta\u010dke boje (E102, E104, E110, E122, E124 i E129) kojima se namirnice boje u crveno i \u017euto. Dok se s jedne strane kona\u010dno demistifikuju tablice aditiva, to mo\u0107no oru\u017eje proizvo\u0111a\u010da, s druge se legalno prikriva podatak odakle nam sti\u017eu igra\u010dke, garderoba, obu\u0107a, kozmetika&#8230;<\/p>\n<p>Da li je mo\u017eda doveden u pitanje profit velikih svetskih kompanija koje su proizvodnju, mahom, preselile na Daleki istok, ili u isto\u010dnu Evropu (za tr\u017ei&scaron;ta poput na&scaron;eg)? Zbog niza skandala koji su se de&scaron;avali sa robom koja dolazi iz ovih fabrika (melamin u mleku za bebe, kancerogene materije u igra\u010dkama, brushalterima, hemikalije u pasti za zube koja se, ina\u010de koristi u proizvodnji antifriza, problemati\u010dna kozmetika za bebe, &bdquo;Aventove&quot;fla&scaron;ice za bebe), kupci su stekli odbojnost. Novim pravilima se o\u010digledno ra\u010duna na poverenje koje imaju prema zapadnoevropskim proizvo\u0111a\u010dima.<\/p>\n<p>To je slu\u010daj upravo sa na&scaron;im tr\u017ei&scaron;tem. Niska kupovna mo\u0107 opredeljuje kupce da robu nabavljaju na pijacama ili u sumnjivim radnjama gde se prodaju proizvodi bez deklaracija.<\/p>\n<p>Iako propisi u Srbiji nala\u017eu jasno, \u010ditko i pravilno deklarisanje proizvoda, mnogi proizvo\u0111a\u010di i trgovci ih kr&scaron;e. Najbolji primer su sitna slova na etiketama i to u slu\u010daju najva\u017enijih informacija za kupca, kao &scaron;to su dozvoljeni unos, aditivi i drugi dodaci. Na\u017ealost, nijedan zakon ni u jednoj zemlji ne propisuje veli\u010dinu slova, pa je ovo odli\u010dna prilika da se na proizvodu prikriju pojedine informacije. Ovo je, prema re\u010dima Petra Bogosavljevi\u0107a, predsednika Pokreta potro&scaron;a\u010da Beograda, u najmanju ruku nefer odnos prema potro&scaron;a\u010dima.<\/p>\n<p>&#8211; Na&scaron; stav je da se tekstovi na deklaracijama radikalno menjaju. Potrebno je isklju\u010diti nebitne podatke, prevode na nekoliko jezika, a jasno isticati one podatke koji su najva\u017eniji. Na&scaron;i propisi su dobri, ali se kr&scaron;e &#8211; ka\u017ee Bogosavljevi\u0107.<\/p>\n<p>Sva tr\u017ei&scaron;ta u regionu imaju isti problem, jer se snabdevaju iz fabrika za isto\u010dno tr\u017ei&scaron;te. De&scaron;ava se da na nekim deklaracijama bude uputstvo prevedeno na 14 jezika, &scaron;to drasti\u010dno smanjuje prostor na etiketi. Slova su, logi\u010dno, toliko sitna da ni lupa ne poma\u017ee onim kupcima koji su ba&scaron; uporni da se do kraja, pre kupovine, informi&scaron;u o proizvodu. Dr\u017eavni inspektorat Hrvatske je, na primer, u 2007. godini zabele\u017eio vi&scaron;e od 13.000 kontrola deklaracija i vi&scaron;e od polovine nije bilo ozna\u010deno po propisima. Propusti su bili najizra\u017eeniji kod sve\u017eeg mesa, ribe i proizvoda od ribe, pekarskih proizvoda, proizvoda od mesa, piva, vina, mleka i mle\u010dnih proizvoda i jaja.<\/p>\n<p>Preporuka potro&scaron;a\u010dkih organizacija u Srbiji je da kupci jednostavno izbegavaju proizvode sa ne\u010ditljivijim deklaracijama. Jer, mogu biti sasvim sigurni da proizvod na kojem jasno nije istaknut sastav, poreklo, ili deklaracija nije \u010ditljiva, nije bezbedan.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.politika.rs\/rubrike\/Drustvo\/Staklene-chashe-koje-se-skupljaju-posle-pranja.lt.html\">Politika<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Samo pet odsto populacije u Srbiji \u010dita deklaracije na proizvodima, zato se de&scaron;ava da trgovci na staklariju &quot;u&scaron;ivaju&quot; etikete <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46941","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46941","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46941"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46941\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46941"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46941"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46941"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}