{"id":46928,"date":"2009-04-01T08:16:02","date_gmt":"2009-04-01T08:16:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46928"},"modified":"2009-04-01T08:16:02","modified_gmt":"2009-04-01T08:16:02","slug":"prica-o-sebi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/04\/01\/prica-o-sebi\/","title":{"rendered":"Pri\u010da o sebi"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n

U jednom razgovoru izme\u0111u Jean-Claude Carrierea, poznatog francuskog glumca, scenariste i re\u017eisera, i Olivera Sachsa, proslavljenog ameri\u010dkog neurologa, autora knjige "\u010covjek koji je \u017eenu pobrkao sa šeširom", iskrslo je pitanje ljudske "normalnosti", a iz neurološke perspektive. Od \u010dega se sastoji normalno ljudsko bi\u0107e, s ta\u010dke gledišta neurologa, pitao je Carriere Sachsa. Dobio je odgovor koji ga je iznenadio; normalno ljudsko bi\u0107e, kazao je Sachs, jeste neko ko mo\u017ee da ispri\u010da pri\u010du o sebi. Zatim je pojasnio: "Neko ko zna odakle poti\u010de, neko ko ima prošlost, koji se snalazi u vremenu. Takav se sje\u0107a svog \u017eivota i svega što je nau\u010dio. On, tako\u0111e, ima i sadašnji \u017eivot, ne samo u smislu da \u017eivi u odre\u0111enom vremenu nego da ima i svoju li\u010dnost. U trenutku kad govori s vama, sposoban je da ta\u010dno ka\u017ee svoje ime, adresu, zanimanje itd. I, na kraju, on ima budu\u0107nost, to jest stvari koje planira da obavi, i nada se da ne\u0107e umrijeti prije nego što ih završi. Jer, on tako\u0111e zna da \u0107e umrijeti. Normalno ljudsko bi\u0107e je stoga neko sposoban da ispri\u010da sopstvenu pri\u010du i, shodno tome, odredi se u vremenu." <\/p>\n

Carriere \u0107e kasnije primijetiti da ista definicija vrijedi i za društvo, samo što je društvima te\u017ee priznati vlastitu smrtnost. Ako primijenimo ovu definiciju na bosanskohercegova\u010dko društvo, tako sklono prizivanju svakovrsne normalnosti, šta \u0107emo uvidjeti? Uvidjet \u0107emo da je bh. društvo više nego normalno (što je samo po sebi oksimoron), tj. da ono o sebi mo\u017ee ispri\u010dati najmanje tri pri\u010de, s najmanje tri verzije prošlosti, s najmanje tri vizije sadašnjosti. Jedino je pri\u010da o budu\u0107nosti, makar retori\u010dki, na prvi pogled zajedni\u010dka: plan o priklju\u010dku tzv. "euroatlantskim integracijama". Uz malo podrobniju analizu ispostavlja se, me\u0111utim, da se i taj priklju\u010dak do\u017eivljava na razli\u010dite na\u010dine, iznova na najmanje tri na\u010dina. <\/p>\n

Sa\u017eetak jedne pri\u010de o bosankohercegova­\u010dk­om društvu, s posebnim akcentom na njegovu bošnja\u010dku komponentu, ponudio je ovih dana Bakir Izetbegovi\u0107. Njegovo predavanje "Perspektive bošnja\u010dke politike", odr­\u017eano 23. marta u Gazi Husrev-begovoj medresi, objavljeno je pet dana kasnije u cjelini kao specijalni prilog ("separat") u Dnevnom avazu. Uredništvo Avaza ovaj je, za "normalna" društva neuo­bi­\u010dajen, potez obrazlo\u017eilo mišljenjem kako je rije\u010d o "doista temeljitom, politi\u010dki i historijski zanimljivom radu". \u010cujmo, dakle, kako Izetbegovi\u0107 otvara svoje predavanje: "Bosna je zemlja u kojoj se susre\u0107u tri vjere, tri svijeta – ona je najzapadnija ta\u010dka islama i pravoslavlja, najisto\u010dniji domet katoli\u010danstva. Granice Bosne su stare više od hiljadu godina, islam u njoj \u017eivi ve\u0107 pola milenija." Ve\u0107 je prva re\u010denica karakteristi\u010dna za jednu vrstu u posljednje vrijeme naro\u010dito rasprostranjene historijsko-metafizi\u010dke pretencioznosti. Ona, najprostije re\u010deno, uop\u0107e nije ta\u010dna i toga bi morao biti svjestan prosje\u010dan u\u010denik petog razreda osnovne škole koje je iz puke radoznalosti katkad bacio pogled na kartu svijeta. Zapadno od Bosne su i Al\u017eir i Tunis i Maroko – sve redom muslimanske zemlje; isto\u010dno od Bosne je katoli\u010dka Litva, isto\u010dno od Bosne je najmanje \u010detvrtina Poljske, valjda i najkatoli\u010dkije evropske zemlje. Teza o granicama starim više od hiljadu godina na isti je na\u010din posve pogrešna. Jedva da ima malo više od hiljadu godina otkad se ime Bosna (kod Konstantina Porfirogeneta) pri put javlja u historijskim izvorima. O bosanskim granicama imalo nalik ovim današnjim ne\u0107e biti govora još barem tri-\u010detiri stotine godina. <\/p>\n

Dobro, mudrijaši \u0107e kazati da faktografsko neznanje nije neki veliki problem, pa makar bilo rasipano sa pozicije politi\u010dke mo\u0107i. A ipak, ovakvo nametljivo produciranje fantazme o Bosni i Hercegovini kao nekakvoj "posebnoj" zemlji u kona\u010dnici logi\u010dno završava "pri\u010dom o sebi" koja je daleko od stvarnosti. U tom smislu, a kao logi\u010dna posljedica perpetuiranja fantazme o "posebnosti" (ili "nenormalnosti"?), dolazi i sljede\u0107i stav iz navedenog predavanja. Govore\u0107i o po\u017eeljnoj bošnja\u010dkoj politici prema nebošnjacima, Izetbegovi\u0107 najprije ka\u017ee kako treba "još jasnije pru\u017eiti ruku onima koji vole Bosnu i Hercegovinu", a zatim nastavlja: "Onima koji ne vole Bosnu niti Bošnjake, ponuditi program u kojem imamo zajedni\u010dki interes: mir, sigurnost, bolji \u017eivot, ukidanje granica. Vrijeme sve lije\u010di, pa \u0107e izlije\u010diti i ovo stanje koje li\u010di na šizofreniju, na podvajanje li\u010dnosti, jer šta drugo re\u0107i za ljude koji više vole susjednu zemlju od zemlje u kojoj su ro\u0111eni, i više vole ljude koje ne poznaju od komšija s kojima su odrasli."<\/p>\n

Mudro zbori Izetbegovi\u0107, pomislila je vjerovatno njegova publika i Avazovi \u010ditaoci, svaka mu je zlatna. Ljubitelji sporta vjerovatno su se sjetili brojnih sportaša ro\u0111enih u Bosni i Hercegovini koji nastupaju za hrvatske i srbijanske selekcije. Pitam se, me\u0111utim: šta bi i Izetbegovi\u0107 i publika koja mu odobrava kazali za ljude koji više vole – ne susjednu, nego nešto dalju zemlju od one u kojoj su ro\u0111eni? Da li bi i njih prozvali šizofrenicima i podijeljenim li\u010dnostima? Ako je odgovor potvrdan, šta \u0107emo sa nogometnim reprezentativcima Bosne i Hercegovine? Od njih \u010detvorice koji su u subotu uve\u010de zatresili mre\u017eu na stadionu u Genku \u010dak trojica nisu ro\u0111ena u Bosni i Hercegovini. Samo je D\u017eeko ro\u0111eni Bosanac; Jahi\u0107 je ro\u0111en u Strasbourgu, u Francuskoj, a Bajramovi\u0107 i Misimovi\u0107 su ro\u0111eni u Njema\u010dkoj, u Hamburgu, odnosno u Minhenu. Ve\u0107 \u010dujem mudrijaše: ali njihovi preci su iz Bosne i Hercegovine, pa se i oni smatraju dijelom bosanskohercegova\u010dke "pri\u010de". Ta\u010dno, ali onda se i ljudi ro\u0111eni u Bosni mogu smatrati dijelom hrvatskih i srbijanskih "pri\u010da". Sva\u010dija "pri\u010da o sebi" je legitimna sve dok ne poništava ne\u010diju tu\u0111u "pri\u010du".<\/p>\n

Oslobo\u0111enje <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Muharem Bazdulj U jednom razgovoru izme\u0111u Jean-Claude Carrierea, poznatog francuskog glumca, scenariste i re\u017eisera, i Olivera Sachsa, proslavljenog ameri\u010dkog neurologa, autora knjige "\u010covjek koji je \u017eenu pobrkao sa šeširom", iskrslo je pitanje ljudske "normalnosti", a iz neurološke perspektive. Od \u010dega se sastoji normalno ljudsko bi\u0107e, s ta\u010dke gledišta neurologa, pitao je Carriere Sachsa. Dobio […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46928","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46928","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46928"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46928\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46928"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46928"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46928"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}