Vjerojatno prvi puta u zajedni\u010dkoj povijesti hrvatsko-srpski (to\u010dnije: srbijansko-hrvatski) odnosi nemaju nikakvo bitno zna\u010denje, ni za narode o kojima je rije\u010d (i za njihove dr\u017eave), niti za svjetske odnose. <\/p>\n
Pi\u0161e: \u017darko Puhovski*<\/strong><\/em><\/p>\n To je mnogo va\u017enije od same kvalitete re\u010denih odnosa, jer obje su zajednice u bitnome danas orijentirane spram "Evrope", SAD; susjedi su relevantni tek u tom kontekstu.<\/p>\n Naravno, govori politi\u010dara i \u017eamorenje "medija" odaju posve druk\u010diji dojam. Dijelom zato što se – kako je tvrdio nekada zajedni\u010dki popularni Karl Marks – svijest o zbilji mijenja mnogo polaganije od same zbilje, ve\u0107im dijelom zato što ni politi\u010dari niti mediji – takoreku\u0107 profesionalno – ne smatraju istinu svojom primarnom obavezom.<\/p>\n Oni se, naime, iscrpno bave poratnom simbolikom, u osnovi i dalje pre\u017evakavaju\u0107i tko je komu (kada i zašto) što u\u010dinio, ali – u skladu s "duhom globaliziranoga vremena" – svaka od tih lamentacija završava tu\u017eakanjem susjeda "me\u0111unarodnoj zajednici" i vajkanjem zbog njezine pristranosti. Više se, dakle, ni tradicijom bogati simboli\u010dki sukobi (koji su donedavno razmjerno uspješno zamjenjivali oru\u017eane sukobe) ne mogu izvesti bez uticanja izvanjskome "velikome bratu" (pri \u010demu katkada Hag, a katkada Brisel, katkada Vašington, a katkada Njujork poprimaju ulogu Novoga Beograda, a Karla ili Barak nadomještaju Tita).<\/p>\n Rije\u010dju, pravih hrvatsko-srbijanskih odnosa (i obrnuto, dakako) više i nema – oni su tek jedna od izvedenica me\u0111unarodnih strategija (ne nu\u017eno srbo-hrvatskih u prvome redu). Poratne su napetosti uglavnom opuštene mnogo br\u017ee no što se je to o\u010dekivalo (ne ra\u010dunaju\u0107i uspaljenike\/ce na internetskim forumima, te dio polupismenih politi\u010dara), ostala je susjedska suradnja. Zapo\u010deli su ju – dostojni davnašnje uloge lokalne avangarde – kriminalci obiju strana, nastavili (logi\u010dno) policajci, slijedili su privrednici (oni koji ne potpadaju pod prvu kategoriju), turisti itd. Politi\u010dari uglavnom nisu smetali – oni koji su to pokušali morali su prihvatiti vlastitu neva\u017enost u danim okolnostima.<\/p>\n Naravno, oba su nacionalizma i dalje zdravo i dobro – hrvatski se i dalje nada da \u0107e Hrvatska barem nekoliko godina maltretirati gra\u0111ane Srbije na Bajakovu i to (odista idealno) na osnovi šengenskih direktiva; srbijanski pak s radoš\u0107u o\u010dekuje daljnje neuspjehe hrvatskoga integriranja u EU. No, realpoliti\u010dari (a ti su, po logici stvari, izborni pobjednici) znaju da je stvarnost druk\u010dija. I jednima i drugima susjedi su \u010deš\u0107e na dnevnome redu rasprave s gostima koji dolaze "izvan regije", no u ozbiljnim unutrašnjim ili bilateralnim razgovorima. Rije\u010dju, realisti – za razliku od javnosti koja je i dalje, barem dijelom, pod opsesijom intimnih neprijatelja – znaju da su Srbi i Hrvati jedni drugima naprosto zadani. Da su im me\u0111usobni odnosi dio doma\u0107e zada\u0107e iz ne baš najva\u017enijeg predmeta (no koji se, ipak, ra\u010duna za prosjek ocjena). Kao tradicionalni poludobri u\u010denici i jedni i drugi \u0107e, u prvim razredima, pokušati s ponašanjem vaterpolista (koji, nakon su\u010deve opomene, uvijek di\u017eu nevino ruke u zrak, a pod vodom se sve pjeni od intenzivnoga rada nogu). No, ve\u0107 su na redu i viši razredi, suradnja je sve više "transparentna", rutinizirana.<\/p>\n Nije, stoga, više rije\u010d o politi\u010darima – ili štoviše o intelektualcima – spasiteljima. Ne\u0107e pomo\u0107i (ali bitno ni odmo\u0107i) ni polusenilni akademici, niti nacionalskojevski nastrojeni ministri. Realni posao obavljaju u me\u0111uvremenu marni trgova\u010dki putnici, dijelom oni s diplomatskim putovnicama, još više pak oni koji doslovce tr\u017ee svoje proizvode.<\/p>\n Nasuprot omiljenoj igri koja po\u010diva na transgeneracijskom kolportiranju traume ("ne\u0107emo zaboraviti što ste nam u\u010dinili 18, pa 19.", itd.) pomalo se spoznaje kako je rije\u010d ponajprije o odnosu pojedinaca, Srba (pa i pokoje Srpkinje), s Hrvaticama i Hrvatima, a ne o apstraktnim nacionalnim entitetima koji su vjekovima u "posebnim odnosima". Nacionalni (pa i nacionalisti\u010dki) kontekst time, doduše, nije eliminiran, ali \u0107e i sam morati biti redefiniran. Katolici i pravoslavni kao specifi\u010dna etni\u010dka paradigma više nisu ni svjetsko, pa ni balkansko temeljno pitanje; ostat \u0107e ponekim "ekspertima", mudrijašima u kr\u010dmama i (polu)uspješnim politi\u010darima. Nove \u0107e generacije – na\u017ealost – naslijediti stare predrasude (ne znaju\u0107i im naj\u010deš\u0107e pravo podrijetlo), katkada \u0107e ih oblikovati u sva\u0111ala\u010dkim pjesmama, rje\u0111e i u tu\u010dnjavama, no sve \u0107e to biti na marginama budu\u0107ih \u017eivota. Oni\/e koji to shvate mo\u0107i \u0107e tek doista nešto u\u010diniti za obje nacije.<\/p>\n *Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, <\/p>\n predsednik Hrvatskog helsinškog odbora<\/p>\n