Jugoisto\u010dna Europa jedno je od podru\u010dja s najve\u0107im stupnjem rizika od potresa na kontinentu. <\/p>\n
Pi\u0161e: Lidia \u010cerni<\/strong><\/em><\/p>\n Katastrofalni potres koji ovih dana poga\u0111a središnju Italiju i koji je dosad uzeo više stotina \u017eivota, podsjetio nas je na seizmi\u010dki vrlo problemati\u010dno podru\u010dje Hrvatske, ali i cijelog Balkana pa i Sredozemlja. Naime, Hrvatska se nalazi na vrlo aktivnom tektonskom podru\u010dju na kojem su se u posljednjih stotinjak godina dogodili deseci razornih potresa. Prema seizmološkim podacima, Balkan svake minute udari mali potres. Najaktivnija podru\u010dja u Hrvatskoj prote\u017eu se od Senja do Rijeke te podru\u010dja u blizini Zadra, Dubrovnika i Stona, ali i Zagreba.<\/p>\n Odgovore na pitanja gdje \u0107e se dogoditi potres i koje \u0107e jakosti biti zasad svjetska seizmologija ne mo\u017ee dati. Potresi se, naime, pripremaju duboko u unutrašnjosti Zemlje, tisu\u0107ama i milijunima godina, što u geološkom smislu vremena nije ništa, pa je nemogu\u0107e re\u0107i kada \u0107e udariti. Najdublja \u017earišta potresa do sada su zabilje\u017eena na dubinama ve\u0107ima od 700 kilometara.<\/p>\n Naime, kako je ovih dana objasnio de\u017eurni seizmolog Seizmološkog zavoda Hrvatske Vlado Kuk, uzdu\u017e cijelog Sredozemlja dodiruju se euroazijska i afri\u010dka plo\u010da, tektonski fenomen koji je glavni uzro\u010dnik potresa i vulkanizma. U Hrvatskoj manji dio jadranske plo\u010de podvla\u010di se pod Dinaride, a u podzemlju zbog tog pomicanja nastaju napetosti, pa kad se one naglo otpuste, doga\u0111aju se potresi.<\/p>\n Kako nastaju potresi<\/strong><\/p>\n Potres je endogeni proces do kojeg dolazi uslijed pomicanja tektonskih plo\u010da, a posljedica je podrhtavanje Zemljine kore zbog osloba\u0111anja velike koli\u010dine energije. Ja\u010dina potresa ovisi o više \u010dimbenika kao što su gra\u0111a Zemljine kore, koli\u010dina oslobo\u0111ene energije, dubina hipocentra, udaljenost epicentra.<\/p>\n Njegov u\u010dinak mo\u017ee se iskazati pomo\u0107u Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice koja ima 12 stupnjeva, a temelji se na razornosti i posljedicama potresa. Postoji i Richterova ljestvica koja ima magnitudu od 0 do 9 i temelji se na mjerenju energije koja je oslobo\u0111ena prilikom potresa. Znanost koja se bavi potresima naziva se seizmologija, no unato\u010d njenom napretku i novim saznanjima, teško je predvidjeti pojavu potresa i njegove posljedice.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n Jugoisto\u010dna Europa jedno je od podru\u010dja s najve\u0107im stupnjem rizika od potresa na kontinentu. Tektonski ustroj Balkanskog poluotoka najslo\u017eeniji je u Europi, tvrde stru\u010dnjaci, a seizmi\u010dka je aktivnost rezultirala nizom razornih potresa u regiji, pri \u010demu su sa zemljom sravnjivana cijela naselja i izgubljeni mnogi \u017eivoti. <\/p>\n Prva povijesna dokumentacija o potresima na Balkanu potje\u010de iz 6. stolje\u0107a prije Krista. Potresi su tijekom godina teško ošte\u0107ivali brojne gradove i naselja, a u nekim ih slu\u010dajevima i posve razarali. U prosjeku se u regiji svake godine dogodi potres ja\u010dine 6,3 stupnja. Samo u posljednjem stolje\u0107u zabilje\u017eeno je više od 80 katastrofalnih potresa. Što uzrokuje takvu geološku nemirnost? Znanstvenici objašnjavaju da na Balkan utje\u010du velike litosferne plo\u010de Euroazije i Afrike, kao i manji elementi poput arapske plo\u010de i jadranske mikroplo\u010de.<\/p>\n Uz to, brojna tektonski aktivna podru\u010dja zale\u0111a doprinose akumulaciji naprezanja, što s vremena na vrijeme rezultira zna\u010dajnom seizmi\u010dkom aktivnoš\u0107u.<\/p>\n Prošle je godine ekipa ameri\u010dkih i hrvatskih znanstvenika objavila zanimljivo istra\u017eivanje tektonskih aktivnosti na Balkanu u kojem su ustvrdili kako je 200 kilometara duga tektonska pukotina locirana u dubrova\u010dkom podmorju, koja se prote\u017ee prema sjeverozapadu Balkanskog poluotoka.<\/p>\n \u010citav Balkan mogao bi uskoro biti pogo\u0111en razornim potresima ja\u010dine i do sedam stupnjeva po Richterovoj ljestvici, a jadransko priobalje \u010dak i sna\u017enim tsunamijem. Geolozi su dosad vjerovali da se formiranje dalmatinskih otoka i Dinarida zaustavilo prije 20 do 30 milijuna godina.<\/p>\n No na temelju najnovijih istra\u017eivanja utvr\u0111eno je da se kopno i otoci s hrvatske strane Jadrana pomi\u010du. Naime, ispod Jadrana, sjeverozapadno od Dubrovnika i u blizini otoka Visa, prote\u017ee se najmanje 200 kilometara dugi rasjed, odnosno mjesto sudara dviju tektonskih plo\u010da. Euroazijska plo\u010da tu prelazi preko bivšeg dijela afri\u010dke plo\u010de koji se naziva ju\u017enojadranska mikroplo\u010da. To je otkri\u0107e va\u017ean detalj koji dosad nije bio poznat, jer je prou\u010davanje tog podru\u010dja bilo znatno manje nego, primjerice, afri\u010dke i europske tektonske plo\u010de.<\/p>\n Znanstvenici su utvrdili da se peta »talijanske \u010dizme« pribli\u017eava hrvatskoj obali oko \u010detiri milimetra godišnje. Ako se nastave takva tektonska pomicanja, od 4,5 kilometara za milijun godina, isto\u010dna i zapadna obala Jadrana mogle bi se spojiti za 50 do 70 milijuna godina.<\/p>\n Pomicanje afri\u010dke plo\u010de prema sjeveru i Europi u povijesti je bilo »odgovorno« za podizanje planinskih lanaca Alpa i Pireneja, za koje znanstvenici pretpostavljaju da \u0107e jednog dana »narasti« do visine Himalaja. Gledano iz te perspektive, Sredozemno more je samo ostatak mnogo ve\u0107eg oceana koji je davno okru\u017eivao Zemlju. A daljnjim pribli\u017eavanjem afri\u010dke plo\u010de Europi te eventualnim spajanjem ovih dvaju kontinenata, Sredozemno bi more u budu\u0107nosti moglo potpuno nestati.<\/p>\n Zna\u010dajno pomicanje Zemljine kore primije\u0107eno je i kod Australije koja bi se tako\u0111er mogla »pridru\u017eiti« euroazijskom kopnu. Znanstvena promatranja upu\u0107uju da bi se australski kontinent mogao pribli\u017eiti Borneu i ju\u017enoj Kini, te se na kraju i spojiti s njima. Nasuprot tomu, ameri\u010dki se kontinent sve više odmi\u010de od Europe, pri \u010demu se Atlantski ocean širi, a time i tektonski procjep ispod njega.<\/p>\n Geološki gledano, svaki je scenarij mogu\u0107 s obzirom na to da se geologija Zemlje neprestano mijenja, a jedan od najva\u017enijih faktora br\u017ee promjene u proteklih šezdesetak godina je globalna promjena klime, odnosno \u010dovjekov utjecaj na zaga\u0111enje Zemlje. <\/p>\n\n\n
\n \n