Najva\u017eniji filozofi i kriti\u010dari današnjice su\u010delili kapitalizam i komunizam<\/p>\n
Pi\u0161e: Sre\u0107ko Horvat<\/strong><\/em><\/p>\n U doba svjetske financijske krize iznova je pokrenuta \u017eestoka i opravdana kritika kapitalizma te rasprava o komunizmu. Još su potkraj prošle godine Marxova djela postala bestselerima u Njema\u010dkoj, a u Japanu se odnedavno po\u010deo prodavati i "Kapital" u manga-strip izdanju. <\/p>\n Prije nekoliko dana Kinezi su objavili vijest da jedno kazalište u Shangaiju radi na adaptaciji "Kapitala" za mjuzikl, premijera kojega se o\u010dekuje 2010. Takvo što bilo bi nezamislivo prije koju godinu. \u010cak su i protagonisti svjetske politi\u010dke scene, poput francuskog predsjednika Sarkozyja, po\u010deli propitivati sustav.<\/p>\n Koriste\u0107i se pogodnim trenutkom, u Londonu je prošlog vikenda – u pravo vrijeme, na pravom mjestu – odr\u017eana velika konferencija pod nazivom "O ideji komunizma", koja je okupila najva\u017enije filozofe i društvene kriti\u010dare današnjice. Samo dan prije po\u010detka konferencije u Guardianu je izašao \u010dlanak sa senzacionalisti\u010dkim naslovom "Zaboravite Michaela Jacksona, ideja komunizma je najvru\u0107a karta u gradu ovog vikenda!" <\/p>\n Naime, kad je objavljena lista sudionika konferencije, me\u0111u kojima su bili Jacksoni filozofije 21. stolje\u0107a – najzna\u010dajniji \u017eivu\u0107i francuski filozofi Alain Badiou, Jacques Rancière i Jean Luc-Nancy, talijanski filozofi Gianni Vattimo i Antonio Negri, najpoznatiji engleski teoreti\u010dar knji\u017eevnosti Terry Eagleton, mla\u0111a generacija filozofa (Peter Hallward, Bruno Bosteels, Alberto Toscano) i last but not least Slavoj \u017di\u017eek, kao inicijator skupa – dvorana za 150 ljudi rasprodana je u samo 24 sata. Potom su organizatori iznajmili još ve\u0107u dvoranu, a kako su ulaznice ponovno bile rasprodane, na kraju je za mjesto konferencije odabrana dvorana koja mo\u017ee primiti oko 900 ljudi. A konferencija se, zanimljivo je, po\u010dela organizirati u ljeto prošle godine, dakle prije financijske krize.<\/p>\n Dvorana sa 150 mjesta rasprodana je za 24 sata pa je zbog golema interesa organizator skupa filozofe prebacio u dvoranu sa 900 mjesta<\/p>\n Isprika liberala<\/strong><\/p>\n Naravno, prvi prigovor svakog razumnog \u010dovjeka bili bi zlo\u010dini komunisti\u010dkih re\u017eima u 20. stolje\u0107u. Me\u0111utim, Slavoj \u017di\u017eek je konferenciju otvorio rije\u010dima: "Pitanje krivnje je gotovo, u 21. stolje\u0107u ime komunizma treba osloboditi od njegove negativne reputacije." Slovenski je filozof u svom karakteristi\u010dnom tonu istaknuo da je petak trinaesti – kao prvi dan konferencije – idealan dan za raspravu o toj opasnoj temi: "Stigma je gotova! To treba biti naš novi slogan. S isprikama je gotovo. Liberali se trebaju ispri\u010dati." <\/p>\n I premda to na prvi pogled mo\u017ee zvu\u010dati kao još jedna od niza provokativnih teza, \u017di\u017eek je zapravo ustvrdio da mi – misle\u0107i pod time na mislioce lijeve provenijencije – mo\u017eemo ponuditi bolju kritiku katastrofe 20. stolje\u0107a od liberala. Na kraju svog kratkog uvoda, \u017di\u017eek je dao sljede\u0107i savjet: "Budite poput Lenjina 1915. godine kada je, dvije godine prije Oktobarske revolucije, otišao u Švicarsku kako bi \u010ditao Hegela!" Organizatori konferencije "O ideji komunizma" od samog su po\u010detka naglašavali da to nije politi\u010dki skup, nego teorijsko-znanstveni simpozij. A oni koji su o\u010dekivali analizu današnje politi\u010dko-ekonomske situacije s konkretnim primjerima sigurno su na po\u010detku ostali razo\u010darani kada im je \u017di\u017eek uzvratio kao Winston Churchill: "Sve što vam mo\u017eemo ponuditi su krv, znoj i suze teške teorije!"<\/p>\n Novo ime komunizmu<\/strong><\/p>\n No, ipak nije bilo baš posve tako. Premda je konferencija ve\u0107inom doista bila posve\u0107ena uglavnom filozofskim pitanjima, tijekom tri burna dana "teške teorije" iskristaliziralo se nekoliko tematskih cjelina koje \u0107e, prema svemu sude\u0107i, predodrediti i daljnje bavljenje idejom komunizma u 21. stolje\u0107u. To je prije svega slu\u010daj Latinske Amerike, zatim pitanje Kine i kulturne revolucije, kao i kritika politi\u010dke ekonomije i dr\u017eave. Na samom po\u010detku francuski filozof Alain Badiou, \u010dija je polemi\u010dki intonirana knjiga "Zna\u010denje Sarkozyja" i u Velikoj Britaniji bestseler, odmah je na po\u010detku primijetio da je rije\u010d "komunizam" kriminalizirana te da je zajedni\u010dki projekt svih izlaga\u010da ponuditi pozitivno zna\u010denje te rije\u010di – u filozofskom smislu.<\/p>\n I Michael Hardt, koautor "Imperija" i "Mnoštva", istaknuo je da je ili potrebno izmisliti novi termin za komunizam ili rasteretiti stari. Za razliku od \u017di\u017eeka, on ne smatra da se valja vratiti Lenjinu, nego Marxu, odnosno da je glavno pitanje kritika politi\u010dke ekonomije kao kritika privatnog vlasništva. Glavni je problem današnjeg kapitalizma, po njemu, privatizacija tzv. nematerijalnog rada (ideja, slika, društvenih odnosa itd.), odnosno sukob izme\u0111u privatnog i zajedni\u010dkog. S jedne strane, svjedo\u010dimo radikalnoj privatizaciji Zemljinih resursa (voda, nafta…), a s druge, privatizaciji ljudske kreativnosti. Današnja je eksploatacija, po Hardtu – eksproprijacija zajedni\u010dkog.<\/p>\n Antonio Negri, poznati talijanski filozof burne politi\u010dke prošlosti (bio je uhi\u0107en zbog povezanosti s Crvenim brigadama, potom je emigrirao u Francusku), koji je zajedno s Hardtom napisao ono što neki nazivaju "komunisti\u010dkim manifestom za 21. stolje\u0107e" (knjigu "Imperij"), tako\u0111er je istaknuo taj problem. <\/p>\n On smatra da je komunizam danas blizu, što ne zna\u010di da je iza ugla. Komunizam valja suprotstaviti socijalizmu, to su dva razli\u010dita termina: komunizam prije svega ozna\u010dava sistem zajedni\u010dkog vlasništva, dok socijalizam ozna\u010dava sistem javnog vlasništva dr\u017eave. I ve\u0107ina drugih sudionika konferencije stalno je naglašavala razliku izme\u0111u komunizma (ili, bolje re\u010deno, "ideje komunizma") od socijalizma (tzv. "realni socijalizam"). Jacques Rancière ustvrdio je da je komunizam praksa emancipacije, dok se Badiou usmjerio na konstrukciju koncepta komunizma. <\/p>\n Upravo potonjem i valja zahvaliti sam naslov konferencije budu\u0107i da je njegov citat iz knjige o Sarkozyju i poslu\u017eio kao moto: "Komunisti\u010dka hipoteza ostaje ispravna hipoteza i ne vidim nijednu drugu. Bez perspektive komunizma, bez te ideje, ništa u povijesnoj i politi\u010dkoj budu\u0107nosti nije od tolike va\u017enosti za interes filozofa".<\/p>\n \u010cetiri prijetnje svijetu<\/strong><\/p>\n Me\u0111u najzanimljivija predavanja konferencije svakako valja ubrojiti ono Slavoja \u017di\u017eeka. On je istaknuo \u010detiri glavne prijetnje pred kojima se nalazimo u današnjem svijetu: 1) prijetnja ekološke katastrofe, 2) pitanje tzv. "intelektualnog vlasništva", 3) pitanje bioin\u017eenjeringa i genetike, 4) pitanje inkluzije i ekskluzije. Upravo je zadnja prijetnja po njemu najopasnija, a ti\u010de se kontrole granica, nacionalizma i pitanja imigracije. <\/p>\n \u017di\u017eek je ustvrdio da \u017eivimo u "izvanrednom stanju" pozivaju\u0107i se na primjer Italije, koja je na ljeto prošle godine na ulice pozvala vojsku kako bi se borila protiv imigranata. I talijanski filozof Gianni Vattimo, koji je bio i \u010dlan Europskog parlamenta, slo\u017eio se s tim. Kao i drugi, on velike nade pola\u017ee u Latinsku Ameriku. \u017di\u017eek je u tom pitanju bio pomalo rezerviran, naglasivši da "komunizam nije svjetlo na kraju tunela. Svjetlo na kraju tunela je prije drugi vlak koji nam ide ususret". Drugim rije\u010dima, koliko su god primjeri Bolivije ili Venezuele pozitivni, to ni u kojem slu\u010daju ne valja shvatiti kao ostvarenje "ideje komunizma". Još ima puno posla.<\/p>\n Bolje da je crnkinja<\/strong><\/p>\n Za razliku od drugih izlaga\u010da, Terry Eagleton je u svom ironijski intoniranom izlaganju pokazao poprili\u010dnu dozu samokritike navode\u0107i primjer Oscara Wildea koji je, kako ka\u017ee, "vjerovao u komunizam u pauzi izme\u0111u otmjenih ve\u010dera", \u010dime je naglasio da velik dio publike ne bi niti bio na ovoj konferenciji da nema dovoljno novca (kojim se "kupuje" slobodno vrijeme, ali i ulaznica). To je stav koji se mogao \u010duti i prije po\u010detka konferencije – "radikalniji" ljevi\u010dari kritizirali su organizatore zbog tobo\u017ee skupih ulaznica (od 400 do 800 kuna za tri dana) tvrde\u0107i da je to suprotno ideji komunizma. <\/p>\n No kako bi se taj doga\u0111aj organizirao da nije bilo tih sredstava (navodno je samo najam dvorane stajao oko 100.000 kuna, \u010demu treba pribrojiti avionske karte za sudionike iz razli\u010ditih dijelova Europe i SAD-a) Organizatori su ionako otvorili još jednu dvoranu s direktnim videoprijenosom i slobodnim ulazom za sve.<\/p>\n Kritika je bilo i zbog profila izlaga\u010da s obzirom na to da je me\u0111u njima bila samo jedna \u017eena (Judith Balso). No i taj je argument ubrzo pobijen kada je Jacques Rancière svojim pitanjem bi li kriti\u010dari bili zadovoljni da se me\u0111u izlaga\u010dima našlo još \u017eena, koje bi po mogu\u0107nosti bile još i crnkinje, pokazao svu apsurdnost politi\u010dke korektnosti. <\/p>\n Ipak, ako bi se organizatorima trebala uputiti kritika, onda bi to trebalo zbog mla\u0111e generacije teoreti\u010dara koji su svi – da tako ka\u017eemo – pripadali "taboru" Alaina Badioua. Bruno Bosteels, Alberto Toscano, Peter Hallward – svi su oni prevoditelji opusa Badioua i mogli bismo re\u0107i da su vlastite teorijske pozicije na me\u0111unarodnoj filozofskoj sceni u\u010dvrstili upravo zahvaljuju\u0107i prevo\u0111enju i tuma\u010denju tog francuskog filozofa. <\/p>\n Ponekad je doista izgledalo da je rije\u010d o nekom internom skupu posve\u0107enom Badiouu. Sam je \u017di\u017eek na kraju konferencije izrazio svoj dug Badiouu, ali je, unato\u010d tome, u polušali rekao da je ponekad potrebno "ubiti oca", što je u svojoj direktnoj kritici u djelo proveo Bosteels pokazuju\u0107i da bi uskoro moglo do\u0107i, ako ve\u0107 ne do unutrašnjeg raskola me\u0111u dosad usuglašenim teorijskim stavovima, onda barem do zanimljivih pomaka u suvremenoj filozofiji.<\/p>\n Bilo je i drugih neslaganja me\u0111u sudionicima konferencije, koja su pokazala da nije rije\u010d o nekakvom sastanku \u010dlanova Partije – kao što bi mnogi kriti\u010dari voljeli vjerovati – nego o ozbiljnom filozofskom skupu na kojem su sudionici, unato\u010d zajedni\u010dkoj vjernosti "ideji komunizma", pokazali suprotstavljene pozicije koje \u0107e u bli\u017eoj budu\u0107nosti sigurno dovesti do razvoja, mo\u017eda ne opre\u010dnih, no razli\u010ditih stavova o budu\u0107nosti kapitalizma, financijskoj krizi, mogu\u0107oj alternativi… \u017di\u017eek je na kraju, pokazavši još jednom da je veliki meštar nemogu\u0107eg, pozvao publiku – u dvorani je sjedilo 900 ljudi – da zapjeva "odre\u0111enu pjesmu".<\/p>\n U iš\u010dekivanju doga\u0111aja<\/strong><\/p>\n Premda se u jednom trenutku \u010dinilo da \u0107e se usred Londona, na presti\u017enom sveu\u010dilištu, nemogu\u0107e doista dogoditi, publika Internacionalu nije zapjevala. \u017di\u017eeku \u017eara nije nedostajalo, kao ni entuzijazma me\u0111u publikom, no \u010dini se da je ipak presudno bilo to što mnogi – u dobi od 20 do 40 godina – jednostavno nisu znali rije\u010di. <\/p>\n Nekoliko ih je po\u010delo pjevati, a neki su povikali da ne znaju tekst. I, naizgled paradoksalno, mo\u017eda je upravo to najbolji dokaz i rezime ove konferencije koja je na najbolji na\u010din ponovno filozofski, politi\u010dki, ali i kriti\u010dki, propitala zna\u010denje komunizma za 21. stolje\u0107e: da je doista potrebno nešto novo ili, re\u010deno rije\u010dima A. Badioua – Doga\u0111aj.<\/p>\n Ve\u010dernji.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Najva\u017eniji filozofi i kriti\u010dari današnjice su\u010delili kapitalizam i komunizam<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-46922","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46922","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46922"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46922\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46922"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46922"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46922"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}