{"id":46924,"date":"2009-03-26T12:19:17","date_gmt":"2009-03-26T12:19:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=46924"},"modified":"2009-03-26T12:19:17","modified_gmt":"2009-03-26T12:19:17","slug":"datum-vlastite-propasti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/03\/26\/datum-vlastite-propasti\/","title":{"rendered":"Datum vlastite propasti"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Srbija je ovog utorka obilje\u017eila desetu godišnjicu NATO-bombardovanja, posljednjeg \u010dina vlastite propasti. Bombardovanje je trajalo 78 dana – dovoljno da Zapad prisili Miloševi\u0107a na kapitulaciju i ozna\u010di kraj njegovog etni\u010dkog terora na prostoru bivše Jugoslavije. Ve\u0107 na vrhuncu svog politi\u010dkog ludila, srbijanski diktator je vlastiti poraz proglasio "srpskom pobedom" i u to ime uru\u010dio ordenje generalima i oficirima koji su ratovali na Kosovu. Intervenciji NATO-a prethodila je brutalna akcija Miloševi\u0107eve policije i vojske protiv kosovskih Albanaca. "Sve \u0107u ih pobiti", zaprijetio je Miloševi\u0107 prilikom svog posljednjeg razgovora sa ameri\u010dkim generalom Veslijem Klarkom. Progon i deportacije nastavljeni su i u jeku zra\u010dnih udara, kada se pola miliona Albanaca našlo izvan svojih domova. Deset godina kasnije, Srbija je evocirala te doga\u0111aje. U\u010dinila je to sa uvjerenjem da je bila \u017ertva urote zapadne alijanse i klasi\u010dne agresije najve\u0107e vojne sile u svijetu. Dr\u017eavna televizija je ovu verziju, koja se i dalje smatra slu\u017ebenom, potkrijepila emisijama o "ubijanju jednog naroda koji nije mogao da se brani". Oko hiljadu ljudi, mahom mladih, prisustvovalo je fašisti\u010dkom mitingu na Trgu Republike, sa Miloševi\u0107em, Šešeljom, Karad\u017ei\u0107em i Mladi\u0107em kao glavnim, opravdano odsutnim likovima. <\/p>\n

Srbija je prekju\u010de odr\u017eala komemoraciju svojim nevino stradalim civilima, odr\u017eana je i posebna sjednica Vlade, mediji su obavili svoj dio posla, ali u cijeloj toj pri\u010di nije bilo mjesta za pobijene kosovske Albance, \u010diji su leševi u akciji "sanacije terena" tajno dopremani u hladnja\u010dama i potapani u Dunav. Slike poginulih srpskih civila, razorenih gradova, srušenih mostova i škola ili raketama pogo\u0111enog putni\u010dkog voza van svake su sumnje potresne. Ali one su samo polovica istine. Druga polovica istine su ve\u0107 pomenute hladnja\u010de, kilometarske kolone prognanih Albanaca i, na kraju, slika iz sudnice Haškog tribunala u kojoj su kompletnom politi\u010dkom i vojno-policijskom rukovodstvu Srbije izre\u010dene kazne višegodišnje robije za zlo\u010dine na Kosovu (oslobo\u0111en je jedino predsjednik Milan Milutinovi\u0107). Iako od klju\u010dnog zna\u010daja za razumijevanje onog što se dogodilo, ova \u010dinjenica je prešu\u0107ena. <\/p>\n

Nesporno je da su patnje kosovskih Albanaca bile samo povod za vojnu intervenciju Zapada, kap koja je prelila \u010dašu strpljenja u frustriraju\u0107im odnosima s Miloševi\u0107em, koji je u\u017eivao u tome da se neprestano kre\u0107e u suprotnom smjeru od Evrope s kraja 20. stolje\u0107a. General Klark, koji je komandovao zra\u010dnim udarima, gajio je prema njemu toliki animozitet da je predlagao kopnenu intervenciju: "Hajde da jednom završimo s tim i da se do\u010depamo tog ku\u010dkinog sina." Kako god bilo, NATO je u znatnoj mjeri doprinio Miloševi\u0107evom politi\u010dkom porazu u oktobru 2000. godine.<\/p>\n

Ali, šta se u proteklih deset godina desilo sa Srbijom? O tome mo\u017eda najbolje govori njen današnji pogled na prolje\u0107e 1999. godine. U Kulturnom dodatku Politike (broj od 21. marta) objavljena su dva teksta koja na paradigmati\u010dan na\u010din svjedo\u010de da je Srbija mentalno duboko podijeljena u ocjeni tih doga\u0111aja. Knji\u017eevniku Miroslavu Josi\u0107u Višnji\u0107u ni danas nije jasno zašto je Srbija bombardovana. "Slušao sam i \u010ditao mnoge, ovde i tamo daleko, kvarne i pristrasne, mudre i blesave, bolesne i zdrave, svetske i lokalne analiti\u010dare, politi\u010dare, vojnike, popove, novinare, pisce, špijune i sli\u010dnu boraniju, kako govore i pišu o drugom, tre\u0107em, \u010detvrtom, petom, šestom, sedmom… razlogu, a niko još nije pomenuo, otkrio i opravdao prvi." U istom dodatku moglo se pro\u010ditati i sljede\u0107e opa\u017eanje psihijatra Ljubomira Eri\u0107a, profesora Medicinskog fakulteta u Beogradu: "Šta bi trebalo da u\u010dinimo da ne bismo kroz deset godina opet govorili o posttraumatskom periodu? Najpre bi najodgovorniji ljudi u dr\u017eavi trebalo da javno priznaju niz slabosti u vo\u0111enju politike u proteklom periodu – ratovi, zlo\u010dini koje smo \u010dinili, Kosovo… To se ne \u010dini na jasan i odlu\u010dan na\u010din, ve\u0107 nekako stidljivo, da se neko nekome ne bi zamerio. Sklopljen je savez sa partijom koja je najodgovornija za takvu politiku, ona se nije ogradila od nje, ve\u0107 suprotno, i dalje je glorifikuje."<\/p>\n

Knji\u017eevnik Višnji\u0107 je glas ve\u0107inske Srbije i njene neevropske i antihaške elite, koja i na kolektivnoj komemoraciji nudi javnosti falsifikate istine, dok profesor Eri\u0107 oli\u010dava onu drugu, znatno manju Srbiju, spremnu da se suo\u010di sa uzrocima svoje propasti. Tek da se zna u šta je Srbija potrošila proteklih deset godina.<\/p>\n

Oslobo\u0111enje<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107 Srbija je ovog utorka obilje\u017eila desetu godišnjicu NATO-bombardovanja, posljednjeg \u010dina vlastite propasti. Bombardovanje je trajalo 78 dana – dovoljno da Zapad prisili Miloševi\u0107a na kapitulaciju i ozna\u010di kraj njegovog etni\u010dkog terora na prostoru bivše Jugoslavije. Ve\u0107 na vrhuncu svog politi\u010dkog ludila, srbijanski diktator je vlastiti poraz proglasio "srpskom pobedom" i u to […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46924","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46924","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46924"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46924\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46924"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46924"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46924"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}